Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-842/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., u Zagrebu, protiv tuženika NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pl-5/2026- 11 od 21. svibnja 2026., 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pl-5/2026-11 od 21. svibnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja o pristojbi br. Pl-5/2026-9 od 20. travnja 2026. te je navedeno rješenje potvrđeno.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužitelj, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijano rješenje ukine i tužitelja oslobodi od obveze plaćanja pristojbe, odnosno podredno da se predmet vrati na ponovni postupak, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da se poslovi u vezi prisilne naplate RTV pristojbe ne mogu podvesti pod poslove koji se obavljaju kao javna ovlast, slijedom čega u konkretnom slučaju nije ostvarena pretpostavka iz čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23. – dalje: ZSP) za oslobođenje tužitelja od obveze plaćanja sudskih pristojbi.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a. Pritom je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor tužitelja protiv rješenja kojim je isti obvezan na plaćanje sudske pristojbe.

6. Postupak je pokrenut radi naplate mjesečnih pristojbi dospjelih u razdoblju od lipnja 2025. do listopada 2025.

7. Odredbom čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.

8. Tužitelj je prema čl. 1. st. 1 - 3 Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23., 18/24. – dalje: Zakon o HRT-u) pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega. Njegov je osnivač Republika Hrvatska, isti obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga te mu Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno tom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge.

9. Nadalje, čl. 9. Zakona o HRT-u propisano je da javne usluge HRT-a u smislu tog Zakona sadrže programske obveze HRT-a koje ispunjavaju demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost.

10. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tužitelju nije povjereno obavljanje javnih ovlasti (već usluga), niti je u propisane javne usluge tužitelja uvrštena naplata mjesečne pristojbe, već ista predstavlja jedan od izvora prihoda (pored komercijalnih) kojima tužitelj financira navedene programske javne usluge tj. obveze i to na temelju ugovora sa Vladom RH sukladno odredbi čl. 13. Zakona o HRT-u.

11. Dakle, tužitelj je pravna osoba koja obavlja javne usluge, odnosno usluge koje su od interesa za zajednicu, (emitira programski sadržaj koji ispunjava demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost), međutim navedeno ne znači automatski da time ima i javnu ovlast jer ista podrazumijeva obavljanje određenog oblika javne vlasti.

12. Navedenom u prilog posebno ukazuje činjenica da se sukladno čl. 33. Zakona o HRT-u djelatnost tužitelja financira, pored javnih prihoda i komercijalnim prihodima. Isto tako obveza plaćanja RTV pristojbe ne nastaje automatski za sve građane Republike Hrvatske, niti je ista izravno vezana za vlasništvo RTV prijamnika, već za pristup javnim radiodifuzijskim uslugama jer obveza plaćanja mjesečne pristojbe tereti samo one građane koji kupnjom prijamnika ostvaruju mogućnost pristupa onim radiodifuzijskim uslugama koje se obavljaju kao javni interes, odnosno kao usluga od općeg interesa.

13. Budući da tužitelj ne obavlja javnu ovlast (već pruža javne usluge), niti se naplata RTV pristojbe može smatrati postupkom proizašlim iz obavljanja javne ovlasti, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se na tužitelja ne primjenjuje odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. izreke ovog rješenja, a budući da tužitelj nije uspio žalbom, njegov je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.

Rijeka, 29. lipnja 2026.

Sudac:

Larisa Gačanin