Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 7/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o. iz R., OIB … , zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J., R., protiv tuženice T. B. iz Z., OIB … , zastupane po punomoćnici V. R., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-864/2022-2 od 29. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-13724/14 od 17. studenoga 2021. na sjednici održanoj 17. siječnja 2024.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužene za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužena je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-864/2022-2 od 29. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-13724/14 od 17. studenoga 2021., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Odgovara li fizička osoba koja je zakonski zastupnik pravne osobe, osobno i vlastitom imovinom, u bilo kojem slučaju, za dugove te pravne osobe nastale u okviru redovitog poslovanja i za potrebe iste, a koji su dospjeli nakon što je fizička osoba prestala obnašati navedenu funkciju, iako je takva odgovornost zakonom isključena?
2) Može li mjenica koja ne sadržava bezuvjetni uput da se plati određena svota novca, odnosno bezuvjetno obećanje da će se određena svota novca platiti, niti označenje dospjelosti, smatrati valjanom mjeničnom ispravom ukoliko ne postoji sporazum izdavatelja i imatelja takve isprave kojim je u trenutku njezinog izdavanja bio uređen način popunjavanja nedostajućih sastojaka, niti je ista ispunjena naknadno u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla? Odnosno postoji li zakonom propisani rok u kojem je mjenični vjerovnik dužan takvu mjenicu podnijeti na isplatu, ili je takav rok ovlašten odrediti prema vlastitom nahođenju?
3) Koji su kriteriji za određivanje osnovnog posla za koji se vežu mjeničnopravne obveze? Odnosno, može li mjenica u kojoj nije označena dospjelost, niti postoji sporazumom mjeničnog vjerovnika i mjeničnog dužnika o načinu označavanja dospjelosti, služiti kao instrument osiguranja plaćanja za obveze iz osnovnog posla koje dospijevaju na naplatu pet, deset ili petnaest godina nakon izdavanja mjenice?“ navodeći da su postavljena pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja višeg suda (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-1045/2018 od 2. prosinca 2019. i Županijski sud u Varaždinu Gž-769/2019 od 25. srpnja 2019.) i revizijskog suda (Revx 1458/2013 od 18. siječnja 2017., Rev 760/2004-2 od 16. siječnja 2008., Revx 329/2011 od 30. studenog 2011. Rev 1458/2013 od 18. siječnja 2017.), pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Ovo iz razloga što su postavljena pravna pitanja temeljena na činjeničnim utvrđenjima koja u bitnome odstupaju od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova na kojima se temelji pobijana presuda.
4.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud utvrdio da se mjenično potraživanje tužitelja odnosi na mjenicu koju je tuženica osobno potpisala uz naznaku „per aval“ i da stoga temeljem čl. 31. st. 1. Zakona o mjenici („Narodne novine“, broj 74/94 i 92/10 - dalje: ZM) odgovara za mjeničnu obvezu na isti način kao i oni za koje jamči.
4.2. Nadalje, prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova mjenično potraživanje prema bjanko mjenici kojom je tužena preuzela mjenično jamstvo odnosi se na potraživanje iz temeljnog pravnog posla i mjenica je popunjena u skladu sa dospijećem obveza – izdanih računa iz osnovnog pravnog posla za koji je mjenica izdana.
4.3. Stoga, postavljenim pitanjima tužena polazi od vlastitih navoda koje je iznosila tijekom postupka koji ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima sudova temeljem kojih su primijenili materijalno pravo, a činjenična utvrđenja ne mogu biti predmetom ispitivanja u revizijskom postupku (čl. 385.a ZPP).
4.4. Upravo iz prethodno iznijetih razloga niti odluke na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije tužena poziva ne koincidiraju u odnosu na konkretan slučaj.
5. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke.
Zagreb, 17. siječnja 2024.
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.