REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P-7474/2025-3
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Vinku Adžiću i Ivanu Adžiću, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, 29. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 041-50-4229029, sklopljenog 3. srpnja 2007. između tužene Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja TI kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da plati naknadu za prijevremenu otplatu kredita, dakle točka 9. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da je Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.
II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. da plati tužitelju HI iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 29. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženom kao kreditorom 3. srpnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 041-50-4229029 (dalje u tekstu: Ugovor), u svrhu kupnje novog vozila za osobne potrebe. Točkom 9. Ugovora određeno je, između ostalog, da Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor. Tužitelj je uvećanom uplatom od 7. rujna 2011. prijevremeno konačno otplatio taj kredit, za što mu je tuženik zaračunao naknadu u iznosu od 2.110,97 kn. Navedeni Ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tužena koristila nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivala ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, na koji način je tužitelj doveden u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tužena je na opisani način postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05). Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tužena prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarala niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri temeljem kojih bi tužitelj mogao znati kolika će biti njegova obveza ukoliko prijevremeno otplati kredit. Dakle, tužena je tom ugovornom odredbom sebi u biti ostavila slobodu određivanja visine naknade za prijevremenu otplatu kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. Također, sporna ugovorna odredba je je potpuno nerazumljiva, jer samo paušalno navodi da se moraju poštovati uvjeti koje odredi Kreditor. Dodatno, iz istih razloga tužitelj smatra da je navedena ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu konačnu otplatu kredita ništetna i radi toga što je neodrediva pa je i cijena/činidba neodrediva. Prema čl. 272. st. 1. ZOO/05 “činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi”, što ovdje evidentno nije slučaj, a zakonska posljedica neodredive činidbe je upravo ništetnost ugovora koji sadrži takvu odredbu (čl. 270. ZOO/05). Polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tužene, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Tužitelj zaključno ukazuje kako on nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za prijevremeno zatvaranje kredita te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje, posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO/05). Iz svega navedenog jasno je da su te ugovorne odredbe nepoštene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 87. ZZP/07 te čl. 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti bit će obveza tužene da vrati tužitelju sve što je primila temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05) jer je tužena nepoštetni stjecatelj. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj:
041-50-4229029, sklopljenog 3. srpnja 2007. između tužene Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja TI kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da plati naknadu za prijevremenu otplatu kredita, dakle točka 9. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da je Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor. Traži od tužene da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženoj je 3. ožujka 2026. dostavljena tužba s pozivom da odgovor na tužbu dostavi u roku od 30 dana.
3. Tužena je uz dostavu tužbe upozorena, ukoliko u određenom roku ne dostavi pismeni odgovor na tužbu, da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev - presuda zbog ogluhe ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b st. 1. toč. 1. - 4. Zakona o parničnom postupku.
4. Budući da tužena u određenom roku od 30 dana nije dostavila pismeni odgovor na tužbu, iako su joj tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, temeljem odredbe čl. 331.b st. 1. toč. 1. - 4. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude zbog ogluhe.
5. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužitelju pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), uvećan za PDV od 25% ili ukupno 250,00 eura.
U Zagrebu, 29. lipnja 2026.
S u d a c:
Andrea Grahovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženoj
