Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-207/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u OD Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenika EB OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu- Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-795/2025-3 od 3. lipnja 2025., 29. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-795/2025-3 od 3. lipnja 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
"I Nalaže se ovršeniku da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 28,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, odbija kao neosnovan."
2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj pobijajući isto u dijelu kojim je odbijen s zahtjevom za naknadu troška, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno navodima žalbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. OZ na koji pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe pokrenutog radi naplate tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Borice Kovačević u Splitu pod poslovnim brojem Ovrv-17536/2024 od 9. kolovoza 2024.
7. Prvostupanjski je sud ovrhovoditelju temeljem odredbe čl.14. st. 4. OZ priznao trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave sudionicima u provođenju ovrhe sukladno Tbr. 11. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje Tarifa) i trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe prema Tbr. 11. toč. 10. Tarife.
8. Prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije priznao trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je dostavljeno Financijskoj agenciji radi izvansudske ovrhe, s obrazloženjem da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje predmetnog postupka. Naime, odredbom čl. 238. OZ, je propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.
9. Budući da u konkretnom slučaju ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate predstavlja rješenje o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Borice Kovačević u Splitu pod poslovnim brojem Ovrv-17536/2024 od 9. kolovoza 2024., to prema odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja, jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati, te ju je konkretno i izdao, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, bez zahtjeva ovrhovoditelja.
10. Intencija zakonodavca zbog koje je došlo do izmjene navedene odredbe čl. 283. st. 1. i 4. OZ (po kojoj javni bilježnik po službenoj dužnosti stavlja tu potvrdu i dostavlja je ovrhovoditelju) bila je smanjenje troškova postupka, tako i troška potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koju od tada izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne izdaje je, kao do tada, na prijedlog ovrhovoditelja. Stoga je p ravilno prvostupanjski sud primijenio navedeni propis jer ovrhovoditelj po punomoćniku odvjetniku nije obavio radnju izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti (niti odlaskom javnom bilježniku, niti podneskom, niti na drugi način), zbog čega mu ne pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade za taj izvid/pribavu. (Tbr. 36. st. 2. Tarife).
11. Sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, pri čemu je primarna pretpostavka obveze ovršenika da naknadi ovrhovoditelju troškove postupka da su ti troškovi ovrhovoditelju doista i nastali. Stoga, ovaj sud ne prihvaća pravno shvaćanje prema kojem stranci pripada pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti bez obzira na to tko je istu pribavio te neovisno o tome je li pritom bila potrebna intervencija punomoćnika ovrhovoditelja. Prihvaćanjem takvog stava ovršenik bi bio u obvezi naknaditi ovrhovoditelju troškove za radnje odvjetnika koje u stvarnosti nisu poduzete, što bi predstavljalo neosnovano bogaćenje ovrhovoditelja jer isti ne bi bio u obvezi takve troškove naknaditi svojem odvjetniku.
12. Naime, sukladno odredbi čl. 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Dakle, Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) je reguliran samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja radnji poduzetih od strane odvjetnika. Stoga, samim time što je Tarifom propisano pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti, ne znači da taj trošak automatski i pripada ovrhovoditelju, već je potrebno utvrditi da je pribavi takve potvrde prethodila upravo radnja odvjetnika stranke.
13. Stoga, u situaciji kada Zakon propisuje obvezu javnog bilježnika po službenoj dužnosti izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, odnosno kada sud sam po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na presudu bez potrebe intervencije punomoćnika stranke, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ za naknadu troškova postupka.
14. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, u ovom konkretnom slučaju ne primjenjuje se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023. prema kojemu ovrhovoditelj ima pravo na naknadu pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelj nije tražio pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti budući da je tu klauzulu sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ izdao javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to bez ikakvog zahtjeva ovrhovoditelja.
15. Nastavno, žalitelju je za odgovoriti da naprijed izneseno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne daje ovrhovoditelju bezuvjetno pravo na naknadu nagrade za pribavu ili izvid pravomoćnosti ili ovršnosti na temelju Tbr. 36. st. 2. Tarife, već se radi o tome da ovrhovoditelj ima pravo na navedenu naknadu onda kada je radnju izvida ili pribave doista i poduzeo, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.
16. Također nije osnovano pozivanje žalitelja na pravna shvaćanja zauzeta u rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. i poslovni broj Rev-229/2023-2 u odnosu na naknadu troška pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti s obzirom da je u istima dan odgovor na pravno pitanje da kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. U konkretnom slučaju se radi o postupku izvansudske ovrhe, a ne izravne naplate, za koji ovrhovoditelj traži trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti te potvrdu nije trebala pribavljati stranka niti punomoćnik stranke, već sukladno članku 283. stavak 4. OZ javni bilježnik je rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavio ovrhovoditelju, dakle radi se o činjenično sasvim drugačijoj situaciji zbog čega se stav iznesen navedenim odlukama ne može primijeniti u konkretnom slučaju.
17. S obzirom na navedeno, a kako ni preostalim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom odbijajućem dijelu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.
18. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan budući da isti nije uspio u žalbenom postupku (čl.166. st. 1. ZPP, u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP).
U Splitu, 29. lipnja 2026.
SUTKINJA
Ana Grbavac
