1

Poslovni broj: Gž-1331/2021-2

 

   

 

Poslovni broj: Gž-1331/2021-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu,u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz Z., OIB: ….zastupan po Z. Z. B., odvjetnici iz Z. protiv tuženika Republika Hrvatska, M. f., OIB:….., zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-5409/15 od 22. ožujka 2021., 17. siječnja 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-5409/2015 od 22. ožujka 2021.,  ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-5409/15 od 14. travnja 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-5409/15 od 22.03.2021. u točci I. izreke odbačena je preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 11.02.2021. kojom se traži utvrđenje nedopuštenim osiguranja određenog rješenjem o osiguranju posl. broj Ovr-2851/16 od 05.05.2016. kao nedopuštena, dok je u točci II. izreke odbačena tužba tužitelja podnesena 03.08.2015. kojom se predlaže utvrditi nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju posl. broj Ovr-3591/14 od 30. lipnja 2015. kao nedopuštena.

 

2.              Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a) predlažući da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovni postupak. Tužitelj se sadržajno u žalbi poziva na to da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 190. st. 1. ZPP-a kada nije dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka.

 

3.              Odgovor na žalbu nije podnijet.

 

 

 

4.               Žalba je osnovana.

 

5.               Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim osiguranja novčane tražbine tuženika određeno Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ovr-3591/2014 od 30.01.2015., a koje rješenje je tijekom ovog postupka promijenilo posl. br. u Ovr-2851/16. 

 

6.              Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj na ročištu održanom 11.02.2021. podneskom preinačio tužbu na način da je predložio utvrđenje nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju posl. broj Ovr-2851/16 od 05.05.2016. budući je rješenje o osiguranju posl. broj Ovr-3591/14 od 30.01.2015. ukinuto. Navodi da je prethodni postupak ovoj pravnoj stvari zaključen nakon što je ukinuto rješenje o osiguranju posl. broj Ovr-3591/14 od 30.01.2015., a koje je ukinuto 01.12.2015. te je doneseno rješenje o osiguranju pod posl. broj Ovr-2851/16 od 05.05.2016. koje je tužitelju kao protivniku osiguranja uredno dostavljeno i protiv kojeg nije izjavio žalbu zbog čega je isto postalo pravomoćno i ovršno 21.05.2016. dakle prije zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu, pa da je tužitelj imao dovoljno vremena preinačiti tužbu u ovom predmetu do zaključenja prethodnog postupka.

 

7.              Stoga pozivom na odredbu čl. 190. st. 1. ZPP-a odlučuje kao u točci I. izreke pobijanog rješenja, odnosno odbacuje preinaku tužbe kao nedopuštenu.

 

8.              Također prvostupanjski sud utvrđuje da je, ukidanjem rješenja o osiguranju od 30.01.2015. koje osiguranje tužitelj predlaže proglasiti nedopuštenim, prestao i njegov pravni interes za vođenje ove parnice jer da prihvaćanjem takvog zahtjeva tužitelj ne može ostvariti nikakvu pravnu korist, obzirom da navedeno rješenje o osiguranju više ne proizvodi pravne učinke.

 

9.              Stoga pozivom na odredbu čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a odlučuje kao u točci II. izreke pobijanog rješenja, odnosno odbacuje tužbu tužitelja kao nedopuštenu.

 

10.              Osnovano se tužitelj u žalbi poziva na počinjenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 190. st. 1. ZPP-a, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

11.              Iz stanja u spisu proizlazi:

 

- da je tužitelj, dana 03.08.2015. podnio tužbu radi proglašenje nedopuštenim osiguranja određenog Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ovr-3591/14 od 30.01.2015., a na što je upućen rješenjem toga suda od 30.06.2015. ( list 4 spisa) i to iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14, dalje OZ-a ), odnosno iz razloga nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom

 

- da je tužitelj u navedenom ovršnom postupku, pored istaknutog prigovora  zastare ( povodom kojeg je upućen na ovu parnicu ) podnio i žalbu na predmetno rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovr-3591/14 od 30.01.2015. iz ostalih žalbenih razloga

 

- da je Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž Ovr-3961/15 od 01.12.2015. uvažena žalba tužitelja kao protivnika osiguranja izjavljena izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a , te je u tom dijelu ukinuto rješenje o ovrsi i predmet je vraćen na ponovni postupak 

 

- da je na ročištu održanom 07.10.2016. zaključen prethodni postupak u ovoj parničnoj pravnoj stvari ( list 19 spisa)

 

- da je tužitelj pismenim podneskom predanim na ročištu održanom 11.02.2021. istakao da je nakon pokretanja parnice u ovoj pravnoj stvari rješenje o osiguranju pod posl. br. Ovr-3591/14 od 30.06.2015. ukinuto nakon čega je donijeto novo rješenje o osiguranju temeljem iste ovršne isprave pod posl. br. Ovr-2851/16 od 05.05.2016. pa da slijedom toga predlaže donošenje presude kojom bi se proglasilo nedopuštenim rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ovr-2851/16 od 05.05.2016. ( umjesto Ovr-3591/14 od 30.01.2015 )

 

- da je tuženik bio prisutan na navedenom ročištu od 11.02.2021., te mu je sud dodijelio rok od 15 dana radi očitovanja na navedeni podnesak tužitelja.

 

12.              Odredbom čl. 191. st. 1. i 3. ZPP-a propisano je da je objektivna preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, te da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

 

13.              Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da objektivno preinačenje tužbe postoji kada se tužbeni zahtjev osniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju, drugom povijesnom zbivanju, drugačijem kompleksu činjenica od onih koje su prije predstavljale tužbenu osnovu po svom tekstu (formalnom sadržaju) istog tužbenog zahtjeva ili kad su bitnim elementima činjenične osnove dodani novi elementi, preinačeni ili oduzeti prije istaknuti, tako da novoformirani kompleks činjenica objektivno dovodi do promijene identiteta tužbenog zahtjeva.

 

14.              U konkretnom slučaju tužitelj pismenim podneskom predanim na ročištu 11.02.2021. po stavu ovog suda nije preinačio tužbu jer nije promijenio istovjetnost zahtjeva u smislu naprijed citiranog čl. 191. st. 1. ZPP-a, odnosno nije došlo do promjene identiteta predmeta spora, niti činjenične osnove tužbe, već je njime samo opravdano uskladio prijašnji poslovni broj ovršnog rješenja sa sadašnjim, a što ne predstavlja preinačenje tužbe.

 

15.              Dakle u situaciji kada je tužitelj u ovršnom postupku koji se vodio pod jednim posl. br. ( Ovr-3591/14 ) upućen na parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom ( iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a), a o kojem zahtjevu se vodi ova parnica i o kojem zahtjevu nije odlučeno, došlo do promjene posl. br. ovršnog postupka ( Ovr-2851/16 ) zbog ukidne odluke iz sasvim drugih razloga ( izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11 OZ-a ), pa je zbog toga tužitelj tijekom parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, uskladio svoj tužbeni zahtjev samo u pogledu posl. br. ovršnog postupka iz kojeg je upućen na ovu parnicu, a da pri tom nije mijenjao niti činjeničnu, niti pravnu osnovu tužbe, tada nije došlo do objektivne preinake tužbe. 

 

16.              Svaki suprotan zaključak predstavljao bi za tužitelja ograničavanje prava na pristup sudu, a koje pravo ne uključuje samo pokrenuti postupak već i pravo na "rješavanje" spora od strane suda, što je upravo u ovom predmetu izostalo, obzirom da je nepravilna odluka suda da se radi preinaci rezultirala i odbačajem tužbe.

 

17.              Štoviše, čak i da se u konkretnom slučaju radi o preinaci, i tada bi nedopuštanje iste u konkretnoj pravnoj situaciji ( samo zbog izmjene posl. broja ovršnog postupka do kojeg je došlo zbog ukidanja rješenja iz sasvim drugih razloga od onog zbog kojeg je tužitelj upućen na parnicu) predstavljalo ograničenje prava na pristup sudu, a koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija). Naime, nedopuštanje preinake tužbe u konkretnoj pravnoj situaciji ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a u konkretnom slučaju predmetna izmjena poslovnog broja ovršnog postupka, koja je utemeljena na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok bi se s druge strane nedopuštanjem preinake dovelo u pitanje ostvarivanje njegova prava, čime bi se tužitelju nametnuo prekomjeran teret.

 

18.              Pored toga čak i da se radi o preinaci, tada bi se u konkretnom slučaju nedvojbeno radilo o okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, pa bi ista bila temeljem čl. 190. st. 3. ZPP-a svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

19.              Skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da se u slučaju nedopuštenosti preinake donosi rješenje kojim se preinaka ne dopušta ( a ne odbacuje ) i protiv kojeg rješenja je dopuštena samostalna žalba, pa stoga u takvoj situaciji treba zastati s postupkom do okončanja žalbenog postupka pred drugostupanjskim sudom i potom po pravomoćnosti rješenja kojim se ne dopušta preinaka tužbe, nastaviti postupak po prvobitnoj tužbi, odnosno predmetu spora kakav je bio prije preinake.

 

20.              Slijedom navedenog, a kako je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 191. ZPP-a, to je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

21.              U ponovnom postupku sud će na temelju provedenog dokaznog postupka donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 11.02.2021., odnosno odlučiti da li je u konkretnom slučaju ovrha nedopuštena zbog nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

 

    U Rijeci, 17. siječnja 2024.

 

                                                                                                                     SUTKINJA:

                                                                                                      Iva Smokvina-Dadasović, v.r.