REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Poslovni broj: P-156/2022-21

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mateo Barbir, odvjetniku u Vrgorcu, Ul. Hrvatskih velikana 49: protiv tuženika: 1. VM iz [adresa], TM [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. HM iz [adresa], TM [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, dana 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1. Nalaže se tuženima da tužiteljici predaju u posjed nekretninu oznake dio č. zem. [katastarska čestica]-1 k. o. [katastarska općina], i to baš onaj geometrijski odijeljeni dio navedene nekretnine koji je prikazan u skici lica mjesta likom A, B, C, D, E, F, G, H, I, J , K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, A, površine 95 m2, a koja skica čini sastavni dio vještva vještaka Marka Vukše, dip. ing. geod. od 16. 10.2023. godine i ove Presude.

2. Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak, a sve ovo u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe“

II. Nalaže se tužiteljici tuženicima platiti trošak ovog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Zk suvlasnik nekretnina u ZU 1020, k. o. [katastarska općina] i to baš nekretnina oznake č. zgr. [katastarska čestica], STOJNA KUĆA, č. zem. [katastarska čestica], VRT, a na kojim nekretninama je upisana u većem suvlasničkom omjeru i to baš za 12834/13824 dijela, dok je njen suprug upisan kao suvlasnik u minornom suvlasničkom omjeru, a u odnosu na koji je tužiteljica također stekla suvlasništvo darovnim Ugovorom. Uz nekretnine iz točke 1. Tužbe, položena je nekretnina oznake dio č. zem. [katastarska čestica]-1, k. o. [katastarska općina], a na kojoj je upisana Republika Hrvatska kao vlasnik za cijelo. Unatoč ovakvom upisu, i ovdje se radi o nekretnini koja je u izvan-knjižnom vlasništvu tužiteljice i njenih pravnih prednika preko 150 godina, a riječ je zapravo o nekretnini – dvorištu, koje je položeno između nekretnine u toč 1. ove Tužbe, kao i nekretnina suvlasništvo tuženika, koje su upisane u ZU 987, k. o. [katastarska općina], oznake č. zgr. [katastarska čestica], te č. zem. [katastarska čestica]. Dakle, tužiteljica i tuženici su susjedi, te su zadnjih godina njihovi odnosi teško narušeni, a sve ovo iz razloga što njihove nekretnine na području Oraha opterećuju nerješeni imovinsko – pravni odnosi, te očito nesređeno zk stanje. Upravo zato, tužiteljica je zadnjih godina vodila posjedovne parnice kod Općinskog suda u Metkoviću, i to parnicu posl. br. Psp-77/2015., te parnicu Psp- 12/2020., pa su tako stranke ove parnice zaključile Nagodbu u odnosu na nekretninu tužiteljice, oznake č. zem. [katastarska čestica]-1, u površini od cca 500 m2, u naravi dvorište između kuća stranaka, i to baš u spisu naslova br. Psp-77/15. Međutim, tužiteljica je podlegla u posjedovnoj parnici Naslova posl. br. Psp-12/2020, a koja parnica se vodila radi utvrđenja čina smetanja posjeda prava služnosti provoza nekretninom tuženika, oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, rezultati ove Parnice ukazuju kako tužiteljica nije uspjela dokazati da je djelom tuženikove nekretnine (č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) provozila vozila, ali rezultati tog spisa ukazuju kako je tužiteljica ovu tuženikovu nekretninu u najmanju ruku koristila kao prolaz pješice. Ova činjenica tužiteljičinog prolaza pješice ne bi trebala biti prijeporna, budući istu priznaje tuženik ove parnice u spisu Psp-12/20, a to zaključuje i drugostupanjski sud u svojoj Rješidbi broj Gž- 1322/21 od 28. prosinca 2021. godine, i to opet u spisu Psp-12/20, gdje se na str. 4 toč. 12., navodi sljedeće:

„12. Kraj pravilno utvrđene činjenice, da je u posjedu spornog prolaza tuženik od 2015. pa nadalje, kada je tužiteljici svojim radnjama oduzeo posjed prava služnosti prolaza vozilom ( ne i pješice), a tužiteljica se od toga nije zaštitila ni putem samopomoći, ni zatražila sudsku zaštitu, a sama je potvrdila da je bila upoznata sa radnjama tuženika, nije dokazala da je nakon toga prolazila vozilom i da je mogla prolaziti, pa je prvostupanjski sud pravilno primjenio odredbu članka 22. ZVDSP-a kada je odbio tužbeni zahtjev.“ Dakle, rezime činjenica u parnicama koje su se vodile između stranaka ukazuju kako su parnične stranke susjedi, te da postoji prijepor oko vlasničkih i posjedovnih prava, a na nekretninama koje se nalaze između njihovih obiteljskih kuća. Tuženici se bave turizmom, te su svoje kuće kultivirali upravo onako kako iziskuje turistička djelatnost, a svojim radnjama zadnjih godina isključivo imaju za cilj onemogućiti tužiteljicu u adaptaciji njene stare obiteljske kuće, položene na nekretninama u toč. 1 Tužbe. Parnica stranaka posl. br. Psp-77/15, se vodila u odnosu na prostor između kuće tužiteljice i kuće tuženika, te prostor koji pada na č. zgr. [katastarska čestica], KUHINJA, ZU 623, k. o. [katastarska općina], a koju je tužitelj kupio od izvanknjižnih vlasnika, te istu do danas nije upisao u Zemljišnu knjigu. U vrijeme zaključenja sudske Nagodbe, u spisu Psp-77/15 na prostoru označene nekretnine (č. zgr. [katastarska čestica]) postojala je stara zidina tj. ostatci stare kuće, te je tužiteljica dozvolila tuženicima pravo služnosti prolaza pješice nekretninom oznake č. zem. [katastarska čestica]-1, k. o. [katastarska općina], a sve kako bi omogućila komunikaciju između nekretnina vlasništvo tuženika i to baš onih nekretnina u ZU 987 k. o. [katastarska općina] s nekretninom oznake č. zgr. [katastarska čestica], ZU 623 k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je smatrala kako će se zaključenjem ove Nagodbe na definitavan način urediti dobrosusjedski odnosi stranaka. No, međutim, tuženici su nakon zaključenja Nagodbe krenuli u izgradnju obiteljske kuće na nekretnini oznake č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to na način da su porušili ostatke stare zidine, te na njenim temeljima igradili kuću koju iznajmljuju turistima i to onoliko, onako, koliko i kako to čine i u odnosu na nekretnine u ZU 987 k. o. [katastarska općina]. Cijeli ovaj prostor između kuća stranaka tuženici su kultivirali za turističke svrhe, pa su tako cijeli prostor, koji pada na č. zem [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (a koji predstavalja tužiteljičino vlasništvo) nasuli „tucanikom“, te stavili željeznu ogradu, da bi konačno na dijelu puta, a u odnosu na koji je tužiteljica podlegla u parnici Psp-12/20, izgradili vrt. Time je tužiteljica onemogućena u samoj „komunikaciji“ sa svojim nekretninama, a tek tijekom trajanja ove zadnje posjedovne parnice tužiteljica saznaje kako se tuženik uknjižio na cijelu č. zem [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], iako su njegove nekretnine, u naravi kuća i dvorište, fizički odvojeni od putnog pravca koji isključivo pada na č. zem [katastarska čestica], pa je tužiteljica stava, kako tuženik ovakvim zemljišno-knjižnim stanjem želi eliminirati tužiteljicu iz njenih prava na prolaz i to baš na prolaz izemđu asfaltne ceste u Gornjem Orahu pa sve do dijela č. zem [katastarska čestica]-1 u k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište između kuća stranaka. Da tužiteljica nije znala o kojim oznakama nekretnine se radi, a koja je utužena kao prolaz, opet pokazuju i dokazuju rezultati posjedovne parnice Psp 12/20. Kako je nekretnina č. zem. [katastarska čestica]-1, k. o. [katastarska općina], u Zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, to tuženiku i ovakvo zemljišno-knjižno stanje odgovora kod osporavanja tužiteljičinih prava. Dakle, Zk stanje na č. zem. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] i č. zem [katastarska čestica]-1 k. o. [katastarska općina] barem za sada daje za pravo tuženima da onemoguće tužiteljicu u prolazu, odnosno posjedovanju onog djela dvorišta kojeg su tuženici uzurpirali nasipanjem „tucanika“ i stavljanjem željeznih ograda – prepreka koje onemogućuju tužiteljicu u posjedovanju. Kako je to Tužba uvodno opisala, predmet prijepora ove parnice predstavlja prostor koji pada na dio č. zem. [katastarska čestica]-1 k. o. [katastarska općina], a kojeg su tuženici uzurpirali i deposjedirali tužiteljicu unatoč jasnoj Nagodbi koju su stranke ove parnice zaključili u spisu ovog suda br. Psp-77/15. Dalje, predmet prijepora predstavlja i dio č. zem. [katastarska čestica], koja je upisana u (su) vlasništvo tuženika u ZU 987, k. o. [katastarska općina] i to unatoč činjenici da je tužiteljica podlegla u zaštiti posjeda prava stvarne služnosti provoza vozilima navedenom nekretninom. Međutim, tužiteljici je ostalo za deklarirati postojanje prava služnosti pješice, koje joj tuženik ne spori. Međutim, tuženici u zadnje vrijeme prema saznanjima tužiteljice vrše prodaju svog vlasništva u Gornjem Orahu, a potencijalni kupci sagledavajući Zk stanje neće imati mogućnosti saznati kakva prava tužiteljice egzistiraju, pa postoji opasnost da će treće osobe „izići na granice“ č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te i na taj način eliminirati tužiteljicu u posjedu prava služnosti prolaza pješice, zarad čega tužiteljica ima pravnog interesa to svoje pravo na definitivan način upisati u zem. knjgma. Ovo, zato jer se tuženica tim pravom koristi putem svojim pravnih prednika preko 50 godina. Dakle, nekretninom č. zem. [katastarska čestica], tužiteljica je prolazila kako bi došla do svoje obiteljske kuće u toč 1 Tužbe, a to su činili i njeni pravni prednici (njen suprug, svekrva i dr.), kao i do dijela č. zem. [katastarska čestica]-1, k. o. [katastarska općina].

2. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da se protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, te se predlaže sudu istog odbiti, a tužiteljicu obvezati da tuženicima naknadi troškove postupka. Tuženici u prvom redu ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe, jer tuženica nije mogla dosjelošću steći pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko utužene nekretnine. Iz same tužbe nije vidljivo kada bi to tužiteljica stekla posjed prava stvarne služnosti, kao niti kada je dovršeno dosjedanje tog prava tužiteljice. Tako su netočne tvrdnje koje iznosi tužiteljica da se ona koristi pravom prolaza pješice, odnosno i njeni prednici, jer takvog kontinuiteta niti ga ima, a niti ga je bilo.

3. Tijekom postupku, tada uredujuća sutkinja je razdvojila raspravljanje u odnosu na predmet spora, tako da se služnost prolaza preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] raspravlja odvojeno u parnici P-58/2022, a predaja u posjed nekretnine iz izreke ove presude odvojeno u ovoj parnici P-156/2022, pred ovim sucem. Dakle predmet ovog spora je predaja u posjed nekretnine opisane u toč. I. izreke ove presude, a ne i služnost prolaza kako je to postavljeno u tužbi prije razdvajanja raspravljanja o ta dva pitanja.

4. Među strankama nije sporno:

- da su u predmetu Psp-77/15 sklopile nagodbu u parnici po tužbi tužiteljice ŽM radi smetanja posjeda i to dana 28. listopada 2015. godine na licu mjesta.

- da su tuženica VM i HM u ovom predmetu vlasnici zapadno položene od predmeta spora nekretnine na kojoj su izgradili kuću i bazen te ogradili zidom i ogradom, kao i vlasnici istočno položene od predmeta spora nekretnine – čest. zgr. [katastarska čestica] koju su tuženici kupili 2. lipnja 2015. te obnovili nedugo nakon toga.

- da je ŽM vlasnica susjedne nekretnine položene sa istočne strane, a koju je stekla darovanjem od svoga supruga SM, a da je SM stekao tu nekretninu nasljeđivanjem od svoje majke PM.

5. Među strankama je sporno:

da li su stranke sudskom nagodbom u predmetu Psp-77/15 obuhvatili predmet

-

spora označen u ovom predmetu P-156/2022 u skici vještaka (list 122 spisa) ili se radi o nekretnini odnosno dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica]-1 K. O. [katastarska općina] smješteno sjeverno od prikazanog na skici lica mjesta.

[katastarska čestica]

-

(istočno od predmeta spora).

da li je tužiteljica vlasnica predmeta spora iz izreke tužbe, kao pretpostavljena

-

vlasnica da li s te osnove ima pravo potraživati predaju u posjed predmet spora od tuženika.

da li je tužiteljičin suprug SM naslijedio ili temeljem uzdražavanja

-

stekao predmet spora od pok. TM rođ. FM, odnosno da li je ona stekla vlasništvo predmeta spora dosjelošću ili nekom drugom pravnom osnovnom.

6. Radi utvrđena spornih činjenica sud je izveo dokaze pregledom spisa ovog suda Psp-77/15, Psp-12/20 te P-174/21, pregledom Ugovora o kupoprodajama kupaca VM i HM, posjedovnih listova, zk izvadaka, Rješenja o nasljeđivanju O-65/95 iza smrti pok. UM, fotografija, Ugovora o darovanju darovatelja SM daroprimca ŽM, uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Marka Vukše, te pregledom njegova nalaza i mišljenja, svih ostalih isprava, saslušanjem svjedoka i stranaka.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 – dalje: "ZPP") sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev kao u izreci neosnovan, a takvo svoje uvjerenje sud temelji na sljedećim dokazima i zaključcima, te primjenjivom pravu.

8. Sud je obavio uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Marka Vukše koji je izradio svoje mišljenje i nalaz, uz skicu, te je obilježio i prikazao predmet spora.

8.1. Predmet. spora je u naravi tucanikom nasuto dvorište, većim dijelom ograđeno od strane samih tuženika.

8.2. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Marka Vukše, a kako je isto prikazalo točno predmet spora i oko toga nije bilo prijepora među strankama, i sud ga prihvaća kao stručnog i istinit sastavljenog.

9. Iz spisa ovog suda Psp-77/15 okončanog sudskm nagodbom, proizlazi da je tužiteljica tamo ŽM utužila tuženike VM i HM za dio čest. zem. [katastarska čestica]-1 a koji dio je položen uz obiteljske kuće stranaka a koje nose oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], za koju tužiteljica navodi da je na njoj čistila zemljište, čupala korov, održavala voćke i to stabla šljiva i šipaka, a koje zemljište ima površinu od 500m2. Ujedno se u tužbi navodi da su tuženici Ž u namjeri proširenja svog dvorišta ušli u posjed tamo uslužene nekretnine u toj parnici za smetanje posjeda popilali višegodišnje šumsko raslinje, posjekli stabla šipaka i šljive u srpnju 2015. godine.

9.1. Iz takvog postavljanja tužbe u tom predmetu je vidljivo da je obuhvat te posjedovne parnice jasno obuhvaćao ono što je između čest. zgr. [katastarska čestica] i dalje položene čest. zgr. [katastarska čestica], dakle jasno oku vidljivo na skicama u spisima koji su priloženi ovom predmetu (list 8 spisa P-174/21). Drugim riječima ne može se iz sudske nagodbe u spisu Psp-77/15 uočiti da bi predmet nagodbe bio baš i sporno dvorište kako je to nacrtano u skici vještaka Marka Vukše na listu 122 spisa P-156/22 obzirom da je nagodba posve očito sklopljena dosta paušalnim pristupom, bez skice s nejasnim opisom sadržaja nagodbe, te je prihvatljivo da HM nije sadržajno sklapao nagodbu o onom što je predmet spora ove parnice P-156/22 jer opis posjedovne tužbe u spisu Psp-77/15 ne govori u prilog tvrdnje tužiteljice ŽM da je predmet nagodbe bilo tucanikom uređeno dvorište, a i navodi nagodbe o služnosti prolaza u širini od 1,5m rubom čestice od 500m2 do Šarićeve stare zidine (ostaci stare kuće) koja je u to vrijeme bila čest. zgr. [katastarska čestica] ne ukazuju sudu da su stranke imale zajednički isti stav po pitanju u ovoj parnici nekretnine iz izreke ove presude. Naime kuća tužiteljica je označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] je istočno od čest. zgr. [katastarska čestica] i one nekretnine gdje je kuća sa bazenom te paušalno označena sporna površina za smetanje posjeda na 500m2 uz navođenje raznog raslinja – šljiva, smokava i slično, a što nitko ne navodi u predmetu P-156/22 da bi bilo na nekretnini iz izreke ove presude skicirano u vještvu Marka Vukše. To ukazuje da tuženici Ž i ŽM nisu sklapali nagodbu za sporni dio koji je predmet ovog spora već su sklapali nagodbu za u naravi kameni dio terena gdje su se u to vrijeme 2015. godine prostirale šljiva, smokve te korov na kamenjaru, a koji je kasnije tužiteljica očito u parnici P-174/21 upisala kao svoje vlasništvo pravomoćnom presudom.

9.2. Dakle sud drži da nagodba nije bila sklopljena po pitanju nekretnine iz izreke ove presude, već za onaj dio koji je bio u naravi brdski teren, ne uređen, a u prilog čemu govori i činjenica da je ugovoreno čišćenje i održavanje jednom godišnje u proljeće, kada jasno zelenilo buja i raste.

10. Sud je prihvatio dokaz nakon zaključenja glavne rasprave – pregled spisa P- 174/21 u kojem je tužiteljica ŽM protiv RH utvrdila sebi vlasnikom tog i dodatnog dijela koji ne ulazi u predmet spora jer se radi o činjenici kojom tužiteljica nije raspolagala pri podnošenju tužbe a u odnosu na presudu, ali joj taj dokaz zapravo ni ne čini dokaz u njenu korist. U toj parnici ŽM nije obuhvatila i sporni dio dvorišta nasut tucanikom (što i sama ističe u ovoj parnici)i tvrdi da to nije napravila zbog parnice koju vodi s HM međutim sud uočava da je tužba protiv RH podnesena 27.12.2018., i to upravo sa skicom izrađenom od vještaka Ante Bošnjaka, a kada je već bila 3 godine ranije sklopljena nagodba u predmetu Psp- 77/15, dakle kada ŽM tvrdi da smatra da joj je HM priznao nagodbom vlasništvo, što dovodi do kolizije njenih navoda da tužbom nije obuhvatila 2018. tucanikom nasuto dvorište zbog spora sa HM, a tvrdi da je po nagodbi HM priznao vlasništvo istog. Tu valja ukazati da spor između stranaka po pitanju prolaza

– provoza nastaje 2020. i to vidljivo u predmetu Psp-12/20 (iz 2020. godine), pa je logično zaključiti da stvarni sadržaj i smisao nagodbe Psp-77/15 nije bilo pitanje dvorišta nasutom tucanikom već ono izvan njega. Drugim riječima sud zaključuje da Ž nisu priznali vlasništvo ŽM zaključenjem sporne nagodbe.

11. Iz spisa Psp-12/20 ne proizlazi da bi Ž bilo kada priznali ŽM i njenim prednicima vlasništvo spornog dijela iz izreke ove presude a niti da bi to priznali prednicima ŽM ili da bi to prednici HM (V ili T) priznali prednicima ŽM (H ili TM).

12. Sud je saslušao predložene svjedoke, međutim iz iskaza istih ne proizlazi pouzdano da bi ŽM mogla steći pravnim poslovima predmet spora obzirom da nije dokazala da bi njeni prednici bili vlasnici predmeta spora. Naime iskazi saslušanih svjedoka su u takvoj koliziji da su sud ne može zaključiti pouzdano da bi prednici ŽM stekli vlasništvo dosjelošću ili drugom pravnom osnovom jer iskazi svjedoka u bitnom ukazuju da je sporna nekretnina opisana u izreci ove presude praktički bila posjedovana od svih osoba na tom predjelu, kako je tko stigao i na koji način je htio. Tako u korist posjeda obitelji ŽM svjedoče svjedoci ĐM i OM, dok svjedoci CM, KM te DM u bitnom govore o tome da predmet spora nije korišten kao isključivi posjed prednika tužiteljice već više kao prostor za svačije korištenje.

13. Sud je na temelju fotografija priložene u ovom i priloženim spisima sačinjenim prije uređenja tucanikom jasno uvidio da se unatrag 20ak godina radilo o potpuno neuređenom i teško prohodnom terenu kojeg je bilo teško isključivo posjedovati. Sud prihvaća da je pok. FM preko spornog dijela polagao cijevi za dovodnju vode jer to potvrđuje i ŽM – tužiteljica s tim da ista navodi da je to bila obična gumena cijev pa da nije smetala, osporavala isto, a da FM nije pitao dopuštenje.

13.1. Postoji spor oko toga tko je zapravo taj kamenjar pretvorio u donekle sređen teren, pa kasnije HM uredio tucanikom. Naime postoje različiti iskazi svjedoka oko toga da li je razbijanjem stjenovitog terena vršio HM ili prije njega SM, međutim to nije od odlučnog značaja obzirom je za dokazivanje vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je upisana kao vlasništvo RH ključno razdoblje od 1959. do 1999. jer je po odlukama ESLJP a o odnosu na izmjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, 40 godina poštenog i neometanog posjedovanja potrebno za stjecanje vlasništva unatrag izmjene iz 1999. godine tog zakona. To u ovom postupku tužiteljica ŽM nije dokazala.

14. Za istaknuti je da ni tuženici HM nisu dokazali da bi oni bili vlasnici temeljem kupoprodaje, odnosno temeljem ugovora kojeg su sklapali s DM (list 67 - 70 spisa), ČM i S (list 71 - 80 spisa), jer iz istih ne proizlazi da bi kupili i ono što je predmet spora, odnosno to ne proizlazi niti iz sadržaja ugovora, odnosno niti skice priložene s ugovorom sa DM.

15. Sud je uvjerenja da je predmetni sporni teren zapravo bio korišten od tada susjednih obitelji uglavnom kako je tko stigao i da nije bilo stvarne vlasti posjednika koja bi bila isključive naravi na način da je netko to držao isključivo kao svoje, držao se kao isključivi i pošteni posjednik do 1999., te branio drugima izvršavanje vlasništva ili posjeda.

16. Sama činjenica da je netko od 1980-tih ili 2000-tih pa na ovamo ravnao ili nasipao sporni teren ne daje istom pravo (bilo H, bilo P) da se smatraju vlasnicima obzirom da takvo svoje svojstvo nisu dokazali. Kako u ovoj parnici ŽM tvrdi da je vlasnica, a to nije dokazala, to njen zahtjev za predaju u posjed nije osnovan jer nije dokazala svojstvo vlasnika, a niti da bi po nekoj drugoj osnovi imalo pravo zahtijevati predaju u posjed.

17. Sud može pokloniti vjeru saslušanim svjedocima glede njihovog viđenja, odnosno osobnih saznanja, međutim takva saznanja kod saslušanih svjedoka nisu bila takve kvaliteta koja bi sa pouzdanjem ukazala da je obitelj ŽM bila neometani i isključivi pošteni posjednik, a niti da bi to bila obitelj HM i njihovi prednici.

18. Sud je saslušao i stranke, međutim njihovi iskazi u bitnom nisu doprinijeli utvrđenju bitnih činjenica obzirom da svaka strana tvrdi suprotno. Svjedoci Ante

CM, OM, EM

19. Svjedok KM je sestra tužene HM pa može biti zainteresirana za uspjeh u sporu njene sestre, no njezin iskaz sud nije uzeo kao ključan ili odlučan kod činjenice da su svjedoci CM i DM iskazuju suprotno od svjedoka ZM i OM glede činjenice tko je bio posjednik predmeta spora da li OM (odnosno TM) ili Ž (DM odnosno FM) ili svi zajedno, odnosno nitko isključivo, a što je bitna okolnost da bi se moglo odrediti dali netko ima pravo tvrditi da je vlasnik temeljem dosjelosti ili temeljem pravnog posla ili druge pravne osnove u odnosu na osobu koja te to stekla dosjelošću, a prema tuženicima u konačnici.

20. S obzirom na suprotstavljene iskaze svjedoka i stranaka, ovaj sud je ocjenom izvedenih dokaza, a sve polazeći od čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) te čl. 221.a ZPP-a (kojom je propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“), pravilno zaključio da tužiteljica nije dokazala pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, a onda ni pravo da se postojećem mirnom posjedniku legitimira kao predmnijevani vlasnik, i traži predaju u posjed

21. Kako tužiteljica nije dokazala da je vlasnik (predmnijevani vlasnik), odnosno nije dokazala sukladno čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari niti da tužena nekretnine posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju, to je valjalo odbiti njen tužbeni zahtjev.

22. Obzirom da su tuženici uspjeli u sporu, pripada im trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku i to po 220,00 EUR (uključeno 10% za zastupanje drugog tuženika) i to za odgovor na tužbu, 4 ročišta na kojima se raspravljalo, dakle ukupno 1.100,00 EUR + PDV 25%, dakle ukupno 1.375,00 EUR pa je i riješeno kao u točki 2 izreke presude.

Metković, 29. lipnja 2026. godine

S u d a c:

Ante Šprlje

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu

2. Zdenko Merdžan odvjetnik u Metkoviću