REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-6942/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ iz Mački, Mački 39, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Marijanu Miševiću i Romanu Biharu, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 29 lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 15. studenog 1946. između oca tužiteljice HĆ (UĆ) i NĆ rođ. ŽĆČ, te Rješenja o nasljeđivanju od 5. studenog 2004. iza pok. ĐĆ pod br. O-373/01, Presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-5223/2011 od 18. ožujka 2014. i Revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x 931/15 od 19. listopada 2016. stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnina u [adresa], upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o.

Centar Novi koje se sastoje iz:

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao poslovni prostor koji se sastoji od četiri prostorije na prvom katu lijevo, od stubišnog podesta ulične zgrade, ukupne površine 79,46 čm, upisano kao E-1.,

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao poslovni prostor u prizemlju koji se sastoji od dvije prostorije i jedne prostorije u podrumu ulične zgrade ukupne površine 87,33 čm, upisane kao E-2.,

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao poslovni prostor koji se sastoji od tri prostorije u prizemlju i podrumu ulične zgrade, ukupne površine 107,91 m2, upisan kao E-3

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao prostor koji se sastoji od jedne prostorije u uličnom prizemlju, ukupne površine 38,69 m2, upisane kao E-4.,

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao trosobni stan na III. katu zgrade, površine 125,90 m2, upisane kao E-5.,

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao dvosobni stan u prizemlju dvorišnog dijela ulične zgrade, površine 44,30 m2, upisane kao E-6.,

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije u prizemlju dvorišne zgrade, ukupne površine 28,74 m2, upisane kao E-7.,

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao poslovni prostor u dvorišnom dijelu zgrade na 1. i 2. katu, koji se sastoji od deset prostorija, površine 303,40 čm, upisane kao E-11.,

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije u prizemlju dvorišne zgrade, površine 15,81 čm, upisane kao E-12.,

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije u prizemlju dvorišne zgrade, površine 17,22 čm, upisane kao E-13.,

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade, površine 37,82 čm, upisane kao E-14.,

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao četverosobni stan na 2. katu, površine 159,30 čm, upisane kao E-16.,

- 1/2 dijela nekretnine opisane kao trosobni stan na 3. katu, površine 96,70 čm, upisane kao E-17.,

sve skupa zajedno sa suvlasničkim dijelovima i uređajima zgrade sukladno odredbama iz čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti upis tužiteljice u zemljišne knjige, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.140,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje da je 1/2 dijela četverosobnog stana na 2. katu zgrade, površine 159,30 čm, izuzet od nacionalizacije i ostavljen u vlasništvo prijašnjem vlasniku kao pravnom predniku tužiteljice.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tužena po osnovi čl. 77. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine stekla u vlasništvo 9 poslovnih prostora i 4 stana u [adresa], a da su preostali stanovi u predmetnoj zgradi prodani nositeljima stanarskog prava sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Sve navedene nekretnine bile su konfiscirane i upisane kao općenarodna imovina. Cijeli suvlasnički dio predmetne nekretnine koji je pripadao ŽĆČ kupio je otac od tužiteljice pok. FĆ temeljem kupoprodajnog ugovora od 28.11.1946., a koji je kod Kotarskog suda u Zagrebu podnio izlučni zahtjev za skidanje konfiskacije, kojem zahtjevu je i udovoljeno, te je skinuta konfiskacija sa 1/2 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u [adresa]. Istovremeno je rješenje o konfiskaciji od 8.11.1948. stavljeno izvan snage, te je odlučeno da će se uspostaviti ranije zk. stanje. Kako rješenje o skidanju konfiskacije u odnosu na suvlasnički dio ŽĆČ nikada nije provedeno u zemljišnim knjigama, ostala je zabilježba da je predmetna imovina konfiscirana i postala društveno vlasništvo. Zakon o nacionalizaciji niti se nije mogao primijeniti na predmetne nekretnine iz razloga što su u vrijeme donošenja i primjene tog Zakona te nekretnine već bile podruštvovljene. Isto tako sukladno čl. 70. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta zemljišnoknjižni prijenos vlasništva temeljem ugovora zaključenog prije 25.11.1958. moguće je jedino ako je potpis prodavatelja ovjeren od organa nadležnog za ovjeru potpisa, što je ovdje ispunjeno. Ako je nekretnina prodana i predana kupcu 1946. tada takav ugovor ukazuje da kupac ima valjanu osnovu i valjan način za stjecanje prava vlasništva. Unatoč tome tužiteljica se nije uspjela upisati u zemljišne knjige kao suvlasnica, jer je na istima bilo upisano društveno vlasništvo, pa stoga ima pravni interes da je suvlasnica predmetnih nekretnina. Stoga tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužena ističe da je predmetna nekretnina ex lege nacionalizirana po sili zakona danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, a time i vlasnička ovlaštenja ĐĆ, odnosno tužiteljice u odnosu na predmetnu nekretninu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u upravni spis radi povrata oduzete imovine u [adresa], Klasa br: UP/I-942-01/19-13/3 i dokumentaciju koja prileži ovom spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica pravni slijednik iza svog pok. oca HĆ.

6. Iz kupoprodajnog ugovora od 15.11.1946. (list 31-34 spisa) razvidno je da je SĆ kao prodavateljica prodala ZĆ kao kupcu 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], površine 178,2 čhv, u naravi ulična i dvorišna stambena zgrada u [adresa], te da je potpis prodavateljice ovjeren kod Kotarskog narodnog suda za kotar Zagreb.

7. Iz rješenja Kotarskog suda I u Zagrebu br. Konf. 198/43 od 15.5.1949. (list 13 spisa) proizlazi da je u predmetu konfiskacije imovine NĆ rođ. SĆ, povodom prijedloga AĆ udovoljeno molbi za obnovom postupka, slijedom čega se diže konfiskacija (oslobađa se od konfiskacije) sa imovine NĆ rod. Gazzari odnosno za 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] p.o. Zagreb, k. č. br. [katastarska čestica], kuća pop. br. 1249 i dvorište [adresa], a rješenje suda od 8.11.1948. stavlja van snage. Također, je određeno da će se nakon pravomoćnosti rješenja odrediti uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije konfiskacije. Ovo rješenje postalo je pravomoćno i ovršno 20.2.1950., te je dostavljeno Zemljišnoknjižnom odjelu na provedbu.

8. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5223/2011 od 18.3.2014. (list 22- 27 spisa) razvidno je da je u postupku po tužbi tužiteljice protiv tuženika Grada Zagreba radi utvrđenja, drugostupanjskom presudom preinačena prvostupanjska presuda Naslova br. P- 3437/2009 od 10.11.2010. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, i to na način da je istom utvrđeno da je u trenutku donošenja i primjene odluke Kotarskog suda za I. i IV. rajon Grada Zagreba Konf. br. 198/48 od 8.11.1948. vlasnik nekretnina upisanih u zk. tijelo AI u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Mardjokić iz Zagreba, Naselak br. 3 u 1/2 dijela. Iz obrazloženja ove presude utvrđeno je da u slučaju ako je nekretnina prodana i predana kupcu 1946. tada takav izvršeni ugovor ukazuje da kupac ima i valjanu osnovu i valjan način (modus) za stjecanje prava vlasništva, sve u smislu pravnih pravila Općeg građanskog zakona, koja se primjenjuju na navedeni slučaj za vrijeme važenja kojeg se vlasništvo moglo steći, ne samo upisom u zemljišne knjige, već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, kao u konkretnom slučaju.

9. Također, identičan stav zauzet je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x 931/2015 od 19.10.2016. (list 17-21 spisa), a kojom je odbijena revizija umješača na strani tuženika Republike Hrvatske kao neosnovana. Iz obrazloženja revizijske odluke proizlazi da je u revizijskom postupku utvrđeno:

- da je prednik tužitelja suvlasnički dio sporne nekretnine od 1/2 dijela kupio od NĆ temeljem kupoprodajnog ugovora od 15.11.1946. na kojem je prodavateljica ovjerila svoj potpis kod Kotarskog narodnog suda u Zagrebu;

- da prednik tužitelja (otac) nije izvršio uknjižbu navedenih nekretnina do 8.11.1948. kada je predmetna imovina konfiscirana NĆ rođ. SĆ;

- da je prednik tužitelja podnio izlučni zahtjev u propisanom roku u smislu čl. 21. st. 2. Zakona o konfiskaciji i izvršenju konfiskacije;

- da je rješenjem Kotarskog suda I u Zagrebu Konf.br. 198/48 usvojen izlučni zahtjev prednika tužitelja AĆ, te je skinuta konfiskacija sa imovine prodavateljice NĆ rođ. SĆ, tj. sa 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] p.o. Grad Zagreb, k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] od 178,2 čhv.;

- da je istim rješenjem odlučeno da će se po pravomoćnosti odrediti uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te da predmetno rješenje, iako je postalo pravomoćno i ovršno s danom 20.2.1950., nije provedeno u zemljišnim knjigama.

10. Iz rješenja Naslova br. Z-2713/15 od 1.12.2016. (list 28-30 spisa) proizlazi da je odbijen prijedlog tužiteljice za upisom prava vlasništva u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na1/2 dijela zk.č.br. 3267/2, sve s obrazloženjem da se upis obzirom na stanje zemljišne knjige nije mogao provesti, odnosno da nije bilo moguće provesti upis temeljem rješenja o dizanju konfiskacije od 15.5.1949. Iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi da je u postupku između ostalog utvrđeno da je rješenjem o naknadno pronađenoj imovini iza pok. UĆ br. O-373/01 od 5.11.2004. utvrđeno i vanknjižno vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 178,2 čhv, te da se imovina raspoređuje ŽĆ, a koja nekretnina je uknjižena kao Općenarodna imovina pod upravom Poduzeća državnih stambenih zgrada I rajona u Zagrebu.

11. Iz izvatka iz zemljišne knjige (list 133-171 spisa) razvidno je da je zgrada u [adresa], sada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je zgrada etažirana, te da su kao vlasnici stanova i poslovnih prostora upisane različite fizičke i pravne osobe, uključujući i Republiku Hrvatsku.

12 Iz upravnog spisa radi povrata imovine utvrđeno je da su sporne nekretnine sukladno odredbi čl. 77. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (''Narodne novine'' br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19) pripale tuženoj Republici Hrvatskoj, jer je zaključkom od 26.5.2015. zahtjev tužiteljice odbačen kao nepravovremen.

13. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, te cijeneći svu priležeću dokumentaciju sud smatra utvrđenim:

- da je pravni prednik tužiteljice pok. HĆ kupio sporne nekretnine u [adresa] od NĆ, da je kupoprodajna cijena po kupoprodajnom ugovoru od 15.11.1946. u cijelosti isplaćena i da je kupac stupio u posjed istih, te da je predmetni kupoprodajni ugovor ovjeren od strane nadležnih organa;

- da su sporne nekretnine konfiscirane CĆ **.**.1948.;

- da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem Kotarskog suda I u Zagrebu br. Konf. 198/43 od 15.5.1949. temeljem izlučnog zahtjeva pravnog prednika tužiteljice usvojen njegov zahtjev i rješenje o konfiskaciji stavljeno izvan snage, te je određena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, no isto rješenje nikada nije provedeno u zemljišnim knjigama (iako postoji dostavna naredba);

- da je iz drugostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5223/2011 od 18.3.2014. i presude Vrhovnog suda RH br. Rev-x 931/2015 od 19.10.2016. razvidno da je vlasnik sporne nekretnine bio pravni prednik tužiteljice, te da je rješenjem o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Sesvetama br. O-373/01 od 5.11.2004. tužiteljica utvrđena kao vlasnik spornih nekretnina iza smrti pok. oca HĆ.

14. Činjenica da je zahtjev tužiteljice u upravnom postupku odbačen kao nepravovremen nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući tužiteljica, niti njezin pravni prednik pok. otac HĆ nisu mogli kao prilog zahtjevu za povrat u vlasništvo oduzete imovine priložiti akt o oduzimanju imovine, jer isti u odnosu na tužiteljičinog pravnog prednika nikada niti nije donesen. Naime, čl. 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (''Narodne novine'' br. 92/96, 39/99, 42/99, 43/2000, 98/2019) određeno je da se prava iz ovog Zakona priznaju se fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno zakonskom nasljedniku prvog nasljednog reda. Međutim, niti tužiteljica niti njezin pravni prednik nisu bili prijašnji zemljišnoknjižni vlasnici sporne imovine radi čega tužiteljica nije niti bila ovlaštena podnijeti zahtjev za povrat, odnosno naknadu za oduzetu imovinu, a niti je njezinom pravnom predniku aktom o konfiskaciji ista oduzeta, već je ista konfiscirana prodavateljici iz kupoprodajnog ugovora CĆ.

15. Predmetna nekretnina već je bila u državnom vlasništvu nakon provedene konfiskacije, a obzirom da rješenje kojim se predmetna imovina dekonfiscira nije provedeno greškom državnih organa u zemljišnim knjigama, nekretnina niti nije mogla biti objektom nacionalizacije, jer su objekti nacionalizacije bile nekretnine u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba, a ne imovina koja je već bila uknjižena kao općenarodna imovina (društveno vlasništvo) kao što je ovdje slučaj.

16. Čl. 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (''Službeni glasnik SFRJ'' br. 52/58) propisano je da se nacionaliziraju i postaju društveno vlasništvo najamne stambene zgrade i najamne poslovne zgrade, a u gradovima i naseljima gradskog karaktera nacionaliziraju se i postaju društveno vlasništvo i građevinska zemljišta. Čl. 12. propisano je da se nacionaliziraju najamne stambene zgrade sa 2 stana ili sa više od 3 mala stana, kao i poslovne prostorije koje ne služe za potrebe njihovih vlasnika. Ovaj Zakon stupio je na snagu 26.12.1958. Međutim, sporne nekretnine su još 1948. konfiscirane, te su bile označene kao društveno vlasništvo, pa prema tome niti nisu mogle biti predmet nacionalizacije.

17. Mišljenje je suda da Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta nije obuhvatio imovinu koja je predmet ovog spora, jer rješenje o dekonfiskaciji nikada nije provedeno u zemljišnim knjigama, te je imovina i dalje ostala upisana kao društveno vlasništvo. Stoga propusti ili pogreške nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana, jer bi se u protivnom radilo o novoj nacionalizaciji (odluka Ustavnog suda RH br. U-III-4673/2008 od 20.5.2008; odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu br. 32457/05 od 13.12.2007.).

18. Tužiteljica je od svog pravnog prednika - pok. oca na temelju valjanog pravnog posla stekla suvlasništvo predmetnih nekretnina. Naime, sukladno revizijskoj odluci br. Rev- x 931/15 od 19.10.2016. ako je nekretnina stečena u vrijeme primjene odredbi Općeg građanskog zakona koji se kao pravna pravila primjenjuju na temelju čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6.4.1941. (''Narodne novine'' br. 73/91), ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je sklopljen i izvršen, temelj je za stjecanje prava vlasništva bez obzira na nedostatak upisa u zemljišne knjige. Jedina pretpostavka je da je kupoprodajni ugovor u cijelosti izvršen, a što je u konkretnom predmetu i slučaj, jer je prednik tužiteljice - otac isplatio kupoprodajnu cijenu i stupio u posjed predmeta kupoprodaje.

19. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci i usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na utvrđenje suvlasništva 9 poslovnih prostora i 4 stana u [adresa], u 1/2 dijela. Obzirom da je sud utvrdio suvlasništvo tužiteljice i na četverosobnom stanu na 2. katu zgrade, površine 159,30 čm, upisane kao E-16, sud je odbio njezin zahtjev (koji je prvotno postavljen kao alternativni) za utvrđenjem da je isti stan izuzet od nacionalizacije.

20. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 153. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe, sastava 4 obrazložena podneska od 22.3.2023., 2.2.2025., 26.5.2025. i 14.10.2025. i pristupa na 2 ročišta od 5.10.2023. i 13.5.2026. od po 200,00 EUR, te pristupa na 2 ročišta od 14.2.2024. i 9.10.2025. i sastava 2 podneska od 28.1.2026. i 4.5.2026. od po 50,00 EUR (25 %) ili ukupno 1.600,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 400,00 EUR, ili ukupno 2.000,00 EUR.

21. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu od 140,00 EUR, tako da ukupni parnični trošak iznosi 2.140,00 EUR.

22. Sud nije priznao tužiteljici trošak sudske pristojbe na tužbu, jer ista niti nije plaćena.

U Zagrebu 29. lipnja 2026.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužiteljice

punomoćniku tuženika