REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb-Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-1786/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Plavetić, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja, zamjenice njegova punomoćnika odvjetničke vježbenice ĐJ i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice IJ, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.832,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 0,40 EUR od 15.05.2006. godine do isplate
- na iznos od 0,05 EUR od 01.06.2006. godine do isplate
- na iznos od 13,43 EUR od 03.11.2008. godine do isplate
- na iznos od 17,36 EUR od 02.01.2009. godine do isplate
- na iznos od 1,17 EUR od 02.02.2009. godine do isplate
- na iznos od 10,91 EUR od 02.02.2009. godine do isplate
- na iznos od 10,76 EUR od 03.02.2009. godine do isplate
- na iznos od 23,19 EUR od 02.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 19,48 EUR od 01.04.2009. godine do isplate
- na iznos od 18,94 EUR od 04.05.2009. godine do isplate
- na iznos od 13,11 EUR od 01.06.2009. godine do isplate
- na iznos od 8,13 EUR od 03.07.2009. godine do isplate
- na iznos od 11,28 EUR od 04.08.2009. godine do isplate
- na iznos od 13,55 EUR od 04.09.2009. godine do isplate
- na iznos od 10,31 EUR od 05.10.2009. godine do isplate
- na iznos od 9,53 EUR od 05.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 13,31 EUR od 04.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 18,17 EUR od 07.01.2010. godine do isplate
- na iznos od 23,10 EUR od 05.02.2010. godine do isplate
- na iznos od 21,90 EUR od 05.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 24,61 EUR od 06.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 4,98 EUR od 12.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 29,67 EUR od 06.05.2010. godine do isplate
- na iznos od 34,15 EUR od 04.06.2010. godine do isplate
- na iznos od 53,30 EUR od 09.07.2010. godine do isplate
- na iznos od 40,57 EUR od 03.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 6,11 EUR od 17.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 66,97 EUR od 06.09.2010. godine do isplate
- na iznos od 58,72 EUR od 06.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 43,83 EUR od 05.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 4,45 EUR od 05.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 70,79 EUR od 06.12.2010. godine do isplate
- na iznos od 86,28 EUR od 05.01.2011. godine do isplate
- na iznos od 78,25 EUR od 02.02.2011. godine do isplate
- na iznos od 82,10 EUR od 03.03.2011. godine do isplate
- na iznos od 69,58 EUR od 05.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 89,23 EUR od 20.05.2011. godine do isplate
- na iznos od 98,63 EUR od 03.06.2011. godine do isplate
- na iznos od 6,55 EUR od 05.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 85,21EUR od 05.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 13,21EUR od 04.08.2011. godine do isplate
- na iznos od 116,29 EUR od 04.08.2011. godine do isplate
- na iznos od 30,45 EUR od 06.09.2011. godine do isplate
- na iznos od 102,67 EUR od 06.09.2011. godine do isplate
- na iznos od 42,11 EUR od 06.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 47,06 EUR od 06.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 58,30 EUR od 08.11.2011. godine do isplate
- na iznos od 27,39 EUR od 08.11.2011. godine do isplate
- na iznos od 74,72 EUR od 06.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 9,44 EUR od 06.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 94,56 EUR od 05.01.2012. godine do isplate
- na iznos od 0,17 EUR od 05.01.2012. godine do isplate
- na iznos od 112,03 EUR od 06.02.2012. godine do isplate
- na iznos od 117,79 EUR od 06.03.2012. godine do isplate
- na iznos od 115,76 EUR od 05.04.2012. godine do isplate
- na iznos od 113,73 EUR od 04.05.2012. godine do isplate
- na iznos od 115,80 EUR od 05.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 48,06 EUR od 05.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 69,46 EUR od 05.07.2012. godine do isplate
- na iznos od 114,71 EUR od 05.07.2012. godine do isplate
- na iznos od 115,21 EUR od 03.08.2012. godine do isplate
- na iznos od 112,73 EUR od 05.09.2012. godine do isplate
- na iznos od 108,21 EUR od 05.10.2012. godine do isplate
- na iznos od 113,44 EUR od 06.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 113,06 EUR od 05.12.2012. godine do isplate
- na iznos od 115,58 EUR od 04.01.2013. godine do isplate
- na iznos od 108,31 EUR od 05.02.2013. godine do isplate
- na iznos od 110,55 EUR od 05.03.2013. godine do isplate
- na iznos od 114,13 EUR od 04.04.2013. godine do isplate
- na iznos od 105,82 EUR od 12.06.2013. godine do isplate
po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. pa do 29.1.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, da tužitelju PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.079,40 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine uplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi sukladno čl. 29. st .2. ZOO počevši od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine na iznose kako slijedi:
- na iznos od 5,06 EUR od 02.11.2007. godine do isplate
- na iznos od 5,11 EUR od 03.12.2007. godine do isplate
- na iznos od 5,11 EUR od 02.01.2008. godine do isplate
- na iznos od 5,20 EUR od 01.02.2008. godine do isplate
- na iznos od 9,10 EUR od 03.03.2008. godine do isplate
- na iznos od 9,23 EUR od 01.04.2008. godine do isplate
- na iznos od 8,96 EUR od 02.05.2008. godine do isplate
- na iznos od 8,87 EUR od 02.06.2008. godine do isplate
- na iznos od 8,99 EUR od 01.07.2008. godine do isplate
- na iznos od 8,79 EUR od 01.08.2008. godine do isplate
- na iznos od 8,82 EUR od 01.09.2008. godine do isplate
- na iznos od 8,95 EUR od 01.10.2008. godine do isplate
- na iznos od 9,72 EUR od 03.11.2008. godine do isplate
- na iznos od 9,16 EUR od 01.12.2008. godine do isplate
- na iznos od 9,87 EUR od 02.02.2009. godine do isplate
- na iznos od 9,91 EUR od 03.02.2009. godine do isplate
- na iznos od 9,92 EUR od 02.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 9,81 EUR od 01.04.2009. godine do isplate
- na iznos od 9,80 EUR od 04.05.2009. godine do isplate
- na iznos od 9,64 EUR od 01.06.2009. godine do isplate
- na iznos od 9,50 EUR od 03.07.2009. godine do isplate
- na iznos od 16,33 EUR od 04.08.2009. godine do isplate
- na iznos od 11,07 EUR od 04.09.2009. godine do isplate
- na iznos od 5,36 EUR od 07.09.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,30 EUR od 05.10.2009. godine do isplate
- na iznos od 1,97 EUR od 05.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 13,11 EUR od 05.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 2,16 EUR od 11.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 0,98 EUR od 11.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 11,31 EUR od 04.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 5,12 EUR od 07.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 6,44 EUR od 07.01.2010. godine do isplate
- na iznos od 10,24 EUR od 14.01.2010. godine do isplate
- na iznos od 1,51 EUR od 05.02.2010. godine do isplate
- na iznos od 15,38 EUR od 17.02.2010. godine do isplate
- na iznos od 2,71 EUR od 05.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 14,13 EUR od 08.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 17,18 EUR od 12.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 2,19 EUR od 06.05.2010. godine do isplate
- na iznos od 15,07 EUR od 07.05.2010. godine do isplate
- na iznos od 4,97 EUR od 04.06.2010. godine do isplate
- na iznos od 12,72 EUR od 09.06.2010. godine do isplate
- na iznos od 0,31 EUR od 09.07.2010. godine do isplate
- na iznos od 17,67 EUR od 03.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 18,38 EUR od 17.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 8,39 EUR od 06.09.2010. godine do isplate
- na iznos od 10,32 EUR od 06.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 3,72 EUR od 06.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 14,44 EUR od 05.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 18,06 EUR od 05.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 12,38 EUR od 06.12.2010. godine do isplate
- na iznos od 6,98 EUR od 05.01.2011. godine do isplate
- na iznos od 3,85 EUR od 05.01.2011. godine do isplate
- na iznos od 15,65 EUR od 16.01.2011. godine do isplate
- na iznos od 18,39 EUR od 02.02.2011. godine do isplate
- na iznos od 1,08 EUR od 03.03.2011. godine do isplate
- na iznos od 13,92 EUR od 03.03.2011. godine do isplate
- na iznos od 5,54 EUR od 05.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 19,05 EUR od 05.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 2,22 EUR od 20.05.2011. godine do isplate
- na iznos od 18,42 EUR od 03.06.2011. godine do isplate
- na iznos od 20,34 EUR od 05.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 22,65 EUR od 04.08.2011. godine do isplate
- na iznos od 22,76 EUR od 06.09.2011. godine do isplate
- na iznos od 20,75 EUR od 06.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 20,57 EUR od 08.11.2011. godine do isplate
- na iznos od 20,58 EUR od 06.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 20,95 EUR od 05.01.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,32 EUR od 06.02.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,26 EUR od 06.03.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,10 EUR od 05.04.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,15 EUR od 04.05.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,32 EUR od 05.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,16 EUR od 05.07.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,16 EUR od 05.07.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,19 EUR od 03.08.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,07 EUR od 05.09.2012. godine do isplate
- na iznos od 20,85 EUR od 05.10.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,12 EUR od 06.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,08 EUR od 05.12.2012. godine do isplate
- na iznos od 21,21 EUR od 04.01.2013. godine do isplate
- na iznos od 20,83 EUR od 05.02.2013. godine do isplate
- na iznos od 20,98 EUR od 05.03.2013. godine do isplate
- na iznos od 21,16 EUR od 04.04.2013. godine do isplate
- na iznos od 20,28 EUR od 12.06.2013. godine do isplate
III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu 306,46 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 20,46 kn sa 01.07.06. god., a od 01.01.23. god. 2,72 EUR; pa do isplate,
- 26,58 kn sa 01.08.06. god., a od 01.01.23. god. 3,53 EUR; pa do isplate,
- 6,58 kn sa 01.09.06. god., a od 01.01.23. god. 0,87 EUR; pa do isplate,
- 8,81 kn sa 01.10.06. god., a od 01.01.23. god. 1,17 EUR; pa do isplate,
- 14,71 kn sa 01.11.06. god., a od 01.01.23. god. 1,95 EUR; pa do isplate,
- 24,36 kn sa 01.12.06. god., a od 01.01.23. god. 3,23 EUR; pa do isplate,
- 48,75 kn sa 01.01.07. god., a od 01.01.23. god. 6,47 EUR; pa do isplate,
- 65,60 kn sa 01.02.07. god., a od 01.01.23. god. 8,71 EUR; pa do isplate,
- 55,08 kn sa 01.03.07. god., a od 01.01.23. god. 7,31 EUR; pa do isplate,
- 60,39 kn sa 01.04.07. god., a od 01.01.23. god. 8,02 EUR; pa do isplate,
- 98,46 kn sa 01.05.07. god., a od 01.01.23. god. 13,07 EUR; pa do isplate,
- 123,46 kn sa 01.06.07. god., a od 01.01.23. god. 16,39 EUR; pa do isplate,
- 136,48 kn sa 01.07.07. god., a od 01.01.23. god. 18,11 EUR; pa do isplate,
- 131,24 kn sa 01.08.07. god., a od 01.01.23. god. 17,42 EUR; pa do isplate,
- 117,77 kn sa 01.09.07. god., a od 01.01.23. god. 15,63 EUR; pa do isplate,
- 147,28 kn sa 01.10.07. god., a od 01.01.23. god. 19,55 EUR; pa do isplate,
- 151,24 kn sa 01.11.07. god., a od 01.01.23. god. 20,07 EUR; pa do isplate,
- 131,83 kn sa 01.12.07. god., a od 01.01.23. god. 17,50 EUR; pa do isplate,
- 127,13 kn sa 01.01.08. god., a od 01.01.23. god. 16,87 EUR; pa do isplate,
- 92,76 kn sa 01.02.08. god., a od 01.01.23. god. 12,31 EUR; pa do isplate,
- 54,80 kn sa 01.03.08. god., a od 01.01.23. god. 7,27 EUR; pa do isplate,
- 19,58 kn sa 01.04.08. god., a od 01.01.23. god. 2,60 EUR; pa do isplate,
- 79,94 kn sa 01.05.08. god., a od 01.01.23. god. 10,61 EUR; pa do isplate,
- 109,67 kn sa 01.06.08. god., a od 01.01.23. god. 14,56 EUR; pa do isplate,
- 79,59 kn sa 01.07.08. god., a od 01.01.23. god. 10,56 EUR; pa do isplate,
- 131,96 kn sa 01.08.08. god., a od 01.01.23. god. 17,51 EUR; pa do isplate,
- 125,21 kn sa 01.09.08. god., a od 01.01.23. god. 16,62 EUR; pa do isplate,
- 91,99 kn sa 01.10.08. god., a od 01.01.23. god. 12,21 EUR; pa do isplate,
- 27,29 kn sa 01.12.08. god., a od 01.01.23. god. 3,62 EUR; pa do isplate.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos 198,90 eura.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 448,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 8. travnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) na iznos 38.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Smatra da su odredbe Ugovora koje se odnose na jednostrani način promjene kamatne stope i na valutnu klauzulu ništetne i da ne proizvode nikakve pravne učinke, pri čemu se poziva na utvrđenja iz postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. Stoga od tuženika zahtjeva neosnovano stečenog iznosa 5.111,10 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, u bitnom osporavajući tužiteljev status potrošača, zatim navodeći da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivne presude te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna. Osporava i tijek zateznih kamata. Ujedno ističe prigovor zastare, kao i prigovor radi prebijanja u pogledu tzv. negativnih tečajnih razlika.
3. Podneskom od 20. ožujka 2026. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos 4.912,20 eura sa zateznim kamatama. Na ovaj način tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos glavnice 198,90 eura.
4. Tuženiku je navedeni podnesak dostavljen 30. ožujka 2026., a tuženik se u roku 15 dana od dana primitka podneska nije usprotivio povlačenju tužbe, već je to učinio tek u podnesku od 28. travnja 2026..
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 193. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 8. travnja 2006 (list 15-22 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 24), otplatni plan (list 25-28), specifikaciju uplata (list 29-37, 57-105), edukacijski materijal tuženika (list 106), proveo je financijsko vještačenje po vještaku Mariu Tkalecu (list 186-207) te je saslušao tužitelja (list).
7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa kojeg je tuženik stekao na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke.
9. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da je sud u parnicama za naknadu tete ili isplatu vezan za utvrđenja iz presude kojom je utvrđeno da su postupanjem tuženika povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj dužan štititi.
10. Trgovački sud u Zagrebu je 7. travnja 2013. donio presudu P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i ovdje tuženika. Tom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17, kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda.
11. Istom presudom Trgovački sud u Zagrebu je utvrdio da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i predmetni ugovor o kreditu (u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time navedena banka, sada ovdje tuženik, postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku, a u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate je osim navedenog, između ostalog i pojašnjeno da je unošenjem u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja.
12. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio predmetni Ugovor o kreditu, a sporno je jesu li pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno jesu li te odredbe u suprotnosti s propisima kojima je uređena zaštita potrošača. Slijedom toga, sporno je mogu li se utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu primijeniti na ovaj predmet. Konačno, sporan je i nastup zastare.
13. Uvidom u čl. 2. spornog Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da se radi o namjenskom kreditu za kupnju vozila koji sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke te o valutnoj klauzuli kojom je iznos anuiteta vezan uz valutu švicarski franak (CHF). Upravo su takve odredbe bile predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.
12. Sud je stava da je na temelju čl. 502.c ZPP-a u ovom predmetu vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. Međutim, bez obzira na utvrđenja iz kolektivne presude, sud, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke br. U-III/5358/21, smatra da tuženik ima pravo dokazivati da je konkretnom potrošaču dao potrebne obavijesti o spornim ugovornim odredbama. Stoga je saslušao tužitelja.
13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da mu je kredit bio potreban radi kupnje automobila za osobne potrebe. Naveo je da nikada nije bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva, a automobil kojeg je kupio se nikada nije koristio za bilo kakve poslovne potrebe. Kredit s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom uzeo je jer mu jedino to bilo i ponuđeno. Prilikom sklapanja ugovora nije se pojedinačno pregovaralo o njegovim odredbama, već je ugovor sklopljen na unaprijed pripremljenom obrascu banke. Nije se mogao sjetiti da bi ga itko upozorio na mogućnost rasta anuiteta. Naveo je da je pročitao ugovor o kreditu i da je kredit u cijelosti osobno otplatio.
14. Sud je stava da iz ovog iskaza, kojeg ocjenjuje životnim i vjerodostojnim, ne proizlazi da bi tuženik u konkretnom slučaju tužitelju dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama niti da bi se o tim ugovornim odredbama posebno pregovaralo. Naime, iz tog iskaza proizlazi da je tužitelj potrošač, da se sporne odredbe ugovora nisu mogle mijenjati i da upozorenja o riziku valutne klauzule i promjenjive kamatne stope nisu bila odgovarajuća. Pritom se ponovno napominje da je na tuženoj banci teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora.
15. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne.
16. Čl. 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje-ZOO) propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je stekla na osnovu ništetnih odredbi ugovora, a da ništetnost pojedinih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez njih. Pri tome se polazi od načela favor negotii, to jest u prilog održanju ugovora na pravnoj snazi, ako se ikako može. Takvo stajalište je zauzeo i Visoki trgovački sud u svojoj presudi Pž-6632/17. Stoga je tuženik dužan tužiteljici vratiti razliku anuiteta koja je nastala primjenom ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
17. Kako bi utvrdio preplaćene iznose sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 3. ožujka 2026. utvrdio da razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan stavljanja kredita na raspolaganje, za anuitete za koje je utvrđen više uplaćen iznos, iznosi 3.832,80 eura, a da razlika između iznosa koji je tužitelj platio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu iznosi 1.079,40 eura.
18. Ovaj nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti uzima kao vjerodostojan jer ga je vještak izvršio stručno i objektivno prema pravilima struke, a niti stranke na njega nisu imale prigovora.
19. O prigovoru zastare tuženika treba reći da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
20. S obzirom da je ništetnost spornih ugovornih odredaba ustanovljena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je stava da je zastara počela teći tek on pravomoćnosti odluka donesenih u tom postupku. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u odnosu na tuženika postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda Visokog Trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017), ocjena je suda da petogodišnji opći zastarni rok iz čl. 371. ZOO-a nije protekao do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 13. lipnja 2023.
21. Međutim, u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na povrat neosnovano stečenog na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke zastara je počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kada je u odnosu na tuženika u pogledu ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. Stoga je petogodišnji zastarni rok protekao do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari pa je prigovor zastare tuženika u tom dijelu osnovan.
22. Odredbom čl. 214. ZOO-a propisano je da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate. Budući da je banka kod ugovaranja odredbi o valutnoj klauzuli bila svjesna posljedica i rizika tih odredbi, sud smatra da je ista nepošteni stjecatelj pa je dužna isplatiti zatezne kamate od dana stjecanja koji je utvrđen iz nalaza vještaka. Stopa zateznih kamata propisana je čl. 29. st. 2. ZOO-a.
23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. i II izreke presude.
24. Kada se radi o prigovoru radi prebijanja koji je postavio tuženik, treba reći da ovaj sud isti nalazi neosnovanim.
25. Naime, tuženik traži da sud, ukoliko nađe osnovanim potraživanjem tužitelja, isto konstitutivnom odlukom prebije s iznosom koji je tužitelj stekao zbog smanjenja tečaja CHF u odnosu na početno ugovorene parametre.
26. Tuženiku valja odgovoriti da tužitelj plaćanjem anuiteta u iznosu manjem od početno ugovorenog nije ništa stekao bez osnove pa da zato niti ne postoji njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio.
27. Slijedom navedenog, tuženik eventualno može tražiti prijeboj s osnove dospjelih, a neplaćenih anuiteta kredita. Međutim, i takvo potraživanje tuženika se ne bi moglo prebiti s potraživanjem tužitelja. To stoga što je čl. 371. st. 2. ZOO-a propisano da anuiteti zastarijevaju u roku od tri godine od dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Budući da je tuženik prigovor radi prebijanja istaknuo u odgovoru na tužbu od 18. ožujka 2024., a da je najkasnije potraživanje tuženika dospjelo 1. prosinca 2008., osnovan je prigovor zastare tužitelja.
28. Pritom se napominje da se na procesnopravni prigovor radi prebijanja ne primjenjuju odredbe članka 198. ZOO-a (čl. 339. ZOO/91) o materijalnopravnom prijeboju sa zastarjelom tražbinom, prema kojoj se dug može prebiti sa zastarjelim potraživanjem ako ono još nije bilo zastarjelo u času kad su se stekli uvjeti za prijeboj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rješenju posl. br. Rev-x 966/2015-3 od 23. rujna 2020.).
29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.
U odnosu na troškove postupka
30. Odluka o parničnom trošku je donesena na temelju čl. 154. st. 2. ZPP, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Naime, tužitelj je isticao dvije osnove zahtjeva (promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu), a uspio je s jednom od njih pa sud njegov zahtjev u pogledu osnove ocjenjuje s 50%. U pogledu visine tužitelj je uspio u omjeru 78% pa sud utvrđuje da je uspjeh tužitelja u sporu 64%, a da je uspjeh tuženika 36%. Slijedom navedenog, tuženik je tužitelju na temelju čl. 154. st. 2. ZPP dužan naknaditi 28% troškova koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
31. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 15. travnja 2024. i 20. ožujka 2026. u iznosu 100 bodova za svakog (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima od 5. studenoga 2025. i 10. lipnja 2026. u iznosu 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1). Ukupno to iznosi 500 bodova što, imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV 25% daje iznos od 1.250,00 eura. Navedenom valja pridodati i zatraženi trošak sudskog vještačenja u iznosu 350,00 eura pa je tužitelju priznat trošak u iznosu 1.600,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi jer ih kao potrošač u ovoj pravnoj stvari nije obvezan niti platiti.
32. Kako tužitelj ima pravo na 28% troškova koji su mu bili potrebni za vođenje postupka, tužitelju je dosuđen trošak u iznosu 448,00 eura.
33. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja odluke o trošku.
34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke rješenja.
U Zagrebu 29. lipnja 2026.
Sutkinja
Martina Klanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
