- 1 -              Rev 552/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 552/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. T. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku B. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. M. W. C. d.o.o., Z., protiv I-tuženika B. B. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Ž. J., odvjetniku u Z., II-tuženice D. L. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku H. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i P. j.t.d. Z., III-tuženika I. C. C. d.o.o. za nekretnine, S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. & P. d.o.o. Z. i IV-tuženika I. H. d.o.o. za trgovinu, S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. & p. d.o.o. Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1057/2020-6 od 23. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama broj P-3532/17-18 od 14. studenoga 2018., na sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Revizija tužiteljice se odbija.

 

II. Odbija se zahtjev III i IV-tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica K. T. iz Z., ..., dosjelošću stekla vlasništvo nekretnine z.k.č.br. 1481 u naravi livada i oranica S. površine 7342 m2  upisane u zemljišnu knjigu, z.k.ul. 1927,  k.o. H.

 

Tuženici su dužni trpjeti upis prava vlasništva na ime tužiteljice u zemljišnoj knjizi.“

 

II               Nalaže se tužiteljici K. T. iz Z., ...  OIB ...  nadoknaditi  prvotuženiku  B. B. iz D. S.,  S.,  ...  OIB ...  trošak parničnog postupka u iznosu od  22.923,75 kuna (slovima:dvadesetdvijetisućedevetstodvadesettrikunei sedamdesetpetlipa)  u roku od 15 dana.

 

III.   Nalaže se tužiteljici K. T. iz Z., ... OIB ...  nadoknaditi  drugotuženoj  D. L. iz S., J., ...  OIB ...   trošak parničnog postupka u iznosu od  42.923,75 kuna (slovima:četrdesetdvijetisućedevetstodvadesettrikuneisedamdesetpetlipa), u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tužiteljici K. T. iz Z., ... OIB ...  nadoknaditi  trećetuženiku R. I. d.o.o. iz D. S., S., ... OIB ... i  četvrtotuženiku I. H. d.o.o. iz D. S., ... OIB ...    trošak parničnog postupka u iznosu od  50.216,52 kune  (slovima:pedesettisućadvjestošesnaestkunaipedesetdvijelipe),  u roku od 15 dana."

 

2.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u t. I. izreke.

 

2.2. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je navedena presuda u t. II., t. III. i t. IV. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, pri čemu će se i o troškovima žalbe odlučiti konačnom odlukom.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-971/2022-2 od 6. prosinca 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

 

"1. Je li posjed osobe koja je nekretninu stekla od osoba za koje nije dokazala da su (u to vrijeme) bili vlasnici uvijek i nepošten?

 

2. Je li počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku (pred drugostupanjskim sudom), ako sud propusti konkretno se očitovati o odlučnim žalbenim navodima o proturječnosti zaključaka prvostupanjskog suda oko dobre vjere tuženika sa stanjem spisa, ne dajući konkretne razloge o žalbenim tvrdnjama?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovni postupak.

 

5. U odgovoru na reviziju III i IV-tuženici predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu. Traže naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija nije osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je dosjelošću stekla vlasništvo nekretnine – zkčbr. 1481 u naravi livada i oranica S. površine 7342 m2 upisane u zemljišnu knjigu, z.k.ul. 1927 k.o. H.

 

9. Povodom revizije, a imajući u vidu sadržaj pitanja za koje je dopušteno podnošenje revizije, spornim proizlazi ocjena kvalitete posjeda tužiteljice i argumentacija dobre vjere tuženika prilikom stjecanja nekretnine izvršena od strane suda drugog stupnja.

 

10. U odnosu na prvo postavljeno pitanje - je li posjed osobe koja je nekretninu stekla od osoba za koje nije dokazala da su (u to vrijeme) bili vlasnici uvijek i nepošten - tužiteljica se poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-389/14-5 od 29. svibnja 2019. prema kojem se nesavjesnost posjeda kao zapreka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne može izvesti iz same okolnosti da je kao vlasnik nekretnine upisana druga osoba, već je onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan to i dokazati. Navedeno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud. Pri tom se ističe da sama činjenica da je treća osoba upisana kao vlasnik u zemljišne knjige za sobom ne povlači zaključak o nepoštenosti posjeda posjednika, već je, zbog zakonske predmnjeve o poštenju posjeda, teret dokaza na onom tko tvrdi suprotno od te predmnjeve, a činjenica upisa u zemljišne knjige može biti tek jedan od dokaza koji je sud dužan cijeniti. Time je odgovoreno na prvo postavljeno pravno pitanje.

 

10.1. U konkretnom slučaju, a suprotno tvrdnji u reviziji, nižestupanjski sudovi ocjenu kvalitete posjeda tužiteljice potrebnu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu izveli samo iz okolnosti da je kao vlasnik nekretnine upisana druga osoba. Naime, nižestupanjski su sudovi svoj zaključak o tome izveli i iz utvrđenja da tužiteljica zakonitost svog posjeda temelji na "potvrdi" od 20. studenoga 1986. kojom M. D. potvrđuje da je S. D. primio iznosa od 900.000,00 DIN za zemlju zvanu S. preko kanala, u površini od cca 2000 čhv od tužiteljice, međutim iz koje se potvrde, obzirom da je nije naveden broj čestice niti naziv katastarske općine, uopće ne može zaključiti da se radi o predmetnoj nekretnini, a niti je potvrda sklopljena s osobom koja je nakon komasacije upisana kao vlasnik. Uz navedeno, tom je potvrdom stipulirano da će se potpisati kupoprodajni ugovor i neometano dozvoliti prijenos prava vlasništva na tužiteljicu, ali kupoprodajni ugovor nikada nije sklopljen niti je plaćen porez na promet nekretnina. Nadalje, sudovi ocjenjuju da tužiteljica nije dokazala da bi uopće na temelju takve "potvrde" stupila u vlasnički posjed nekretnine koja je predmet spora jer sama činjenica postojanja nasada oraha na dijelu čestice to ne dokazuje niti to nedvojbeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka.

 

10.2. Nadalje, rješenjem o nasljeđivanju 1986. iza pok. S. D., utvrđena je njegova ostavina (između ostalog predmetna k.č.br. 1481 k.o. H.), a njegovim nasljednicima su proglašeni temeljem zakona: M. D. (supruga, u 1/2 dijela) i S. D. (sin, u 1/2 dijela); a rješenjem o nasljeđivanju 1995. iza pok. S. D. (sina S.) kojim je utvrđeno da njegovu ostavinu sačinjavaju nekretnine, između ostalog i predmetna k.č.br. 1481 k.o. H. u 1/2 dijela, a njegovom nasljednicom na temelju zakona proglašena je D. L., kćer ostavitelja, u cijelosti (II. tuženica); da je 10. listopada 2006. zaključen kupoprodajni ugovor između M. D., kao prodavatelja, te B. B. (I. tuženik) kao kupca, a kojim kupoprodajnim ugovorom je prodavateljica prodala kupcu spornu nekretninu, odnosno suvlasništvo iste u ½ dijela, da je 26. rujna 2008. zaključen Ugovor o kupoprodaji zemljišta između B. B. (I. tuženika) te Inter I. C. H. d.o.o. i I. d.o.o. (kao kupaca - III. i IV. tuženici) te je predmet tog ugovora, između ostalog, i kupoprodaja predmetne z.k.č.br. 1481 k.o. H.; da je 12. rujna 2008. zaključen Ugovor o kupoprodaji zemljišta između D. L. (II. tuženice), kao prodavatelja, te Inter I. C. H. d.o.o. i I. d.o.o. (kao kupaca - III. i IV. tuženici), te je predmet istog kupoprodajnog ugovora, između ostalog, i z.k.č.br. 1481 k.o. H.; da je u vrijeme kada su zaključeni Ugovori o kupoprodaji između I. i II. tuženih kao prodavatelja, te III. i IV. tuženih, kao kupaca (Ugovor o kupoprodaji od 26. rujna 2008. te Ugovor o kupoprodaji od 12. rujna 2008.) u zemljišne knjige Općinskog suda u Dugom Selu kao suvlasnici predmetne nekretnine bili upisani I. tuženik u 1/2 dijela te II. tuženica u 1/2 dijela, te je nakon sklapanja navedenih Ugovora o kupoprodaji od 26. rujna 2008. i od 12. rujna 2008., upisana predbilježba prava vlasništva do opravdanja dostave tabularne isprave za korist III. i IV. tuženih (Z-2291/08 i Z-2371/08). Dakle, sve da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini isto se ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP).

 

11. U odnosu na drugo pitanje - je li počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP (pred drugostupanjskim sudom), ako sud propusti konkretno se očitovati o odlučnim žalbenim navodima o proturječnosti zaključaka prvostupanjskog suda oko dobre vjere tuženika sa stanjem spisa, ne dajući konkretne razloge o žalbenim tvrdnjama - tužiteljica se poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 565/2006 od 7. siječnja 2009. Ovaj sud reafirmira pravno shvaćanje izneseno u citiranoj odluci, da je u situaciji kada drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude samo (paušalno) navodi da u cijelosti prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda, jer je brižljivo i savjesno ocijenio izvedene dokaze, ne dajući konkretne razloge, ostvarena bitna odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP jer drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke.

 

12. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja treba ukazati da revizija polazi od pogrešne pretpostavke da se drugostupanjski sud propustio konkretno očitovati o odlučnim žalbenim navodima o proturječnosti zaključaka prvostupanjskog suda oko dobre vjere tuženika sa stanjem spisa predmeta. Naime, tužiteljica ističe da nitko (pa niti ovdje tuženici) ne može s uspjehom tvrditi da je bio u dobroj vjeri (nije primijetio planske nasade oraha) prilikom stjecanja nekretnina, a imajući na umu stanje na terenu.

 

13. Naime, iz pobijane drugostupanjske odluke proizlazi da nisu prihvaćeni žalbeni navodi tužiteljice jer da je valjana ocjena prvostupanjskog suda da su III-tuženik i IV-tuženik u vrijeme zaključenja kupoprodajnih ugovora s I-tuženikom i II-tuženicom bili u dobroj vjeri, u smislu čl. 122. ZVDSP, jer nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati u to da nekretnina pripada I II-tuženicima (svakom u 1/2 dijela), a isto tako niti u trenutku kada su zahtijevali upis, pri čemu drugostupanjski sud ponavlja da je predbilježeno pravo vlasništva III-tuženika i IV-tuženika (19. rujna 2008.-Z-2201/08 i 2. listopada 2008.-Z-2371/08), dakle, prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, a sve to u vezi Kupoprodajnog ugovora od 12. rujna 2008. i Kupoprodajnog ugovora od 26. rujna 2008., a koje kupoprodajne ugovore su III i IV-tuženici zaključili s I-tuženikom i II-tuženicom u pogledu sporne nekretnine. Nadalje, navedeno je da u postupku tužiteljica nije dokazala da su III i IV-tuženici u spornom razdoblju imali ikakvog razloga posumnjati da I i II-tuženici nisu vlasnici predmetne nekretnine, pri čemu iz stanja zemljišnih knjiga nije proizlazila mogućnost postojanja sumnje u isto, te je istaknuto da tužiteljica u postupku nije dokazala da se obratila III i IV-tuženicima, a u vrijeme kada su III i IV-tuženici u smislu čl. 122. st. 2. ZVDSP na taj način trebali biti upoznati s eventualnim izvanknjižnim vlasništvom iste nekretnine, pa III i IV-tuženici kao stjecatelji vlasništva sporne nekretnine nisu propustili redovitu i uobičajenu dužnu pažnju koju su kod pravnih poslova kupoprodaje trebali imati, kojom bi eventualno mogli utvrditi nevaljanost zemljišnoknjižnih upisa njihovih pravnih prednika (I-tuženika i II-tuženice). Dakle, sud je u dovoljnoj mjeri i sasvim jasno obrazložio svoje stajalište u odnosu na žalbene navode tužiteljice. Zaključno, samo postojanje nasada oraha na dijelu čestice nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke jer se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 122. st. 3. ZVDSP), u konkretnom slučaju istraživao pripadaju li nasadi oraha prodavateljima ili ne. Naime, prema odredbi čl. 9. st. 1. ZVDSP nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno, dok čl. 9. st. 2. ZVDSP izričito određuje da su trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje.

 

14. Stoga kako odgovori na postavljena pitanja nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, na temelju čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod st. I. izreke ove presude.

 

15. III i IV-tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak II. izreke ove presude).

 

Zagreb, 17. siječnja 2024.