Poslovni broj: P-8/2026-58

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15

35000 Slavonski Brod

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, OIB: 37588811552, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja I&I PARTNERI društvo s ograničenom odgovornošću za poslovanje nekretninama, [adresa], OIB: 05446502192, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom društvu HL i mr.sc. AL iz [adresa], protiv tuženika Stečajna masa iza TOFRADO društvo s ograničenom odgovornošću za metalo-prerađivačku djelatnost, trgovinu na veliko i malo, uvoz-izvoz "u stečaju", Velika, Dr. Franje Tuđmana 28, OIB: 01539653313, kojeg zastupa upravitelj stečajne mase Jozo Perić iz Velike, a njega punomoćnik OL, odvjetnik u [adresa], radi: duga, nakon održane glavne i javne rasprave dana 14. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mate Šimunovića, odvjetnika u Slavonskom Brodu i zamjenika punomoćnika tuženika Krešimira Pencingera, odvjetnika u Slavonskom Brodu, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I&I PARTNERI društvo s ograničenom odgovornošću za poslovanje nekretninama, [adresa], OIB: 05446502192, koji glasi:

"Utvrđuje se da je raskinut Ugovor sklopljen dana 20. ožujka 2023.g. između tužitelja I&I PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 05446502192 i tuženika TOFRADO d.o.o. u stečaju iz Pleternice, Ante Starčevića 16, OIB 92907511183 na kojem je potpis stranaka ovjeren po javnom bilježniku Robertu- Antonu Čečatki iz Slavonskog Broda dana 20. ožujka 2023.g. pod posl. brojem: OV- 2064/2023.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 88.924,28 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana 22. ožujka 2023.g. pa sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana. III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove parničnog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od petnaest dana."

II Odbija se eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Poništava se Ugovor sklopljen dana 20. ožujka 2023.g. između tužitelja I&I PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], 2 [adresa], OIB 05446502192 i tuženika TOFRADO d.o.o. u stečaju iz Pleternice, Ante Starčevića 16, OIB 92907511183 na kojem je potpis stranaka ovjeren po javnom bilježniku Robertu Antonu Čečatki iz Slavonskog Broda dana 20. ožujka 2023.g. pod posl. brojem: OV-2064/2023.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 88.924,28 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od 22. ožujka 2023.g. pa sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana. III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove parničnog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od petnaest dana."

III Odbija se eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Ugovor sklopljen 20. ožujka 2023.g. između tužitelja I&I PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 05446502192 i tuženika TOFRADO d.o.o. u stečaju iz Pleternice, Ante Starčevića 16, OIB 92907511183 na kojem je potpis stranaka ovjeren po javnom bilježniku Robertu-Antonu Čečatki iz Slavonskog Broda dana 20. ožujka 2023.g. pod posl. brojem: OV-2064/2023. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 88.924,28 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate 3 tekuće od 22. ožujka 2023.g. pa sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana."

IV Odbija se eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je bez pravnog učinka Ugovor sklopljen 20. ožujka 2023.g. između tužitelja I&I PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 05446502192 i tuženika TOFRADO d.o.o. u stečaju iz Pleternice, Ante Starčevića 16, OIB 92907511183 na kojem je potpis stranaka ovjeren po javnom bilježniku Robertu- Antonu Čečatki iz Slavonskog Broda dana 20. ožujka 2023.g. pod posl. brojem: OV- 2064/2023.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 88.924,28 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od 22. ožujka 2023.g. pa sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo 4 polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana. "

V Nalaže se tužitelju I&I PARTNERI društvo s ograničenom odgovornošću za poslovanje nekretninama, [adresa], OIB: 05446502192, naknaditi tuženiku Stečajna masa iza TOFRADO društvo s ograničenom odgovornošću za metalo-prerađivačku djelatnost, trgovinu na veliko i malo, uvoz-izvoz "u stečaju", Velika, Dr. Franje Tuđmana 28, OIB: 01539653313, iznos od 12.143,75 eura troškova parničnog postupka, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI Odbija se tuženik Stečajna masa iza TOFRADO društvo s ograničenom odgovornošću za metalo-prerađivačku djelatnost, trgovinu na veliko i malo, uvoz-izvoz "u stečaju", Velika, Dr. Franje Tuđmana 28, OIB: 01539653313, sa zahtjevom za naknadom troškova u iznosu od 8.081,25 eura.

VII Tužitelj I&I PARTNERI društvo s ograničenom odgovornošću za poslovanje nekretninama, [adresa], OIB: 05446502192, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 25.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj I&I PARTNERI društvo s ograničenom odgovornošću za poslovanje nekretninama, [adresa], OIB: 05446502192, (u daljnjem tekstu: tužitelj), je dana 21. kolovoza 2024. podnio tužbu protiv tuženika Stečajna masa iza TOFRADO društvo s ograničenom odgovornošću za metalo-prerađivačku djelatnost, trgovinu na veliko i malo, uvoz-izvoz "u stečaju", (u daljnjem tekstu: tuženik), radi

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je u svojstvu stjecatelja potraživanja sa tuženikom u stečaju koji je vođen pred ovim sudom pod poslovnim brojem: St-242/2012 kao prenositeljem potraživanja sklopio 20. ožujka 2023. Ugovor o kupoprodaji potraživanja kojim je ugovoreno da tuženik-prenositelj potraživanja ima pravomoćno utvrđenu tražbinu u visini 195.265,24 eura prema HG nekretnine d.o.o. u stečaju iz Zagreba, Budmanijeva 1, utvrđenu u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: St-6287/2016, a u odnosu na tu tražbinu je tuženik kao prenositelj potraživanja stekao i razlučno pravo po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Ovr-1350/2013 od 15. studenog 2013. i to na nekretninama u vlasništvu HG nekretnine d.o.o. upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a ima i potraživanje s osnova troška parničnog postupka u visini od 9.755,13 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 18. prosinca 2020. dosuđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-281/2019 kao i potraživanje s osnove parničnog troška u visini od 4.909,50 eura dosuđene presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj: P-23/2019 od 8. travnja 2020., a da je sva ta potraživanja tuženik ustupio tužitelju te da je tuženik bio taj koji je sastavio ugovor u pisanom obliku, a tužitelj je samo potpisao takav ugovor, a tužitelj je isplatio ugovorenu naknadu. Tužitelj objašnjava da je tuženik bio upoznat da je tužitelj pristupio sklapanju ugovora kako bi stekao prvi suvlasnički dio: 127/259 etažno vlasništvo (E1) nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oznake zgrada i dvor. površine 571 m2 koja je upisana u zemljipnoknjižnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška], kao i da bi bio ovlašten u svojstvu ovrhovoditelja stupiti u ovršni postupak koji se vodio kod Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem: Ovrv-329/2022 (ranije Ovrv- 1350/2013). Tužitelj tvrdi da je u odnosu na stjecanje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu 127/259 etažno vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sporazum između parničnih stranaka tijekom pregovaranja o uvjetima ustupima bio postignut na način da se dio ugovorenog iznosa naknade iz čl. 5 ugovora odnosio i na djelomično neisplaćeni dio kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji sklopljenog između tuženika kao prodavatelja i HG nekretnine d.o.o. kao kupca od 23. siječnja 2008. s dodatkom ugovora od 11. travnja 2008. pri čemu bi isplatom naknade tužitelj uplatio preostali iznos kupoprodajne cijene za tu nekretninu i postao vlasnikom, tužitelj smatra da to dokazuje i činjenica što je tuženik tužitelju izdao tabularnu ispravu radi uknjižbe tužitelja u svojstvu vlasnika, ali je prijedlog za uknjižbu odbačen. Navodi da je u ranijem predmetu Općinskog suda u Šibeniku koji se sada vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: Ovr-29/2023 u kojem tuženik ima svojstvo ovrhovoditelja, a društvo HG nekretnine svojstvo ovršenika, tužitelj nije zbog protivljenja ovršenika ovlašten stupiti u taj postupak kao ovrhovoditelj jer se ovršenik tome protivi te dana 11. listopada 2023. doneseno je nepravomoćno rješenje o obustavi tog ovršnog postupka. Zbog toga je tužitelj shvatio da potraživanje koje mu je ustupljeno predmetnim ugovorom prema HG nekretnine neće moći namiriti niti primiti kakvu korist od tog ugovora, zbog čega je uputio dopis tuženiku, a tuženik s tužiteljem nije htio komunicirati. Na okolnost navodne namjere tužitelja za sklapanje ugovora i da je ista bila poznata tuženiku, tužitelj predlaže da se saslušaju vjerovnici koji su glasali na Skupštini vjerovnika održanoj dana 1. prosinca 2022. Smatra da se svrha ugovora i da je svima bila jasna, može utvrditi i iz dopisa razlučnog vjerovnika od 27. srpnja 2023. u kojem se navodi da tužitelj ima tražbinu prema HG nekretnine koju može naplatiti na stanu HG nekretnine te da ima i u vlasništvu nekretnine tuženika upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] E1 k. o. [katastarska općina]. Navodi da je, međutim, suvlasnički dio 127/259 etažnog vlasništva (E1) prodan u stečajnom postupku nad tuženikom koji se vodi pod poslovnim brojem: St-248/2012 ovog suda te da je rješenjem od 1. srpnja 2024. odlučeno o dosudi nekretnine u korist VL. Tužitelj je zato s danom 17. rujna 2024. dao izjavu o raskidu spornog ugovora jer se istim ne mogu ostvariti namjeravani pravni učinci za tužitelja, a tuženik nije ispunio činidbu na koju se obvezao, a to prenio na tužitelja nekretninu 1. suvlasnički dio:

127/259 etažno vlasništvo (E1) te nije mogao ovlastiti tužitelja da stupi u pravni položaj ovrhovoditelja. Tužitelj podnosi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da prvenstveno traži utvrđenje da je raskinut ugovor sklopljen dana 20. ožujka 2023., podredno ako sud ne usvoji taj zahtjev, traži da sud poništi taj ugovor jer zbog postojanja bitne zablude na strani tužitelja u trenutku sklapanja jer je tužitelj ugovor sklopio smatrajući da može stupiti u ovršni postupak i uknjižiti nekretninu upisanu na tuženiku na svoje ime, a podredno traži da sud utvrdi ništetnim i ujedno nepostojećim predmetni ugovor jer smatra da se radi o nemogućoj činidbi koja je ugovorena te traži povrat iznosa primljenog po osnovi ništetnog ugovora. Dakle, tužitelj smatra da zato što nije ostvario svrhu ugovora, a to je da postane vlasnik nekretnine koje se je vodila na stečajnom dužniku, jer je tuženik tu nekretniu prodao u stečaju trećoj osobi i zato što je vjerojatno da neće ostvariti svoju svrhu ugovora o otkupu tražbine zato što postoji mogućnost obustave ovršnog postupka koji je pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj protiv HG NEKRETNINE u stečaju prije otvaranja stečajnog postupka radi naplate tražbine na nekretninama prije otvaranja stečajnog postupka nad tim društvom zbog moguće obustave tog postupka, ima pravni interes tražiti utvrđenje da je raskinut ugovor o otkupu tražbine, podredno poništenje ugovora, podredno utvrđenje ništetnosti, odnosno nepostojanja ugovora.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik ne osporava činjenicu sklapanja ugovora, osporava činjenicu da je tuženik taj koji je sastavio pisani tekst ugovor, a navodi da je tužitelj sudelovao u nacrtu pisanog teksta, ne osporava da je tužitelj platio ugovoreni iznos naknade za prijenos potraživanja. Objašnjava način sklapanja ugovora: tvrdi da je tužitelj dostavio u stečajnom postupku protiv tuženika ponudu za kupovinu potraživanja koju tuženik ima od HG nekretnine d.o.o. u stečaju, povodom tog prijedloga je sazvana Skupština, smatra da namjena tužitelja nije bila navedena u ponudi pa tuženik nije mogao imati saznanje o tome te nije bilo pregovaranja oko te ponude sa tuženikom po stečajnom upravitelju. Nakon dostavljanja ponude od 17. veljače 2022. tužitelj je dostavio novu ponudu 27. studenog 2022. na način da je tražio da otkupi i tražbine koje je tuženik imao prema HG nekretnine po osnovu troškova postupka u iznosu 36.990,63 kn/4.909,50 eura i u iznosu od 73.500,00 kn/9.755,13 eura sa zateznim kamatama. Osim ponude tužitelja postojala je još jedna ponuda PL na iznos od 600.000,00 kn, jedino je skupština vjerovnika mogla prihvatiti tu ponudu i ona je prihvatila dana 1. prosinca 2022., a tužitelj je povisio ponudu na iznos od 670.000,00 kn i ta ponuda je prihvaćena. Nakon što je ponuda prihvaćena, navodi da su stranke zajedno sačinile ugovor od 20. ožujka 2023. i temeljem tog ugovora izvršen je prijenos tražbine. Nakon toga je tužitelj dostavio u ovršnom predmetu podnesak kojim traži promjenu ovrhovoditelja, tuženik se suglasio s tim prijenosom, ali kako nije dostavljen originalni ugovor o prijenosu tražbine, sud je donio odluku o obustavi tog ovršnog postupka, uložena je žalba i predmet je vraćen na ponovni postupak, te navodi da se u ovršnom postupku još nije odlučilo o promjeni ovrhovoditelja. Smatra da je tužitelj sklopio ugovor sa rizicima da iz njega zaradi ili izgubi. Navodi da je tužitelj za tražbine koje iznose: 195.265,24 eura, 9.755,13 eura i 4.909,50 eura platio naknadu od 88.924,28 eura. Smatra da tužitelj može nastaviti taj ovršni postupak i naplatiti svoju tražbinu. Smatra da motiv ugovora nije relevantan za valjanost pravnog posla, a navodi da je nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prodao u stečajnom postupku radi unovčenja imovine i ta prodaja sa pravnim poslom prodaja potraživanja tužitelju nema nikakve veze. Navodi da tužitelj ima mogućnost naplate svog potraživanja prodajom drugih nekretnina koje se prodaju u ovršnom postupku. Tuženik smatra da je ispunio svoju obvezu iz ugovora pa zbog neispunjenja obveze nema razlog za raskid ugovora, smatra da i ako tužitelj ne bi bio stranka u pokrenutom ovršnom postupku, imao bi mogućnost pokrenuti novi ovršni postupak protiv HG nekretnine d.o.o. u stečaju i naplatiti svoju tražbinu. Navodi da je tuženik spreman voditi ovršni postupak koji se sad vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u ime i za račun tužitelja. Smatra ako je tužitelj i bio u zabludi o pravu, ta zabluda nije ispričiva, tužitelj je imao kvalificiranog punomoćnika i morao je znati što može iz tog pravnog posla očekivati. Smatra da je tužitelj dobio status stečajnog vjerovnika u stečajnom postupku protiv HG nekretnine. Zbog toga činidba nije nemoguća, predlaže da se tužitelj odbije sa sva tri postavljena tužbena zahtjeva.

4. Tužitelj u podnesku od 4. prosinca 2024. osporava pravni učinak podneska podnesenog po odvjetniku OL, ne priznaje da bi isti imao učinak kao odgovor na tužbu jer smatra da je stečajni upravitelj dužan ishoditi suglasnost Skupštine vjerovnika o tome kako bi se tuženik trebao držati u predmetnoj parnici, a da je većina vjerovnika bila suglasna da se odnosi tuženika i tužitelja urede mirnim i izvansudskim putem i da se predmetna parnice ne vodi, te smatra da je stečajni upravitelj Jozo Perić postupio protivno zakonu time što je potpisao punomoć odvjetniku bez suglasnosti Skupštine, predlaže prekid parničnog postupka do donošenja odluke Skupštine, a opreza radi ostaje kod tužbe, dodatno predlaže saslušanje svjedoka ML, zakonskog zastupnika većinskog vjerovnika Experta grupa d.o.o. na okolnost volje i stava Skupštine te vezano za zaključenje spornog ugovora smatra da je skupština vjerovnika zbog lažne prezentacije uvjeta ugovora isti odobrila, saslušanje odvjetnika ŠL koji je bio prisutan Skupštini vjerovnika koja je odobrila zaključenje ugovora, saslušanje odvjetnika OL kao svjedoka jer tvrdi da je on sastavljač predmetnog ugovora, DL, prokurista tužitelja na okolnosti koje su prethodile zaključenju ugovora, uvid u stečajni spis stečajnog postupka nad tuženikom te da se priklope relevantni dijelovi spisa, uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Ovr- 17/24.

5. Tuženik smatra da je odluka o sklapanju predmetnog ugovora donesena na temelju zahtjeva tužitelja na zakonito održanoj Skupštini vjerovnika na koju su javnim pozivom bili pozvani svi vjerovnici pa i Experta grupa, taj vjerovnik nije bio prisutan na Skupštini. Smatra da nije imao obavezu pribavljati suglasnost Odbora vjerovnika niti Skupštine za punomoć odvjetniku OL jer po čl. 230. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje: SZ) za to ne treba suglasnost jer se ne radi o predmetu posebne važnosti jer se činjenicom zastupanja tuženika po odvjetniku ne oštećuju interesi stečajnih i razlučnih vjerovnika, jer je tuženik u ovoj parnici u poziciji zaštite imovine i interesa stečajnih vjerovnika, radi se o parnici s velikim V.P.S.-om, a stečajni upravitelj nije pravnik s položenim pravosudnim ispitom, po zakonu je u takvim parnicama obvezno zastupanje po punomoćniku koji ima položen pravosudni ispit, a stečajni upravitelj je ekonomist.

6. Citirano obrzloženje je logično u pogledu valjanosti punomoći tuženika odvjetniku i sud isto usvaja.

7. Tuženik, dalje, navodi da odvjetnik OL nije sastavljač predmetnog ugovora, ali je bio konzultiran od strane stečajnog upravitelja vezano za sklapanje tog ugovora u pisanom obliku, pa zna pozadinu sklapanja predmetnog ugovora. Smatra da samo odluka Skupštine može biti relevantna za tumačenje ugovora jer je tekst ugovora sastavljen prema odluci Skupštine.

8. Tužitelj navodi da svrha predmetnog ugovora bila da tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja provede ovršni postupak te da naplati tražbinu jer po ugovoru ima svojstvo založnog vjerovnika, a da se tražbina naplati bilo stjecanjem nekretnine koja je predmet ovrhe, bilo ostvarivanjem naplate uslijed prodaje nekretnine. Međutim, radi se o postupku koji je pokrenut 2013., dakle po starom Ovršnom zakonu iz kojeg razloga je promjena vjerovnika u tom postupku moguća samo uz suglasnost ovršenika, a ovršenik tu suglasnost ne da, a to se može provjeriti uvidom u taj ovršni predmet. Zato tužitelj ne može ostvariti namjeravane učinke ugovora pa je to bio razlog zašto je tužitelj dao izjavu o raskidu ugovora i pokrenuo ovaj postupak.

9. Tužitelj objašnjava da ne bi imao mogućnost pokretanja novog ovršnog postupka nakon obustave postojećeg postupka jer je otvoren stečajni postupak nad HG nekretnine koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, što znači da će se te nekretnine izvjesno prodavati pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u stečajnom postupku ako bi došlo do obustave postupka pa tužitelj u tom slučaju ne bi više imao položaj razlučnog vjerovnika jer bi se ovrha obustavila, nego bi imao samo položaj stečajnog vjerovnika, pa vjerojatno ne bi mogao realizirati svoju tražbinu s obzirom na veliki broj stečajnih vjerovnika. Tužitelj smatra da je i u interesu tuženika da sud usvoji tužbeni zahtjev, jer ako bi tuženik nastavio biti ovrhovoditelj, naplatio bi dodatnih 100.000,00 eura u korist stečajne mase, iz koje bi dalje mogao namiriti stečajne vjerovnike. Ističe da je predmet ovrhe vrijedna nekretnina u Zatonu, apartman blizu mora koji se može prodati za najmanje 180.000,00 eura, a možda i za više jer je susjedna nekretnina prodana za oko 350.000,00 eura pa bi tuženik kao ovrhovoditelj trebao samo vratiti tužitelju 80.000,00 eura koji je primio po osnovi predmetnog ugovora, a u ovršnom postupku bi se namirio u znatno većem iznosu. Tuženik naprotiv smatra da je tužitelj prilikom kupovine tražbine znao što kupuje i da ne kupuje nikakve nekretnine, što je bilo predmet ponude i vidljivo iz ponude i sadržaja odluke Skupštine vjerovnika te ugovora od 20. ožujka 2023. Tužitelj je znao da je predmet prodaje tražbina koju tuženik ima u stečajnom postupku prema HG nekretnine do.o.u stečaju, da je ta tražbina osigurana razlučnim pravom, znao je za ovršni postupak kada je pokrenut, o kojem ovršnom postupku se radi i da se radi o postupku pokrenutom po starom Zakonu i trebao je biti svjestan toga da ovršenik može prigovoriti stupanju tužitelja u ovršni postupak, navodi da je tužitelj u fazi nuđenja i sastavljanja ponude i usvajanja ponude na Skupštini imao odvjetnika Josipa Penića iz Čakovca, znao je da je otkup tražbine rizičan posao, da se tužitelj ne može pozivati na to da mu nisu bili poznati rizici i problemi vezani za mogućnost ostvarivanja tražbina koje je kupio. Smatra da tužitelj može pokrenuti novi ovršni postupak, smatra da tužitelj ne bi bio u zastari sa pokretanjem novog ovršnog postupka, a postoji pravomoćna presuda kojom se ta tražbina utvrđuje i razlučno pravo pa smatra da obustava ovršnog postupka ne bi utjecala na prestanak razlučnog prava.

10. Tuženik ističe da je nastavio voditi ovršni postupak u svojstvu ovrhovoditelja radi zaštite interesa tužitelja ako bi se u tom postupku naplatila tražbina ostvarenu korist će tuženik isplatiti tužitelju po ugovoru o ustupu tražbine.

11. Tužitelj smatra da postoji opasnost da se taj postupak obustavi jer ovršenik upozorava na nepostojanje aktivne legitimacije tuženika nastaviti voditi ovršni postupak tvrdi da je tuženik namiren sa tražbinom po ugovoru o otkupu tražbine, ukoliko dođe do obustave ovršnog postupka, smatra da će nastupiti velika šteta za obje stranke. Tužitelj smatra da je predmet ugovornog odnosa bila nekretnina jer je tuženik izdao tabularnu ispravu.

12. Tuženik ističe da ovršenik ne osporava aktivnu legitimaciju tuženika nastaviti voditi ovršni postupak, ali navodi da je tražbina tuženika prestala prodajom potraživanja pa da HG nekretnine više nemaju duga. Smatra da se prijenosom tražbine na vjerovničkoj strani ne može smatrati da je dug ovršenika a namiren jer dužnik i dalje duguje ili starom ili novom vjerovniku.

13. Na poziv suda tužitelj je konačno preinačio eventualno postavljeni tužbeni zahtjev prema podnesku od 30. travnja 2026. tako da konačno kao posebni eventualni zahtjev ističe za utvrđenjem ništetnosti i kao daljnji posebni eventualni zahtjev ističe zahtjev za utvrđenjem nepostojanja ugovora, dok je ranije zadnji postavljeni eventualni zahtjev bio na utvrđenje ništetnosti i nepostojanja ugovora, kumulirano, prema kojem se zahtjevu nije moglo postupiti. Sud je dopustio takvu preinaku zahtjeva u fazi glavne rasprave jer je tek tada pozvao tužitelja na ispravak u tom dijelu, preinaka je u interesu razjašnjenja međusobnih odnosa stranaka, sve po čl. 190 stavak 2. i 3. Zakon o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

14. U dokaznom postupku pročitane su i ispitane sljedeće isprave – izjava o raskidu ugovora sa potvrdom pošte da je primljena kod tuženika 17. 9. 2024, pisani tekst ugovora o prijenosu tražbine od 20. 3. 2023,u potvrdu o izvršenoj uplati po tom ugovoru- izjavu, izvjeće stečajnog upravitleja tuženika od 16. 2. 2023, dopise tužitelja tuženiku iz veljače 2024, z. k. izvadak za nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], podnesak razlučnog vjerovnika VOUK , rješenje o dosudi iz tog predmeta od 1. srpnja 2024, iz stečajnog predmeta na tuženikom izvršen je uvid u stečajni spis stečajnog postupka nad tuženikom te je spisu priklopljeno sljedeće:

- rješenje o utvrđenim tražbinama od 7.siječnja 2013.,

- rješenje o dosudi od 1.srpnja 2004.,

- rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3693/2024-2 od 1. listopada 2024. koje se odnosi na odbacivanje kao nedopuštene žalbe tužitelja protiv rješenja stečajnog suda od 21. srpnja 2024.,

- potvrda pravomoćnosti rješenja o dosudi podbroj 597,

- zaključak o predaji u posjed kupcu IL,

- nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prvi suvlasnički dio, odluka od 8. studenog 2024.,

- rješenje poslovni broj: St-248/2012-611 od 1.10.2024. koje se odnosi na odbijanje prijedloga za zakazivanje skupštine,

- sadržaj žalbe vjerovnika Experto d.o.o. od 15. listopada 2024.,

- potvrda pravomoćnosti u odnosu na rješenje podbroj 520,

- dokazi o objavi relevantnih odluka na stranici e-Oglasna ploča sudova,

- rješenje od 11. listopada 2022. podbroj 511 koji se odnosi na zakazivanje skupštine vjerovnika za dan 28. listopada,

- rješenje od 6. listopada 2023. podbroj 561 koji se odnosi na odbacivanje kao nedopuštenog prijedloga razlučnog vjerovnika VUOK za sazivanje skupštine,

- potvrda pravomoćnosti rješenja podbroj 561,

- potvrda pravomoćnosti rješenja podbroj 520,

- u dokaznom postupku saslušan je svjedok DL, prokurist tužitelja koji je sudjelovao u pregovorima oko sklapanja predmetnog ugovora, ML, predsjednik uprave Experta grupe, koje društvo je većinski vjerovnik u stečajnom postupku nad tuženikom, koji je u ime Experta grupe dao ponudu za otkup tražbine koja je bila manja od ponude tužitelja, te je saslušan svjedok ĆL, osoba koja je u ime jednog stečajnog vjerovnika glasala na skupštini, svjedok OL i svjedok ŠL,

- izvršen je uvid u rješenja iz premeta koje su dostaviel stranke I sadržaj e-predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Ovr-17/2024 i strankama omogućen uvid na ekran te je spisu priklapljen podnesak tužitelja koji je treća osoba u tom predmetu od 21. travnja 2026, podnesak tuženika koji je naveden kao ovrhovoditelj u tom predmeta od 22. travnja 2026. s prilogom te se priklapaju dva rješenja od 29. travnja 2026., a konstatira se da je ostali bitan sadržaj spisa već dostavljen od strane stranaka te je su isti dokumenti pročitani i ispitani.

15. Utvrđene su slijedeće činjenice:

- tužitelj je stavio ponudu za otkup tražbine u stečajnom postupku na određeni novčani iznos nakon što mu na prethodnoj skupštini nije prihvaćena ponuda na manji novčani iznos;

- u ponudi je tužielj jasno napisao što žele kupiti, a to je tražbina prema HG nekretnine po osnovi neisplaćene kupoprodajne cijene i troškove dva parnična postupka. Ništa drugo nije spominjano kao predmet ugovora o otkupu tražbine niti u ponudama niti na skupštini, a ponude su bile dvije: jedna u veljači, a druga u studenom 2022.;

- sud je zakazao skupštinu s dnevnim redom da se Skupština izjasni o toj ponudi;

- skupština tuženika je prihvatila ponudu tužitelja kao povoljniju od druge ponude;

- nakon skupštine je sačinjen pisani tekst ugovora o otkupu tražbine;

- nema bine razlike između pisanog teksta Ugovora i ponude, Rješenja o zakazivanju skupštine u pogledu dnevnog reda i pisanog teksta Ugovora;

- tužitelj je platio ugovoreni iznos;

- tuženik je dopustio tužitelju da se umjesto njega prijavi kao stečajni vjerovnik u stečajnom postupku nad HG nekretnine i u ovršnom postupku koji je tuženik pokrenuo po pravomoćnim sudskim presudama prije pokretanja ovršnog postupka nad HG nekretnine;

- u tom ovšnom postupku, međutim, tužitelj nije ovrhovoditelj jer r nije dostavljna dokumntacija na okolnost ustupa tražbine, a ovršenik ulaže prigovor da je tuženik namiren pa da ovrhu treba obustaviti, zbog čega je upućen na parnicu.

16. Odredba koja omogućuje promjenu ovrhovoditelja bez pristanka ovršenika (u slučaju prijenosa ili prodaje tražbine) stupila je na snagu 1. rujna 2014. godine. [1, 2] Ova je izmjena uvedena kroz velike Novele Ovršnog zakona iz 2014. godine (NN 93/14), kojima je u članak 32. (odnosno raniji članak 29.) dodan stavak 3.. Taj stavak propisuje da ako tijekom postupka tražbina prijeđe na novog vjerovnika (primjerice ugovorom o cesiji), novi ovrhovoditelj nastavlja postupak jednostavnim predočenjem javne ili ovjerovljene isprave o prijenosu duga.

17. Tužitelj je imao namjeru postati vlasnikom nekretnine za koju je tuženik prije otvaranja stečaja sklopio ugovor s HG nekretnine prije otvaranja stečeja i HG nekretnine su platile dio ugovorne cijene, ali jer nisu platile cijelu cijenu, nekretnine su ostale u vlasništvu tuženika.

18. Tužitelj je iskazao volju da mu pripadnu te nekretnine nakon što mu se ustupi tražbina i nakon što plati naknadu za ustupljenu tražbinu, te je skupština vjerovnika bez da je to pitanje bilo u sadržaju ponude tužitelja i predmet dnevnog reda skupštine, nakon što je prihvatila javno objavljenu ponudu tužitelja, na istoj skupštini donjela odluku da ovlašćuje stečajnog upravitelja dati tabularnu izjavu za tu nekretninu ili HG nekretnine ili tužitleju, prema njihovom sporazumu.

19. Stečajni upravitlj je bez drugačije odluke skupštine dao tabularnu izjavu tužitelju, bez sporazuma s HG nekretnine, ali ista nije provedena kroz zemljišnoknjižini odjel, nego su u konačnici te nekretnine prodane trećoj osobi u stečaju tuženika po rješenju o dosudi.

20. Tužitelj se smatra izigranim jer nije uspio postati ovrhovoditelj u ovršnom postupku niti vlasnik nekretnine koju je htio u vlasništvo, a smatra da su njegovi interesi dovedeni u opasnost jer ovršenik ističe prigovor da je tuženik koji je ovrhovoditelj u tom ovršnom postupka već namiren budući je primio naknadu za ustup tražbine.

21. Tužitelj smatra da ga ne obvezuje ono što je navedeno u pisanom ugovoru jer je isti sastavio odvjetnik koji je ovlašten od stečajnog upravitelja tuženik, a tužitelj ga je samo potpisao.

22. Tužitelj smatra da su svi i stečajni upravitelj i vjerovnici na skupštini bili dobro upoznati s tim što tužitelj stvarno želi, i da zato što to nije ostvario, ima pravo podići tužbu, da neće moći ako postoji protivljenje ovršenika stupiti kao ovrhovoditelj- preuzimatelj tražbine u ranije pokrenuti ovršni postupa.

23. Mišljenje je suda da to nije okolnost koju tužitelj nije mogao predvidjeti, sudska praksa je već odavno poznata u takvim slučajevim, a osobitno je jasna I nedvoje bena 2023. Godine kada tužitelj šalje ponudu za otkup tražbine. Radi se o predmetu Općinskog suda u Šibeniku pod brojem Ovr-1350/2013, (sada ima novi broj pred Trgovačkim sudom u Zagrebu), a stanje tog predmeta je tužitelj već trebao znati kada je inicirao sklapanje ugovora.

24. Primjenjuje se stav Trgovačkih sudova sa sastanka na Brijunima od 15. -17. listopada 1997. prema kojem promjena ovrhovoditelja nije moguća prema u 2013. godinu važeće, Ovšnom zakonu. ako ovršenik ne da pristanak na takvu promjenu u ovršnom popstupku prema tada važećim propisima. Ovršni postupak treba obustaviti, a novi vjerovnik kojem je tražbina ustupljena može u načelu podnijeti novi prijedlog za ovrhu, što kada je ovršenik već u stečajnom postupku izuzetno nije moguće jer po čl. 169 stav. 1. SZ-a, stečajni vjerovnik u tijeku stečajnog postupka ne može pokrenuti ovrhu.

25. Raniju tuženikov, a sada tužiteljev dužnik je HG nekretnine u stečaju, je ovršenik u tom posutpku i taj postupak se još uvijek vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, ranije broj Ovr-29/2023, a sada pod brojem Ovr-17/24, a stečajni postupak nad tužiteljevim dužnikom HG nekretnine se oš uvijek vodi pod poslovnim brojem: St- 6287/16 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

26. Ako bi došlo do obustave ovršnog postupka, tužitelju bi za pokretanje novog ovršnog postupka zapreku predstavljao tada relevantni članak 98. stavak 1. i članak 169. stavak 1. SZ-a: "Nakon otvaranja stečajnoga postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti osiguranje ili ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika."

27. Istu odredbu je sadržavao i ranije važeći stečajni zakon: Pojedinačni vjerovnici ne mogu tražiti ovrhu na imovini dužnika nakon otvaranja, (Stečajni zakon iz 1996., članak 98. stavak 1.).

28. Kako ovršni zakon koji se primjenjuje na konkretni ovršni predmet ne sadržava odredbe o promjeni ovrhovoditelja jer se radi o postupku je bio pokrenut pred Općinskim sudom u Šibeniku 2013, primjenjuje su odredbe ZPP-a i to čl. 192. stavak 3. ZPP-a u vezi s čl. 21, ranije 19. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ), koje u konkretnom ovršnom postupku ne mogu još biti primijenjene jer nisu dostavljeni originali ili ovjerene preslike potrebnih dokumenata, a ako se povuče prijedlog za promjenu ovrhovoditelja te odredbe neće niti moći biti primijenjene.

29. Uvidom u dokumentaciju iz ovršnog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, sada pod brojem Ovr-17/24, ranije spis Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-329/22, a ranije Ovr-1350/2013, nije utvrđeno da je taj postupak obustavljen jer nije dostavljen original ili ovjereni prijepis dokumentacije na okolnost prijenosa tražbine tužitelju, nego je utvrđeno uvidom o odluku ovršnog suda broj Ovr-17/24-81 od 27. veljače 2024. da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj: Pž- 4064/2023-2 od 8. svibnja 2024. ukinuo rješenje o obustavi postupka i da iz upute drugostupanjskog suda proizlazi da bez dostave ovjerenih preslika isprava o prijenosu tražbine ovršni sud nije ovlašten odlučivati o prijedlogu da se ovrha nastavi s navodnim preuzimateljem tražbine kao ovrhovoditeljem, nego treba nastaviti oovršni postupak s ranijim ovrhovoditeljem-tuženikom, što je taj sud i učinio donoseći rješenje o nastavku postupka od 27. veljače 2024. broj Ovr-17/24-81, (prilog ovom spisu str. 351 do 354), a uvidom u posljednju dokumentaciju iz tog ovršnog spisau koju je sud izvršio uvid prije zaključenja glavne rasprave proizlazi da je ovršenik upućen na parnicu radi dokazivanja da tražbina tuženika ne postoji.

30. Da li to što treća osoba tvrdi u ovrsi da je tuženik koji je još uvijek ovrhovoditelj namiren jer je ustupio tražbinu i dobio isplatu naknade za ustup od tužitelja, može dovesti do obustave ovrhe, pravno je pitanje o kojem će se vjerojatno odlučiti u posebnoj parnici jer je ovršni sud uputio na vođenje te parnice.

31. Mišljenje ovog suda nije od značenja za tijek ovršnog postupka.

32. Tražbina tužitelja prema HG nekretnine i sada tražbina tuženika prema HG nekretnine je puno veća od iznosa kupoprodajne cijene za tražbinu koju je tužitelj isplatio tuženiku, dakle ta tražbina prema stavu ovog suda nije namirena samo cijenom iz ugovora o otkupu tražbine, ta tražbina I dalje postoji, ali kao tražbina tužitelja pa iz razloga namirenja tražbine ovršni postupak ne bi trebao biti obustavljen, ali o tome će se odlučiti u posebnom parničnom postupku.

33. Vezano za odluku po tužbenim zahtjevima bitno je što se navodi, kako slijedi:

- Ugovor o otkupu (ustupu) tražbine u stečajnom postupku mora proći strogu proceduru kako bi pravno obvezivao stečajnu masu i stečajne vjerovnike. Stečajni zakon zahtijeva da se određene odluke donose glasovanjem na Skupštini I trebaju biti unesene u zapisnik sa skupštine vjerovnika ⁠, a da je dnevni red prethodno bio predmet rješenja o zakazivanju skupštine i javno objavljen. Dnevni red služi tome da se svi stečajni vjerovnici unaprijed upoznaju s točnim uvjetima posla o kojem treba odlučiti na skupštini (cijena, rokovi, uvjeti prijenosa). Predstavnici vjerovnika glasuju na temelju onoga što im je predočeno u pisanom materijalu, a ne na temelju onoga što je stečajni upravitelj eventualno usmeno obećao ili komentirao sa strane. Konačni Ugovor o otkupu tražbine koji stečajni upravitelj potpisuje s trećom osobom, ako ga potpisuje u pisanom obliku, mora odgovarati uvjetima koji su bili izneseni u odluci skupštine. Stečajni upravitelj nema ovlasti mijenjati bitne stavke ugovora (npr. cijenu ili rokove ili uvoditi neke uvjete ) izvan onoga što mu je skupština odobrila. Pozivanje otkupitelja, tužitelja na usmeni dogovor sa stečajnim upraviteljem je dakle neutemeljeno.

34. U kontekstu stečajnog postupka, ugovor o otkupu tražbine ne promatra se samo kroz prizmu općeg obveznog prava (gdje vrijedi neformalnost te vrste ugovora, pa bi usmene pogodbe bile moguće, već i kroz prizmu odredbi Stečajnog zakona.

35. Stečajni upravitelj nije zakonski zastupnik koji može samostalno raspolagati imovinom pa nije niti relevantno što bi on znao o motivima otkupitelja tražbine i što bi s njim osobno dogovarao. Prema Zakonu, stečajni upravitelj smije poduzeti samo one radnje i preuzeti samo one obveze koje mu je skupština vjerovnika izričito odobrila kad su u pitanju bitni pravni poslovi, a ugovor o prodaje tražbine je takav pravni posao. Svako usmeno preuzimanje dodatnih obveza izvan odluke skupštine predstavlja prekoračenje ovlasti i nema pravni učinak prema stečajnom dužniku.

36. Iako je ugovor o ustupu tražbine (cesija) u općem obveznom pravu načelno neformalan i zakonski zastupnik ne mora tražiti nikakvo odobrenje, u stečaju to pravilo nevrijedi. Budući da odluka skupštine vjerovnika (koja predstavlja prihvat ponude) mora biti u pisanom obliku i unesena u sudski zapisnik, ugovor je strogo ograničen tim dokumentom. Ono što nije ušlo u zapisnik, nije dio ugovora, pa bez obzira što bi pisani tekst ugovora koji bi potpisao stečajni upravitelj navodio nešto drugo, bez obzira što bi to bilo tema usmenih dogovora otkupitelja tražbine i stečajnog upravitelja ili razgovora otkupitelja tražbine s pojedinačnim vjerovnicima.

37. Tužitelj - otkupitelj tražbine je profesionalni sudionik na tržištu koji je morao znati da stečajni upravitelj ne može samostalno i usmeno obvezivati stečajnog dužnika svojim saznanjem o svrsi ugovora za tužitelja-otkupitelja tražbine. Pozivanje na “kuloarske razgovore”, na osobna saznanja stečajnog upravitelja izravno krši načelo savjesnosti i poštenja, jer se time pokušava zaobići volja stečajnih vjerovnika izražena u odluci skupštine koja je donesena na zakonit način kojim se daje suglasnost stečajnom upraviteljeju samo sklopiti u pisanom obliku govor prema elementima koji su obuhvaćeni odlukom skupštine a prethodno pisano objavljenom ponudom otkupitelja tražbine uz Rješenje o zakazivanju skupštine s dnevnim redom na kojem je predviđeno upravo raspravljanje o tom pitanju na Skupštini. Otkupitelj tražbine je dao izjavu o raskidu ugovora jer se njegov plan izjalovio po pitanju onog što je htio postići ugovorom, iako je u cijelosti isplatio stečajnom dužniku cijenu za otkup tražbine. Otkupitelj tražbine nema nikakvu pravnu osnovu za raskid ugovora. Činjenica da se njegov poslovni plan "izjalovio" predstavlja isključivo njegov poduzetnički rizik, a ne povredu ugovora od strane stečajnog dužnika. Budući da je u cijelosti isplatio kupovnu cijenu, ugovor je od tužitelja ispunjen ispunjen, ali ispunjen je i u odnosu na stečajnog dužnika koji mu je po isplati kupoprodajne cijene ustupio tražbinu po tekstu ugovora u pisanom obliku i prema suglasnosti skupštine vjerovnika, jer stranke ne navode da ustupljena tražbina ne postoji.

38. Stari Stečajni zakon je prestao važiti 1. rujna 2015. stupanjem na snagu novog Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15), ali i novi stečajni Zakon ima odredbe istog sadržaja, međutim po čl. 446. stavak 2. SZ/15 postupci u tijeku se dovršavaju po odredbama zakona na snazi u vrijeme pokretanja stečajnog postupka, a su relevante odredbe Starog Stečajnog zakona bez obzira što je do otkupa tražbine došlo 2023.

39. Kod primjene relevantnog materijalnog stečajnog prava uzeta je obzir verzija pročišćenog teksta starog Stečajnog zakona( NN 44/96 NN 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12,). Posljednja izmjena tog Zakona objavljena je u Narodnim novinama broj 133/12, ali ona se ne odnosi na stečajni postupak tuženika nego samo izmjenu objavljenu u Narodnim novinama broj 25/12 (stanje Zakona do prosinca 2012. godine, prije stupanja na snagu zadnje novele Narodne novine broj 133/12 jer je stečajni postupak nad tuženikom pokrenut 11. srpnja 2012, a Zakon o dopuni SZ /96 (NN 25/12): stupio na snagu 7. ožujka 2012. (osmog dana od dana objave).

40. Ovlasti stečajnoga upravitelja za obvezivanje dužnika sadržane su u slijedećoj odredbi (Stari SZ - verzija na snazi prema vremenu otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom zadnje izmjene NN 25/12) u čl. 24. stavak 1. i 3, koji glasi. :

"(1) Stečajni upravitelj ima prava i obveze tijela dužnika pravne osobe, ako ovim Zakonom

nije

drukčije

određeno.

(3) Stečajni upravitelj zastupa dužnika."

41. Dakle, stečajni upravitelj crpi ovlasti zakonskog zastupnika isključivo iz zakonskih okvira. On je zakonski zastupnik, ali nema pravo "usmenim dogovorima" stvarati obveze stečajnom dužniku izvan odluka skupštine vjerovnika ili odbora vjerovnika (ako postoji),I ako je to Zakonom propisano, a za stečaj tuženika stranke ne navode da je bio oformljen odebor vjerovnika.

42. Nadležnost Skupštine vjerovnika za bitne odluke sadržana je u slijedećoj odredbi starog SZ-a. Članak 38.e definira isključivu nadležnost Skupštine vjerovnika da odlučuje o nastavku poslovanja, načinu i uvjetima unovčenja imovine te davanju smjernica upravitelju.

43. Dakle budući da skupština ima apsolutno pravo odlučivanja o otuđenju imovine, upravitelj ne može samostalno raspolagati tražbinama ili preuzimati dugotrajne obveze.

44. Stari SZ sadrži članak 159. stavak 1. koji se odnosi na pravne radnje od osobite važnosti , dakle i na otuđenje imovine veće vrijednsoti, a premetni ugovor o ustupu potraživanja obzirom na visu tražbina koje se ustupaju, ima takvo značenje , dakle i na ugovore o otkupu tražbina društva u stečaju za veće iznose tražbina, to su pravne radnje od posebne važnosti za koje je nužna suglasnost skupštine. Stečajni upravitelj mora dobiti suglasnost odbora/skupštine vjerovnika za takve ključne radnje Usmeni dogovori suprotni ovom članku su nepostojeći jer nema suglasnosti volja, suglasnost mora biti isključivo odobrena odlukom skupštine /odbora vjerovnika, ako nema takve suglasnosti ugovor nije niti nastao.

45. Međutim, to ne znači da ugovor o otkupu tražbine nije nastao u konkretnom slučaju, on je nastao jer ima suglasnosti Skupštine vjerovnika prema sadržaju odluke na skupštini vjerovnika I prema pisanom tekstu ugovora.

46. Sukladno članku 38.d stari SZ (verzija zadnja izmjena NN 25/12), odluke se na Skupštini vjerovnika donose većinom glasova na ročištu, dakle zapisnik o održanoj skupštini služi kao dokaz o sadržaju odluke kao javna isprava, a iz zapisnika proizlazi da je obavljeno glasanje prisutnih stečajnih vjerovnika i donesena odluka na skupštini što tužitelj ne osporava.

47. U pozivu za skupštinu vjerovnika mora biti objavljen dnevni red, a kako bi vjerovnici bili obaviješteni o razlozima sazivanja skupštine.

48. Tijekom održavanja skupštine vjerovnika objavljeni dnevni red se ne bi smio mijenjati, a budući da o tome nisu unaprijed bili obaviješteni vjerovnici. Tako npr. EL, Komentar Stečajnog zakona, Narodne novine, Zagreb, 2018., str. 316.

49. Ovo zato što propuštanjem navođenja da je u dnevnom redu skupštine donošenje neke odluke o kojoj se raspravlja na skupštini, vjerovnicima nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom, pa nisu niti bili ispunjeni uvjeti za donošenje valjane odluke, odnosno takva ipak donesena odluka nije valjana. Skupština je donijela odluku izvan dnevnog reda objavljenog u pozivu za skupštinu vjerovnika da se ovlasti stečajni upravitelj dati tabularnu izjavu kojom će biti omogućen prijenos nekretnine sa stečajnog dužnika nakon što otkupitelj tražbine isplati naknadu za ustup ili HG NEKRETNINE u stečaju ili otkupitelju tražbine ovisno o njihovom sporazumu. Iz gore navedenih razlog takva odluka nije valjana.

50. Ne može biti ono o čemu se odlučivalo na skupštini, ali što kao ponuda za sklapanje ugovora nije objavljeno na e oglas ploči radi dostave stečajnim vjerovnicima koji imaju glasačko pravo na skupštini i mogu odlučivati na skupštini, sastavni dio ugovora o otkupu tražbine, a što nije uneseno niti u pisani ugovor o otkupu tražbine.

51. Skupština je jednom odlukom odobrila sadržaj ugovora za otkup tražbine, a drugom odlukom donesenom nakon te odluke, davanje tabularne izjave.

52. Odluka skupštine o davanju tabularne izjave od strane steč. upravitelja je bila nevaljana odluka koja nije bila ukinuta, a trebala je biti, ali faktični nije proizvela pravne učinke.

53. Stoga odluka o davanju tabularne izjave se ne može tumačiti kao odluka vezano za uvjete ugovora iako je donesena na istoj skupštini.

54. Odluka o davanju tabularne izjave sadržajno nije identična tabularnoj izjavi koju je dao stečajni upravitelj u stečajnom postupku naknadno jer je odlikom na Skupštini predviđeno da će stečajni upravitelj dati tabularnu izjavu osobi prema sporazumu s HG nekretnine u stečaju, dok je st upravitelj izjavu dao tužitelju bez navođenja postojanja sporazuma s HG nekretnin u stečaju.

55. To što je odluka donesena na skupštini samo je dokaz činjenice da su prisutni vjerovnici na skupštini tada stekli saznanje da otkupitelj tražbine ima i namjeru postati vlasnikom nekretnine za koju je tuženik prije otvaranja stečaja sklopio ugovor o prodaji sa HG nekretnine, nakon sporazuma, logično je s HG nekretninama, a ne da bi nemogućnost ostvarenja te namjere bila razlogom za raskid ugovora o otkupu tražbine.

56. Osim toga odluka o davanju tabularne isprava koja je nevaljana, uslijedila je nakon što je odluka o prihvatu ponude, temeljem koje skupština daje suglasnost stečajnom upravitelju za otkup tražbine već bila izglasana bez ikakvog uvjeta.

57. Činjenica da s tužitelj ustupljenom mu tražbinom nije uspio ostvariti svoj privatni poslovni cilj nije neispunjenje ugovorne obveze stečajnog dužnika niti daje pravo na raskid ugovora i povrat novca niti je razlog ništetnosti ugovora. Dakle, prvi zahtjev za utvrđenje da je ugovor raskinut nije osnovan.

58. Raskid ugovora zbog neispunjenja pisanom izjavom ( ⁠čl. 360. Zakona o obveznim odnosima Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) dalje ZOO) moguć je samo ako jedna strana ne ispuni svoju ugovornu obvezu, uz uvjet da je ranije ostavljen rok za ispunjenje, osim ako je očito da se ni u naknadom roku neće ispuniti ugovorna obveza.

59. Stečajni dužnik je svoju obvezu u cijelosti ispunio – ustupio je tražbinu koja postoji (cesija je nastupila). Nije bilo obveze stečajnog dužnika jamčiti da će tužitelj uspješno preuzeti ovršni postupak, nije bila obveza tuženika će tužitelju izdati tabularnu ispravu temeljm koje se on može uknjižiti kao vlasnik nekretnina stečajnog dužnika pod razlučnim pravbom, već samo da tražbina postoji (čl. 86. ZOO-a – odgovornost za istinitost tražbine) i da takvu tražbinu ustupi. Po čl. 87. ZOO-a ustupitelj odgovar aza naplativost tražbine samo ako je tako dogovoreno

60. Budući da nema povrede ugovora od strane tuženika, jednostrani raskid je pravno nevažeći, pa su ispunjeni uvjeti za odvijanje prvenstveno postavljenog tužbenog zahtjeva.

61. Podredni zahtjev na poništaj ugovora zbog zablude / navodno mane volje, nije osnovan.

62. Tužitelj tvrdi da je bio u zabludi jer nije znao da po starom Ovršnom zakonu (OZ) ne može automatski preuzeti ovršni postupak ako se ovršenik protivi. Zabluda mora biti bitna i ispričiva da bi bila razlog za poništaj ugovora. Prema članku 280. stavku 2. ZOO- a, strana koja se poziva na zabludu mora dokazati da je pri sklapanju ugovora postupala s pažnjom koja se zahtijeva u pravnom prometu (pažnja dobrog gospodarstvenika/stručnjaka).

63. Tužitelj je profesionalni sudionik na tržištu, trgovačko društvo koji kupuje konkretnu tražbinu u stečaju bez obzira što mu možda otkup tražbina nije registrirana djelatnost. Morao je angažirati pravne stručnjake i izvršiti dubinsko snimanje (due diligence) sudskog spisa (ovrhe). Nepoznavanje važećih (ili starih) zakonskih odredbi o ovrsi predstavlja (neispričivu zabludu), a ne manu volje koja vodi poništaju. Činjenica što je tužitelj bio u zabludi da mu tuženik mora izdati tabularnu ispravu i tako mu omogućiti stjecanje nekretnine koje se je vodila na stečajnom dužniku, također je neispričiva zabluda jer je to zabluda o pravu.

64. Zabluda o pobudi (motivu): Prema članku 280. stavku 3. ZOO-a, motiv kod naplatnih ugovora ne utječe na njihovu valjanost. Tužiteljev motiv da postane ovrhovoditelj i kupi nekretninu u stečaju ili se naplati prodajom u stečaju je njegova osobna pobuda, a ne bitni element ugovora zbog kojeg bi ugovor trebao biti ništetan, kao što niti davanje tabularne izjave za upis u zemljišne knjige tužitelja na nekretninama stečajnog dužnika nije motiv odlučan za ništetnost ugovora.

65. Prema Stečajnom zakonu nekretnine pod razlučnim pravom se mogu prodati samo po pravilima ovrhe (isto pravilo vrijedi i za stari i novi SZ), kako je predmetna nekretnina i prodana u stečajnom postupku nad tuženikom i odluka Skupštine da se tužitelju ili HG nekretnine ta nekretnina uruči u stečaju tabularnom izjavom je suprotna zakonskoj ovlasti Skupštine, jer Skupština ne odlučuje o prodaji nekretnina pod razlučnim pravom, dakle radi se o odluci koja ne proizvodi pravni učinak jer je donesena od neovlaštenog tijela stečajnog postupka, pa kao takva ne može biti sastavni dio ugovora o otkupu tražbine, kako tvrdi tužitelj. Ranije je objašnjeno da donošenje takve odluke nije bilo niti na dnevnom redu Skupštine na kojoj je donesena. Što se sve to događa u stečajnom postupku, međutim nije odlučno za ocjenu ispričivosti tužiteljeve zablude, jer zabluda o pravu nije ispričiva.

66. Tužitelj tvrdi da je ugovor ništetan jer mu je motiv (stjecanje statusa ovrhovoditelja radi kupnje nekretnine) bio nezakonit u kontekstu starog ovršnog zakona obzirom da smatra da neće moći uči u pravni položaj ovrhovoditelja, naplatiti se kao razlučni vjerovnik prodajom iz nekretnine HG nekretnine u stečaju, odnosno preuzeti vrijednu nekretninu u vlasništvo iz tog postupka, a osim toga tvrdi da činidba nije moguća .

67. Prema članku 273. stavku 1. ZOO-a, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Iznimka (čl. 273. st. 2. ZOO-a): Ugovor je ništetan zbog motiva samo ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja i ako je druga ugovorna strana za to znala ili morala znati. Tužitelj nema dokaza o tome da su vjerovnici koji su glasali na skupštini imali bilo kakvih saznanja o motive tužitelja . Motiv tužitelja (kupnja nekretnine u ovrsi ) sam po sebi nije nedopušten niti nezakonit – to je legitiman ekonomski cilj, samo što u ovom konkretnom slučaju može bio pravno neizvediv na zamišljeni način tužitelja zbog procesnih pravila starog OZ-a. Pravna nemogućnost realizacije plana nije isto što i nezakonitost motiva. Čak i da je motiv bio nezakonit, a nije, Skupština vjerovnika za njega nije znala niti je on bio dio službene ponude. Ono što je stečajni upravitelj eventualno "znao" u "kuloarima" je pravno irelevantno, jer upravitelj ne može u ime stečajne mase prihvatiti skriveni motiv kao uvjet ugovora bez odluke skupštine.Činidba tuženika nije nemoguča, on je ustupio tražbinu koja postoji.

68. Dakle; sud zaključuje:

- ugovor je u cijelosti ispunjen s obje strane; rizik procesnog uspjeha u ovrsi nakon cesije prešao je na kupca;

- zabluda je neispričiva jer se od kupca tražbina zahtijeva pažnja profesionalca (čl. 280. ZOO-a), a zakoni su javno objavljeni (Ignorantia iuris nocet - nepoznavanje prava šteti);

- pobuda (motiv) nije bila dio ugovora niti je odobrena od strane Skupštine vjerovnika (čl. 105. Stečajnog zakona i čl. 273. ZOO-a), pa ne može utjecati na valjanost posla. To što tužitelj navodi bilo bi bitno samo da je otkupitelj tražbine realizaciju svog motiva izričito naveo kao uvjet za izvršenje ugovora i da je to izglasala skupština vjerovnika, što nije sluča;j

- da bi motiv tužitelja imao bilo kakav pravni učinak na opstanak ugovora, morala bi se kumulativno ispuniti sljedeća tri uvjeta, što se u ovom slučaju dokazano nije dogodilo;

- motiv je morao biti pretvoren u ugovorni uvjet, biti dio ponude, dnevnog reda skupštine i odluke na skupštini, da bi bio relevantan;

- motiv je samo unutarnji psihološki pokretač i pravno je nevažan ( ⁠čl. 273. st. 1. ZOO-a).

- da bi postao pravno obvezujući, tužitelj je svoj motiv morao pretočiti u raskidni ili odgodni uvjet ugovora. Tekst ponude morao je glasiti: "Kupujem tražbinu pod uvjetom da uspješno preuzmem ovršni postupak, a ako se to ne dogodi, ugovor se raskida."

- uvjet je morao biti javno objavljen u ponudi i biti i dio dnevnog reda o odlučivanju na skupštini

69. Budući da je u tijeku stečajni postupak, takva uvjetovana ponuda morala je biti dio stečajnog spisa I objavljena s Rješenjme o zakazivanju skupštine na kojo će se odlučivati o toj ponudi. Vjerovnici moraju znati pod kojim točno uvjetima unovčuju imovinu stečajne mase. Tužitelj u svojoj ponudi taj motiv nije prikazao. Skupština vjerovnika nije mogla izglasati taj uvjet.

70. Čak i da je stečajni upravitelj osobno znao za taj motiv i usmeno ga prihvatio, to nije bitno. Skupština vjerovnika jedina ima ovlast prihvatiti ponudu pod određenim uvjetima i tako dati suglasnost stečajnom upravitelju za potpis ugovora o otkupu tražbine. Budući da skupština o takvom uvjetu nije raspravljala niti ga je izglasala (što dokazuje zapisnik sa skupštine), taj uvjet pravno nije ugovoren.

71. Tužitelj je svjesno preuzeo rizik jer je podnio bezuvjetnu ponudu, a dobio je od tuženika ugovorom točno ono što jeponudom tražio – tražbinu koja pravno postoji. Nije ugovorena naplativost tražbine kao bitan sastojak ugovora. Zabluda o pobudi (motivu) kod naplatnih ugovora je pravno irelevantna.Vrijedi pravilo da unutarnji motivi za sklapanje ugovora (poput želje kupca da preuzme ovrhu nad točno određenom nekretninom) ne utječu na valjanost posla ako su ugovori naplatni. Budući da je ugovor o otkupu tražbine naplatan (otkupitelj je platio punu cijenu), njegova zabluda o motivu (pobudi) zakonski uopće ne može biti razlog za poništaj ugovora. To što on nije ostvario svoj cilj s nekretninama, je pravno nevažno.

72. Zbog standarda pažnje koji se traži od tužitelja kao pravne osobe kod sklapanja ugovora, a traži se povećana pažnja dobrog gospodarstvenika – zabluda je neispričiva, a i inače "zabluda" zbog nepoznavanja Zakona je neispričiva.

73. Tužitelj se ne može pozivati na zabludu oko toga dopušta li stari Ovršni zakon preuzimanje postupka ili ne, jer se od njega kao trgovačkog društva zahtijeva povećana pažnja,nije imao zapreke angažirati stučnu pomoć, a znanje prava bi se očekivalo čak i da je otkupitelj fizička osoba.

74. Zabluda nije opravdana niti ispričiva ako stranka pri sklapanju posla nije uložila niti minimum pažnje koja se zahtijeva u pravnom prometu.

75. Otkupitelj, tužitelj tvrdi da je motiv bio "nezakonit" i da je upravitelj za to znao, pa traži utvrđenje ništetnosti.

76. Da bi motiv uzrokovao ništetnost naplatnog ugovora prema čl. 273. st. 2. ZOO-a, druga ugovorna strana mora za njega znati ili bi morala znati.

77. U stečajnom postupku upravitelj nije zakonski zastupnik bez ograničenja, volju stečajnog dužnika formira Skupština vjerovnika kroz odluke u odnosu na otkupe tražbina, a dokazuje se zapisnikom sa skupštine. Ne mogu se izjednačiti privatna saznanja stečajnog upravitelja s formalnom voljom stečajnog dužnika. Budući da izglasani zapisnik skupštine ne sadrži nikakve motive o ovrsi i nekretnini, tuženik pravno nije znao niti je morao znati za motiv otkupitelja.

78. Nema uvjeta za utvrđenje raskida ugovora jer tuženik je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu na ustup ugovorene tražbine. Ugovor je u cijelosti ispunjen predajom tražbine. Rizik naplate i procesnog uspjeha u ovrsi nakon cesije prelazi na novog vjerovnika.

79. Nema uvjeta za poništaj ugovora zbog zablude: ugovor je naplatan. zabluda o pobudi kod naplatnih ugovora ne utječe na valjanost , nepoznavanje Ovršnog zakona i Stečajnog zakona od strane tužitelja predstavlja neispričiv nemar.

80. Nema uvjeta za utvrđenje ništetnost zbog motiva: Skupština vjerovnika je odobrila čisti tekst ugovora bez uvjeta. Navodni kuloarski razgovori s upraviteljem i njegovim odvjetnikom ne obvezuju masu niti dokazuju da je Skupština (kao tijelo koje donosi odluku) znala za motiv tužitelja.

81. Dakle, zahtjev za utvrđenje da je ugovor raskinut se odbija jer je ugovor u cijelosti ispunjen. Ustupljena je tražbina koja postoji, a rizik procesnog preuzimanja ovrhe je prešao na kupca. Nema povrede ugovora od strane stečajnog dužnika.

82. Zahtjev za poništaj zbog zablude se odbija jer se kod naplatnih ugovora zabluda o motivu pravno ne uvažava, a nepoznavanje procesnih pravila Ovršnog zakona od strane profesionalnog kupca predstavlja neispričiv nemar, a ne pravno priznatu zabludu.

83. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti se odbija jer motiv kupnje nekretnine nije zakonski nedopušten, već samo procesno upitan u konkretnom ovršnom postupku jer je pokrenut po ranijem Ovršnom zakonu. Čak i da je motiv bio nedopušten, Skupština vjerovnika (koja je jedina ovlaštena formirati volju stečajnog dužnika) za taj motiv nije znala, jer nije bio u ponudi, rješenju o zakazivanju skupštine niti konstatiran u zapisniku o odluci skupštine, skupština ga nije usvojila kao uvjet ugovora.

84. Zahtjev za utvrđenje nepostojanja ugovora se odbija jer je ugovor o otkupu tražbina nastao prema tekstu pisanog ugovora, sukladno odluci Skupštine.Čak i da je tužitelj usmeno prije skupštine razgovarao sa stečajnim vjerovnicima koji su glasali na Skupštini i rekao im za svoje motive, to nije relevantno kad nije dio službeno ponude, dnevnog reda Skupštine, nije izglasano u formi odluke skupštine. Čak i da postoji pisana prepiska s upraviteljem, ili da je tužitelj osobno obišao svakog pojedinog vjerovnika prije skupštine i usmeno im detaljno obrazložio svoj motiv, to za ovaj sud nema nikakvu pravnu težinu, ako taj motiv nije formaliziran kroz valjanu odluku skupštine.

85. Ovo su dakle razlozi zašto bi ti razgovori (bilo s upraviteljem, bilo s pojedinačnim vjerovnicima ili odvjetnikom koji je sačinio pisani prijedlog ugovora bili pravno irelevantni jer vjerovnici izvan skupštine ne predstavljaju tijelo stečajnog postupka.

86. Pojedinačni vjerovnici, izvan formalno sazvanog ročišta, nemaju nikakve ovlasti donositi odluke ili preuzimati obveze u ime stečajne mase. Prema Stečajnom zakonu, volja vjerovnika formira se isključivo kolektivno, glasovanjem na zakonito sazvanoj Skupštini vjerovnika. Usmeni razgovori s pojedincima prije skupštine su pravno nepostojeći akti koji ne mogu obvezivati tijelo koje se tek treba sastati i donijeti odluku. Jedan od temeljnih ciljeva postupka donošenja odluka o otkupu tražbine na Skupštini I propisa o objavi dnevnog reda Skupštine jest zaštita svih vjerovnika, uključujući i one koji možda neće osobno doći na skupštinu, ali se odluka skupštine i na njih odnosi.

87. U ovom sporu proizašlom iz stečaja, sud utvrđuje sadržaj pravnog posla uvidom u javne isprave iz stečajnog spisa – ponudu, dnevni red iz Rješenja o zakazivanju skupštine i zapisnik sa skupštine vjerovnika. Budući da ti dokumenti dokazuju da je izglasana čista, beuvjetna prodaja tražbine, iskazi svjedoka o tome tko je što kome usmeno rekao i što je tko htio, nisu bitni.

88. Sud zato ne citira sadržaja iskaza saslušanih svjedoka i stranaka u obrazloženju.

89. Sud zauzima stav da sva saznanja o motivima tužitelja za sklapanje ugovora i dogovori i obrazloženja stečajnim vjerovnicima i stečajnom upravitelju te njegovom odvjetniku, nisu bitna za odluku o tužbenom zahtjevu.

90. Prethodno pitanje za rješenje ovog postupka, nije način na koji će biti dovršen ovršni postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pa nema uvjeta za prekid ovog postupka do završetka ovršnog postupka.

91. Utvrđeno je da je ovršni sud ovršenika HG nekretnine d.o.o. u stečaju uputio u parnicu radi nedopuštenosti ovrhe iz razloga tvrdnje da tamo ovršenik, a ovdje tuženik, više nije vjerovnik, ali to nije od značenja za ovaj postupak.

92. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025; dalje - OTH) prema V.P.S.-u 88.924,28 eura, tužitelj je u obvezi naknaditi troškove postupka tužniku.

93. Sud je tuženiku priznao naknadu za slijedeće radnje u postupku:

- za sastav odgovora na tužbu po tbr. 8. t. 1. u svezi s tbr. 7. t. 1. OTH-a iznos od 1.340,00 eura;

- za pristupn na slijedeća ročišta na kojima je raspravljeno o glavnoj stvari i izvođeni su dokazi. 5. prosinca 2024., 21. siječnja 2025. (dva pripremna ročišta), te dana 26. veljače 2025., 28. svibnja 2025. i 14. svibnja 2026., za svako od ročišta iznos od 1.340,00 eura, po tbr. 9. t. 1. OTH-a;

- za pristup na ročište odgođeno prije početka raspravaljanja danan 9. svibnja 2025. po tbr. 9. t. 5. OTH-a u iznosu od 335,00 eura;

- za pristup na ročišta koja su bila zakazana ali su odgođena. 21. travnja 2026. i 18. srpnja 2025. jer su odgođena znatno prije raspravljanja, naknada nije mogla biti priznata jer trošak nije nastao;

- sud je tuženiku priznao trošak četiri podneska u kojima dostavlja dokumentaciju iz ovršnog postupka koju dokumentaciju je dostavio na poziv suda, a bilo je potrebno više puta dostavljati jer se postupak pred ovršnim sudom vodi pararelno vremenski s ovim postupkom i događaju se nove radnje u postupka i to za slijedeće podneske: od 28. siječanja 2025., od 18. ožujka 2025. (samo za jedan od tri podneska od tog dana), od 29. travnja 2026. i od 3. ožujka 2026., za svaki od tih podnesak u iznosu od 335,00 eura (25 % od punog iznosa prema OTH-a) po tbr. 8. t. 4. OTH-a;

- sud tuženiku nije priznao trošak sva tri podneska kod 17. ožujka 2025. u prilogu kojih dostavlja dokumentaciju iz ovršnog spisa jer navodi da to čini u tri navrata zbog teškoća u radu eSpisa, pa se radi o trošku koji pada na teret tuženika, a ne tužitelja, po načelu culpe, nego na teret tužitelja pada samo jedna od tih podnesaka ;

- sud tuženiku nije priznao radnje zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu presude koliko traži prema tbr. 9. t. 3. OTH-a – 100,00 eura jer nije pristupio na ročište za objavu presude;

- sud je tuženiku priznao trošak PDV-a na radnje zastupanja,

ukupno je tuženiku priznato 9.715,00 eura troškova uz uvećanje za PDV po tbr. 42 OTH

– 2.428,75 eura, što je ukupno 12.143,75 eura.

94. Kako tuženik traži ukupno na ime naknade troškova iznos od 20.225,00 eura, tuženik je odbijen sa zahtjevom za iznos 8.081,25 od eura.

95. Tužitelj koji nije uspio u sporu niti djelomično, odbijen je sa zahtjevom na naknadom troškova postupka u iznosu od 25.000,00 eura.

96. Sud tuženiku nije dosudio kamate na iznos troška jer takav zahtjev nije izričito postavio po čl. 151. st. 1. ZPP-a.

97. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 29. lipnja 2026.

sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana ročišta za objavu presude. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu. Na odluku o dozvoli preinačenja tužbenog zahtjeva, tužitelj se može žaliti zajedno s odlukom o glavnoj stvari .

DNA: objaviti radi dostave tuženiku putem e-Oglasne ploče