REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2165/2025-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krunoslav Canjuga, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženika KONZUM PLUS d.o.o., Zagreb, OJ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Šebalj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti u Zagrebu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. svibnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnika Krunoslava Canjuge i punomoćnika tuženika odvjetnika Marka Šebalja, dana 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz od dana 22.03.2016. godine, a kojim se otkazuje ugovor o radu RJ, oib [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zaključen na neodređeno vrijeme dana 30.07.2003. godine za radno mjesto prodavača i Aneks II. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, od 22.01.2006. za radno mjesto poslovođe i radni odnos nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme dana 30.07.2003. godine za radno mjesto prodavača i Aneks II. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, od 22.01.2006. za radno mjesto poslovođe, sa danom 05.11.2017.

III. Nalaže se tuženiku KONZUM plus d.o.o. oib [osobni identifikacijski broj] OJ, 1a, Zagreb. da na ime naknade štete, za nedopušteni otkaz ugovora o radu tužitelju isplati iznos od 8.415,28 eura, zajedno s zakonskim kamatama koje teku od dana prvostupanjske presude, pa do isplate, a obračunavaju se po stopi dobivenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da na ime naknade mjesečne plaće za razdoblje od 23.03.2016. godine zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu, izvanrednog otkaza ugovora o radu, pa do 05.11.2017. godine isplatiti tužitelju iznos od 19.969,00 eura na ime neisplaćene bruto plaće sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća, do isplate,

-na iznos od 1.051,91 eura od dana 15.04.2016.,

-na iznos od 1.051,91 eura, od 15. 05.2016,

-na iznos od 1.051,91 eura, od 15.06.2016,

-na iznos 1.051,91 eura od dana 15 07.2016,

-na iznos od1.051,91 eura, od dana 15.08.2016,

-na iznos od 1.051,91 eura, od dana 15.09.2016,

-na iznos od 1.051,91 eura, od dana 15.10.2016,

-na iznos od 1.051,91 eura, od dana 15.11.2016,

-na iznos od 1.051,91 eura od dana 15.12.2016,

-na iznos od 1.051,91 eura, od dana 15.01.2017,

-na iznos od 1.051,91 eura, od dana 15.02.2017,

-na iznos od 1.051,91 eura, od dana 15.03.2017,

-na iznos od 1.051,91 eura, od dana 15.04.2017,

-na iznos od 1.051,91 eura, od dana 15.05.2017,

-na iznos od 1.051,91 eura, od 15.06.2017,

-na iznos od 1.051,91 eura, od dana 15.07.2017,

-na iznos od 1.051,91 eura, od dana 15.08.2017,

-na iznos od 1.051,91 eura, od dana 15.09.2017,

-na iznos od 1.051,91 eura, od 15.10.2017,

-na iznos od 1.051,91 eura,

i od dana 15.11.2017, na iznos od 651,00 eura, a kamate se obračunavaju se po stopi dobivenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3%, u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, sve to u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku po osnovi parničnih troškova iznos od 2.500,00 eura u roku od 8 dana, dok se odbija zahtjev tuženika kao neosnovan za nadoknadom troška u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 21. travnja 2016. navodi da joj je 24. ožujka 2016. uručena odluka tuženika od 22. ožujka 2016. o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Po punomoćniku je podnijela prigovor na odluku o otkazu koji je tuženik zaprimio 6. travnja 2016. na koji se nije očitovao. Osporava zakonitost otkaza te ističe da nije počinila povrede koje joj se stavljaju na teret, a koje se odnose na nepravilnosti u provođenju inventura, nastanak manjkova, postupanje s robom kojoj je istekao rok trajanja te navodno protupravno prisvajanje robe i krivotvorenje poslovne dokumentacije. Navodi da nije sudjelovala u primopredajnoj inventuri te da stoga osporava njezine rezultate i postojanje utvrđenih manjkova. Priznaje da je zamrzavala piletinu kojoj je istekao rok trajanja, ali tvrdi da ju nije namjeravala dalje prodavati, već ju je, zbog svoje teške materijalne situacije, otkupljivala i odnosila kući za vlastite potrebe. U odnosu na manjak cigareta ističe da za njega ne može odgovarati jer su cigaretama imali pristup i drugi zaposlenici, a dio robe evidentiran je bez njezina potpisa. Smatra da stvarni manjak nije postojao te da je naknadnim obračunom kala saldo inventura bio izjednačen. Tužiteljica priznaje određene propuste u provođenju parcijalnih inventura, ali ističe da oni nisu prouzročili štetu poslodavcu niti predstavljaju osobito tešku povredu radne obveze koja bi opravdavala izvanredni otkaz. Naglašava da je kod tuženika bila zaposlena od 2003. godine, da je obavljala poslove poslovođe te da je samohrana majka i jedini uzdržavatelj obitelji. Dalje navodi da su je navodi iz odluke o otkazu teško psihički pogodili, da je protiv odluke podnijela prigovor na koji tuženik nije odgovorio te da se zbog posljedica otkaza liječi od psihičkih tegoba. Tužbom je zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti otkaza, naknadu štete zbog duševnih boli te naknadu plaće za vrijeme nezaposlenosti. Podneskom od 3. ožujka 2026. preinačila je tužbu te, uz utvrđenje nedopuštenosti otkaza, zatražila sudski raskid ugovora o radu s danom 5. studenoga 2017., naknadu štete zbog nedopuštenog otkaza u iznosu od 8.415,28 eura te naknadu plaće za razdoblje od 23. ožujka 2016. do listopada 2017. u ukupnom iznosu od 19.969,00 eura sa zateznim kamatama. Na ročištu 18. svibnja 2026. tužiteljica potražuje sudski raskid ugovora o radu s danom 26. veljače 2017. te je sukladno tome smanjila dio zahtjeva u dijelu isplate naknade plaće tako da potražuje iznos od 5.741,91 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da među strankama nije sporno da je tužiteljici 24. ožujka 2016. dostavljena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. ožujka 2016., kao ni da je tužiteljica protiv navedene odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio. Ističe da je tužiteljica prije donošenja odluke o otkazu već bila upozorena na nepravilnosti u radu te joj je 25. veljače 2016. uručeno pisano upozorenje zbog propusta u organizaciji rada zaposlenika prodavaonice kojom je upravljala, nepravilnog vođenja evidencije radnog vremena te neevidentiranog i neodobrenog prekovremenog rada zaposlenika. Navedene nepravilnosti utvrđene su pregledom snimki videonadzora i evidencija radnog vremena, a kontrola je provedena nakon prijava radnika te obavijesti Sindikata trgovine Hrvatske o mogućim nepravilnostima u radu prodavaonice i postupanju tužiteljice prema zaposlenicima. Nadalje navodi da je nakon zaprimljenog zahtjeva za pokretanje postupka izvanrednog otkazivanja proveo odgovarajući postupak, omogućio tužiteljici iznošenje obrane te proveo savjetovanje s radničkim vijećem, nakon čega je utvrdio postojanje osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa koje opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu. Prema navodima tuženika, tužiteljica je kao poslovođa prodavaonice nesavjesno provodila parcijalne inventure i usklađenja zaliha jer je umjesto utvrđivanja stvarnog stanja robe prepisivala knjigovodstveno stanje, čime je krivotvorila poslovnu dokumentaciju i onemogućila pravodobno utvrđivanje stvarnih manjkova. Naknadnim kontrolama provedenima 9. i 11. ožujka 2016. utvrđeno je da prethodno provedene inventure nisu odražavale stvarno stanje robe te su evidentirani manjkovi na cigaretama i mesnim proizvodima. Tuženik nadalje ističe da je tijekom kontrole u skladištu prodavaonice pronađena veća količina smrznutog mesa kojem je rok trajanja istekao još tijekom 2013., 2014. i 2015. godine, ukupne vrijednosti 2.916,04 kn. Umjesto da takvu robu zbrine na način propisan internim pravilima poslodavca, tužiteljica ju je, prema navodima tuženika, nedopušteno zamrzavala i zadržavala u skladištu, a nakon provedene kontrole iznijela iz prodavaonice i odvezla svojim osobnim automobilom. Tuženik naglašava da je i roba kojoj je istekao rok trajanja vlasništvo poslodavca te da radnici nisu ovlašteni samostalno raspolagati takvom robom. Posebno ističe da je tužiteljica tijekom postupka otkazivanja, kao i u svojim pisanim očitovanjima, priznala ključne činjenice koje joj se stavljaju na teret, odnosno da je zamrzavala meso kojem je istekao rok trajanja, da ga je nakon kontrole iznijela iz prodavaonice te da je prilikom provođenja parcijalnih inventura prepisivala knjigovodstveno stanje umjesto da utvrđuje stvarno stanje robe. Smatra da takva postupanja predstavljaju grubo i svjesno kršenje obveza poslovođe, neovisno o tome kako ih tužiteljica nastoji opravdati. Tuženik osporava navode tužiteljice da je otkaz povezan s primopredajnom inventurom, ističući da se odluka temelji isključivo na rezultatima kontrola provedenih 9. i 11. ožujka 2016., kojima je tužiteljica prisustvovala i o kojima se očitovala. Također smatra neosnovanim tvrdnje tužiteljice da nije odgovorna za utvrđene manjkove, budući da je kao poslovođa bila dužna provoditi kontrolu zaliha i inventure sukladno pravilima poslodavca. Prema stajalištu tuženika, težinu počinjenih povreda dodatno pojačava činjenica da je tužiteljica dugi niz godina obavljala poslove poslovođe te je bila upoznata s pravilima poslovanja i svojim radnim obvezama. Smatra da je njezino postupanje bilo protivno pravilima struke, internim aktima poslodavca i osnovnim obvezama iz radnog odnosa te da je nastavak radnog odnosa postao nemoguć. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je odluka o izvanrednom otkazu donesena zakonito i uz postojanje opravdanog razloga te osporava osnovu i visinu svih zahtjeva tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, naknadu štete i naknadu plaće. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužiteljicu na naknadu troškova postupka. Tuženik se protivio preinaci tužbe i djelomičnom smanjenju tužbe.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u isprave koje su stranke dostavile u spis, saslušao je tužiteljicu i svjedoke KJ, CJ, UJ i JJ te je dopunski saslušao tužiteljicu.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/ , 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. ožujka 2016., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 5. studenoga 2017., zahtjev za naknadu štete zbog nedopuštenog otkaza te zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa, sve sa zateznim kamatama.

6. Nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme, posljednje na radnom mjestu poslovođe, da je tuženik 22. ožujka 2016. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da je tužiteljica navedenu odluku zaprimila 24. ožujka 2016. te da joj je toga dana prestao radni odnos. Nije sporno ni da je prije donošenja osporavane odluke tužiteljici omogućeno iznošenje obrane, kao ni da je tuženik proveo postupak savjetovanja sa Sindikatom trgovine Hrvatske u funkciji radničkog vijeća sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZR). Nadalje, nije sporno da je tužiteljica protiv navedene odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 6. travnja 2016., a na koji nije odgovorio. Imajući u vidu da je tužba podnesena 21. travnja 2016., tužiteljica je ostvarila pravo na sudsku zaštitu u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 133. ZR-a.

7. Sporno je je li tužiteljica počinila povrede obveza iz radnog odnosa koje su joj stavljene na teret osporavanom odlukom o izvanrednom otkazu, kao i predstavljaju li utvrđene okolnosti osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu. Posljedično tome, sporna je zakonitost i dopuštenost osporavanog otkaza te osnovanost i visina zahtjeva tužiteljice za naknadu štete i naknadu plaće.

8. Sud je dopustio preinaku tužbe jer je ista u skladu s odredbom čl. 125. ZR-a, prema kojoj radnik može sve do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, umjesto vraćanja na rad, zahtijevati sudski raskid ugovora o radu. Stoga je preinaka u podnesku od 3. ožujka 2026. kojom je tužiteljica zatražila sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog nedopuštenog otkaza dopuštena te je sud o tako preinačenom zahtjevu odlučio ovom presudom.

9. Budući da se tuženik usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je tužiteljica umanjila potraživanje naknade plaće, sud je bio dužan odlučiti o ranije postavljenom zahtjevu iz podneska od 3. ožujka 2026. Naime, prema ustaljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, za koje je, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban njegov pristanak. Kako tuženik na takvo djelomično povlačenje nije pristao, nisu bile ispunjene pretpostavke za djelomično povlačenje tužbe, pa je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu u opsegu u kojem je isti bio postavljen prije pokušaja njegova smanjenja.

10. Iz sadržaja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. ožujka 2016. proizlazi da je tuženik odluku temeljio na više međusobno povezanih povreda radnih obveza koje je smatrao osobito teškima i zbog kojih je zaključio da nastavak radnog odnosa nije moguć. Navodi se da je na zahtjev RJZ, direktorice Regije Sjever od 11. ožujka 2016. Uprava pokrenula postupak radi utvrđivanja osobito teške povrede ugovora o radu tužiteljice. Prije svega, proizlazi da je tužiteljici stavljeno na teret da je kao poslovođa prodavaonice P-178 nesavjesno provodila parcijalne inventure cigareta i mesa te da je 8. ožujka 2016. umjesto utvrđivanja stvarnog stanja robe u inventurne liste prepisivala knjigovodstveno stanje. Naknadnim kontrolama provedenima 9. i 11. ožujka 2016. utvrđeno je da tako provedene inventure nisu odražavale stvarno stanje zaliha, pri čemu su evidentirani manjkovi cigareta u iznosu od 6.184,00 kn te manjkovi mesa ukupno 2.766,90 kn.

Nadalje proizlazi da je tuženik utvrdio kako tužiteljica nije postupala sukladno propisanim procedurama za zbrinjavanje mesa kojem je istekao rok trajanja. U skladišnoj rashladnoj škrinji pronađeno je smrznuto meso s isteklim rokovima trajanja iz 2013., 2014. i 2015. godine, ukupne vrijednosti 2.916,04 kn, koje prema procedurama nije bilo zbrinuto u kategoriju III.

Iz odluke također proizlazi da je tužiteljica tijekom postupka dala vlastoručne izjave od 9. i 11. ožujka 2016. te obranu 14. ožujka 2016., u kojima je priznala da prilikom inventura nije fizički brojila robu nego je prepisivala knjigovodstveno stanje, da od listopada 2015. nije adekvatno kontrolirala stanje cigareta te da je meso s isteklim rokom trajanja držala zamrznuto u skladištu. U obrani je navela i da je dio tog mesa nakon kontrole odvezla kući, pri čemu je tvrdila da ga je na taj način „adekvatno zbrinula“.

Nadalje proizlazi da je tuženik posebno cijenio činjenicu da je tužiteljica bila dugogodišnja poslovođa, da je bila upoznata s procedurama provođenja inventura i zbrinjavanja robe te da je 2011. godine potpisala izjavu kojom potvrđuje da je upoznata s relevantnim pravilima i procedurama poslodavca.

Iz odluke proizlazi i da je tužiteljica prethodno, 25. veljače 2016., bila pisano upozorena na mogućnost otkaza zbog nepravilnosti vezanih uz organizaciju rada zaposlenika, neevidentirani prekovremeni rad te nepravilno vođenje evidencije radnog vremena.

Konačno, iz odluke proizlazi da je tuženik opisano ponašanje pravno kvalificirao kao:

- zloupotrebu ovlaštenja i nesavjestan rad,

- nepravovremeno i nesavjesno provođenje parcijalnih inventura i inventarizacija,

- protupravno prisvajanje proizvoda, materijala i sredstava poslodavca,

- krivotvorenje poslovne dokumentacije,

odnosno kao osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa predviđene člankom 74. stavkom 2. točkama 9., 24. i 29. Pravilnika o radu te člankom 116. Zakona o radu.

11. Odlukom tuženika od 22. ožujka 2016. tužiteljici je izvanredno otkazan Ugovor o radu, pa se na utvrđenje valjanosti Odluke primjenjuje odredba čl. 116. ZR-a kojim je propisano da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR), te je na tuženiku, prema čl. 135. st. 3. ZR, teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz.

12. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR).

13. Sukladno čl. 116. st. 2. ZR-a te ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, rok od 15 dana za izvanredni otkaz počinje teći od dana kada ovlaštena osoba poslodavca sazna za sve činjenice koje čine razlog za otkaz. U konkretnom slučaju direktorica Regije Sjever je 11. ožujka 2016. pokrenula postupak radi utvrđivanja osobito teške povrede radne obveze, čime je Uprava Društva nedvojbeno saznala za relevantne činjenice u njihovom punom opsegu. Budući da je Odluka o izvanrednom otkazu donesena 22. ožujka 2016., sud utvrđuje da je donesena unutar zakonskog roka od 15 dana propisanog čl. 116. st. 2. ZR-a.

14. Iz zahtjeva za zaštitu prava od 5. travnja 2016. proizlazi da je tužiteljica osporila zakonitost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. ožujka 2016. Navela je da nije počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje joj se stavljaju na teret te da su navodi iz odluke neistiniti. Istaknula je da nije prisustvovala primopredajnoj inventuri te da smatra kako utvrđeni manjkovi nisu postojali. Priznala je da je zamrzavala piletinu kojoj je istekao rok trajanja, ali je navela da ju nije namjeravala dalje prodavati, već ju je odnosila kući za vlastite potrebe, pri čemu je ukazivala na svoje teško materijalno stanje i probleme vezane uz zbrinjavanje takve robe. Nadalje proizlazi da je tužiteljica osporavala svoju odgovornost za manjak cigareta navodeći da je dijelu cigareta imao pristup veći broj zaposlenika te da su pojedina terećenja evidentirana bez njezina potpisa. Priznala je određene propuste u provođenju parcijalnih inventura, ali je istaknula da isti nisu uzrokovali štetu poslodavcu niti predstavljaju osobito tešku povredu radne obveze koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu. Iz zahtjeva također proizlazi da je tužiteljica ukazivala na svoje dugogodišnje zaposlenje kod tuženika od 2003. godine, rad na poslovima poslovođe od 2006. godine te na svoje osobne i obiteljske okolnosti, navodeći da je samohrana majka i jedini uzdržavatelj obitelji s dvoje djece. Zatražila je da se njezin zahtjev za zaštitu prava uvaži i da se odluka o izvanrednom otkazu poništi.

15. Iz zapisnika o obrani tužiteljice od 14. ožujka 2016. proizlazi da je tužiteljica u bitnome priznala činjenice koje su joj stavljene na teret, ali je nastojala obrazložiti razloge svojeg postupanja te osporiti postojanje namjere da ošteti poslodavca. Tužiteljica je navela da je kao poslovođa bila upoznata s obvezom provođenja parcijalnih inventura i da je robu trebalo fizički prebrojati, no priznala je da kod inventure mesa nije vršila stvarno brojanje robe, već je u inventurne obrasce upisivala knjigovodstveno stanje. Također je priznala da inventure cigareta nije adekvatno provodila od listopada 2015. godine te da ne zna objasniti nastanak utvrđenog manjka. U odnosu na meso kojem je istekao rok trajanja navela je da se u skladišnoj škrinji nalazilo zamrznuto meso iz ranijih godina koje nije bilo zbrinuto sukladno proceduri te da je znala kako takvo postupanje nije u skladu s pravilima poslodavca. Pritom je istaknula da je meso zamrzavala jer nije mogla iskazati toliko otpisa robe, budući da bi prekoračila dopuštenu stopu otpisa, zbog čega bi imala problema s nadređenima. Navela je da je često vlastitim sredstvima plaćala robu kojoj je istekao rok trajanja. Tužiteljica je nadalje priznala da je nakon provedene kontrole dio pronađenog smrznutog mesa stavila u svoj automobil i odvezla kući. Objasnila je da je smatrala kako ga na taj način zbrinjava, pri čemu je navela da je dio mesa iskoristila za prehranu životinja, dio zakopala, a dio bacila. U vezi s manjkom cigareta navela je da joj nije poznato kako je isti nastao te da je dio cigareta bio pohranjen u nezaključanom ormariću kojem su pristup imali i drugi zaposlenici. Također je tvrdila da su postojali problemi s evidentiranjem pojedinih zaduženja cigareta. Tužiteljica je osporila navode da je radnike prisiljavala na prekovremeni rad te je istaknula da su zaposlenici na posao dolazili ranije radi pripreme za rad i ispijanja kave, a da eventualna zadržavanja nakon završetka smjene nisu bila posljedica njezinih naloga. Na kraju obrane navela je da je dugogodišnja zaposlenica tuženika, da je samohrana majka i jedini uzdržavatelj obitelji te je zamolila poslodavca da uzme u obzir njezin dotadašnji rad i pruži joj još jednu priliku.

16. Iz dopisa tuženika od 16. ožujka 2016. proizlazi da je tuženik prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem, odnosno Sindikatom trgovine Hrvatske koji je obavljao funkciju radničkog vijeća. Naime, tuženik je Sindikatu trgovine Hrvatske dostavio prijedlog odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice zajedno s dokumentacijom na kojoj je prijedlog bio utemeljen te zatražio očitovanje sukladno čl. 150. ZR-a. Budući da se radničko vijeće nije očitovalo u zakonom propisanom roku od 5 dana, sukladno čl. 150. st. 6. ZR-a smatralo se da nema primjedbi ni prijedloga na namjeravanu odluku poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice.

17. Iz Upozorenja na mogućnost otkaza ugovora o radu od 25. veljače 2016. proizlazi da je tuženik tužiteljicu prethodno pisano upozorio na povrede obveza iz radnog odnosa vezane uz organizaciju rada zaposlenika i vođenje evidencije radnog vremena u prodavaonici P-178 kojom je upravljala kao poslovođa.

Iz upozorenja proizlazi da je kontrolom videonadzora i evidencije radnog vremena utvrđeno kako zaposlenici prodavaonice redovito dolaze na posao znatno prije početka radnog vremena te odlaze nakon završetka smjene, pri čemu takav rad nije bio evidentiran niti odobren kao prekovremeni rad. Nadalje, utvrđene su nepravilnosti u vođenju evidencije radnog vremena, odnosno nesklad između stvarno odrađenog rada i podataka evidentiranih u službenim evidencijama. Kao primjeri navedeni su slučajevi pogrešno evidentiranih smjena i dana tjednog odmora pojedinih radnika.

Iz obrazloženja upozorenja proizlazi da je tužiteljica prilikom razgovora s predstavnicima poslodavca potvrdila da radnici dolaze ranije na posao i odlaze kasnije od predviđenog rasporeda, navodeći da to čine svojom voljom te da ih ona na to nije prisiljavala. Poslodavac je pritom zauzeo stajalište da je upravo poslovođa odgovorna za organizaciju rada zaposlenika, vođenje točne evidencije radnog vremena i osiguravanje poštivanja zakonskih odredbi o radnom vremenu i odmorima. Tužiteljica je stoga upozorena da je dužna organizirati rad zaposlenika sukladno uputama poslodavca i Zakonu o radu, osigurati točnost evidencije radnog vremena te spriječiti dolazak radnika prije početka i njihov ostanak nakon završetka radnog vremena. Istodobno je upozorena da bi u slučaju ponavljanja sličnih povreda obveza iz radnog odnosa poslodavac mogao otkazati ugovor o radu.

18. Iz zapisnika o kontroli prodavaonice P-178 Oroslavje od 9. ožujka 2016., popisa smrznute robe, izjava zaposlenika, elektroničke korespondencije te priloženih fotografija sud je utvrdio da je tijekom kontrole poslovanja prodavaonice kojom je upravljala tužiteljica utvrđen niz nepravilnosti vezanih uz manipulaciju mesom, vođenje inventura i kontrolu zaliha. Utvrđeno je da je u skladištu prodavaonice pronađena veća količina mesa koja nije odgovarala evidentiranom stanju zaliha, pri čemu je dio mesa bio pohranjen u dubokom zamrzavanju iako se radilo o proizvodima kojima su rokovi trajanja istekli još tijekom 2013., 2014. i 2015. godine. Iz popisa smrznute robe proizlazi da se radilo o većem broju različitih mesnih proizvoda i prerađevina, dok iz priloženih fotografija proizlazi da su pojedini proizvodi bili zamrznuti te označeni isteklim rokovima trajanja.

Iz zapisnika o kontroli proizlazi da je pregledom stanja mesa utvrđeno kako evidentirano stanje robe nije odgovaralo stvarnom stanju zaliha te da su nakon provedene kontrole utvrđeni značajni manjkovi na mesu. Nadalje, iz elektroničke korespondencije između odgovornih osoba tuženika proizlazi da je zbog pronađene količine smrznutog mesa i utvrđenih manjkova predloženo pokretanje postupka izvanrednog otkazivanja ugovora o radu protiv tužiteljice.

Iz vlastoručne izjave tužiteljice od 9. ožujka 2016. proizlazi da je priznala kako je dio mesa bio odložen u zamrzivač nakon isteka roka trajanja, navodeći da je dio robe bio namijenjen za zbrinjavanje životinja, dok je drugi dio bio pohranjen u zamrzivaču nakon povlačenja iz prodaje. U drugoj izjavi tužiteljica navodi da nije pod odgovarajućim nadzorom pratila stanje zaliha cigareta te da nije redovito provodila parcijalne inventure, uslijed čega je došlo do značajnog manjka.

19. Iz opisa poslova radnog mjesta poslovođe proizlazi da je tužiteljica bila odgovorna za organizaciju rada prodavaonice, provođenje inventura i kontrola, nadzor nad zalihama robe, poštivanje HACCP procedura te pravilno rukovanje i skladištenje prehrambenih proizvoda.

20. Iz rukom pisane izjave radnice ĆJ proizlazi da je kao djelatnica u prodavaonici Konzuma u Oroslavju, pod vodstvom poslovođe RJ, više puta bila izložena ponižavanju i omalovažavanju, uključujući i pred kupcima, zbog čega su se pojedini kupci navodno zgražali i pitali je li takvo postupanje moguće. Nadalje navodi da nije mogla predvidjeti završetak radnog vremena jer ju je poslovođa, i kada bi krenula kući po završetku smjene, ispitivala je li obavila sve zadatke. Ističe i da joj nije bio omogućen odmor za vrijeme rada, da je obroke uzimala „u hodu“, dok je poslovođa za vrijeme smjene koristila vrijeme za pušenje. Izjavu je dala svojevoljno i bez pritiska.

Iz rukom pisane izjave radnice BJ proizlazi da se osjećala poniženo zbog postupanja poslovođe RJ, koja ju je, prema njezinim navodima, omalovažavala pred kupcima. Također tvrdi da joj nije bilo omogućeno korištenje pauze tijekom radnog vremena.

21. Sud navedene izjave nije posebno cijenio prilikom ocjene osnovanosti osporavanog izvanrednog otkaza, budući da se odluka o otkazu ne temelji na navodima o odnosu tužiteljice prema zaposlenicima, već na nepravilnostima utvrđenim u provođenju inventura i postupanju s robom.

22. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kod tuženika radila od 2003. godine, a od 2006. godine na radnom mjestu poslovođe te da prije predmetnog postupka nije bila upozoravana na povrede radnih obveza. Osporava navode da je mobingirala radnice ili ih prisiljavala na rad izvan radnog vremena. U odnosu na utvrđeni manjak cigareta navodi da cigarete nisu bile fizički dostavljene u prodavaonicu, iako ih je informatički sustav evidentirao kao zaprimljene, zbog čega nije potpisala dokumentaciju o njihovu primitku. Ističe da je redovito provodila parcijalne inventure, ali priznaje da je zbog nedostatka vremena i radnika ponekad prepisivala knjigovodstveno stanje, iako je znala da takvo postupanje nije u skladu s procedurama. Nadalje priznaje da je meso kojem je istekao rok trajanja pohranjivala u zamrzivač prodavaonice jer nije željela stvarati otpise i oštetiti poslodavca te zbog nedostatnog kapaciteta spremnika za nusproizvode životinjskog podrijetla kategorije III. Pri tome navodi da je bila upoznata s procedurama poslodavca te potvrđuje da smrzavanje mesa kojem je istekao rok trajanja nije bilo dopušteno. Tužiteljica također navodi da je radila po 12 sati dnevno, da nije imala dovoljan broj radnika te da joj poslodavac nije odobrio dodatnu ispomoć. Smatra da svojim postupanjem nije ugrozila kupce niti oštetila poslodavca, već da je posao obavljala savjesno, uz određene propuste.

23. Svjedokinja KJ, zaposlena kod tuženika na radnom mjestu područnog voditelja Regije Sjever, iskazala je da je zajedno s CJ po nalogu direktorice provodila kontrolu u prodavaonici u kojoj je tužiteljica bila poslovođa. Tom prilikom utvrđeno je da stanje cigareta i mesa nije odgovaralo stvarnom stanju te da se u skladištu nalazila veća količina smrznutog mesa starijeg datuma koje nije bilo zbrinuto sukladno propisanoj proceduri. Navela je da je meso izvađeno, popisano, skenirano i fotografirano radi utvrđenja stvarnog stanja. Također je iskazala da je tužiteljica prilikom parcijalnih inventura mesa prepisivala knjigovodstvena stanja umjesto da fizički broji robu, pri čemu ju na takav način rada nitko nije prisiljavao.

24. Svjedok CJ, koji je u vrijeme predmetnih događaja bio područni voditelj i neposredno nadređen tužiteljici, iskazao je da je nakon inventure cigareta koju je tužiteljica provela 8. ožujka 2016. već sljedećeg dana utvrđen višak, a potom internom kontrolom i manjak cigareta. Nadalje je naveo da je pregledom evidencije rada i video-nadzora utvrdio da su radnici dolazili na posao prije početka radnog vremena i odlazili nakon završetka smjene, zbog čega je tužiteljica prethodno bila upozorena na mogućnost otkaza. Potvrdio je da je tijekom kontrole u skladištu pronađena veća količina zamrznutog mesa iz 2013., 2014. i 2015. godine te da su utvrđene i knjigovodstvene nepravilnosti koje su se sastojale u prepisivanju knjigovodstvenog stanja za cigarete, svježe meso i svježu piletinu.

25. Svjedokinja FJ zbog proteka vremena nije se sjećala detalja kontrole, no potvrdila je da je prilikom inventure utvrđen manjak cigareta i mesa te opisala redovnu proceduru postupanja s mesom kojem istječe rok trajanja, prema kojoj se takvo meso mora otpisati i zbrinuti kroz kategoriju III. Također je navela da se u svakoj prodavaonici nalaze spremnici za kategoriju III. Njezin iskaz stoga potvrđuje postojanje propisane procedure koju je tužiteljica bila dužna primjenjivati.

26. Svjedok HJ nije imao neposrednih saznanja o inventurama i stanju zaliha, ali je iznio saznanja do kojih je došao pregledom video-nadzora. Njegov iskaz sud prihvaća u dijelu u kojem navodi da je na snimkama vidio kako tužiteljica iznosi kutije mesa iz prodavaonice te dio baca u kontejner, a dio odnosi prema automobilu, što je u bitnome sukladno navodima same tužiteljice da je nakon kontrole dio mesa ponijela kući.

27. Tužiteljica je dopunski saslušana u cijelosti ostala kod svog ranijeg iskaza te je dodatno iznijela svoje osobne i obiteljske prilike, navodeći da je bila samohrana majka dvoje djece, da je kod tuženika radila 13 godina, bila je stara 31 godinu, da se mjesec dana nakon otkaza zaposlila u servisu za čišćenje te 27. veljače 2017. otvorila vlastiti obrt.

28. Sud je iskaze svjedoka KJ, CJ, FJ i HJ ocijenio vjerodostojnima jer su iskazivali jasno, uvjerljivo i međusobno suglasno o činjenicama koje su neposredno utvrdili tijekom obavljanja svojih radnih zadataka. Njihovi iskazi u bitnim dijelovima međusobno se podudaraju, a ujedno su potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom u spisu, osobito zapisnicima o kontroli prodavaonice, popisima i fotografijama smrznutog mesa, izjavama koje je tužiteljica dala tijekom postupka otkazivanja te internim procedurama tuženika o provođenju inventura i zbrinjavanju proizvoda životinjskog podrijetla.

29. Na temelju navedenih iskaza i dokumentacije sud je utvrdio da je tijekom kontrole prodavaonice kojom je upravljala tužiteljica pronađena veća količina zamrznutog mesa kojem je rok trajanja istekao još tijekom 2013., 2014. i 2015. godine, da takvo meso nije bilo zbrinuto na način propisan internim procedurama tuženika te da stanje cigareta i mesa nije odgovaralo evidentiranom stanju. Također je utvrđeno da je tužiteljica kod provođenja parcijalnih inventura u određenim slučajevima prepisivala knjigovodstveno stanje umjesto da utvrđuje stvarno stanje robe.

30. Sud pritom posebno cijeni da navedene činjenice ne proizlaze samo iz iskaza svjedoka, već ih je u bitnome potvrdila i sama tužiteljica. Naime, tužiteljica je tijekom postupka priznala da je meso kojem je istekao rok trajanja pohranjivala u zamrzivač prodavaonice, da je bila upoznata s procedurama tuženika prema kojima takvo postupanje nije dopušteno te da je zbog opsega posla ponekad prepisivala knjigovodstveno stanje prilikom provođenja parcijalnih inventura. Također nije osporavala da je nakon provedene kontrole dio zamrznutog mesa iznijela iz prodavaonice.

31. Sud nije prihvatio obranu tužiteljice prema kojoj je na opisani način postupala kako ne bi oštetila poslodavca, zbog nedostatka radnika, ograničenog kapaciteta spremnika kategorije III ili povećanog opsega posla. Navedene okolnosti, čak i kada bi bile točne, ne mogu opravdati postupanje protivno propisanim procedurama kojih je tužiteljica kao dugogodišnja poslovođa bila svjesna i s kojima je nesporno bila upoznata. Osim toga, tvrdnja tužiteljice da nije oštetila poslodavca nije od odlučnog značaja jer se predmetni otkaz ne temelji isključivo na nastanku štete ili manjka, već prvenstveno na utvrđenom nesavjesnom vođenju inventura i postupanju s robom protivno internim pravilima poslodavca.

Sud nije prihvatio navode tužiteljice da utvrđeni manjak proizlazi iz neisporučenih cigareta evidentiranih u sustavu, budući da za navedene tvrdnje nije ponudila uvjerljive dokaze, dok iz ostalih provedenih dokaza proizlazi da parcijalne inventure nije provodila na propisani način

32. Sud nije našao razloga posumnjati u vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka, budući da među njima nije bilo bitnih proturječja, a njihovi iskazi podudaraju se s ostalim izvedenim dokazima. Nasuprot tome, iskaz tužiteljice sud prihvaća u dijelu u kojem priznaje način provođenja inventura i postupanje s mesom kojem je istekao rok trajanja, dok njezina objašnjenja razloga takvog postupanja ocjenjuje pokušajem opravdavanja utvrđenih propusta, a ne okolnostima koje bi isključivale njihovo postojanje ili odgovornost tužiteljice za iste.

33. Sud je nadalje utvrdio da je člankom 74. Pravilnika o radu tuženika bilo propisano kako osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa predstavlja, među ostalim, stavljanje u promet robe s isteklim rokom trajanja, nesavjestan rad poslovođe s posljedicom manjka utvrđenog inventurom, nepravovremeno i nesavjesno provođenje parcijalnih inventura te netočno prikazivanje stanja nakon provedenih inventura. Stoga proizlazi da su povrede koje je tuženik stavio na teret tužiteljici bile izrijekom predviđene internim aktima tuženika kao povrede koje mogu opravdati izvanredni otkaz ugovora o radu.

34. Polazeći od svih provedenih dokaza, sud smatra da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici u smislu čl. 116. st. 1. ZR-a. Naime, tijekom postupka utvrđeno je da je tužiteljica kao poslovođa prodavaonice, iako upoznata s internim pravilima i procedurama tuženika te odgovorna za organizaciju rada, provođenje inventura i nadzor nad zalihama robe, postupala protivno svojim radnim obvezama. Iz odluke o otkazu, zapisnika o kontroli, vlastoručnih izjava tužiteljice, njezine obrane dane prije otkazivanja, iskaza saslušanih svjedoka te samog iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica prilikom provođenja parcijalnih inventura u određenim slučajevima prepisivala knjigovodstveno stanje umjesto da utvrđuje stvarno stanje robe, da nije osigurala pravilnu kontrolu stanja cigareta te da je meso kojem je istekao rok trajanja pohranjivala u zamrzivač prodavaonice, iako je znala da takvo postupanje nije dopušteno.

35. Nadalje, tijekom kontrole utvrđena je veća količina zamrznutog mesa kojem je rok trajanja istekao još tijekom 2013., 2014. i 2015. godine, a koje nije bilo zbrinuto na način propisan procedurama tuženika. Iz provedenih dokaza također proizlazi da je tužiteljica nakon provedene kontrole dio takvog mesa iznijela iz prodavaonice. Navedene činjenice proizlaze ne samo iz iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije, već i iz vlastitih priznanja tužiteljice sadržanih u njezinim pisanim izjavama, obrani danoj prije otkazivanja te iskazu pred sudom.

36. Sud pritom prihvaća da je tužiteljica bila dugogodišnja zaposlenica tuženika, da je radila u otežanim uvjetima, s nedostatnim brojem radnika te da je bila u teškoj osobnoj i obiteljskoj situaciji. Međutim, navedene okolnosti ne mogu opravdati svjesno postupanje protivno pravilima kojih je bila upoznata niti mogu otkloniti njezinu odgovornost za pravilno vođenje inventura, nadzor nad zalihama i postupanje s robom kojoj je istekao rok trajanja. Posebno imajući u vidu da je upravo kao poslovođa bila osoba odgovorna za provedbu i nadzor tih procedura.

37. Sud je imao u vidu i činjenicu da je tužiteljica neposredno prije predmetnih događaja bila upozorena na nepravilnosti u organizaciji rada i vođenju evidencija te na mogućnost otkazivanja ugovora o radu. Iako navedeno upozorenje nije neposredan razlog osporavanog otkaza, ono dodatno potvrđuje da je tužiteljica i prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu bila upoznata s ozbiljnošću svojih obveza i posljedicama njihova kršenja.

38. Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da su povrede koje je tuženik stavio na teret tužiteljici dokazane te da, promatrane pojedinačno, a osobito u svojoj ukupnosti, pri čemu je sud osobito imao u vidu položaj tužiteljice kao poslovođe, njezinu odgovornost za provođenje inventura i nadzor nad zalihama robe te činjenicu da je postupala protivno procedurama s kojima je bila upoznata, predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa između stranaka više nije bio moguć. Stoga je osporavana Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. ožujka 2016. zakonita i dopuštena. Kako nije osnovan zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, nisu osnovani ni zahtjevi za sudski raskid ugovora o radu, naknadu štete zbog nedopuštenog otkaza te naknadu plaće nakon prestanka radnog odnosa, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti.

39. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove potrebne za vođenje postupka. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, dužna je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.

Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23), a imajući u vidu vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 28.384,28 eura, tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 9. ožujka 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1.), zastupanja na ročištu 17. ožujka 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1.), sastava podneska od 31. ožujka 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1.) te zastupanja na ročištu 18. svibnja 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1.), odnosno ukupno 2.000,00 eura. Navedeni iznos uvećan je za PDV po stopi od 25 % sukladno Tbr. 46. Tarife, odnosno za iznos od 500,00 eura, tako da ukupni trošak postupka koji je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku iznosi 2.500,00 eura. Budući da je tuženik neosnovano zatražio po radnji iznos troška od 1.000,00 eura, a prema vrijednosti predmeta spora ulazi u niži tarifni razred od 250 bodova ili 500,00 eura, odbijen je sa preostalim zatraženim troškom.

Sud napominje da bi tuženiku, s obzirom na prirodu spora u kojem je predmet zahtjeva utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, pripadalo i pravo na jednokratnu nagradu za zastupanje. Međutim, kako tuženik takav trošak nije zatražio, sud ga nije mogao dosuditi.

40. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 29. lipnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku