REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-24/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Hrvoju Petric, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika FP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tuženika CP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja jedinstvene uknjižbe, odlučujući o žalbi II- tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3784/2020-59 od 12. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba II-tuženika CP OIB: [osobni identifikacijski broj], te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3784/2020-59 od 12. kolovoza 2025. godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I./ Utvrđuje se da ostavinsku imovinu iza pok. PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], predstavlja posebni dio nekretnine u [adresa] i [adresa], označene kao kat. čestica [katastarska čestica] (“[adresa] zgrada, [adresa]” površine 3056 m2), upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te s njim povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine (zgrade i zemljišta), i to 288.suvlasnički dio: 0,1341/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-288) - jednoetažni stan, dvosobni na etaži "+2", u planu označeno oznakom "215-U", bojano zeleno, korisne površine zatvorenog prostora K p= 57,80 čm (a koji posebni dio nekretnine je kao ETAŽNO VLASNIŠTVO E-290 bio povezan sa 290. suvlasničkim dijelom: 0,1341/100 predmetne nekretnine, ranije označene kao kat. čestica [katastarska čestica] - «Zgrada br.52 i 10 u [adresa], tlocrtne površine 3056 čm i trg» ukupne površine 861,1 čhv ili 3097 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]).

II./ Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u pogledu posebnog dijela nekretnine u [adresa] i [adresa], označene kao kat. čestica [katastarska čestica] (“[adresa] zgrada, [adresa]” površine 3056 m2), upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te s njim povezanog odgovarajućeg suvlasničkog dijela cijele nekretnine (zgrade i zemljišta), i to 288.suvlasničkog dijela: 0,1341/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-288) - jednoetažni stan, dvosobni na etaži "+2", u planu označeno oznakom "215-U", bojano zeleno, korisne površine zatvorenog prostora K p = 57,80 čm:

a) brisanje zemljišno-knjižnih upisa nastalih na osnovu:

-Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. prosinca 2015, broj javnobilježničke ovjere OV-7168/2015 od 10. prosinca 2015., provedenog u zemljišnim knjigama pod posl.brojem Z-6379/2020,

-Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 15. svibnja 2020, broj javnobilježničke potvrde OV- 1453/2020 od 15. svibnja 2020, provedenog u zemljišnim knjigama pod posl.brojem Z- 20079/2020, te

-Javnobilježničke potvrde o posvjedočenju činjenica posl.broj OU-111/2020-3 od 29. prosinca 2020, provedene u zemljišnim knjigama pod posl.brojem Z-6669/2021, tako da se briše pravo vlasništva predmetne nekretnine s imena II.tuženika CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te s imena I.tuženika ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po pravomoćnosti ove presude,

te

b) uspostava zk stanja u pogledu navedene nekretnine, na način da se upiše pravo vlasništva navedene nekretnine na ime tužiteljice DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao jedine univerzalne pravne slijednice (nasljednice) iza pok. PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po pravomoćnosti ove presude.

III./ Nalaže se I-tuženiku FP (nominativ: FP), OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku CP (nominativ: CP), OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici DP, OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 5.219,33 EUR, počevši od 12. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev II-tuženika CP za naknadu troška parničnog postupka".

2. Protiv navedene presude žali se II-tuženik te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu ukinuti u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu II-tuženika odgovorila je II-tužiteljica, u odgovoru je porekla u cijelosti žalbene navode te predložila odbijanje žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja na utvrđenje da ostavinsku masu iza pok. PP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], predstavlja posebni dio nekretnine u naravi stan pobliže opisan u točki I. izreke pobijena presude. Nadalje, predmet spora čini zahtjev tužiteljice kojim se nalaže zk odjelu toga suda izvršiti brisanje zemljišnoknjižnih upisa nastalih osnovom isprava pobliže navedenih u točki II. izreke te uspostava ranijeg zk stanja u pogledu navedene nekretnine, na način da se vlasništvo iste upiše na ime tužiteljice, kao jedine univerzalne pravne sljednice (nasljednice) iza pok. PP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], po pravomoćnosti te presude.

6. Donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istom prethodio sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na što žalitelj opisno u žalbi upire, jer se presuda može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima presude. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. U postupku među strankama nije bilo sporno:

- da je II-tuženik CP svoje pravo fiducijarnog vlasništva stekao na temelju sklopljenog Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini koji je između I. u II-tuženika zaključen soleminiziran 15. svibnja 2020, kod javnog bilježnika Stevana Penovića pod poslovnim brojem OV-1453/2020;

- da je na temelju toga ugovora u zemljišnim knjigama toga suda uknjiženo pravo vlasništva II-tuženika na nekretnini koje je predmet ovog postupka, uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine – rješenja pod brojem Z-20079/2020-2 od 18. svibnja 2020.;

- da je I-tuženik pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao uknjižbom na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. prosinca 2020., koja je dopuštena rješenjem zk suda poslovni broj Z-6379/2020 od 11. veljače 2020.;

- da je prije navedene uknjižbe na ime I-tuženika, kao zemljšnoknjižnog vlasnika, bila na predmetnoj nekretnini upisana sada pok. PP;

- da iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-4016/2020-60 od 28. kolovoza 2024. proizlazi da je tužiteljica jedina nasljednica iza pok. PP, umrle **.**.2016. te da je tužiteljica ostaviteljicu naslijedila na temelju oporuke pok. PP, sastavljene 13. siječnja 2016. godine.

8. U postupku je pak između stranaka sporna aktivna legitimacija tuženice te pasivna legitimacija II-tuženika. Iako I-tuženik nije podnio odgovor na tužbu, niti se kasnije tijekom postupka spustio u raspravljanje, da su tuženici nužni i jedinstveni suparničari, što konkretno znači da prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe koja predstavlja brisovnu tužbu i promašene pasivne legitimacije II-tuženika imaju značaj kao da ih je istaknuo i I-tuženik.

9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice:

- da tužiteljica ima pravo na zaštitu upisanog knjižnog prava, podnošenjem brisovne tužbe iz članka 150. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 63/19 i 128/22 – dalje u tekstu: ZZK) ako je upisano knjižno pravo povrijeđeno provedbom neistinitog upisa;

- da je upis neistinit ako u času koji je zahtijevan, za stvarnopravnu promjenu knjižnog prava koje se tim upisom trebalo ostvariti, nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje za nastupanje takve promjene određuju odredbe materijalnog prava koje određuju to knjižno pravo;

- da tužiteljica u ovom postupku tvrdi kako je upis prava vlasništva u korist I- tuženika neistinit jer da pok. PP nikada nije sa I-tuženikom zaključila kupoprodajni ugovor predmet kojeg je nekretnina opisana u tužbi te da ista nije nikada ovjerila svoj potpis na predmetnom ugovoru kod javnog bilježnika Javorke Martinčić iz Zaboka, pod posl. brojem OV-7168/15;

- da iz dopisa od 18. ožujka 2025. javne bilježnice Javorke Martinčić, nadalje, proizlazi da potpis PP na Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 10. prosinca 2020. nije ovjeren u njezinom javnobilježničkom uredu 10. prosinca 2015.;

- da je ista bilježnica dodatno obrazložila kako je uvidom u javnobilježnički upisnik "OV-upisnik ovjera za 2015." utvrdila da dana 10. prosinca 2015. nije bilo ovjere pod poslovnim brojem OV-7168/2015, jer da su tog dana brojevi ovjera bili niži od navedenoga te da je pod poslovnim brojem OV-7168/2015 ovjerena 17. prosinca 2015. zadužnica fizičke osobe za banku. Naposljetku, da provjerom u imeniku stranaka je utvrđeno da PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije upisana u registar stranaka njenog javno bilježničkog ureda, što znači da nije nikada bila u njenom uredu te da predmetni ugovor nije ovjeren u njenom javnobilježničkom uredu pod posl. brojem OV-7168/2015;

- da iz spisa toga suda Z-6379/20, u pogledu dostave rješenja pod navedenim poslovnim brojem od 11. veljače 2020., kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva u korist I-tuženika na temelju njegovog prijedloga od 5. veljače 2020., je utvrđeno da rješenje o uknjižbi nikada nije dostavljeno prednici tužiteljice PP;

- da je pok. PP umrla **.**.2016., dakle, prije donošenja rješenja o uknjižbi u korist I-tuženika, jer je to rješenje doneseno 11. veljače 2020. Stoga, da dostava putem oglasne ploče suda (unatoč u zk spisu sadržanim podacima o smrti PP – lis 185 ovoga spisa), određena 3. srpnja 2020. da nema nikakav učinak Stoga, da se tužba za brisanje protiv poštenog stjecatelja može podnijeti u roku od tri godine od kada je zatražena uknjižba u korist prednika (čl. 123. st. 2. Zakona vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) i čl. 150.st. 2. ZZK).

10. Budući da je tužiteljica, koja je nasljednica pok. PP, tužbu u ovom parničnom predmetu podnijela 27. srpnja 2020., da proizlazi da se u razdoblju od 5. veljače 2020., kada je I-tuženik podnio prijedlog za uknjižbu njegovog prava vlasništva pa do podnošenja tužbe 27. srpnja 2020. nije navršio rok od tri godine, u kojem je oštećeni nositelj knjižnog prava, a time i njegov nasljednik koji u trenutku ostaviteljeve smrti u cijelosti stupa u njegov pravni položaj, može s uspjehom brisovnu tužbu podnijeti i protiv poštenog stjecatelja.

11. Slijedom izloženoga, da je tužiteljica u ovom postupku tužbu podnijela prije nastupanja pravnih učinaka zaštite povjerenja u istinitost, što znači da ti učinci ne štite II-tuženika, čak i ako je bio savjestan stjecatelj, kao što to tvrdi, pa stoga prigovor promašene pasivne legitimacije II-tuženika nije osnovan. Budući da to nije odlučno odbijen je kao nepotreban dokazni prijedlog II-tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem I i II-tuženika, iznesen radi dokazivanja tvrdnje II-tuženika VP da je bio u dobroj vjeri, tj da nije imao nikakvih saznanja o načinu na koji j predmetnu nekretninu stekao I-tuženik FP, kao i radi dokazivanja da je I-tuženi FP bio u posjedu iste.

12. Budući da je utvrđeno da je tužiteljica tužbu u ovom parničnom postupku podnijela unutar trogodišnjeg zakonskog roka koji omogućuje zaštitu prava vlasništva i protiv poštenog stjecatelja, da nije odlučno je li I-tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine. Međutim, imajući u vidu da II-tuženik tijekom postupka opetovano iznosi tu tvrdnju, taj sud ističe da iz isprava u spisu proizlazi suprotno II- tuženikovim navodima da je se I-tuženik nalazio u posjedu predmetne nekretnine te da je to II- tuženik utvrdio prije sklapanja kupoprodajnog ugovora s I-tuženikom.

12.1. Naime, iz zapisnika sastavljenog 21.rujna 2016. u ostavinskom postupku iza pok. PP da proizlazi da su tužiteljica i njezina punomoćnica te LP (koja je, kao i tužiteljica, raspolagala oporukom pok. PP u njezinu korist te tvrdila da je ona oporučna nasljednica pok. PP jer da ostaviteljica u trenutku sastavljanja oporuke u korist tužiteljice nije bila sposobna za rasuđivanje, pa je stoga ostavinski postupak prekinut i LP je upućena u parnicu, koju je izgubila, nakon čega je doneseno rješenje o nasljeđivanju, kojim je nasljednicom pok. PP na temelju oporuke proglašena tužiteljica; a koje činjenice su utvrđene čitanjem rješenja o nasljeđivanju ovoga suda posl. br. O-4016/2020-60 od 28. kolovoza 2024.) s javnim bilježnikom 21.rujna 2016. pregledale nekretninu koja je predmet ovog postupka, da je tada utvrđeno da je stan namješten te su tužiteljica i LP suglasno ključ predale javnom bilježniku.

13. Slijedom izloženoga, iz isprava u spisu da jasno proizlazi da II-tuženik CP nikada nije stupio u posjed predmetnoga stana, već je ključem istoga raspolagala (uz drugu potencijalnu oporučnu nasljednicu) tužiteljica te je ključ tijekom ostavinskog postupka predan na polog, a stan zapečaćen. Budući da tužiteljica osporava da je njezina pravna prednica pok. PP ikada prodala stan I- tuženiku, a takva tvrdnja tužiteljice u ovom postupku utvrđena je istinitom, da nema nikakve životne logike da bi I-tuženik FP bilo kada, a kao što to tvrdi II- tuženik CP, bio u posjedu predmetnog stana, za koji stan je utvrđeno da je zapečaćen 21. rujna 2016. Naime, da bi to pretpostavljalo da je ključ predmetnog stana I-tuženiku FP predala ili tužiteljica ili druga potencijalna oporučna nasljednica, što je neživotno, pa je stoga nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka ocijenjen dokazni prijedlog II-tuženika da se izvede dokaz saslušanjem I i II-tuženika,koji je iznesen radi dokazivanja da je I-tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine (zapisnik s roč. 16.07.2025. – list 224-226 spisa).

14. Slijedom svih gore izloženih, tijekom postupka utvrđenih činjenica:

- da je tužiteljica, kao nasljednica pok. PP, aktivno legitimirana podnijeti tužbu za brisanje neistinitog upisa prava vlasništva;

- da je upis prava vlasništva I-tuženika FP neistinit, što znači da nekretnina opisana u točki I i II. tužbenog zahtjeva ulazi u ostavinu pok. PP te

- da je tužiteljica tužbu u ovom parničnom postupku podnijela unutar trogodišnjeg zakonskog roka koji omogućuje zaštitu prava vlasništva i protiv II- tuženika CP, čak i ako je on pošteni stjecatelj prvostupanjski sud zaključuje da su tužbeni zahtjevi, citirani pod točkama I./ i II./ izreke prvostupanjske presude, u cijelosti osnovani.

14.1. Naime, na temelju utvrđenih činjenica da je upis prava vlasništva I-tuženika FP neistinit te da II-tuženika ne štiti načelo zaštite povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga, da proizlazi kao nekretnina opisana pod točkom I. tužbenog zahtjeva ulazi u ostavinu pok. PP. Nadalje, da je osnovan tužbeni zahtjev pod tokom II.a) petita jer tužiteljica, kao nasljednica pok. PP, ima pravo na brisanje neistinitog upisa I-tuženika. Neistinitost upisa I-tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine po derivativnom načelu neistinitim čini i upis II-tuženika, koji svoje pravo izvodi iz nevaljano (neistinito) upisanog prava vlasništva I-tuženika, pa je stoga tužbeni zahtjev osnovan i u tom dijelu. Naposljetku, budući da je tužiteljica nasljednica pok. PP, a nasljednik stupa u sva prava ostavitelja u trenutku ostaviteljeve smrti, tužbeni zahtjev da je osnovan i u dijelu - pod točkom II.b) petita, u kojem tužiteljica traži uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime. Naime, budući da je tužiteljica postala vlasnica predmetne nekretnine u trenutku smrti ostaviteljice, pok. PP, pod točkom II.b) petita tužiteljica traži upis izvanknjižno nastale stvarnopravne promjene te je takav upis samo deklaratornog, publicitetnog značaja. Stoga prvostupanjski sud smatra da nema zapreke prihvaćanju (u dijelu pod točkom II.b) petita) glavnog tužbenog zahtjeva tužiteljice. Naime, eventualnim tužbenim zahtjevom (čl. 188.st.2. ZPP) tužiteljica je predložila sudu, ako glavni zahtjev pod točkom II.b) petita nađe neosnovanim, da usvoji tužbeni zahtjev kojim se uspostavlja ranije zemljišnoknjižnog stanja, upisom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist PP.

15. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

16. Gore navedene zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari te na istu valjano primijenio materijalno pravo radi čega se žalitelj u cijelosti upućuje na navode detaljno i elaborirane prvostupanjske presude.

16.1. U odnosu na žalbu II-tuženika odgovoriti je da prema odredbi članka 129. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/13, 35/03, 127/13, 33/15 i 14/19) u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega posred zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje i njegovo nasljedstvo (članak 129. stavak 1. ZN-a). Navedeno znači da je nasljednik univerzalni supcesor koji izravno stupa u, sva prava ostavitelja, pa tako i u pravo štiti upisano knjižno pravo koje je povrijeđeno neistinitim upisom podnošenjem brisovne tužbe u smislu odredbe članka 150. ZZK. Stoga je tužiteljica, iako u trenutku spornog upisa I-tuženika, a potom i II- tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine nije bila uknjižena kao vlasnik predmetne nekretnine, aktivno legitimirana za podnošenje brisovne tužbe, jer su na nju u trenutku smrti ostavitelja–pok. PP prešla sva prava i obveze ostavitelja (tako i VSRH poslovni broj Rev-531/1998-2 od 14. lipnja 2001.).

16.2. Nadalje, niti prednici tužiteljice, pok. PP, koja je u zemljišnim knjigama ranije bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, a niti tužiteljici, nikada nije bilo uručeno zk rješenje posl. br. Z-6379/2020 o uknjižbi prava vlasništva sporne nekretnine u korist I-tuženika, a isto tako niti zk rješenje posl. br. Z-20079/20 o prijenosu predmetne nekretnine u fiducijarno vlasništvo II-tuženika radi osiguranja njegove novčane tražbine prema I-tuženiku (zatraženo 15. svibnja 2020.).

16.3. Stoga za podnošenje brisovne tužbe u ovoj pravnoj stvari protiv II-tuženika kao navodno savjesnog stjecatelja, kako isti u postupku tvrdi, vrijedi trogodišnji rok, računajući od dana 15. svibnja 2020.

16.4. Stoga, da je od dana podnošenja zk prijedloga za upis II-tuženikovog fiducijarnog vlasništva posl. br. Z-20079/2020 (15. svibnja 2020.) pa da dana podnošenja brisovne tužbe u ovoj pravnoj stvari (27. srpnja 2020.) proteklo malo više od dva mjeseca, dakle, tužba u ovoj pravnoj stvari nesumnjivo je podnesena pravodobno unutar roka.

16.5. Iz gore navedenoga proizlazi kako su potpuno neosnovani i pogrešni žalbeni navodi II-tuženika o tome: da primjena instituta brisovne tužbe u odnosu na treću osobu od strane prvostupanjskog suda grubo krši pravnu sigurnost u Republici Hrvatskoj i onemogućuje sigurno stjecanje nekretnina unutar tri godine od upisa prednika; da način na koji prvostupanjski sud tumači rokove i dopuštenje za brisovnu tužbu dovodi do potpune pravne nesigurnosti do isteka trogodišnjeg roka od stjecanja, da niti jedan kupac nekretnine time, bez obzira na razinu svojeg poštenja u trenutku stjecanja, ne bi bio zaštićen od zahtjeva nositelja ranijeg knjižnog prava, da isto otvara ogroman prostor za razne manipulacije s ciljem oštećenja stjecatelja, da je položaj stjecatelja nerazmjerno otežan u odnosu na položaj ranijeg imatelja zemljišnoknjižnog prava.

16.6. U svjetlu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilne, savjesne i brižljive ocjene svih dokaza, kao i pravilne primjene materijalnog prava, kao i dostatnih, jasnih, relevantnih i uvjerljivih razloga za donošenje prvostupanjske presude, daljnji žalbeni navodi II-tuženika o tome da se raniji vlasnik gotovo neograničeno štiti od neistinitog stjecanja, a da se konačnom vlasniku ne daje baš nikakva zakonska zaštita prava stečenog u dobroj vjeri, te da su donošenjem prvostupanjske presude grubo i nerazmjerno narušena vlasnička prava II-tuženika , zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, također se ukazuje neosnovanim.

17. Nadalje, II-tuženik u žalbi navodi kako on predmetnu nekretninu nije stekao pravnim poslom zaključenim s tuženikom kao neistinito upisanim vlasnikom, već temeljem javnobilježničke potvrde o posvjedočenju činjenica posl.br. OU-111/2020-3, a budući mu I-tuženik nije vratio pozajmljeni iznos.

17.1. Međutim, i ovi navodi II-tuženika sasvim su neosnovani i pogrešni. Ovo stoga što je II-tuženik, suprotno svojim tvrdnjama, nakon što je temeljem ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini zaključenoj s I-tuženikom dana 15. svibnja 2020., broj javno bilježničke potvrde OV- 1453/2020 od 15. svibnja 2020. podnio svoj zk prijedlog poslovnog broja Z- 20079/2020, ishodio prijenos prava vlasništva s imena I-tuženika na svoje ime, te tako postao vlasnikom predmetne nekretnine, uz zabilježbu da je prijenos vlasništva nekretnine s I-tuženika na II-tuženika izvršen u svrhu osiguranja II-tuženikove novčane tražbine prema I-tuženiku.

17.2. Predmet javnobilježničke potvrde o posvjedočenju činjenica poslovnog broj OU-111/2020-3 od 29. prosinca 2020., koja je zemljišnim knjigama provedena pod posl. br. Z-20079/2020 bilo je samo brisanje zabilježbe provedene pod Z-20079/2020 o tome da je prijenos vlasništva nekretnine s I- tuženika na II-tuženika izvršen u svrhu osiguranja II-tuženikove novčane tražbine prema I-tuženiku.

18. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbu članka 150. ZZK-a prema kojem brisovnoj tužbi se ne može udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženog, ali neistinitog odnosno nevaljanog prava prednika, osim ako je nositelj knjižnog prava iz stavka 1. toga članka koji mu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kada je ta uknjižba zatražena. Upravo primjenjujući navedenu odredbu na konkretan slučaj kao i odredbu članka 123. ZV-a proizlazi da nositelj knjižnog prava, kojem nije bilo dostavljeno zemljišnoknjižno rješenje o uknjižbi prednika treće osobe kao neistinitog vlasnika ima pravo i ovlaštenje podnijeti brisovnu tužbu protiv treće osobe u roku od tri godine od kada je treća osoba zatražila uknjižbu, a isto sukladno citiranoj odredbi ZN-a pristoji i njegovom nasljedniku.

18.1. Primjenjujući navedene odredbe na konkretan slučaj, a ocjenjujući iste u smislu odredbe članka 8. ZPP-a prvostupanjski je sud, a što prihvaća i ovaj žalbeni sud pravilno zaključio da tužiteljica, vezano uz II-tuženikov prigovor povrede njegovih ustavnih i konvencijskih pravima (povreda načela jednakosti oružja), ističe kako načelo jednakosti oružja, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, iako zahtijeva pravičnu ravnotežu između stranaka u postupku, odnosno da obje stranke moraju imati razumnu mogućnost izložiti svoje argumente pod jednakim uvjetima, istodobno ne jamči strankama u postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz (jednako predmetima Europskog suda za ljudska prava: Regner protiv Češke (Vv), br. 35289/11, ξ146., presuda od 19. rujna 2017. i D protiv Lativije (Vv), br. 17502/07, ξ 119., presuda od 23. svibnja 2016., vidi i Perez protiv Francuske (Vv), br. 47287/99, ξ 80., presuda od 12. veljače 2004. i Jaćimović protiv Hrvatske, br. 22688/09, ξ 46., presuda od 31. listopada 2013.).

18.2. Stoga, nedvojbeno slijedi da je neosnovan prigovor II-tuženika o povredi načela jednakosti oružja. Jednako tako, neosnovan je i prigovor prava na mirno uživanja vlasništva zajamčeno je člankom 48. stavkom 1. Ustava odnosno člankom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te za svoju odluku dao dostatne i relevantne razloge, odnosno da odluka suda nije arbitrarna ili očito proizvoljna.

19. Kako, dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, a sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, jer izreka pobijane presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi i razlozima presude, a nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

20. Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu II-tuženika kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP- a kao i odluku o troškovima postupka, koja je pravilno donesena, sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu, 29. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić