REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2057/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stojić, odvjetnica iz Slatine, protiv tuženika SEDLIĆ d.o.o., Zagreb, Ilica 71, OIB: 31937776003, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-43/2026-2 od 2. travnja 2026., 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-43/2026-2 od 2. travnja 2026. u točki II. izreke u odnosu na iznos od 6.492,15 eura.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-43/2026-2 od 2. travnja 2026. u točki II. izreke u preostalom dijelu i rješava:

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom rješenja riješeno je:

„II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 7.742,15 eura u roku od 15 dana.“

2. U obrazloženju je navedeno da je, podneskom od 4. studenog 2025., tužitelj povukao tužbu (str. 297. spisa). Tuženik je podneskom od 25. veljače 2026. pristao na povlačenje tužbe (str. 300. spisa). Stoga je, sukladno odredbama čl. 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), riješeno kao u točki I. izreke rješenja. Tuženiku se određuje trošak na ime sastava prigovora na rješenje o ovrsi od 12. studenog 2020. (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) 1.000,00 eura, sastava obrazloženog podneska od 31. kolovoza 2021. (Tbr. 8. t. 1. OT) 1.000,00 eura, sastava obrazloženog podneska 28. srpnja 2025. (Tbr. 8. t. 1. OT) 1.000,00 eura. Nadalje, za zastupanje na ročištima održanima 7. travnja, 2. lipnja i 20. listopada 2021. tuženiku se određuje trošak 1.000,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. OT). Ukupan iznos od 6.000,00 eura uvećava se za PDV od 25%, za iznos od 1.500,00 eura (Tbr. 46. OT) te se ukupno tuženiku određuje trošak od 7.500,00 eura na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku. Tuženiku se određuje i trošak plaćene pristojbe na prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 242,15 eura.

3. Tužitelj u žalbi protiv pobijanog rješenja u točki II. izreke navodi kako je prilikom donošenja odluke o troškovima sud pogrešno utvrdio da je trošak zastupanja na ročištu održanom 7. travnja 2021., odnosno 2. lipnja 2021. bio potreban za vođenje postupka, budući da je pripremno ročište održano 7. travnja 2021. odgođeno za 2. lipnja 2021., upravo krivnjom tuženika, odnosno zbog činjenice da je tuženik u spis dostavio podnesak koji je punomoćniku tužitelja predan tek na ročištu održanom 7. travnja 2021. Jednako tako, sud kao trošak potreban za vođenje parnice tuženiku priznaje trošak sastava podneska od 31. kolovoza 2021., iako se u ovom podnesku ne navode nikakve nove činjenice, ni pravna stajališta već samo rezimira ono što je ranije ponavljano tijekom postupka. Kako dakle prvostupanjski sud nije pravilno ni potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno pravilno i potpuno utvrdio koji su troškovi zaista bili potrebni za vođenje parnice, a slijedom navedenog i pogrešno primijenio odredbu čl. 155. ZPP-a, posebno vodeći računa o tome da odredba čl. 155. ZPP -a, za pripremanje glavne rasprave i glavnu raspravu predviđa po jedno ročište to se mora zaključiti da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Nesporno je da u konkretnom slučaju do povlačenja tužbe nije došlo nakon udovoljenja zahtjevu tužitelja od strane tuženika, što i sam tužitelj navodi u žalbi, u kojoj, u bitnom, smatra da tuženiku nije trebalo priznati pravo na naknadu parničnog troška za dvije poduzete radnje.

8. Tuženiku je u ovom postupku priznato pravo na naknadu troška sastava dva obrazložena podneska. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da tuženik u podnesku od 31. kolovoza 2021. nije iznio nikakva pravna stajališta jer suprotno proizlazi iz sadržaja toga podneska. Osim toga, tužitelj je inicirao podnošenje toga podneska jer se njime tuženik očitovao na tužiteljev podnesak od 27. srpnja 2021.

9. No, osnovano tužitelj u žalbi navodi da tuženiku nije trebalo priznati pravo na trošak zastupanja na ročištu od 7. travnja 2021. jer je to ročište odgođeno odmah nakon što je tužitelju uručen opsežan tuženikov podnesak od 2. travnja 2021.

10. U odnosu na ostale radnje za koje je tuženiku priznat parnični trošak tužitelj ne iznosi konkretne žalbene navode niti u tom dijelu pobijano rješenje obrazloženo osporava.

11. Zato je, na temelju čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 29. lipnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka