Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1378/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sucu pojedincu mr. sc. Zrinki Tironi u pravnoj stvari tužitelja pod 1) JČ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], pod 2) ZČ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], pod 3) HČ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], pod 4) VČ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], pod 5) FČ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], pod 6) PČ, iz [adresa] i pod 7) AČ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Gordani Peraković - Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika ČČ, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Mračiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja neistinitosti i nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: P-1160/2023 od 3. ožujka 2026., dana 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja pa se preinačava odluka o parničnom trošku sadržana u točki 2. izreke presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: P- 1160/2023 od 3. ožujka 2026. na način da se rješava:

Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.085,73 eura sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 1.085,73 eura od 4. ožujka 2026.

- na iznos od 502,09 eura od 29. lipnja 2026. pa do isplate tih iznosa po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Crikvenici je 3. ožujka 2026. pod poslovnim brojem: P- 1160/2023 donio presudu na temelju priznanja kojom je presudio:

„1. Utvrđuje se da oporuka pod nazivom "Izjava" pok. BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sastavljena dana 21. ožujka 2018. godine nije istinita i pravovaljana i da ne proizvodi pravne učinke oporuke.

2. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR-a u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude na temelju priznanja, u dijelu pod točkom 2. izreke, tužitelji su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22., 155/23. i 146/25. dalje ZPP), u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi da su tužitelji u ostavinskom postupku osporili valjanost oporuke zbog čega su od strane ostavinskog suda upućeni na pokretanje predmetnog parničnog postupka na temelju odredbe članka 225. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje ZN) koja propisuje da će sud uputiti u parnicu stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim. Predmetnom presudom na temelju priznanja tužitelji su dokazali to svoje pravo. S obzirom da se tuženik u ostavinskom postupku suprotstavio tvrdnji tužitelja smatrajući predmetnu oporuku pravno valjanom on je taj koji je dao povod za predmetnu parnicu. U odnosu na navod tuženika iz odgovora na tužbu da on kao laik nema stručna znanja o tome koje su zakonske pretpostavke valjanosti oporuke za istaknuti je da nepoznavanje prava ne ispričava (Ignorantia iuris neminem excusat). Priznanjem tužbenog zahtejva tuženik je smanjio parnične troškove.

6. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

Odredbom članka 157. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Odredbom članka 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a propisano je da kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.

7. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 25.000,00 eura, proizlazi kako su tužitelji imali trošak zastupanja po odvjetniku i to trošak sastav tužbe u iznosu od 250 bodova, a u suglasju s T.br. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje "Tarifa"). Pri vrijednosti jednog boda od 2 eura (T.br. 54. "Tarife") trošak navedenog zastupanja tužitelja iznosi 500,00 eura. Ovaj iznos trebalo je uvećati za 50% zbog zastupanja ukupno 7 tužitelja, što iznosi 750,00 eura Na ovaj iznos trebalo je tužiteljima priznati i trošak PDV-a od 25% (T.br. 46. "Tarife") što iznosi daljnjih 187,50 eura, odnosno ukupno 937,50 eura. Tom iznosu trebalo je pridodati i trošak pristojbe tužbe u iznosu od 148,23 eura, što ukupno iznosi 1.085,73 eura.

Tužitelji su imali i trošak sastava žalbe u iznosu od 125 bodova u suglasju s T.br. 10. točka 4., što kod vrijednosti jednog boda od 2 eura (T.br. 54. "Tarife") iznosi 250,00 eura, a koji iznos je potrebno uvećati za 50% zbog zastupanja ukupno 7 tužitelja, što iznosi 375,00 eura. Na ovaj iznos trebalo je tužiteljima priznati i trošak PDV-a od 25% (T.br. 46. "Tarife"), što iznosi 468,75 eura. Tom iznosu trebalo je pridodati i trošak pristojbe žalbe u iznosu od 33,34 eura, što ukupno iznosi 502,09 eura na ime troška žalbenog postupka.

Sukladno citiranoj odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a zbroj parničnog troška od 1.085,73 eura i troška žalbenog postupka od 502,09 eura iznosi 1.587,82 eura. Trošak sastava podneska od 4. travnja 2024. nije trošak nužan za vođenje parničnog postupka. Nadalje trošak pristojbe za presudu na temelju priznanja nije zatražen niti u spisu priliježe potvrda o plaćanju toga troška kao dokaz da su tužitelji doista snosili taj trošak.

Zatezne kamate na iznos parničnog troška nastalog do zaključenja glavne rasprave u iznosu od 1.085,73 eura teku od donošenja prvostupanjske presude, dok zatezne kamate na trošak žalbe u iznosu od ukupno 502,09 eura teku od donošenja ove drugostupanjske odluke na temelju članka 29. ZOO-a.

8. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu te preinačiti odluku o parničnom trošku iz točke 2. izreke presude na temelju priznanja, a ovo na temelju odredbe članka 380. stavak 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 29. lipnja 2026.

Sutkinja

mr. sc. Zrinka Tironi