Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2225/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sucu pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., zastupane po punomoćnici Ani Posavčić, odvjetnici u Kutini protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33., Zagreb (OIB 26187994862), zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj: Pn-16/2025-34 od 18. srpnja 2025., dana 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj: Pn-16/2025-34 od 18. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu i rješenje poslovni broj: Pn-16/2025-34 od 18. srpnja 2025. Presudom je presudio: „I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice ĆG koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb da tužiteljici ĆG, na ime naknade imovinske štete, isplati iznos od 1.025,58 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 1. kolovoza 2024. do isplate." II Nalaže se tužiteljici ĆG da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.396,41 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1: srpnja te godine teče od 3. lipnja 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

Rješenjem je prvostupanjski sud riješio: „Tužba tužiteljice ĆG za iznos od 943,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom i u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.025,50 eura za period od 17. svibnja 2023. do 31. srpnja 2024. smatra se povučenom.

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Kako je tužiteljica podnijela žalbu i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja za reći je kako se u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i članka 460. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP- a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467. st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

Odredbom članka 464. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog Zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1320,00 eura, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog Zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

U predmetnom slučaju tužiteljica je podneskom od 26. rujna 2024. smanjila tužbeni zahtjev tako da istim potražuje isplatu iznosa od 1.025,58 eura sa zateznim kamatama.

4. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete nastale na njezinom osobnom automobilu.

7. Tužbeni zahtjev zasniva se na tvrdnji tužiteljice da je imovinska šteta na njezinom automobilu nastala kao posljedica udara komada metala koji da se nalazio na kolniku autoceste pa da je automobil koji se kretao ispred vozila tužiteljice podigao taj komad metala tako što da je kotačem prešao preko njega i odbacio ga na vozilo tužiteljice. Kako Hrvatske autoceste d.o.o. imaju osiguranu odgovornost iz djelatnosti kod tuženice, to je predmetna tužba podnesena protiv osiguratelja.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP - a (na koju povredu tužiteljica u svojoj žalbi posebno ukazuje) jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna.

9. Odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje!

Odredbom člankom 26. stavak 1. podstavak 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., dalje ZC) propisano je da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

Odredbom članka 26. stavak 1. ZC-a propisano je da su poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona: – planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, – redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, – ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, – stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, – ophodnja.

Odredbom članka 2. stavak 1. točka 13. ZC-a propisano je da redovito održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima.

Odredbom članka 26. stavak 1. alineja 6 i 7. propisano je da poslovi održavanja javnih cesta jesu osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnja.

Odredbom članka 2. stavak 1. alineja 2. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj 75/14., 7/21., dalje: Pravilnik) propisano je da se ophodnja javnih cesta obavlja radi osiguranja iznenadno nastalog izvora opasnosti na javnoj cesti koji se nije mogao predvidjeti.

Odredbom članka 3. stavak 1. alineja 1. Pravilnika propisano je da se ophodnja cesta uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama.

Odredbom članka 10. stavak 1. alineja 1. Pravilnika propisano je da učestalost ophodnje ovisna je o vrsti javne ceste, prometnom opterećenju (PGDP) i strukturi prometa i u pravilu se obavlja na autocesti i brzoj cesti, svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata.

Odredbom članka 12. stavak 2. Pravilnika propisano je da se ophodnja autoceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. stavak 1. alineja 2. ovoga Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u dvanaest sati, odnosno najmanje tri puta u dvadesetčetiri sata na autocestama s PGDP > 10.000, a sukladno članku 10. ovoga Pravilnika.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženica u konkretnom slučaju odgovora po načelu presumirane krivnje iz članka 1045. ZOO-a, odnosno po općim pravilima odgovornosti za štetu. Međutim, okolnost da tužiteljica tvrdi se na kolniku našao komad metala, sama po sebi ne znači da automatizmom postoji odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj, već je na tužiteljici, sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, bio teret dokaza da dokaže da je krivnjom osiguranika tuženice došlo do štetnog događaja, odnosno da dokaže da je zbog propusta u održavanju autoceste došlo do štetnog događaja.

11. U tom smislu pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako na strani osiguranika tuženice nema krivnje za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer sud nije utvrdio da bi bilo propusta u održavanju prometnice u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a u svezi s odredbama članka 17. i 26. ZC-a i odredbama članka 2., 3., 10. i 12. Pravilnika, što proizlazi iz ophodarskog dnevnika i dnevnika rada. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke MG te ophodarskog dnevnika i dnevnika rada prvostupanjski je sud utvrdio da je osiguranik tuženika 24. ožujka 2023. vršio ophodnju autoceste tri puta u 24 sata kako je to i propisano Pravilnikom, a pri tome ophodar nije uočio sporni komad metala, niti je osiguranik tuženika imao bilo kakvu dojavu da se sporni predmet nalazi na kolniku, a niti je sporni predmet pronađen nakon predmetne prometne nesreće, iako ga je ophodar (svjedok VG – str- 40. spisa) tražio te u tijeku uviđaja nisu evidentirani tragovi na kolniku koji bi odgovarali pregaženju metalnog dijela stražnjim lijevim kotačem vozila koje se kretalo ispred vozila tužiteljice (str. 75. spisa).

12. Kod odgovornosti za štetu po načelu presumirane krivnje uzročno- posljedična veza se ne predmnijeva. Stoga je na tuženici teret dokazivanja da su djelatnici osiguranika tuženice postupili u cijelosti u skladu s pravilima struke, dok je na tužiteljici teret dokazivanja uzročno-posljedične veze između štetne radnje (postupaka djelatnika osiguranika tuženice - propusta u obavljanju ophodnje i održavanja ceste) i nastale štete (oštećenje vozila tužiteljice) kao posljedice štetne radnje. U tom smislu za istaknuti je kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke MG proizlazi da tužiteljica nije nedvojbeno dokazala uzročno-posljedičnu vezu s obzirom da osobni automobil ne može rotacijom kotača izbaciti i podići ravni dio komada metala sa ili bez početnog i završnog zakošenja, posebno ne na visinu od najmanje 1,00 m (visina gornjeg poklopca motora vozila tužiteljice). Naime, da bi došlo do izbačaja komada metala ispod rotirajućeg kotača metal mora imati specifičan oblik s ravnom ili zaobljenom donjom površinom. Iz izjave oba vozača ne može se zaključiti je li sporni komad metala imao pogodan oblik za izbačaj ispod rotirajućeg kotača (str. 75.-76. spisa).

Nalaz i mišljenje sudskog vještaka po svojoj pravnoj snazi je takav dokaz da se njime može osporiti sadržaj javne isprave (članaka 230. stavak 3. ZPP-a).

13. Iz navedenog proizlazi kako tužiteljica nije nedvojbeno dokaza sve pretpostavke odgovornosti za štetu koje se kumulativno moraju ispuniti: 1) subjekte odgovornosti za štetu – štetnika (osobu koja je prouzročila štetu) i oštećenika (osobu koja je pretrpjela štetu), 2. štetnu radnju štetnika – protupravnu radnju ili povredu propisanog ponašanja koja je uzrokovala štetu, 3) nastalu štetu – stvarnu štetu koja je pretrpjela strana oštećenik, 4) uzročnu vezu (kauzalni neksus) između štetne radnje i nastale štete, tj. da štetna radnja bude uzrok štete i 5) protupravnost štetne radnje – koja se sastoji od objektivnog elementa (protivnost pravnom pravilu) i subjektivnog elementa (krivnja štetnika). Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako na strani osiguranika tuženice nema odgovornosti za predmetnu štetu.

14. Slijedom svega navedenog trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a.

U Splitu 29. lipnja 2026.

Sutkinja:

Mr. sc. Zrinka Tironi