Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2547/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćniku Branku Škarici, odvjetnik u Odvjetničkom društvm Škarica i partneri u Zagrebu, protiv tuženice TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku u Imotskom, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: Povrv- 121/2023-11 od 27. lipnja 2024., dana 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: Povrv-121/2023-11 od 27. lipnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud 27. lipnja 2024. donio presudu kojom je presudio:

„I. Nalaže se tuženoj TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB:17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 29707193-10987233, namiri tražbinu u iznosu od 2.192,32 HRK / 290,97 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 1.692,32 HRK/ 224,61 EUR od 16.08.2021.

-na iznos od 500,00 HRK/ 66,36 EUR od 16.09.2021.

pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 149,31 EUR / 1.124,98 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženoj TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, 10000 Zagreb, na ime parničnog troška iznos od 200,77 EUR-a, sa zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.“

2.1. Protiv prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.2. Kako je tuženica podnijela žalbu i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja za reći je kako se u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i članka 460. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP- a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik , kao povjerenik suda, a kojim platnim nalogom je naloženo tuženici plaćanje iznosa od 290,97 eura / 2.192,32 kuna[1] sa zateznim kamatama po osnovu naknade za uključenje/isključenje usluge te cijenu telekomunikacijske opreme, a koje potraživanje je tužitelju ustupljeno od strane OT-Optima telekoma ugovorom o cesiji.

6. Tuženica u žalbi, u bitnom ističe, kako je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da se u predmetnom slučaju radi o tražbini koja nije u zastari i koja da ne proizlazi iz nepoštene, a time i ništetne ugovorne odredbe.

7. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao kako tražbina tužitelja po osnovu naknade za uključenje/isključenje usluge te cijenu telekomunikacijske opreme nije u zastari. Naime, u predmetnom slučaju ne radi se o tražbinama iz članka 232. stavak 1. točka 3. ZOO-a, već o tražbinama koje proizlaze iz ugovornog odnosa, za koje je propisan opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO. Prema odredbi članka 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Prema odredbi članka 226. stavak 1. ZOO-a, tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, međutim, prema stavku 2. istog članka, isto ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja zbog čega sporne tražbine tužitelja zastarijevaju za 5 godina. Kako su predmetne tražbine dospjele 15. kolovoza 2021. i 15. rujna 2022., a prijedlog za ovrhu podnijet je 9. prosinca 2022., to nije nastupila zastara ovog potraživanja.

8. Neosnovano tuženica u žalbi navodi da se utužene tražbine dijelom odnose i na usluge telefona. Naime, nakon što je tuženica istakla prigovor zastare tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 53,64 eura (sa 344,61 eura na iznos od 290,97 eura) obzirom da se ukupan iznos od 53,46 eura odnosi na govorne usluge po osnovu računa br. 10987233-202583983-7 od 30. lipnja 2021. i računa br. 10987233- 202773501-0 od 31. srpnja 2021., dok je ustrajao u zahtjevu za isplatom tražbina po osnovu naknade za uključenje/isključenje usluge i cijenu telekomunikacijske opreme u ukupnom iznosu od 290,97 eura.

9. Međutim, s pravom tuženica u žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije raspravio prigovor tuženice iz podneska od 13. veljače 2024. u kojem se navodi da će se prema Općim uvjetima pravnog prednika tužitelja naknada za prijevremeni prestanak ugovornog odnosa obračunat pretplatniku tako da je isti dužan podmiriti ili mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ovisno što je za pretplatnika povoljnije u trenutku raskida.

10. Kako je predmetni ugovor raskinut samo tri mjeseca prije isteka obveznog trajanja ugovora bilo je nužno raspraviti što je za tuženicu povoljnije i sukladno tome donijeti odluku o osnovanosti/neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a što prvostupanjski sud nije učinio zbog čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

11. Ovdje je za ukazati na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH).

U rješenju Rev-454/2025-2 od 14. svibnja 2025. VSRH je odgovorio na revizijsko pitanje:“Je li primjena odredbe točke 18. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog telekoma ništetna i u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja ukoliko se ista primjenjuje kada do raskida ugovora dođe prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora krivnjom pretplatnika (potrošača), a pretplatnik je prilikom sklapanja ugovornog odnosa ostvario popust na usluge i/ili proizvode (povodom čega mu je kod prijevremenog raskida ugovora naplaćena naknada u vidu mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknada u visini popusta koji je ostvario, ovisno što je za njega povoljnije)?“. Odgovor na naznačeno pitanje ovisi o tome je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je potrošač ostvario uzimajući u obzir prava i pogodnosti koje je potrošača ostvario uz uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa, a koje je koristio u razdoblju do prijevremenog raskida ugovora. U pobijanoj presudi zbog pogrešnog pravnog pristupa, iako je sud proveo test proporcionalnosti, ali samo djelomično, propustio je ocijeniti koje pogodnosti odnosno popuste je ostvario tuženik sklapanjem Ugovora (jer je prihvatio ugovorni uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa) i je li doista prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema shvaćanju ovog suda, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, između ostalog, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga, što drugostupanjski sud nije smatrao relevantnim. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom, već i ocjenom bi li neprihvaćanje te odredbe od strane potrošača, isti bio ograničen u ostvarivanju svog prava, samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade (tako i u Rev- 765/2024-2 od 2. srpnja 2024., Rev-1337/2024-2 od 12. studenog 2024.).

U rješenju Rev-1337/2024-2 od 12. studenog 2024. VSRH je odgovorio na revizijsko pitanje: „Je li odredba točke 27. Općih uvjeta poslovanja Optima telekoma d.d. nepoštena kada se primjenjuje kod jednostranog raskida ugovornog odnosa od strane pružatelja usluga zbog krivnje potrošača, u slučaju kada je pružatelj usluge prodao potrošaču mobilni uređaj s popustom ili dao popust na uslugu (mjesečnu pretplatu) uz uvjet obveznog trajanja ugovornog odnosa, ako je naknada za prijevremeni raskid naplaćena kroz mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili u vidu naknade odmjerene u visini popusta koji je potrošač ostvario (ovisno što je za njega povoljnije)?“ Odgovor na naznačeno pitanje ovisi o tome je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je potrošač ostvario uzimajući u obzir prava i pogodnosti koje je potrošač ostvario uz uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa, a koje je koristio u razdoblju do prijevremenog raskida ugovora. Naime, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga. Međutim treba uzeti u obzir i pogodnosti koje je pretplatnik, ovdje tuženik imao tijekom razdoblja u kojem je koristio uslugu, a koje pogodnosti eventualno ne bi imao da nije sklopio ugovor uz uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa. Uzrokuje li se spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom, već i ocjenom bi li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, isti bio ograničen u ostvarivanju prava, samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade (tako i u odluci broj Rev-765/2024-2 od 2. srpnja 2024.).

12. Ovdje je za pojasniti i to kako platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zamjenjuje tužbu (čl. 446. st. 1. i čl. 449. st. 1. ZPP-a). Dakle, ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je parnični postupak sadržan u ovršnom radi brzine i efikasnosti postupka. Po ispunjenju zakonskih uvjeta (postupanje po odredbi članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona “Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24., dalje OZ-a) ovršni postupak prerasta u parnični postupak.

13. Odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a propisano je da će u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev.

Odredbom članka 456. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika samo do podnošenja prigovora. Ako se tužba povuče, sud će rješenjem ukinuti platni nalog.

Za ukazati je i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. koji glasi:

„„3.1.Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

3.2. Tužitelj tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, osim povlačenjem tužbe u cijelosti ili djelomično.

3.3. Kada se presudom ukida u cijelosti ili djelomično platni nalog, potrebno je istom presudom odlučiti osnovanosti tužbenog zahtjeva i tužbeni zahtjev u cijelosti ili djelomično odbiti.“

14. Slijedom svega navedenog pravilno tužiteljica prigovora da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama.

15. Stoga je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

16. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP - a te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantne okolnosti, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdile. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Mr. sc. Zrinka Tironi