Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1070/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, Zagreb, Folnegovićeva 1, protiv tuženika UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vl. odjavljenog obrta „[obrt]“, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 109 Povrv-201/2024-8 od 24. rujna 2025., dana 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 109 Povrv-201/2024-8 od 24. rujna 2025. na način da se sudi: Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Glibote iz Zagreba posl. br. Ovrv-80468/2023, UPP/OS-Ovrv-1152/2023 od 21. studenoga 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku 8 dana platiti iznos od 12,58 eura s osnova zateznih kamata na glavnicu od dospijeća do 9. studenoga 2023.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Glibote iz Zagreba posl. br. Ovrv-80468/2023, UPP/OS-Ovrv-1152/2023 od 21. studenoga 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku 8 dana platiti iznos od 55,98 eura s osnova glavnice te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povućena.

II. Dužan je tuženik u roku 8 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 254,66 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 163,27 eura od 24. rujna 2025.

- na iznos od 91,39 eura od 30. lipnja 2026. pa do isplate tih iznosa po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: 109 Povrv-201/2024-8 od 24. rujna 2025. koja glasi:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Glibote iz Zagreba posl. br. Ovrv-80468/2023, UPP/OS-Ovrv-1152/2023 od 21. studenoga 2023. u cijelosti te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 12,58 eura s osnova zateznih kamata na glavnicu od dospijeća do 9. studenoga 2023.

6.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6.2. Tužitelj je podnio žalbu i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u svezi za reći je kako u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP -a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP -a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 . stavak 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 55,98 eura sa zateznim kamatama zbog nepodmirenih računa s osnova vodoopskrbe i odvodnje. Nakon zaprimanja obavijesti javnog bilježnika, a prije donošenja rješenja o ovrsi, tuženik je podmirio glavnicu. Naime, rješenje o ovrsi doneseno je dana 21. studenoga 2023., a tuženik je glavnicu podmirio dana 9. studenoga 2023. Tužitelj je ustrajao u zahtjevu za isplatom zateznih kamata od dospijeća do podmirenja glavnice i troškova postupka, dok je povukao zahtjev za isplatom glavnice.

8. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire. Kako su u predmetnom slučaju računi za vodoopskrbu i odvodnju dospjeli 26. ožujka 2021. i to račun na 28,81 eura te 28. travnja 2021 i to račun na 27,17 eura, a tuženik je te račune podmirio tek 9. studenog 2023., tužitelju pripadaju zatezne kamate za vrijeme zakašnjenja. Stoga je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kako to pravilno ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

9. Predmetni računi odnose se na obrt koji je prije odjave bio registriran na tuženika. Obrt nije pravna osoba. Obrt je zapravo samo način obavljanja određene gospodarske djelatnosti od strane fizičke osobe pa obrt ne može stjecati prava i obveze te ne može biti stranka u postupku, već je to uvijek fizička osoba – obrtnik - članak 2. stavak 1. Zakona o obrtu (Narodne novine 143/13., 127/19., 41/20., dalje ZO). Odredbom članka 36. stavak 1. ZO-a propisano je da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

10. Kako se predmetni računi odnose na račune za vodoopskrbu i odvodnju nije bitno je li tuženik primio te račune ili ne iz razloga što je dužnik dužan informirati se o stanju svoje obveze.

11. Slijedom navedenog žalba tužitelja ukazuje se kao osnovana pa ju je bilo potrebno prihvatiti kao osnovanu i dijelom preinačiti prvostupanjsku presudu, a ovo u suglasju s odredbom članka 373. stavka 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

12. Odredbom članka 456. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika samo do podnošenja prigovora. Ako se tužba povuče, sud će rješenjem ukinuti platni nalog.

Kako je tužitelj podneskom od 7. kolovoza 2024. nakon što je tuženik podmirio glavnicu povukao tužbeni zahtjev u pogledu glavnice, a tuženik se nije usprotivio povlačenju dijela tužbe, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja ovog drugostupanjskog suda u suglasju s odredbom članka 373. stavka 3. ZPP -a u svezi s odredbom članka 456. stavak 1. ZPP-a.

13. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a propisano je da kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.

14. Za pojasniti je kako platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zamjenjuje tužbu (članak 446. stavak 1. i članak 449. stavak 1. ZPP-a). Dakle, ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je parnični postupak sadržan u ovršnom radi brzine i efikasnosti postupka. Po ispunjenju zakonskih uvjeta (postupanje po odredbi članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona “Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24., dalje OZ-a) ovršni postupak prerasta u parnični postupak.

Za ukazati je i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. koji glasi:

„„3.1.Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

3.2. Tužitelj tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, osim povlačenjem tužbe u cijelosti ili djelomično.

3.3. Kada se presudom ukida u cijelosti ili djelomično platni nalog, potrebno je istom presudom odlučiti osnovanosti tužbenog zahtjeva i tužbeni zahtjev u cijelosti ili djelomično odbiti.“

15. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

16. Tužitelju pripadaju troškovi nastali pokretanjem ovršnog postupka jer je s obzirom na postojanje dospjele i nepodmirene tražbine tužitelj bio ovlašten pokrenuti postupak ovrhe te su ti troškovi nastali zbog legitimnog pokušaja tužitelja da naplati svoju tražbinu. U konkretnom slučaju, upravo nakon podnošenja ovršnog prijedloga tužitelj je naplatio svoju tražbinu s naslova glavnice obzirom je tuženik nakon zaprimanja obavijesti od javnog bilježnika istu podmirio pa su troškovi koji se odnose na prijedlog za ovrhu bili neophodni i opravdani, a iste je prouzročio tuženik. Nadalje, nakon podmirenja glavnice od strane tuženika tužitelj je povukao tužbeni zahtjev za isplatom glavnice, dok je ustrajao u zahtjevu za isplatom kamata. Odredbom članka 158. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

S druge pak strane, tuženik je glavnicu podmirio tek nakon pokretanja postupka ovrhe, dok je u pogledu naplate zateznih kamata bilo nužno voditi parnični postupak.

Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

U pogledu glavnice tužitelj je povukao tužbeni zahtjev nakon što je tuženik podmirio taj dio duga, dok je u pogledu zateznih kamata tužitelj uspio u sporu.

17. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zamjenjuje tužbu (članak 446. stavak 1. i članak 449. stavak 1. ZPP-a). Dakle, ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta (postupanje po odredbi čl. 58. st. 2. OZ-a), prerastao u parnični postupak. U pravnoj situaciji kad prijedlog za ovrhu predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastavljanje prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, sve u okolnostima propisane jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr.7. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" br. 138/23., dalje „ Tarifa").

Slijedom navedenog tužitelju valjalo priznati trošak na ime predujma naknade i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od po 12,50 eura prema članka 7 stavak 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine" br. 9/21.) odnosno ukupno 25,00 eura. Tom iznosu potrebno je dodati daljnji iznos parničnog troška i to trošak jednokratne nagrade u iznosu od 50 bodova temeljem T. br.7. točka 4/9. „ Tarife"). Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (T. br. 54. „Tarife") te trošak PDV-a i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura proizlazi kako je ukupan parnični trošak tužitelja 138,27 eura. Zbroj troška ovršnog i parničnog dijela postupka iznosi 163,27 eura (25,00 eura + 138,27 eura = 163,27 eura).

Tužitelj je imao i trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 bodova u suglasju s T.br. 10. točka 3., što kod vrijednosti jednog boda od 2 eura (T.br. 54. "Tarife") iznosi 62,50 eura. Na ovaj iznos trebalo je tužitelju priznati i trošak PDV-a od 25% (T.br. 46. "Tarife"), što iznosi 78,12 eura. Tom iznosu trebalo je pridodati i trošak pristojbe žalbe u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi 91,39 eura na ime troška žalbenog postupka.

Sukladno citiranoj odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a zbroj parničnog troška od 163,27 eura i troška žalbenog postupka od 91,39 eura iznosi 254,66 eura. Zatezne kamate na iznos parničnog troška nastalog do zaključenja glavne rasprave u iznosu od 163,27 eura teku od donošenja prvostupanjske presude, dok zatezne kamate na trošak žalbe u iznosu od ukupno 91,39 eura teku od donošenja ove drugostupanjske odluke na temelju članka 29. ZOO-a u svezi s odredbom članka 112. stavak 1. ZPP-a.

8. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu te preinačiti odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude , a ovo na temelju odredbe članka 380. stavak 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. Izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 29. ožujka 2026.

Sutkinja

Mr. sc. Zrinka Tironi