REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Us I-1205/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, radi poništenja rješenja, 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, broj: KLASA: UP/I-710-03/23-01/225, URBROJ: 514-03-03/01- 23-11 od 6. kolovoza 2024. te se predmet vraća na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku, tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku 60 (šezdeset) dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak upravnog spora u iznosu 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 60 (šezdeset) dana.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-710-03/23-01/225, URBROJ: 514- 03-03/01-23-11 od 6. kolovoza 2024., odbijen je zahtjev tužitelja za imenovanjem stalnim sudskim vještakom za područje građevinarstva i geodezije.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije o odbijanju zahtjeva za imenovanje stalnim sudskim vještakom. Smatra da je u postupku donošenja rješenja došlo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je došlo do povrede načela zaštite stečenih prava stranaka iz Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/2009., 110/2021., dalje: ZUP), jer mu je onemogućena pravna konzumacija prava na obavljanje poslova sudskog vještaka. Napominje kako mu je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Su-457/2014-5 od 20. studenog 2014. privremeno zabranjeno obavljanje poslova sudskog vještaka, a koje rješenje je prestalo važiti 2. siječnja 2023. kada je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe pa je isti po prirodi stvari sve do tada bio onemogućen u podnošenju zahtjeva za ponovnim imenovanjem. Navodi da se pogrešna primjena materijalnog prava ogleda u činjenici da bi se tužitelju zahtjev za ponovnim imenovanjem vještaka da je podnesen u zakonskom roku 2017. odbacio kao nedopušten jer je na snazi bila privremena zabrana obavljanja poslova sudskog vještaka, a da tada važeći zakon nije predviđao zakonsku obvezu polaganja ispita iz poznavanja ustrojstva sudbene vlasti, državne upravi i pravnih nazivlja, stoga da se tuženik neosnovano poziva na utvrđenje da tužitelj ne ispunjava sve propisane uvjete iz članka 126. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022.). Napominje i kako je od 1995. godine četiri puta podnosio zahtjev za imenovanje stalnim sudskim vještakom te da su svi prethodni zahtjevi rezultirali pozitivnim rješenjima. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporavanim rješenjem tužitelju nije povrijeđeno stečeno pravo odnosno svojstvo sudskog vještaka stečeno rješenjem o imenovanju od 22. siječnja 2013. Smatra da je kazneni postupak radi kojega je tužitelju izrečena zabrana obavljanja poslova stalnog sudskog vještaka, a koji je okončan 2. siječnja 2023. bio zapreka za ponovno imenovanje nakon isteka četiri godine od dana imenovanja te da je mandat stalnog sudskog vještaka tužitelju prestao po sili zakona istekom četiri godine od dana imenovanja odnosno 22. siječnja 2017., stoga da se u ovome slučaju ne može govoriti o stečenom pravu. Navodi kako je, imajući u vidu odredbu članka 35. stavka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 21/2022.) prema kojoj se stalnim sudskim vještacima kojima u trenutku stupanja na snagu toga zakona traje mandat i koji podnesu zahtjev za imenovanje najkasnije 30 dana prije isteka mandata priznaje obavljena stručna obuka i položena provjera znanja iz poznavanja ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja, tužitelj dužan ispuniti uvjet iz članka 126. stavka 1. točke 6. Zakona o sudovima, odnosno položiti ispit iz navedenog područja. Navodi kako je tužitelj obaviješten o potrebi polaganja provjere znanja, no da isto ne želi polagati te je zatražio da se odluka o njegovom zahtjevu donese na temelju stanja spisa. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je 1. lipnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024. i 39/2026., dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U tijeku dokaznog postupka Sud je pročitao spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istima te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Iz spisa tuženika proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Osijeku, Ureda predsjednika, broj: 4-Su-811/12-4 od 22. siječnja 2013. tužitelj imenovan stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i geodeziju za područje Županijskog suda u Osijeku na vrijeme od četiri godine počevši s danom 1. veljače 2013.

7. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Osijeku, Ureda predsjednika, broj: 4-Su-457/2014-5 od 20. studenog 2014. tužitelju izrečena privremena zabrana obavljanja poslova stalnog sudskog vještaka koja teče od 20. studenog 2014. godine i traje do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Tuženik pravilno nije odlučivao o zahtjevu za stavljanjem izvan snage navedenog rješenja jer je isto prestalo važiti upravo pravomoćnim okončanjem predmetnog kaznenog postupka.

8. Iz preslike presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž-Us 58/2020- 6 od 10. studenog 2022. proizlazi da je kazneni postupak zbog kojega je tužitelju izrečena privremena zabrana obavljanja poslova stalnog sudskog vještaka okončan te da je tužitelj oslobođen optužbe.

9. Prema članku 126. stavku 1. Zakona o sudovima (''Narodne novine'' broj: 28/.2013, 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023. 155/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje u tekstu: ZS), propisano je da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja ispunjava sljedeće uvjete: 1. državljanin je Republike Hrvatske, državljanin države članice Europske unije ili državljanin države potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, 2. ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij odnosno završen preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij odgovarajući području vještačenja za koje se imenuje, 3. nakon završenog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija radila je na poslovima u struci najmanje osam godina, a nakon završenog preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija na poslovima u struci najmanje deset godina, 4. vlada hrvatskim jezikom, 5. zdravstveno je sposobna za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka, 6. uspješno je završila provjeru znanja iz ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja, 7. ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka na najnižu svotu osiguranja od 25.000,00 eura, 8. ima valjano odobrenje za samostalno obavljanje djelatnosti (licenciju) ili položen stručni odnosno specijalistički ispit za obavljanje djelatnosti ako je to, sukladno posebnim propisima, uvjet za obavljanje tih djelatnosti.

10. Nadalje, člankom 35. stavkom 5. Zakona o o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj: 21/2022., dalje u tekstu: ZIDZS 21/2022.), a na koji se tuženik u osporavanom rješenju poziva, propisano je da stalni sudski vještaci i stalni sudski tumači koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona budu imenovani sukladno odredbama Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj: 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016. i 67/2018.) zahtjev za imenovanje nakon isteka vremena na koje su prethodno imenovani podnose ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa najkasnije 30 dana prije isteka vremena prethodnog imenovanja. U postupku imenovanja ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ispituje postojanje uvjeta propisanih ovim Zakonom, a osobe u odnosu na koje se utvrdi ispunjenost propisanih uvjeta nisu dužne polagati provjeru znanja iz poznavanja ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja, obaviti stručnu obuku niti položiti prisegu.

11. Člankom 31. ZIDZS 21/2022. dodan je članak 127.b koji u stavku 4. određuje da će ministar nadležan za poslove pravosuđa propisat i pravilnikom postupak imenovanja i razrješenja stalnih sudskih vještaka, njihova prava i dužnosti te visinu nagrade i naknade troškova za njihov rad.

12. Nadalje, u članku 10. stavku 3. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (''Narodne novine'', broj: 38/2014., 123/.2015, 29/2016., 61/2019. i 21/2022., dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da se stalni sudski vještak imenuje na vrijeme od četiri godine.

13. Također, člankom 12. stavkom 1. Pravilnika propisano je da nakon proteka vremena na koje je imenovan stalni sudski vještak može biti ponovno imenovan na vrijeme od četiri godine, a pravnoj osobi, zavodu, ustanovi ili državnom tijelu može se ponovno odobriti obavljanje poslova sudskog vještačenja, stavkom 2. istog članka propisano da se zahtjev za ponovno imenovanje odnosno odobrenje podnosi najkasnije 30 dana prije isteka roka na koje je imenovan odnosno na koje je dano odobrenje, dok je stavkom 7. istog članka propisano da u postupku ponovnog imenovanja stalni sudski vještak nije dužan polagati provjeru znanja iz poznavanja ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja, obaviti stručnu obuku niti dati prisegu.

14. Prema članku 12.a Pravilnika ako se za stalnog sudskog vještaka imenuje osoba koja je već bila imenovana za stalnog sudskog vještaka, a nije podnijela zahtjev za ponovno imenovanje u roku iz članka 12. stavka 2. ovoga Pravilnika, u postupku imenovanja nije dužna polagati provjeru znanja iz poznavanja ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja, obaviti stručnu obuku niti dati prisegu.

15. Dakle, iz prethodno citirane odredbe važećeg Pravilnika o stalnim sudskim vještacima koji je donesen na temelju članka 31. i članka 36. stavka 2. ZIDZS 21/2022. proizlazi kako je istim predviđena upravo situacija u kojoj osoba koja je ranije bila imenovana sudskim vještakom podnosi zahtjev za ponovnim imenovanjem izvan roka od 30 dana od prestanka roka na koji je prethodno imenovana.

16. Valja istaknuti da Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-IIIB- 4366/2005 od 5. travnja 2006. navodi da su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske vladavina prava i poštivanje prava čovjeka te kao dva važna načela ističe načelo pravne sigurnosti (izvjesnosti) i s njim povezano načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka u postupcima u kojima se odlučuje o njihovim pravima i obvezama. Napominje da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju u kojem se zakon na njih neposredno primjenjuje. Slijedom pravomoćne oslobađajuće presude iz 2023. godine, Sud ističe kako dugogodišnja privremena mjera ne smije generirati trajne i nepopravljive statusne posljedice. Odbijanje zahtjeva s obrazloženjem proteka mandata u vrijeme kada je država onemogućila njegovo ostvarivanje predstavlja nerazmjerno ograničenje prava i povredu načela pravedne ravnoteže utvrđenog u mnogobrojnoj praksi ESLJP-a. Nadalje, ignoriranje dugogodišnjeg statusa vještaka i inzistiranje na automatskom prestanku mandata zbog proteka vremena tijekom trajanja nametnute zabrane predstavlja pretjerani formalizam javne vlasti koji izravno vrijeđa članak 13. ZUP-a.

17. Jasno je da je u konkretnoj situaciji tužitelj bio onemogućen djelovati upravo zbog mjera državne vlasti. Uskrata prava tužitelju, odnosno nametanje obveze polaganja dodatnog ispita ne predstavlja opravdan, legitiman i zakonom propisan cilj jer se radi o osobi koja bi da nije bilo provođenja kaznenog postupka svoje pravo mogla i dalje obavljati bez potrebe ponovnog polaganja ispita uz uvjet podnošenja zahtjeva za ponovnim imenovanjem. Međutim, takvo postupanje tužitelja ne bi imalo smisla niti bi bilo pravno i životno provedivo s obzirom na činjenicu da je istome bila izrečena mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti vještačenja, a koja je otpala u cijelosti donošenjem oslobađajuće presude 2023. Dakle, takvo postupanje odnosno inzistiranje javnopravnog tijela na potrebi polaganja ispita nije nužno te se nanosi daljnja šteta pojedincu koji ni na koji način nije svojom krivnjom doveden u ovu situaciju. Pravni sustav mora djelovati koherentno, a odluke tijela državne vlasti moraju težiti i svoje uporište pronalaziti u zdravoj životnoj logici, a ne slijepom i strogom držanju pojedinih pravnih regula (nasuprot sveobuhvatnom i svrhovitom tumačenju).

18. S obzirom na to da je na temelju dokumentacije priložene spisu tuženika utvrđeno da je tužitelj rješenjem Županijskog suda u Osijeku, Ureda predsjednika, broj:

4-Su-811/12-4 od 22. siječnja 2013. bio imenovan stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i geodeziju za područje Županijskog suda u Osijeku na vrijeme od četiri godine počevši s danom 1. veljače 2013. te da isti zahtjev za ponovnim imenovanjem nije podnio u roku od najkasnije 30 dana prije isteka roka na koje je imenovan odnosno na koje je dano odobrenje, što nije niti mogao iz prethodno citiranih, objektivnih okolnosti, to prema mišljenju ovoga Suda, tužitelj u skladu s prethodno citiranom člankom 12.a važećeg Pravilnika te u skladu s načelom pravne sigurnosti i načelom zaštite legitimnih očekivanja stranaka, u postupku ponovnog imenovanja nije dužan polagati provjeru znanja iz poznavanja ustrojstva sudbene vlasti, državne uprave i pravnog nazivlja, obaviti stručnu obuku niti dati prisegu.

19. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se nezakonitom, te je slijedom navedenoga, primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

20. Sukladno članku 119. stavku 4. ZUS-a, a s obzirom na to da se predmet vraća na ponovni postupak izreka odluke suda sadrži i obvezu nadležnog tijela da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke (točka II. izreke). Tuženik je dužan ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja i utvrditi ispunjava li preostale pretpostavke iz članka 126. stavak 1. ZS-a i pri tome nije ovlašten preispitivati jasan stav Suda o potrebi ne polaganja provjere znanja od strane tužitelja.

21. U pogledu zatraženih troškova upravnog spora od strane tužitelja, Sud je donio odluku primjenom članka 144. i 147. ZUS-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, stoga mu pripadaju i troškovi spora. Rok za isplatu naknade troškova određen je u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

22. S obzirom na to da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, to se u skladu s Tbr. 27. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., 107/25. - dalje: Tarifa) i prema postavljenom zahtjevu priznaje nagrada 500 bodova za sastavljanje tužbe i 500 bodova za zastupanje na raspravi održanoj 1. lipnja 2026. prema Tbr. 27. točki 2. Tarife, što iznosi ukupno 1000,00 bodova. Prema Tbr. 54 Tarife, vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, što računanjem (1000,00 bodova x 2,00 EUR) sveukupno iznosi 2.000,00 EUR koji se priznaju tužitelju. Na navedeni iznos tužitelju treba priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost 25% u iznosu 500,00 EUR, što mu pripada na temelju Tbr. 46. Tarife pa sveukupno priznati i dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 EUR. Slijedom iznesenog, u pogledu troškova Sud je donio odluku kao u točki III. izreke presude.

Osijek, 29. lipnja 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku