Poslovni broj: Us I-1540/2025-13
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice ŠD, Rebro 36/7, Sesvete, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Sesvete, Rebro 36/7, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnik, Trg Stjepana Radića 1., Zagreb, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 28. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti tuženika, dana 29. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Klasa: UP/II-551-06/25-014/21, Urbroj: 251- 02-01/001-25-3 od 23. svibnja 2025. te za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjeka za obiteljske potpore, Klasa: UP/I-551-06/25-014/145, Urbroj: 251-09-14-2/004-25-3 od 30. travnja 2025.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-17 od 20. lipnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2269/2025 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Splitu. Kod ovog suda predmet je zaveden pod poslovnim brojem Us I-1540/2025.
2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-551-06/25-014/21, Urbroj: 251-02-01/001-25-3 od 23. svibnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjeka za obiteljske potpore, Klasa: UP/I- 551-06/25-014/145, Urbroj: 251-09-14-2/004-25-3 od 30. travnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je određeno da tužiteljici, roditelju ŽD, prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. travnja 2025.
3.Tužiteljica u tužbi i podnesku od 31. ožujka 2026. u bitnom navodi kako su osporavana rješenja donesena od strane nenadležnih tijela. Ističe i da je pravomoćno rješenje doneseno na temelju podzakonskog propisa koji je prestao vrijediti stupanjem na snagu Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22) te smatra da se ne može u pravo, koje je istim dodijeljeno, intervenirati primjenom Odluke, već isključivo primjenom propisa na temelju kojega je donijeto. Tužiteljica se poziva na odredbu članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22) te navodi da iz te odredbe proizlazi kako donositelj rješenja nema ovlast donositi akt pozivanjem na Odluku, odnosno postupati nakon 31. prosinca 2022., i to iz razloga što je, izmjenama iz 2022. godine Odluka postala tzv. vremenski propis, kojim je donositelj propisa unapr ijed odredio vremensko važenje ovlasti nenadležnih gradskih upravnih tijela. Tužiteljica ukazuje i na procesne povrede koje su na njenu štetu počinjene tijekom upravnog postupka, pa tako navodi i da nije kao stranka saslušana u provedenom postupku. Ukazuje i na manjkavost obrazloženja prvostupanjskog rješenja. Navodi naime da se ne može utvrditi je li prvostupanjsko rješenje doneseno po službenoj dužnosti na osnovi članka 7. Odluke ili članka 7. Odluke/22, a s obzirom da je odredba članka 7. različita u Odluci, odnosno u Odluci/22. Uslijed navedenog, drži kako je prvostupanjsko rješenje nezakonito jer je o prestanku prava odlučila Gradska skupština Grada Zagreba Odlukom, a ne upravno tijelo koje samo provodi u djelo odluku Gradske skupštine donoseći rješenje. U tom pravcu ističe kako je isto u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojima nije dopušteno predstavničkim tijelima odlučivati o prestanku ili izmijeni pojedinačnih prava koja su utvrđena pojedinačnim upravnim aktima donesenima u pojedinačnom upravnom postupku. Tužiteljica također u tužbi citira brojne podzakonske propise koji se odnose na ustrojstvo i nadležnost upravnih tijela, u svezi kojih navodi da su osporena rješenja donesena od strane nenadležnih tijela. Pored toga, ukazuje da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta pokretanju postupka po službenoj dužnosti, da akt tuženika ne sadrži vlastoručni potpis jer potpis ne sadrži niti jedno čitljivo slovo latiničnog pisma, ime i prezime donositelja ili barem inicijale već se, navodi, radi o crtežu, a ne slovima. Isto tako, napominje kako je i d rugostupanjsko rješenje doneseno od strane neovlaštene osobe, da joj u provedenom postupku nije bilo omogućeno prethodno izjašnjavanje što je protivno odredbi članka 30. ZUP-a, kao i da je u konkretnom slučaju trebalo provesti ispitni postupak, da je obrazloženje prvostupanjskog rješenja u suprotnosti s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, a izreka u suprotnosti s odredbom čl. 98. st. 3. ZUP-a jer ne sadrži njezin osobni identifikacijski broj, te zaključno navodi kako je tuženik neosnovano odbio njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka. Slijedom navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi joj trošak ovog upravnog spora sa pripadajućim zateznim kamatama.
4.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio svim navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu tužiteljice, ponavljajući, u bitnome, razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24- dalje ZUS).
6.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak je opravdao podneskom od 15. svibnja 2026. ustrajući u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja. Stoga je rasprava održana u odsutnosti tuženika.
7.Tužiteljica je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajala u cijelosti u tužbi i tužbenom zahtjevu te kod iznijetih navoda, prigovora i dokaznih prijedloga dodajući da je evidentno da se radi o prekluzivnom roku iz članka 6. Odluke/22 jer da bez istog stranke, tužiteljica ne bi imala nikakvo procesno jamstvo za već ostvareno pravo i legitimno očekivanje.
8.Sud je u dokaznom postupku čitao sve isprave koje prileže spisu ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužiteljice za saslušanjem iste kao stranke spora, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
9.Tužiteljica je po svom opunomoćeniku zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
10.Na temelju ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog rješenja, kojim je određeno da tužiteljici, roditelju ŽD, prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. travnja 2025.
12.Navedeno pravo tužiteljici je bilo priznato rješenjem Grada Zagreba, Ureda za demografiju, Klasa: UP/I-551-06/18-01-013/334, Urbroj: 251-21-21-1/003-18-2 od 20. travnja 2018.
13.Odredbom članka 7. st. 1. al. 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22 – dalje: Odluka/22) propisano je da novčana pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023., dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da će o prestanku novčane pomoći iz ovog članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučiti po službenoj dužnosti.
14.Iz prvostupanjskog rješenja je razvidno, te među strankama nije sporno, da je isto doneseno upravo na temelju citirane Odluke/22 nakon što je utvrđeno da je dijete ŽD, za koje je ostvarena novčana pomoć, dana 7. travnja 2025. navršilo 7 godina života.
15.Tužiteljica je na prvostupanjsko rješenje izjavila prigovor koji je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijen, a nakon čega je ista pokrenula ovaj upravni spor.
16.Prigovori tužiteljice istaknuti u predmetnoj tužbi su u bitnome identični onima koje je isticala i u prigovoru na prvostupanjsko rješenje. Iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja je razvidno da je tuženik te prigovore otklonio , a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud kao pravilno i zakonito. Naime, prigovori koje tužiteljica ističe u tužbi i tijekom ovoga spora nisu niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
17.Ovaj sud, suprotno navodima tužiteljice, smatra da je prvostupanjsko rješenje doneseno od strane nadležnog tijela. Naime, danom stupanja na snagu Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/21 – dalje: Odluka/21), sukladno članku 36. stavku 1. alineji 9. ove Odluke, prestalo postojati gradsko upravno tijelo koje je donijelo rješenje Klasa: UP/I-551- 06/18-01-013/334, Urbroj: 251-21-21-1/003-18-2 od 20. travnja 2018. kojim je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć, odnosno Ured za demografiju, dok sukladno članku 37. točki 7. navedene Odluke sve poslove dotadašnjeg Ureda za demografiju preuzeo je Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, koje upravno tijelo je i donijelo prvostupanjsko rješenje. Ujedno, to rješenje doneseno je od strane ovlaštenog službenika, ovo iz razloga što je odredbom članka 23. stavka 1. ZUP-a propisano kako u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela, pa s obzirom da iz predmetnog rješenja proizlazi da je isto doneseno od strane službenika zaposlenog na radnom mjestu stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu demografske politike, kod stanja stvari da je Pravilnikom o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik Grada Zagreba 13/22, 31/22, i 26/23) u opis poslova navedenog radnog mjesta, između ostalog, spada i rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, to je jasno da je to rješenje donijeto kako od strane nadležnog tijela, tako i od strane ovlaštenog službenika.
18.Nadalje, u odnosu na rok iz odredbe članka 6. Odluke, za navesti je da taj rok nije prekluzivne naravi, već je riječ o roku instruktivnog karaktera, što znači da se propuštanjem takvog roka radnja može izvršiti bez negativnih posljedica, odnosno da ju je moguće izvršiti i protokom takvog roka, kod kojeg stanja stvari Odluka/22 ne predstavlja nikakav vremenski propis, kako to tužiteljica pogrešno smatra, već je odredbom članka 6. Odluke/22 nadležnom gradskom upravnom tijelu dana svojevrsna, neobvezujuća uputa.
19.Bez osnove su i tvrdnje tužiteljice da su obrazloženje i izreka prvostupanjskog rješenja u suprotnosti s odredbom čl. 98. ZUP-a. Ovo stoga što je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja dalo jasne i nedvojbene razloge zbog kojih tužiteljici prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. travnja 2025., a s kojima je u cijelosti suglasan i ovaj sud . Što se tiče obveze oznake osobnog identifikacijskog broja (OIB [osobni identifikacijski broj]a) za reći je da je ta obveza, u smislu odredbe čl. 98. st. 2. ZUP-a, propisana isključivo za uvod rješenja, u kojem je OIB nesporno naveden, no navođenje istog nije propisano za izreku rješenja . Izreka prvostupanjskog rješenja je jasna i određena te iz iste nedvojbeno proizlazi da novčana obveza prestaje upravo tužiteljici. Prvostupanjsko rješenje ne sadrži OIB djeteta jer isto i nije stranka postupka, a obveza navođenja OIB [osobni identifikacijski broj]a u uvodu rješenja određena je isključivo za stranke.
20.Ovaj sud ne nalazi osnovanim ni prigovore tužiteljice kojima ukazuje na procesne povrede u provedenom upravnom postupku pri čemu apostrofira da je trebalo provesti ispitni postupak, kao i da joj je trebalo omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Ovo stoga što je prvostupanjsko tijelo svoje rješenje donijelo prema pravilima neposrednog rješavanja u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 49. stavak 1. alineje 1. ZUP-a, kojom je propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Navedene pretpostavke su u predmetnoj upravnoj stvari bile zadovoljene s obzirom da se pravo stanje stvari nedvojbeno moglo utvrditi samo na temelju podataka iz spisa kojim raspolaže prvostupanjsko tijelo, te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje tužiteljice radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Osim toga, tužiteljica je sve prigovore koji su se odnosili na zakonitost prvostupanjskog rješenja imala mogućnost iznijeti u prigovoru podnesenom protiv prvostupanjskog rješenja, dok je u odnosu na zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sve prigovore mogla istaknuti u ovom sporu. Iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljici omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.
21.Za navesti je i to da je, kako je i gore navedeno, prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju odredbe članka 7. stavka 2. Odluke/22 u kojoj su navedeni slučajevi u kojima prestaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Stoga nije pravno relevantno to što u navedenoj odredbi, a time ni u prvostupanjskom rješenju, nije navedeno kako tužiteljici prestaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s obzirom da se radi o istoj stvari, ovo tim prije što je logično da tužiteljici ova novčana pomoć prestaje iz razloga prestanka prava na istu, s tim da je ona novčanu pomoć za roditelja odgojitelja ostvarila osobno ispunjavanjem uvjeta iz Odluke koje je bila na snazi u vrijeme odlučivanja o njezinom zahtjevu.
22.Što se tiče podzakonskih propisa na koje se tužiteljica poziva, a koji po njenom mišljenju ukazuju na to da prvostupanjsko tijelo nije bilo nadležno za donošenje rješenja od 31. ožujka 2025., za navesti kako je odredbom članka 15. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/21) određeno kako Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (u daljnjem tekstu: nadležni Ured) obavlja poslove koji se odnose na: socijalnu zaštitu i prava iz socijalne skrbi, humanitarnu pomoć, zdravlje, zdravstvo i zdravstvenu zaštitu, ostvarivanje prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, pirotehničara i članova njihovih obitelji, zaštitu prava vojnih i civilnih invalida rata i žrtava rata, sudionika rata i članova obitelji, provedbu gradskih strategija, izradu i provedbu planova i programa na području zdravstvene zaštite, promicanja zdravlja te prevencije i suzbijanja ovisnosti, socijalne zaštite, zaštite osoba s invaliditetom, socijalne skrbi o umirovljenicima te zaštite i drugih kategorija stanovništva, zaštite obitelji, zaštite od nasilja u obitelji i djece, praćenje i analizu tekućih demografskih i drugih društvenih kretanja i analizu promjena u demografskim i društvenim strukturama Grada, utvrđivanje prioriteta te mjera i aktivnosti od utjecaja na ukupni demografski razvoj i povećanje kvalitete života, koordinaciju i provedbu mjera populacijske politike , poticanje i potpore programima i projektima udruga i drugih oblika organiziranog djelovanja i rada u pojedinim područjima, koordinaciju i kontrolu socijalnih, zdravstvenih i braniteljskih ustanova kojih je Grad osnivač te na druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost. Sve poslove dotadašnjeg Ureda za demografiju, koji je donio rješenje od 20. travnja 2018., a kojim rješenjem je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć, preuzeo je Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom. Pravilnikom o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (6/24, 13/24, 30/24) utvrđen je unutarnji red nadležnog Ureda, način rada i upravljanje Uredom, unutarnje ustrojstvo, nazivi i djelokrug unutarnjih ustrojstvenih jedinica te upravljanje njima, sistematizacija radnih mjesta, nazivi i opisi poslova radnih mjesta, stručni i drugi uvjeti za raspored na radna mjesta, broj izvršitelja i druga pitanja od značaja za rad Ureda. Tako je odredbom članka 4. ovog Pravilnika određeno kako je u Sektoru za socijalnu politiku, među ostalim, ustrojen i Odjel za podršku djeci i obiteljima u čijem je djelokrugu poslova i provedba i praćenje primjene gradskih odluka o obiteljskim potporama (novčana pomoć za roditelja odgojitelja te novčana pomoć za opremu novorođenog djeteta), rješavanje upravnih postupaka u prvom stupnju po gradskim odlukama o obiteljskim potporama, itd. Također, unutar navedenog Odjela ustrojen je i Odsjek za obiteljske potpore. U Odsjeku za obiteljske potpore obavljaju se poslovi provedbe i praćenja provedbe gradskih odluka o obiteljskim potporama (novčana pomoć za roditelja odgojitelja i novčana pomoć za opremu novorođenog djeteta), rješavanje upravnih postupaka u prvom stupnju po gradskim odlukama o obiteljskim potporama, neposredan rad sa strankama, poslovi vođenja propisanih evidencija i analiza podataka korisnika obiteljskih potpora, te ostali poslovi iz djelokruga Odsjeka.
23.Iz navedenog dakle proizlazi da navedenim Pravilnikom određeno da postupanje po Odluci nedvojbeno uključuje i donošenje rješenja, odnosno obavljanje upravnih poslova. Osim toga, relevantnom odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22) određeno je kako će o razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte. Kod izloženog stanja stvari, jasno je da se radi o upravnim aktima s obzirom da se istima odlučuje o pravima fizičkih osoba neposredno primjenjujući Odluku kao opći upravni akt. S tim u vezi, dodatno je za navesti kako je o naravi pojedinačnih akata koji se donose na temelju Odluke Visoki upravni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VUSRH) zauzeo stav te je u presudi, broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022., istaknuo kako ovi akti imaju „pravnu narav upravnog akta“. Također, citiranim Pravilnikom određeno je da poslovi radnog mjesta unutar Odsjeka za obiteljske potpore obuhvaćaju i „rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (radna mjesta - voditelj odsjeka za obiteljske potpore , viši stručni savjetnik za demografsku politiku, stručni savjetnik za provedbu i kontrolu mjera demografske politike, viši stručni suradnik za provedbu mjera demografske politike), pa uzimajući u obzir navedeno neprijeporno je kako je prvostupanjsko rješenje doneseno u okviru propisanog djelokruga nadležnog gradskog upravnog tijela te po ovlaštenom službeniku.
24.Nadalje, u odnosu na pokretanje postupka po službenoj dužnosti dodatno je za navesti kako je VUSRH u presudi, broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. koja je donesena u postupku ocjene zakonitosti Odluke, ponovno, kao i u ranijoj presudi, broj:
Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je pobijano rješenje donijeto upravo na temelju Odluke. Navedena pravna stajališta potvrđena su Odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III 1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.
25.Vezano za navode tužiteljice kojima problematizira potpis donositelja drugostupanjskog rješenja, za kazati je kako iz podataka upravnog spisa proizlazi da je osporavano drugostupanjsko rješenje vlastoručno potpisano. S tim u vezi je za reći da niti jednim važećim propisom nije definirano kako vlastoručni potpis treba izgledati. Stoga su prigovori tužiteljice u navedenom smislu bez osnova. U odnosu na prigovore tužiteljice koji se odnose na to da bi i osporavano drugostupanjsko rješenje bilo doneseno od strane neovlaštene osobe, za navesti je kako je predmetna Odluka sukladno izraženom stavu VUSRH zakonita, pa tako i odredba članka 10. iste koja određuje prigovor gradonačelniku kao pravni lijek. VUSRH presudom, broj: Usoz 254/2023 od 19. prosinca 2023. odbija zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti odredbe članka 10. Odluke 25/22, uz obrazloženje da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Nadalje, VUSRH ističe kako je zakonom propisana mogućnost pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta te je time osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata, a slijedom čega je prigovor kao takav definiran Odlukom zakonit.
26.U odnosu na navode tužiteljice o žalbi kao pravnom lijeku, skreće se pozornost tužiteljici na stajalište izraženo u navedenoj presudi VUSRH u kojoj se ističe stajalište Ustavnog suda RH iz odluke, broj: U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. prema kojem sustav zaštite ljudskih prava uspostavljen Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pravo na žalbu protiv sudske odluke u prvom stupnju, kao temeljno pravo, prepoznaje samo u okviru kaznenog postupka. Također se navodi kako ni konvencijski sustav zaštite ljudskih prava, ni EU sustav zaštite temeljnih prava zajamčenih Poveljom o temeljnim pravima Europske unije ne prepoznaju pravo na žalbu u okviru građanskih odnosno upravno sudskih postupaka kao temeljno pravo. Ujedno se navodi kako oba navedena sustava jamče pristup sudskoj zaštiti odnosno pravo na sudski nadzor nad odlukama tijela državnih vlasti kojima se odlučuje o konkretnim interesima građana, ali ne jamči pravo na žalbu protiv odluke suda u građanskim odnosno upravnim sporovima. (iz točke 10.1 odluke USRH).
27.Što se tiče navoda tužiteljice u kojima ističe da je tuženik nezakonito postupio kada je točkom II. osporavanog drugostupanjskog rješenja odbio njen zahtjev za naknadom troškova postupka, za kazati je kako je po stajalištu ovog suda i navedena točka izreke akta tuženika zakonita. Ovo stoga što je odredbom članka 161. stavkom 5. ZUP-a propisano da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, da troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. U konkretnom slučaju je nesporno da je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, međutim, isti nije povoljno okončan za podnositeljicu. Stoga tužiteljica i nije imala pravo na naknadu troška postupka, slijedom čega je takav zahtjev tužiteljice pravilno odbijene primjenom citirane odredbe.
28.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužiteljicu u svojstvu stranke spora pa je taj dokazni prijedlog tužiteljice odbijen.
29.Slijedom svega navedeno ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim. U upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, suprotno navodima tužiteljice, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Nadalje, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, su u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
30.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
31.Obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 29. lipnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužiteljici putem opunomoćenika,
-tuženiku,
-u spis.
