Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-143/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog VH, zbog kaznenog djela iz članka 224 stavka 1. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje: KZ/97), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i oštećenika VHT i ZH, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-1022/2017-127 od 22. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o

i

r i j e š i o  j e

I.Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II.Odbacuju se žalbe oštećenika VHT i ZH, kao nedopuštene.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, poslovni broj: K-1022/2017- 127 od 22. rujna 2025., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08) oslobodio je od optužbe optuženog VH da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano po članku 224. stavak 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08, oštećenici VHT i ŽH su sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

1.2. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv presude žabu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. Žalbe su protiv iste presude podnijeli oštećena VHT i ŽH, po punomoćnicima, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te potvrde kaznenog zakona, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru na dužno razgledanje. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je podneskom poslovni broj: KŽ -DO- 172/2026-2 od 3. lipnja 2026., vratilo spis s razgledavanja.

5. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, nije osnovana, a žalbe oštećenika VHT i ZH, nisu dopuštene.

U odnosu na žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu.

6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i savjesno ocijenio sve provedene dokaze i to kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, te je za svoja činjenična utvrđenja dao jasne, logične i međusobno neproturječne razloge.

7. Žalbeni navodi državnog odvjetnika u bitnome se svode na drukčiju interpretaciju provedenih dokaza i nastojanje da se iskazima oštećenika dade odlučujući značaj, međutim, takva argumentacija nije dostatna za dovođenje u pitanje pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda.

8. Nije osnovan žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako nije dokazano da je sporni kupoprodajni ugovor bio fiktivan. Naime, iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je između DH , kao prodavatelja i optuženika, kao kupca zaključen pisani kupoprodajni ugovor, solemniziran kod javnog bilježnika, u kojem je izričito naznačeno da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena, a temeljem kojeg je optuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama. Takva formalno valjana i pravno relevantna dokumentacija predstavlja snažan indicij stvarne volje ugovornih strana, a žalbeni navodi kojima se ista pokušava dovesti u pitanje ostaju na razini pretpostavki koje nisu potkrijepljene nedvojbenim dokazima.

8.1. Suprotno žalbi, prvostupanjski sud je s pravom pristupio iskazima oštećenika s potrebnim stupnjem kritičnosti, imajući u vidu njihovu očitu zainteresiranost za ishod postupka, kao i okolnost da njihovi iskazi nisu potvrđeni objektivnim dokazima koji bi s potrebnom sigurnošću upućivali na zaključak da je riječ o prividnom pravnom poslu. Sama činjenica da oštećenici tvrde da je ugovor bio fiktivan ne može biti odlučna ukoliko takva tvrdnja nije potvrđena drugim pouzdanim dokazima, osobito u situaciji kada postoji suprotan sadržaj pisane isprave.

8.2. Nije osnovan niti žalbeni navod kojim se osporava ocjena iskaza svjedoka FH. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio načelo slobodne ocjene dokaza, prihvaćajući njegov iskaz u onim dijelovima u kojima je logičan i podudaran s ostalim dokazima, dok je u drugim dijelovima dao razloge zbog kojih mu nije poklonio vjeru. Žalbeni prigovor kojim se njegova vjerodostojnost dovodi u pitanje isključivo zbog odnosa s optuženikom ne dovodi sam po sebi do zaključka o nevjerodostojnosti tog svjedoka.

8.3. U odnosu na pitanje isplate kupoprodajne cijene, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano, izvan razumne sumnje, da optuženik nije isplatio cjelokupni ugovoreni iznos. Naime, osim iskaza oštećenika, ne postoje drugi neposredni ili posredni dokazi koji bi nedvojbeno potvrdili njihovu tvrdnju, dok obrana optuženika, prema kojoj je ostatak kupoprodajne cijene isplaćen izvan znanja članova obitelji, nije nelogična niti je dokazima opovrgnuta. U takvoj dokaznoj situaciji, kada postoje dvije međusobno suprotstavljene verzije događaja, a nijedna nije potvrđena s potrebnim stupnjem izvjesnosti, sud je dužan primijeniti načelo „in dubio pro reo“.

9. Pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir i širi kontekst događaja, osobito okolnosti u kojima su oštećenici raspolagali znatnim novčanim iznosima radi ostvarivanja neizvjesnih financijskih aranžmana, što dodatno relativizira pouzdanost njihovih tvrdnji o predmetnom pravnom poslu.

10. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nalazi da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, niti su istaknute takve okolnosti koje bi opravdavale njezino ukidanje ili preinačenje.

11. Kako žalbenim razlozima Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.

U odnosu na žalbe oštećenika VHT i ZH.

12. Odredbom članka 464. stavka 4. ZKP/08, propisano je da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati.

13. Obzirom da u konkretnom slučaju državni odvjetnik nije preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik ne može pobijati presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te potvrde kaznenog zakona, stoga je valjalo

žalbu oštećene odbaciti kao nedopuštenu, sukladno odredbi članka 481. stavak 2. ZKP/08.

14. Slijedom svega iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 29. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski