REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2870/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja CENSUS d.o.o., Trg Nikole Zrinskog 2, Zagreb, OIB: 18924910792, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u OD Potočnjak & Šušnjar d.o.o., Zagreb, protiv tuženika SLADOVIĆ d.o.o., Palinovečka ulica 43, Zagreb, OIB: 90591097530, zastupanog po punomoćniku Frani-Mateju Barišiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, radi utvrđenja osnovanosti tražbine osporene u predstečajnom postupku, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 14. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku, u iznosu od 72.997,54 eur, prijavljena u predstečajnom postupku nad tuženikom kao predstečajnim dužnikom.

II/ Nalaže se tuženiku namiriti tužitelju utvrđenu tražbinu u iznosu od 72.997,54 eur, na način, uvjetima i roku koji je određen planom (izm ijenjenim) restrukturiranja tuženika potvrđenim temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-876/23-94 od 13. prosinca 2023., pravomoćnim 30. prosinca 2023., i to u iznosu 100% posto od utvrđenog iznosa tražbine koja je osporena u predstečajnom postupku, u 60 jednakih mjesečnih rata, u iznosu od po 1.216,62 eur, na način da se dužnik obvezuje uz svaku ratu isplatiti kamatu od 4,5 % p.p. koja se obračunava na neotplaćeni dio glavnice, od čega prva rata glavnice uvećana za kamatu dospijeva na naplatu posljednjeg dana prvog mjeseca koji slijedi nakon proteka počeka od 12 mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja kojim se potvrđuje predstečajni Sporazum odnosno od 30. prosinca 2023., a sve

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 9.245,41 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 29. lipnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev u dijelu kojim naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama potražuje u daljnjem iznosu od 3.721,81 eur te u dijelu kojim zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 9.245,41 eur potražuje počevši od 29. lipnja 2026. do isplate po stopi koja prelazi referentnu stopu uvećanu za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj tužbu povukao u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio utvrditi osnovanom tražbinu tužitelja prema tuženiku, u iznosu od 4.243,55 eur, te naložiti tuženiku namirenje ovog dijela tražbine na način, u uvjetima i roku određenima pravomoćnim planom restrukturiranja.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 4. listopada 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, na temelju rješenja ovog suda od 13. rujna 2023., donesenog u predstečajnom postupku koji se nad tuženikom kao dužnikom vodio pod poslovnim brojem St-876/2023. Naime, u predmetnom je predstečajnom postupku tužitelj prijavio potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 77.241,09 eur (581.972,99 kn), po osnovi dva Ugovora o zajmu (od 30. srpnja 2021. i 18. listopada 2021.), a po osnovi glavnice isplaćenih zajmova (550.000,00 kn), uvećano za ugovorne i zatezne kamate. Smatra da su tuženik kao predstečajni dužnik i povjerenik neosnovano osporili prijavljenu tražbinu, navodeći da ova tražbina nije evidentirana u tuženikovim poslovnim knjigama i da nema dokaza o izvršenim uplatama pozajmica, s obzirom da je tužitelj priložio izvatke banke o stanju i prometu po računu iz kojih je razvidno da je pozajmice uplatio tuženiku. Kako tuženik pozajmljeni iznos nije vratio, to tužitelj tvrdi da je tražbina neosnovano osporena pa je predlaže utvrditi je osnovanom u ukupnom iznosu od 581.972,99 kn, a tuženiku naložiti plaćanje ovog iznosa na način, u uvjetima i roku koji će biti određen pravomoćnim planom restrukturiranja.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu zahtjeva. Naime, tvrdi da su ugovori o zajmu na kojima tužitelj osniva utuženo potraživanje fiktivni pravni poslovi, odnosno da ove ugovore tuženik nije zaključio već da je na njima sadržan krivotvoren potpis tuženikovog zastupnika po zakonu. Da tuženik s tužiteljem nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu. Ukazuje da je u razdoblju od 2017. do 2022. BKS Banka AG, odnosno podružnica ove strane banke u RH koristila račune svojih klijenata i preko ovih računa provodila mnogobrojne i različite transakcije, no bez znanja klijenata na koje glase bankovni računi. Tuženik, odnosno njegov zastupnik po zakonu ČM da nije imao nadzor nad tuženikovim računom otvorenim i u ovoj banci nit je imao saznanja o provođenju neovlaštenih transakcija preko računa tuženika u ovoj banci, a što da potvrđuje i izjava ŽM, osobe koje je u tu vrijeme bila ovlaštena zastupati podružnicu banke u RH. Naime, da se radi o čitavom nizu sporova koji su u međuvremenu, nakon što je ova prijevara i zloporaba u bankarskom sustavu otkrivena, pokrenuti, a iz kojih je razvidno da su predmetna banka odnosno ŽM postupali na način da bi klijenti u banci uzimali kredite, sredstva iz ovih kredita da bi, nakon što bi ih banka isplatila, uplaćivali na tuženikov račun, a tako uplaćena sredstva bi potom, bez znanja tuženika da su sredstva uopće uplaćena, bila prosljeđivana na račune trećih osoba. Kako bi privukli sudionike, da je navedena banka izdavala davateljima zajmova i bankarske garancije. Stoga da je moguće i da je tužitelj predmetnu tražbinu već i naplatio. Na opisani način, brojne osobe, među kojima je i tužitelj, da su pokušale ostvariti protupravnu imovinsku korist.

3./ Očitujući se na prigovore tuženika, tužitelj je tijekom postupka dalje naveo da nije sudjelovao ni u kakvim nezakonitim postupcima koje opisuje tuženik te da o navedenom nema saznanja. Tužitelj da plaćanje potražuje na temelju pozajmica isplaćenih tuženiku, a u odnosu na koje da se ne radi niti o fiktivnim niti o nezakonitim poslovima. Nadalje, podneskom od 1. prosinca 2025. tužitelj je izjavio da ustraje s dijelom tužbenog zahtjeva radi utvrđenja osnovanosti tražbine u iznosu od 550.000,00 kn, odnosno 72.997,54 eur, dakle po osnovi povrata glavnice isplaćenih zajmova, a da, u svrhu ekonomičnosti postupanja, odustaje od zahtjeva za utvrđenjem u odnosu na tražbinu prijavljenu po osnovi ugovornih i zateznih kamata na predmetne pozajmice. S obzirom da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-876/2023-94 od 13. prosinca 2023., koje je pravomoćno 30. prosinca 2023., potvrđen predstečajni sporazum tuženika s njegovim vjerovnicima, tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje namirenje osporene tražbine, tužitelj je uredio je u skladu s predmetnim sporazumom, na način da namirenje traži u dijelu, na način i u rokovima kako je predmetnim sporazumom predviđeno za tužiteljevu tražbinu koja je predmet spora.

4./ S obzirom da se tuženik u roku propisanom odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP), nije očitovao, smatra se da je na djelomično povlačenje tužbe pristao pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

5./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave:

- rješenje doneseno u predstečajnom postupku nad tuženikom koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem St-876/2023 13. rujna 2023. o utvrđenim i osporenim tražbinama (list 6-16 spisa), od 5. svibnja 2023. o otvaranju predstečajnog postupka (list 17-20 spisa), zapisnik s ročišta od 6. rujna 2023. (list 21-46 spisa),

- tužiteljeva prijava tražbine (list 47-48 spisa),

- ugovori o pozajmicama (u preslikama list 49-50 spisa, u izvornicima list 74- 75spisa),

- tužiteljeve konto-kartice i računi za dane zajmove (list 51-53, 56 spisa),

- izvadci o stanju i prometu na tužiteljevom računu kod BKS Banke AG (list 54 - 55 spisa),

- izjava ŽM (potpis ovjeren kod javnog bilježnika Liljane Vodopija Čengić 9. svibnja 2022. pod brojem OV-4316/2022) (list 63-64 spisa).

Nadalje, saslušani su zastupnici po zakonu stranaka, za tužitelja DM, a za tuženika ČM (list 76-80 spisa) te svjedok ŽM (list 91-92 spisa).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je konačno istaknuti tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanosti tražbine koja mu je osporena u predstečajnom postupku nad tuženikom, u iznosu od 72.997,54 eur, po osnovi povrata pozajmica koje tvrdi da je tuženiku uplatio na njegov račun u banci, a na temelju zaključenih ugovora o zajmu, odnosno zahtjev za namirenjem ove tražbine na način i u rokovima kako je predviđeno predstečajnim sporazumom .

8./ Rješenjem ovog suda poslovni broj St-876/2023-25 od 13. rujna 2023. (o utvrđenim i osporenim tražbinama (list 6-16 spisa)), upućen je tužitelj pokrenuti parnicu radi utvrđenja osporene tražbine u ukupnom iznosu od 77.241,09 eur, u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju, odnosno primitka drugostupanjske odluke. S obzirom da među strankama nije sporno da je rješenje ovog suda poslovni broj St- 876/2023-94 od 13. prosinca 2023., kojim je potvrđen predstečajni sporazum pravomoćno 30. prosinca 2023., to je tužba podnesena u ovoj pravnoj stvari 4. listopada 2023. pravovremena i dopuštena (u skladu s odredbom čl. 68. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24., dalje SZ) ).

9./ Nije sporno da je podneskom od 1. prosinca 2025., u dijelu kojim traži namirenje tražbine koja je predmet spora, tužitelj zahtjev uredio u skladu sa sadržajem potvrđenog predstečajnog sporazuma, na način da namirenje utvrđene tražbine traži u opsegu kako je određen potvrđenim planom restrukturiranja, dakle da je ovaj tužiteljev zahtjev istaknut u skladu s odredbom čl. 50. st. 3. SZ-a.

10./ Međutim, među strankama je sporna osnovanost tužiteljevih zahtjeva koji su predmet spora jer tuženik osporava da je s tužiteljem zaključio ugovore o zajmu na temelju kojih tužitelj potražuje vraćane pozajmljenih iznosa. Naime, tuženik tvrdi da su u razdoblju od 2017. do 2022. na računu kojeg je tuženik imao otvorenog kod BKS Banke neovlašteno provođene transakcije primanja i prosljeđivanja sredstava s tuženikovog računa, o kojim poslovima da tuženik nije imao saznanja. Naime, tuženik da s tužiteljem nije bio ni u kakvom poslovnom odnosnu te da sredstvima koja su se osnovom neovlaštenih transakcija uplaćivala na njegov račun u navedenoj banci nije raspolagao niti ih je koristio za poslovanje. Stoga tvrdi da su predmetni ugovori o zajmu fiktivni pravni poslovi zaključivanjem kojih da je i tužitelj pokušao ostvariti protupravnu imovinsku korist.

11./ Na temelju tužiteljeve prijave tražbine u predstečajnom postupku (list 47-48 spisa), razvidno je da je tužitelj po osnovi Ugovora o zajmu od 30. srpnja 2021. i 18. listopada 2021. prijavio tražbinu po osnovi glavnice iz ovih ugovora, u ukupnom iznosu od 73.378,30 eur. Tužitelj je prijavio o daljnji iznos od 3.862,79 eur, po osnovi kamata temeljem predmetnih pozajmica, no tijekom ove parnice, povukao je tužbu u odnosu na ovaj dio prijavljene i osporene tražbine.

12./ Na temelju predmetnih ugovora o pozajmicama (priloženih u preslikama( list 49-50 spisa), a tijekom postupka dostavljenih od strane tužitelja i u izvornicima (list 74-75 spisa), a koji sadrže potpise stranaka, i to LM kao zastupnika po zakonu tužitelja kao zajmodavca i ČM kao zastupnika po zakonu tuženika kao zajmoprimca, utvrđeno da je su stranke dogovorile da će tužitelj tuženiku pozajmiti iznos od 510.000,00 kn (ugovor od 30. srpnja 2021.), odnosno iznos od 40.000,00 kn (ugovor od 18. listopada 2021.), na razdoblje od godinu dana, uz mogućnost vraćanja i prije roka, a da se ugovori, ako ne budu otkazani 30 dana prije isteka jednogodišnjeg roka, produljuju na sljedeću godinu. Nadalje, ugovoren je obračun kamate po stopi od 3% godišnje.

13./ Na temelju izvadaka o stanju i prometu na tužiteljevom računu kod BKS Banke AG (list 54-55 spisa), utvrđeno je da je tužitelj 30. srpnja 2021. izvršio plaćanje tuženiku iznosa od 600.000,00 kn, uz navođenje da se plaćanje vrši po ugovoru. Istog dana tuženik je tužitelju uplatio iznos od 90.000,00 kn, također uz navođenje da se plaćanje vrši po ugovoru. Nadalje, 18. listopada 2021. tužitelj je tuženiku uplatio iznos od 40.000,00 kn, uz navođenje da se plaćanje vrši po ugovoru.

14./ Na temelju tužiteljevih konto-kartica i računa izdanih tuženiku (list 51-53 i 56 spisa), utvrđeno je da je tužitelj potraživanjem prema tuženiku po osnovi predmetnih pozajmica unio u svoje poslovne knjige te da je za dane pozajmice izdavao, u razdoblju od 2021. do 2023., jednom godišnje račune tuženiku po osnovi obračuna kamata na dane pozajmice.

15./ Po ocjeni ovog suda, uvjerljivo je, životno logično te u skladu sa sadržajem prethodno navedenih isprava temeljem kojih je prijavio predmetnu tražbinu, o okolnostima zaključivanja predmetnih ugovora o zajmu iskazivao zastupnik po zakonu tužitelja EM. Naime, isti je iskazao da su predmetni ugovori o zajmu s tuženikom zaključeni uz posredovanje ŽM iz BKS Banke. S ovom bankom i ŽM da je godinama surađivao na način da bi davao pozajmice trećima. U vezi sa zaključivanjem predmetnih ugovor o zajmu da nije izravno komunicirao s ČM, već da je potpisane ugovore predao ŽM, a kada mu je on potvrdio da ih je potpisao tuženik, da je tužitelj izvršio plaćanje iznosa pozajmica navedenih u ovim ugovorima. Po proteku roka u kojem je povrat pozajmica prema ugovorima bilo potrebno izvršiti, da je, jer pozajmljeni iznos nije vraćen, komunicirao s ŽM, koji da je povrat odgađao, no ništa posebno s tim u vezi da mu nije navodio. Tek kasnije da je situacija s bankom postala javna stvar. Osim pozajmica koje su predmet spora, da je par godina ranije, na isti način, dakle uz posredovanje ŽM, zaključio istovjetne ugovore o zajmu s tuženikom, no za veće iznose. S obzirom da su mu ove ranije pozajmice tuženiku uredno vraćene, da nije očekivao da bi i u slučaju ovih koje su predmet spora moglo biti problema. Radi povrata pozajmica da se obratio i neposredno tuženiku, putem odvjetnika.

16./ S obzirom da je tužitelj na temelju zaključenih predmetnih ugovora o zajmu, kakve proizlazi da je i ranije zaključivao s tuženikom, a osnovom kojih su mu ranije pozajmice vraćene, izvršio plaćanje iznosa pozajmica tuženiku, upravo u vrijeme koje odgovora vremenu navedenom u ovim predmetnim ugovorima o zajmu, uz navođenje da plaćanje vrši temeljem ugovora te je nadalje, ove tražbine prema tuženiku unio u svoje poslovne knjige, odnosno obračunavao u razdoblju od 2021. do 2023. (kada je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak) potraživanje po osnovi kamata na pozajmice koje su predmet spora, za koje je potraživanje je tuženiku izdavao račune koje je također unosio u svoje poslovne knjige, to je zaključak ovog suda da je tužitelj postupao, kako i tvrdi, s namjerom i voljom da upravo s tuženikom zaključi ugovore o zajmu, dakle da tuženiku da u zajam novac, a koji mu tuženik, nakon stanovitog vremena ima vratiti uvećan za ugovorene kamate (čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

17./ Istinitost ovih navoda tužitelja i navoda iz iskaza njegovog zastupnika po zakonu FM navodi iz iskaza ČM, zastupnika po zakonu tuženika, nisu doveli u sumnju. Naime, ČM iskazao je, prije svega, a kada su mu prilikom saslušanja predočeni izvornici predmetnih ugovora o zajmu, da mu se čini da je na ovim ugovorima sadržan njegov potpis i da je pečat tuženika na ovim ugovorima on otisnuo. Naime, pečatom tuženika da je (od 2018. pa nadaje) raspolagao samo on. Nadalje, iskazao je da ne može tvrditi sa sigurnošću, no da mu se čini da je potpis i pečat na ove ugovore za tuženika stavio nakon vremena koje je u njima navedeno kao datum sastavljanja isprave. Pojašnjavajući način poslovanja tuženika preko njegovog računa u BKS Banci, s obzirom da su plaćanja temeljem pozajmica koje su predmet spora od strane tužitelja tuženiku vršena preko računa ovih društava u BKS Banci, iskazao je da je u dogovoru s društvom Zagrebgradnja, jer da je s pokojnim nositelj udjela u ovom društvu OM bio u dugogodišnjim (od 1994.) bliskim odnosima, iskazao je da je tuženik, u dogovoru sa Zagrebgradnjom, kod BKS Banke imao zaključen ugovor o okvirnom iznosu zaduženja, a sredstva iz kojeg kredita da je banka plasirala Zagrebgradnji, na temelju naloga za plaćanje koje je on sam zadavao na teret tuženikovog računa. Do 2018., kada je preminuo OM, da je tuženik (ČM) imao kontrolu nad poslovanjem koje se odvijalo preko tuženikovog računa u BKS Banci. Međutim, nakon 2018. da je poslovanje preko tuženikovog računa u BKS Banci preuzela banka, odnosno ŽM (osoba ovlaštena zastupati podružnicu banke u RH) te da o prometima, dakle priljevu i odljevu sredstava s tuženikovog računa u BKS Banci nije imao saznanja. Tek 2022., kada je izbila afera vezana s postupanjem ŽM u banci, da je saznao za promete po računu, odnosno plaćanja za korist i na teret tuženikovog računa u BKS Banci, a koja da je, bez njegovog znanja provodila banka odnosno ŽM. Nadalje, iskazao je da je do 2018., kada je dakle sa Zagrebgradnjom i OM surađivao preko BKS Banke, potpisivao ugovore o pozajmicama slične ovima koji su predmet spora, a temeljem kojih bi treće osobe davale pozajmice tuženiku, a sredstva iz kojih pozajmica bi tuženik prosljeđivao Zagrebgradnji. Međutim, da je 2018. odlučio da na ovaj način više neće postupati, odnosno da neće zaključivati ugovore o pozajmicama i sredstva prosljeđivati Zagrebgradnji, sve dok se financijska situacija ne sredi. Kada je cijeli problem eskalirao, negdje u veljači 2022., da su mu se različite osobe počele obraćati sa zahtjevima da potpiše različite isprave potrebne radi sređivanja cjelokupne situacije. Dakle, na izričito pitanje, ČM nije mogao reći sa sigurnošću da li je ugovore koji su predmet spora, a za koje je iskazao da je na njima sadržan njegov potpis i da je on na ove isprave otisnuo pečat tuženika, potpisao u vrijeme koje je u ovim ispravama navedeno, naknadno, ili tek nakon veljače 2022., kada je cjelokupni problem s poslovanjem preko tuženikovog računa u BKS Banci eskalirao. Također, iskazao je da se ne sjeća da bi mu se, radi naknadnog potpisivanja predmetnih ugovora obratio tužitelj. Sjećao se da mu se obratio tužiteljev odvjetnik Šušnjar, no ne radi potpisa ugovora već radi povrata pozajmica.

18./ Dakle, na temelju iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu ČM utvrđeno je da su neosnovane tuženikove tvrdnje iz odgovora na tužbu da je tuženikov potpis na predmetnim ugovorima o pozajmicama krivotvoren. Naime, ČM iskazao je da je na predmetnim ugovorima sadržan njegov potpis i otisnut pečat tuženika koji da je upravo on otisnuo. Nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari kada je ČM potpisao predmetne ugovore o zajmu, odnosno da li je to učinio nakon vremena koje je na ovim ispravama navedeno kao vrijeme njihovog sastavljanja. Naime, tužitelj je nedvojbeno u vrijeme koje odgovara vremenu sastavljanja predmetnih ugovora o zajmu tuženiku izvršio plaćanje iznosa pozajmica navedenih u ovim ugovorima, uz navođenje da plaćanje vrši temeljem ugovora, a ČM je, stavljanjem svojih potpisa na predmetne pisane isprave o predmetnim ugovorima o zajmu nedvojbeno očitovao svoje prihvaćanje obveza koje iz pravnog odnosa zajma s tužiteljem proizlaze. Konačno, ČM iskazao je i da je ranije poslovao na način da je, kada je sa Zagrebgradnjom i OM surađivao preko BKS Banke, potpisivao ugovore o pozajmicama slične ovima koji su predmet spora, a temeljem kojih bi treće osobe davale pozajmice tuženiku, a sredstva iz kojih pozajmica bi tuženik prosljeđivao Zagrebgradnji.

19./ Stoga su neosnovane tvrdnje tuženika da s tužiteljem nije bio u poslovnom odnosu po osnovi ugovora o zajmu koji su predmet spora, odnosno da se glede predmetnih ugovora o zajmu radi o prividnim (fiktivnim) pravnim poslovima. Naime, prividni ugovori su takvi kod kojih volja ugovornih strana svjesno ne odgovara njihovim očitovanjima prema van, već stranke zapravo samo prema trećima žele izazvati dojam da je između njih zaključen ugovor. No, okolnost na koju tuženik upire, da je on zaključivao ugovore o zajmu, a da bi pozajmljena sredstva, nakon što bi ih zajmodavac uplatio na njegov račun, prosljeđivao drugoj osobi (npr. Zagrebgradnj i) koja bi ta sredstva koristila ne čini, imajući u vidu i ostale okolnosti konkretnog slučaja, predmetne ugovora o zajmu prividnim pravnim poslovima. Naime, a kako proizlazi iz iskaza ČM, upravo u dogovoru sa Zagrebgradnjom tuženik je postupao na način da je zaključivao ugovore o zajmu kakvi su i ugovori koji su predmet spora, dakle posredovanjem osoba iz BKS Banke, temeljem kojih bi treće osobe davale pozajmice tuženiku, a sredstva iz kojih pozajmica bi tuženik prosljeđivao Zagrebgradnji. Okolnost da je tuženik zaključivao ugovore o zajmu kao zajmodavac, no da je sredstva iz ovih ugovora prosljeđivao drugim osobama ne čini naime ugovore o zajmu prividnima. Ovo stoga što su, ne samo zajmodavci iz ovih ugovora, već i tuženik kao zajmoprimac, zaključivanjem ovih ugovora očitovali svoju pravu volju, da sklope ugovore o zajmu, samo, barem u odnosu na tuženika, s ciljem da pozajmljena sredstva dalje da na raspolaganje trećim osobama. Stoga, sve i da su istinite tvrdnje tuženika, da je pozajmice s trećima zaključivao s namjerom da pozajmljena sredstva dalje proslijedi trećim osobama, odnosno da ih ne koristi za vlastito poslovanje i da pozajmljena sredstva nije koristio za poslovanje tuženik već druge osobe, ne čine naime predmetne ugovore o zajmu prividnim ugovorima.

20./ Osim toga, po ocjeni ovog suda, nisu osnovane tvrdnje tuženika da nije bio upoznat s transakcijama koje su provođene preko tuženikovog računa, pa i onima u vezi predmetnih pozajmica, već da su radnje preko računa tuženika, a bez njegovog znanja i nadzora, provodile osobe iz BKS Banke. Naime, ako se ima u vidu da je tuženik trgovac, dakle da je dužan u pravnom prometu postupati s povećanom pažnjom (dobrog stručnjaka u skladu s odredbom čl. 10. st. 2. ZOO, nelogične su i životno neuvjerljive tvrdnje iz iskaza ČM da tuženikov račun u BKS Banci nije posebno kontrolirao te da izvatke o stanju i prometu po ovom računu nije pregledavao i provjeravao pa da nije imao saznanja o transakcijama koje su za korist i na teret ovog računa neovlašteno provodile osobe iz banke . Osnovano ukazuje tužitelj, da je već na temelju činjenica da je u godišnjim financijskim izvješćima tuženika za 2021. i 2022. razvidan tuženikov promet po računu kod BKS Banke, nedvojbeno da je tuženik imao i morao imati saznanja o plaćanjima koja se za korist, odnosno ne teret njegovog računa u ovoj banci provode. ČM s tim u vezi iskazao je da je knjigovodstvo za tuženika obavljala druga osoba, a on da je , iako je od banke u ovom razdoblju dobivao izvatke o stanju i prometu po računu tuženika, ove izvatke prosljeđivao knjigovodstvu, bez provjeravanja, a godišnja financijska izvješća koja bi, i na temelju ovih izvadaka knjigovodstvo sastavilo, da je potpisivao bez provjeravanja.

21./ Nelogično je, po ocjeni ovog suda, i životno neuvjerljivo, da ČM, koji je iskazao da je do 2018. poslovao na način da je, sredstva iz pozajmica i kredita koja bi tuženik primao na račun u BKS Banci, prosljeđivao drugim osobama (Zagrebgradnji), od 2018., kada tvrdi da je odlučio da na ovaj način više neće postupati do sređivanja financijskog stanja, nije imao saznanja sve do 2022. o prometu na tuženikovom računu u BKS Banci. Neistinitost ovih navoda tuženika proizlazi i iz iskaza svjedoka ŽM. Naime, iako se radi o svjedoku koji je sam, u danoj izjavi od 9. svibnja 2022., na kojoj je njegov potpis ovjeren i kod javnog bilježnika (list 63-64 spisa), naveo da je kao zaposlenik BKS Banke odnosno osoba ovlaštena za zastupanje podružnice inozemnog osnivača postupao protivno propisima i internim procedurama banke, no da ČM o takvim protupravnim radnjama ovog svjedoka nije imao saznanja, logično je i životno uvjerljivo ovaj svjedok iskazao da se navedena njegova izjava ne odnosi na ugovore o zajmu koji su predmet spora i transakcije provedene na tuženikovom računu u BKS Banci. Naime, iskazao je da se glede pozajmicama o kakvima se i u konkretnom slučaju radi, no u vezi kojih se detalja nije sjećao, jer da je zaključivanje takvih pozajmica njegovim posredovanjem u spornom razdoblju bilo uobičajeno, ne radi o protupravnim ili nezakonitim radnjama. Stoga da se njegova izjava da ČM nije imao saznanja o bilom kakvim nezakonitim radnjama ovog svjedoka kao zaposlenika BKS Banke ne odnosi na predmetne ili slične pozajmice, već na postupanje ovog svjedoka vezano uz izdavanje bankarskih garancija. Ovaj je svjedok iskazao da je ČM sa zaključivanjem ugovora o zajmu kakvi su i ovi koji su predmet spora svakako bio upoznat, da je promete po računu tuženika na kojima su primitci temeljem pozajmica bili iskazani banka redovito dostavljala tuženiku, a osim toga da je tuženik ove primitke iskazao i u svojim godišnjim financijskim izvješćima, uz navođenje da se upravo radi o pozajmicama vezanim uz razvoj projekta društva Zagrebgradnja. Logični su stoga navodi iz iskaza ovog svjedoka, da je tuženik odnosno ČM kao njegov zastupnik po zakonu s primitkom sredstva i iz predmetnih pozajmica svakako bio upoznat i da je poslovanje funkcioniralo na način da je ČM naloge za raspolaganje sredstvima na računu tuženika u BKS Banci ili davao unaprijed, ili da bi ih ovom svjedoku nakon prethodnog usmenog dogovora, naknadno potpisivao i dostavljao elektroničkom poštom. Konačno, ovaj je svjedok iskazao suglasno navodima iz iskaza zastupnika po zakonu stranaka, da je zaključivanje ugovora o pozajmicama uobičajeno funkcioniralo na način da je ovaj svjedok posredovao između davatelja zajmova i tuženika kao zajmoprimca.

22./ Stoga, nisu osnovane tvrdnje tuženika da su radnje uplata i isplata s tuženikovog računa u BKS Banci provođene neovlašteno, bez njegovog znanja. Konačno, sve i da su osnovane tvrdnje tuženika da su djelatnici banke bez njegovog ovlaštenja zadavali naloge radi raspolaganja sredstvima s tuženikovog računa, takve tvrdnje nisu od utjecanja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, osim što je ČM iskazao da je i ranije zaključivao ugovore o zajmu slične onima koji su predmet spora, dakle posredovanjem ŽM, isti je iskazao i da je predmetne ugovore o zajmu potpisao, čime je nedvojbeno prihvatio obveze koje iz ovih ugovora, a temeljem kojih je tužitelj izvršio i plaćanja za korist tuženikovog računa s kojima je uplatama tuženik nedvojbeni bio i morao biti upoznat, za tuženika proizlaze na način da je dužan zajmodavcu vratiti pozajmljene iznose, neovisno o tome da li ih je koristio za vlastito poslovanje ili raspolagao pozajmljenim sredstvima za korist drugih osoba.

23./ S obzirom da je dakle utvrđeno da je osnovom zaključenih ugovora o zajmu, a s kojima je tuženikov zastupnik po zakonu ČM nedvojbeno bio upoznat te je u konačnici i potpisao pisane isprave o ovim pravnim poslovima, tužitelj tuženiku uplatio iznos od 550.000,00 kn odnosno 72.997,54 eur, to je ovaj iznos tuženik, u skladu s odredbom čl. 499. st. 1. ZOO-a, dužan vratiti tužitelju.

24./ Na temelju činjenica utvrđenih u ovom postupku, ne proizlaze osnovanima tuženikove tvrdnje da je tužitelj predmetne ugovore o zajmu zaključio radi stjecanja protupravne imovinske koristi odnosno da je prethodno namirio na drugi način tražbinu po osnovi povrata predmetnih pozajmica.

25./ Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev radi utvrđenja osnovanom njegove tražbine po osnovi povrata glavnice pozajmljenih iznosa i radi namirenja ove njegove tražbine na način kako je određeno planom restrukturiranja potvrđenim u predstečajnom postupku nad tuženikom valjalo je prihvatiti i odlučiti kao u izreci pod točkama I/ i II/.

26./ S obzirom na izloženo, sud je kao nepotreban za utvrđenje odlučnih činjenica odbio tuženikov dokazni prijedlog pribave podataka službenim putem o evidencijama sporova koji se pred osim sudom vode u vezi s poslovanjem preko tuženikovog računa u BKS Banci. Također, s obzirom da je utvrđeno da je upravo tuženik s tužiteljem zaključio ugovore o zajmu temeljem kojih tužitelj potražuje povrat glavnice pozajmljenih iznosa, to nisu od utjecaja tvrdnje tuženika vezane uz namjenu pozajmljenih iznosa, da li su sredstva korištena za korist tuženikovog poslovanja ili prosljeđivana s tuženikovog računa za korist trećih osoba. Stoga je kao nepotreban odbijen i tuženikov dokazni prijedlog pribave od BKS Banke izvornika izvadaka o stanju i prometu po računu stranaka i financijskog vještačenja na okolnost da tuženik nije zadavao naloge radi raspolaganja sredstvima koja su na njegov račun uplaćena od strane tužitelja i na okolnost da su sredstva na tuženikov račun u BKS Banci primana i prosljeđivana bez njegovog znanja. U odnosu na tuženikov dokazni prijedlog provođenja grafološkog vještačenja, a radi utvrđenja istinitosti njegovog navoda iz odgovora na tužbu da se na predmetnim ugovorima o zajmu ne nalazi tuženikov već krivotvorina njegovog potpisa prije svega valja reći da je provođenje ovog dokaza tuženik predložio na pripremnom ročištu, no tijekom glavne rasprave, nakon saslušanja zastupnika po zakonu tuženika ČM, tuženik je odustao od ovog dokaznog prijedloga, uz navođenje da od ovog dokaza odustaje s obzirom da navode iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika. Potom, kasnije tijekom glavne rasprave, tuženik je izjavio da ustraje s dokaznim prijedlogom grafološkog vještačenja. Prije svega, radi se o stoga o procesnoj prekluziji glede naknadnog predlaganja ovog dokaza u smislu odredbe čl. 299. ZPP-a, jer je tuženik ponovno predložio, tek tijekom glavne rasprave, izvođenje dokaza od kojeg je ranije odustao. Konačno, izvođenje ovog dokaza svakako je valjalo odbiti kao nepotrebno, s obzirom da je ČM kao zastupnik po zakonu tuženika tijekom postupka, a nakon što mu je predočen izvornik predmetnih ugovora, iskazao da je na ovim ispravama njegov potpis i da je on otisnu tuženikov pečat, iako nije mogao sa sigurnošću reći kada je to učinio.

27./ Tužitelju, jer je u cijelosti uspio u sporu tuženik je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (razlog iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a).

28./ O tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora končano istaknutog tužbenog zahtjeva i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak za:

- sastav tužbe (T.br. 7/1 Tarife), u iznosu od 1.100,00 eur,

- podneska od 26. lipnja 2024. kojim se očitovao na navode iz odgovorna na tužbu (T.br. 8/1 Tarife), u iznosu od 1.100,00 eur,

- zastupanje na ročištu 2. listopada 2024., 5. ožujka 2025., 1. srpnja 2025. i 14. svibnja 2026. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 1.100,00 eur,

dakle ukupno 6.600,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 8.250,00 eur.

29./ Trošak za sastav podneska od 24. listopada 2024., u prilogu kojeg tužitelj dostavlja izvornike predmetnih ugovora, kao i podneska od 2. prosinca 2025. kojim djelomično povlači tužbeni zahtjev i odustaje od potraživanja prijavljenog o osnovi kamata, nije priznat jer je ove radnje tužitelj mogao i bio dužan poduzeti i ranije tijekom postupka, prilikom poduzimanja procesnih radnji za koje mu je nagrada priznata, slijedom čega za ove radnje tužitelj nema pravo na naknadu troška od tuženika (razlog iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a).

30./ Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi, i to za tužbu u iznosu od 331,80 eur, dakle u iznosu plaćanjem kojeg se tužitelj obveze mogao osloboditi (čl.

7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/2023.) u vezi s odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 92/21. i 37/23.) te za presudu u iznosu od 663,61 eur.

31./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove odluke do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a mjerodavnoj za ostale odnose. Neosnovano tužitelj zatezne kamate na naknadu troškova postupka potražuje po višoj stopi, mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora. Naime, sve i kada glavna tražbina koja je predmet spora proizlazi iz trgovačkog ugovora, na sporednu tražbinu po osnovi naknade parničnih troškova zatezne kamate se obračunavaju po stopi mjerodavnoj za ostale odnose (tako VSRH Rev-1114/2023-2 od 4. lipnja 2024.).

32./ Slijedom navedenog, o tužiteljevom zahtjevu za naknadu parničnog troška odlučeno je kao u izreci pod točkama III/ i IV/.

U Zagrebu 29. lipnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.