REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 P-523/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari 1. tužitelja BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužitelja CM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Goranu Okmaci, odvjetniku u Pazinu, 25. rujna 4, protiv 1. tuženice [adresa], OIB: 44827511522 sa sjedištem u [adresa], zastupane po načelniku EM, 2. tuženika JM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tuženice HM (Tuntar), rođene CM, pok. B iz [adresa], 4. tuženice DM, udana C, rođena E, iz [adresa], 5. tuženika LM, pok. J, iz [adresa], 6. tuženika PM, pok. J, iz [adresa], 7. tuženika FM , pok. J, iz [adresa], 8. tuženika ĐM, pok. J, iz [adresa]. tuženika SM, pok. J, iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 19. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i u odsutnosti uredno pozvane 1. tuženice, 29. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su 1. tužitelj BM i 2. tužitelj CM, svaki u 1/2 dijela stvarni vlasnici nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa su slijedom toga ovlašteni zatražiti i ishoditi upis brisanja prava vlasništva s imena 1. tuženica Općina Tinjan, uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoja imena u cijelosti, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

II Nalaže se 1. tuženici Općini Tinjan da 1. tužitelju BM i 2. tužitelju CM naknadi parnični trošak u iznosu od 1.203,10 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su ovom sudu 6. ožujka 2025. podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], u naravi šuma, površine 3579 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu 1. tuženice Općine Tinjan od 8/10 dijela te 1. i 2. tužitelja od po 1/10 dijela; kč. br. [katastarska čestica] ZGR., u naravi kuća, površine 360 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) u suvlasništvu 2. tuženika JM od 42/12 dijela, 3. tuženice HM od 16/20 dijela i 2. tužitelja od 62/120 dijela; kč. br. [katastarska čestica], u naravi livada, površine 4830 m2 u suvlasništvu Republike Hrvatske od 4/5 dijela i 2. tuženice TM od 1/5 dijela i kč. br. [katastarska čestica], u naravi šuma, površine 21660 m2 u suvlasništvu 4. tuženice DM od 1/48 dijela, 5. tuženika LM od 1/48 dijela, 6. tuženika PM od 1/48 dijela, 7. FM od 1/48 dijela, 8. tuženika ĐM od 1/48 dijela, 9. tuženika SM od 1/48 dijela, 1. tužitelja BM od 21/48 dijela i 2. tužitelja CM od 21/48 dijela. Tvrde da su predmetne nekretnine njihovo suvlasništvo od po 1/2 dijela budući da su ih stekli od svojih pravnih prednika i to djelomično na temelju kupoprodaje od AM pok. ŽM, a djelomično darovanjem od svog oca ŠM, koji je svoj udio prethodno stekao od ĆM pok. ŽM, osim u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je pok. otac tužitelja naslijedio od svoga oca pok. VM koji je umro još 1985. Tužitelji zajedno sa svojim pravnim prednikom predmetne nekretnine drže u nesmetanom samostalnom posjedu preko 60 godina, a koristile su se za potrebe poljoprivrednog domaćinstva prednika tužitelja tj. za sječu drva za ogrjev, te za ispašu trave, a kuća za stambene potrebe. Ove nekretnine su starina obitelji ĆM, prednika tužitelja, odnosno njihova oca pok. ŠM u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji su za svoga života koristili iste, a taj su posjed do danas nastavili tužitelji. Prednici tužitelja su oduvijek bili uvjerenja kako oni dolaze upisani kao vlasnici iste u cijelosti. Nitko ni tužiteljima osobno ni njihovim pravnim prednicima iz obitelji ĆM nije osporavao pravo vlasništva niti ih je ometao u posjedu.

2. U odgovoru na tužbu od 10. lipnja 2025. 1. tuženica se opreza radi usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu.

3. Ovaj sud je 18. srpnja 2025. donio presudu zbog ogluhe i rješenje, kojom je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. tuženika JM glede kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], dok je rješenjem utvrđeno djelomično povlačenje tužbe u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je tužba odbačena u odnosu na 3. tuženicu NM (TM) i tuženike pod 4. do 9.

4. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: izvadak iz zemljišne knjige, broj: 17 k. o. [katastarska općina] (list spisa 6), ugovor o kupoprodaji od 23. studenog 2015. (list spisa 12-15), ugovor o darovanju nekretnina s predajom u neposredni posjed obdarenika od 13. svibnja 2015. (list spisa 16-21), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. siječnja 2012. (list spisa 22-25), prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin od 6. ožujka 2025. (list spisa 26), proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Slobodana Đekića, pročitao nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Slobodana Đekića (list spisa 110-111), saslušao svjedoke IM i MM te tužitelja u svojstvu parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su dosjelošću stekli pravo suvlasništva na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], u naravi šuma, površine 3579 m², upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u 1/2 dijela, iako su u zemljišnoj knjizi upisani svaki u 1/10 dijela, dok je 1. tuženica Općina Tinjan upisana kao suvlasnica u 8/10 dijela.

7. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je upisana nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica], u naravi šuma, površine 3579 m². Kao suvlasnici navedene nekretnine upisana je 1. tuženica Općina Tinjan u 8/10 dijela, dok su tužitelji CM i BM upisani svaki u 1/10 dijela.

7.1. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista broj 99 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kao posjednici upisani tužitelji od po 1/10 dijela i 1. tuženica za 8/10 dijela, te da je u tom posjedovnom listu, između ostalog, evidentirana kč. br. [katastarska čestica], naziva „Vrtlača“, površine 3579 m², s načinom uporabe pašnjak.

7.2. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina ovjeren kod javnog bilježnika 24. siječnja 2012. utvrđeno je da je KM kao prodavatelj prodao ŠM kao kupcu svoj izvanknjižni suvlasnički dio od 1/2 na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], posjedovni list 99, k. o. [katastarska općina], površine 3579 m². U ugovoru je navedeno da se radi o nekretnini koja je u izvanknjižnom vlasništvu prodavatelja i njegova brata AM, a koja je u katastarskom operatu upisana kao posjed pokojnog oca prodavatelja ŽM, dok su u zemljišnoj knjizi upisane treće osobe. Iz istog ugovora proizlazi da će se kupac u pogledu nekretnina koje u zemljišnim knjigama nisu upisane na prodavatelja moći uknjižiti nakon što u parničnom ili drugom postupku ishodi odgovarajuću ispravu protiv osoba koje su zemljišnoknjižno upisane kao vlasnici tih nekretnina, kao i da kupac danom sklapanja ugovora stupa u posjed nekretnina obuhvaćenih ugovorom.

7.3. Uvidom u ugovor o darovanju nekretnina s predajom u neposredan posjed obdarenika od 13. svibnja 2015. utvrđeno je da je ČM kao darovatelj darovao svojim sinovima BM i CM, kao obdarenicima, između ostalog i svoj izvanknjižni suvlasnički dio od 1/2 na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], posjedovni list 99, k. o. [katastarska općina], površine 3579 m². U ugovoru je navedeno da je darovatelj izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina te da su iste u njegovom poštenom posjedu i poštenom posjedu njegovih prednika već mnogo desetljeća, a obdarenici su dar prihvatili.

7.4. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. studenoga 2015. utvrđeno je da je RM kao prodavatelj prodao BM i CM kao kupcima svoj izvanknjižni suvlasnički dio od 1/2 na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], posjedovni list 99, k. o. [katastarska općina], površine 3579 m². U ugovoru je navedeno da se radi o nekretnini koja je u izvanknjižnom vlasništvu prodavatelja i njegova brata ĆM, a koja je u katastarskom operatu upisana kao posjed pokojnog oca prodavatelja ŽM, dok su u zemljišnim knjigama upisane treće osobe. Također je navedeno da se kupci u pogledu zemljišnoknjižno neusklađenih nekretnina mogu uknjižiti nakon što u parničnom ili drugom postupku ishode odgovarajuću ispravu protiv osoba koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasnici.

7.5. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Slobodana Đekića proizlazi da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] identificirana na licu mjesta te da je u katastarskoj evidenciji upisana kao pašnjak površine 3579 m², u posjedu Općine Tinjan za 8/10 dijela te tužitelja CM i BM svakog za 1/10 dijela. Vještak je utvrdio da se do predmetne nekretnine pristupa održavanim poljskim putem iz naselja Brčići, uz kč. br. [katastarska čestica], te da je time vidljiv neposredan pristup predmetnoj nekretnini. Prema nalazu vještaka, kč. br. [katastarska čestica] nalazi se istočno od naselja, a u naravi je danas zarasla manje vrijednom vegetacijom i djelomično šumom.

8. Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Iskaze svjedoka ZM i MM sud je ocijenio uvjerljivima, životnima i međusobno suglasnima u bitnim odlučnim činjenicama. Oba svjedoka poznaju tužitelje, njihova oca pok. ŠM, kao i obitelj ŽM, a iskazivali su o činjenicama koje se odnose na dugogodišnji način korištenja predmetne nekretnine, o osobama koje su je koristile te o tome je li korištenje predmetne nekretnine ikada bilo osporavano.

9.1. Naime, svjedok IM iskazao je da tužitelje poznaje od njihova rođenja, da je poznavao njihova oca pok. ŠM, kao i obitelj ŽM, koja mu je bila susjedna obitelj. Naveo je da su KM i RM sinovi ŽM. Prema njegovu iskazu, od 60-ih godina prošlog stoljeća viđao je obitelj ŽM na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to pok. ŽM, njegove sinove KM i AM te njihovu majku GM. Iskazao je da su oni na predmetnoj nekretnini gonili stoku na pašu, kosili, čistili i sjekli drva za ogrjev. Isti svjedok nadalje je iskazao da je nakon 1965. na predmetnoj nekretnini viđao pok. ŠM i OM, a nakon njihove smrti i tužitelje. Naveo je da su tužitelji počistili put do predmetne nekretnine te šumu održavali, kosili, čistili i grabljali. Posebno je iskazao da na predmetnoj nekretnini nikada nije vidio djelatnike Općine Tinjan, niti je čuo da bi Općina Tinjan ili država stvarale bilo kakve probleme obitelji GM ili obitelji OM zbog korištenja predmetne nekretnine. Također je naveo da nitko nikada nije tjerao H ni D s predmetne nekretnine, niti je itko u selu radio probleme u vezi s njezinim korištenjem.

9.2. Svjedok MM iskazao je da tužitelje poznaje od njihova rođenja, a poznavao je i njihova oca pok. ŠM te obitelj GM, osobito ŽM i njegove sinove KM i AM. Prema njegovu iskazu, predmetna nekretnina bila je starina obitelji ŽM. Naveo je da od svoje sedme godine, odnosno od 1959. godine, pamti da je obitelj ŽM koristila predmetnu šumu, da su zajedno čuvali stoku te da je vidio kako pok. ŽM sa svojim sinovima kosi predmetnu nekretninu, čisti je i grablja lišće. Svjedok MM nadalje je iskazao da su mu KM i RM prije smrti rekli da su svu svoju imovinu, uključujući i predmetnu šumu, prodali BM i CM. Naveo je i da osim obitelji RM i obitelji CM nitko nije koristio predmetnu šumu. Ni ovaj svjedok nikada nije vidio da bi Općina Tinjan, država ili bilo tko tko bi nastupao u njihovo ime dolazio na predmetnu nekretninu, niti mu je poznato da bi obitelji RM ili obitelji CM itko osporavao korištenje predmetne nekretnine ili da bi se u vezi iste vodili sudski postupci.

10. Sud je prihvatio iskaz 1. tužitelja BM u dijelu u kojem je iskazivao o susjedskom odnosu obitelji BM i RM, o osobama iz obitelji RM te o pravnim poslovima na temelju kojih tužitelji izvode pravni i posjedovni slijed. Taj je iskaz u bitnom potvrđen priloženim ugovorima. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina iz 2012. proizlazi da je KM prodao ŠM svoj izvanknjižni suvlasnički dio od 1/2 na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz ugovora o darovanju iz 2015. proizlazi da je ČM taj svoj izvanknjižni suvlasnički dio darovao tužiteljima, dok iz ugovora o kupoprodaji iz 2015. proizlazi da je RM prodao tužiteljima svoj izvanknjižni suvlasnički dio od 1/2 na istoj nekretnini.

11. Pri ocjeni iskaza 1. tužitelja sud je posebno imao u vidu da je isti iskazao kako on i njegov brat prije sklapanja ugovora iz 2012. i 2015. nisu koristili predmetnu kč. br. [katastarska čestica] kao svoju nekretninu, nego su preko nje prolazili radi dolaska do svoje susjedne kč. br. [katastarska čestica], i to uz dopuštenje obitelji RM. Naveo je i da je njihov otac povremeno čuvao krave na njihovoj i predmetnoj parceli uz dopuštenje obitelji RM. Navedeno, međutim, ne isključuje osnovanost tužbenog zahtjeva, jer tužitelji svoje stjecanje prava vlasništva dosjelošću temelje na uračunavanju posjeda svojih pravnih prednika. Stoga je za odluku u ovoj pravnoj stvari odlučno je li predmetna nekretnina bila u dugotrajnom samostalnom, poštenom, istinitom i neprekidnom posjedu obitelji RM, te jesu li tužitelji na temelju pravnih poslova iz 2012. i 2015. stupili u pravni i posjedovni slijed osoba koje su prije njih izvršavale posjed predmetne nekretnine.

12. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i 1. tužitelja u vezi s priloženim ispravama, slijedi da je predmetna nekretnina bila u posjedu obitelji RM. Saslušani svjedoci su potvrdili da su članovi obitelji RM predmetnu nekretninu koristili najranije od 1959., odnosno od 60-ih godina prošlog stoljeća, i to za pašu, košnju, čišćenje, grabljanje i sječu drva za ogrjev. Takvo korištenje odvijalo se bez protivljenja ili smetanja od strane trećih osoba. Činjenica da je svjedok IM iskazao da je nakon 1965. na predmetnoj nekretnini viđao i pok. ŠM i OM, a nakon njihove smrti tužitelje, ne dovodi u pitanje zaključak da su do sklapanja pravnih poslova iz 2012. i 2015. kao samostalni posjednici predmetne nekretnine nastupali članovi obitelji RM. To osobito proizlazi iz iskaza 1. tužitelja, koji je naveo da on i njegov brat prije sklapanja navedenih ugovora predmetnu nekretninu nisu koristili kao svoju, nego su preko nje prolazili uz dopuštenje obitelji RM. Stoga sud kao odlučno uzima da tužitelji svoje pravo temelje na uračunavanju posjeda obitelji RM i na pravnom slijedu koji proizlazi iz ugovora iz 2012. i 2015.

13. Prema članku 114. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV), vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

14. Prema članku 159. stavku 1. ZV, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i ako neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari.

15. Prema članku 159. stavku 3. ZV, samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok prema članku 159. stavku 4. ZV samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne i područne samouprave, kao i s njima izjednačenih osoba, stječe vlasništvo dosjelošću tek protekom dvostrukog vremena od onoga propisanog stavcima 2. i 3. istog članka. Prema članku 160. stavku 1. ZV, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Prema članku 160. stavku 2. ZV, u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema članku 11. stavku 1. ZV, tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik, posjeduje je samostalno, dok se prema članku 11. stavku 2. ZV samostalnost posjeda predmnijeva. Prema članku 18. stavku 3. ZV, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dok se prema članku 18. stavku 5. ZV poštenje posjeda predmnijeva.

16. Budući da tužitelji stjecanje prava vlasništva dosjelošću temelje na vlastitom posjedu i na uračunavanju posjeda svojih pravnih prednika, pri čemu iz izvedenih dokaza proizlazi da je posjed pravnih prednika započeo prije stupanja na snagu ZV, sud je imao u vidu prijelaznu odredbu članka 388. stavka 2. ZV. Prema toj odredbi, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene odnosno prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Stoga se za razdoblje do 31. kolovoza 1980. primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika, za razdoblje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91.; dalje u tekstu: ZOVO), dok se od 1. siječnja 1997. primjenjuju odredbe ZV.

17. Ovaj sud je posebno imao u vidu da iz povijesnog zemljišnoknjižnog stanja proizlazi upis društvenog vlasništva iz 1976. na suvlasničkom dijelu koji odgovara današnjem suvlasničkom dijelu 1. tuženice Općine Tinjan od 8/10 dijela. Zbog toga je, osim trajanja i kakvoće posjeda, bilo potrebno razmotriti i pravni učinak činjenice da je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

18. Iako je posjed pravnih prednika tužitelja započeo još u vrijeme primjene pravnih pravila OGZ, iz povijesnog zemljišnoknjižnog stanja proizlazi da je od 1976. na suvlasničkom dijelu koji odgovara današnjem suvlasničkom dijelu 1. tuženice Općine Tinjan od 8/10 dijela upisano društveno vlasništvo čemu je prethodio upis fizičkih osoba. Budući da do tog upisa nije proteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema pravnim pravilima OGZ, u konkretnom slučaju nije riječ o dosjelosti dovršenoj prije upisa društvenog vlasništva, već je bilo potrebno ocijeniti pravni učinak kasnijeg režima društvenog vlasništva na uračunavanje ranijeg vremena posjedovanja.

19. U vrijeme primjene ZOVO bilo je propisano da se na stvarima u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Međutim, člankom 388. stavkom 4. ZV, u tekstu koji je bio na snazi od 1. siječnja 1997. do objave odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997 i dr. od 17. studenoga 1999. u „Narodnim novinama“ broj: 137/99. od 14. prosinca 1999., bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

20. Navedena odredba ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, ali se njezino ukidanje ne može tumačiti na način da se time zadire u prava koja su, uz ispunjenje zakonskih pretpostavki, bila stečena do objave te odluke. Takvo shvaćanje prihvaćeno je i u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske, prema kojoj posjednik koji se razumno oslonio na tada važeće zakonodavstvo ne bi trebao, u izostanku povrede prava trećih osoba, snositi posljedice kasnijeg ukidanja odredbe koja je omogućavala uračunavanje vremena posjedovanja prije 8. listopada 1991.

21. Primjenjujući navedeno na konkretan slučaj, iz rezultata provedenog postupka slijedi da su članovi obitelji RM predmetnu nekretninu koristili, prema iskazu svjedoka MM, od 1959., dok iskaz svjedoka ZM potvrđuje korištenje od 60-ih godina prošlog stoljeća. Sud je navedene iskaze ocijenio suglasnima u odlučnoj činjenici da je posjed obitelji RM bio dugotrajan, javan, miran i izvršavan kao vlastiti. Do 14. prosinca 1999. protekao je rok potreban za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću. Istodobno, iz rezultata postupka ne proizlazi da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva bilo povrijeđeno pravo treće privatne osobe koja bi vlasništvo ili drugo stvarno pravo stekla na drugoj pravnoj osnovi.

22. Posjed predmetne nekretnine bio je samostalan, pošten, istinit i neprekidan. Bio je samostalan jer su članovi obitelji RM predmetnu nekretninu koristili kao svoju, a nakon sklapanja ugovora iz 2012. i 2015. u taj pravni i posjedovni slijed stupili su tužitelji odnosno njihov pravni prednik. Posjed je bio istinit jer nije dokazano, niti je 1. tuženica tvrdila i dokazala, da bi bio stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed je bio pošten jer iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su posjednici znali ili morali znati za okolnosti koje bi isključivale njihovo pravo na posjed, a tijekom dugogodišnjeg korištenja nitko im posjed nije osporavao niti ih je u posjedu smetao.

23. Sama činjenica da je 1976. u zemljišnoj knjizi upisano društveno vlasništvo ne dovodi, sama za sebe, do zaključka da posjed nije bio pošten. Okolnost zemljišnoknjižnog upisa društvenog vlasništva ne isključuje poštenje posjeda ako iz ostalih okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da su posjednici nekretninu koristili javno, mirno i kao svoju, bez protivljenja zemljišnoknjižnog nositelja prava ili trećih osoba. Iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da bi zbog tog upisa predmetna nekretnina prestala biti korištena kao vlastita od strane obitelji RM, niti da bi im korištenje bilo osporeno. Naprotiv, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su članovi obitelji RM nastavili koristiti predmetnu nekretninu, dok Općina Tinjan, odnosno njezini pravni prednici, nisu izvršavali posjedovne ni vlasničke radnje na predmetnoj nekretnini.

24. Ugovor o kupoprodaji iz 2012., ugovor o darovanju iz 2015. i ugovor o kupoprodaji iz 2015. sud nije ocjenjivao kao neposrednu tabularnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na teret 1. tuženice Općine Tinjan, budući da 1. tuženica nije bila ugovorna strana tih pravnih poslova. Navedeni ugovori odlučni su utoliko što potvrđuju pravni i posjedovni slijed između obitelji RM, ŠM i tužitelja, odnosno okolnost da su tužitelji stupili u položaj posjednika koji su prije njih izvršavali posjed predmetne nekretnine.

25. Također, 1. tuženica je u odgovoru na tužbu paušalno osporila tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev. Međutim, tijekom postupka nije predložila dokaze kojima bi dovela u sumnju utvrđenje da je predmetna nekretnina bila u dugotrajnom posjedu pravnih prednika tužitelja, niti je dokazala da bi ona ili njezini pravni prednici predmetnu nekretninu stvarno koristili, njome upravljali, održavali je, davali je trećima na korištenje ili na drugi način izvršavali vlasnička ovlaštenja. Također nije dokazano da bi predmetna nekretnina predstavljala javno dobro u općoj uporabi, opće dobro ili stvar izvan pravnog prometa.

26. Slijedom navedenoga, stav je ovog suda da su tužitelji, uračunavanjem posjeda svojih pravnih prednika, stekli pravo vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu 1. tuženice Općine Tinjan od 8/10 dijela na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to svaki za po 4/10 dijela. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je predmetna nekretnina bila u samostalnom, poštenom, istinitom i neprekidnom posjedu pravnih prednika tužitelja, a potom tužitelja odnosno njihova pravnog prednika, kroz razdoblje dulje od vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP u svezi članka 155. stavka 1. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT). Budući da je tuženica u cijelosti izgubila u postupku, dužna je tužiteljima naknaditi sve troškove koji su im bili potrebni za vođenje postupka.

28.1. Tužiteljima koji su zastupani po punomoćniku iz reda odvjetnika, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 1.400,00 EUR, priznat im je trošak i to za sastav tužbe od 6. ožujka 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1. OT), trošak pristupa na ročište od 22. prosinca 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT) te trošak pristupa na uviđaj od 19. svibnja 2026. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), odnosno 300 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) iznosi 600,00 EUR. Istome pripada i PDV od 25 % (Tbr. 46. OT) koji iznosi 150,00 EUR te trošak predujma u visini od 400,00 EUR.

28.2. Tužiteljima je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 EUR na temelju Tbr 1/1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje u tekstu: Uredba) u svezi članka 7. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18., 51/23.; dalje u tekstu: ZSP) te sudske pristojbe na presudu u visini od 26,55 EUR na temelju Tbr. 2/1. u svezi Tbr. 1/1. Uredbe i članka 7. stavka 3. ZSP.

28.3. Prema tome, naloženo je 1. tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u visini od 1.203,10 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. lipnja 2026. (članak 151. stavak 3. ZPP) pa do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) uvećanoj za tri postotna poena.

29. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Pazinu, 29. lipnja 2026.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženici pod 1.

3. Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Pazin – po pravomoćnosti