Poslovni broj: Us I-640/2026-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, OIB: [osobni identifikacijski broj], Dubrovnik, Pred Dvorom 1, zastupanog po zakonskom zastupniku ĆB, gradonačelniku [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Katija Njirić i Vicko Kisić, Dubrovnik, Između polača 18, radi određivanja naknade za eksproprirano zemljište, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. lipnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-03/24-01/15, URBROJ: 514-04-03-01-

01/07-25-02 od 15. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 20. ožujka 2026. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-03/24-01/15, URBROJ: 514-04-03-01- 01/07-25-02 od 15. prosinca 2025., te u podnescima zaprimljenim kod ovog suda 17. i 18. lipnja 2026., tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba upravnog postupka. Pobijanim rješenjem poništeno je rješenje Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Klasa: UP/I-943-05/22-01/03, Urbroj: 2117-11/9-24-36 od 9. srpnja 2024. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tužitelj u prvom redu pobija rješenje iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi pogrešne primjene materijalnog prava, a zaključno i povrede odredaba upravnog postupka. Tužitelj prvenstveno ističe kako je pravomoćnim rješenjem Općine Dubrovnik broj: UP/I-05/1-454-78 od 22. siječnja 1980. eksproprirana nekretnina zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-zgrada bez zemljišta, znači predmet eksproprijacije nije bilo okolno zemljište već isključivo stambeni objekt zgr. 477/3 k. o. [katastarska općina]. Nadalje, upravo je drugostupanjsko tijelo u rješenju UP/II-943- 04/19-01/416, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-05 od 15. lipnja 2022. kao jedan od razloga poništenja rješenja prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-944-07/00-01/28, Urbroj: 2117-03-02/3-19-75 od 26. kolovoza 2019. navelo da je vještak građevinske struke TB prilikom procjene tržišne vrijednosti nekretnine naknadu utvrdio pogrešno, uzevši u obzir i zemljište pod zgradom, premda u rješenju o eksproprijaciji izričito stoji da je tim rješenjem obuhvaćena samo čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada bez zemljišta u k. o. [katastarska općina], a da će se naknadno provesti postupak oduzimanja iz posjeda vlasnika zemljišta koje se nalaze ispod zgrade i okolno zemljište koje služi za redovitu upotrebu zgrade. Potpuno suprotno je stajalište drugostupanjskog tijela u pobijanom rješenju prema kojem građevinski vještak PB naknadu u novcu nije adekvatno ni potpuno izračunao jer obuhvaća samo zgradu bez zemljišta, a ne obuhvaća zemljište ispod zgrade, vanjski WC, kao ni okolno zemljište, okućnicu i vrt. Nastavno na gore navedeno, potpuno je nejasno i nerazumljivo što je uopće prema uputi drugostupanjskog tijela predmet vještačenja. Prvostupanjskom tijelu je ponovno naloženo da odredi novo vještačenje čime se samo stvaraju dodatni troškovi, potpuno zanemaruje načelo ekonomičnosti postupanja, a na kraju i dovodi do pravne nesigurnosti jer drugostupanjsko tijelo u svojim rješenjima kojima pobija odluke prvostupanjskog tijela donosi potpuno suprotne stavove i zaključke što je uopće predmet eksproprijacije kao i određivanja naknade. Vezano za navode drugostupanjskog tijela kako nije dovoljno ispitano postoji li druga odgovarajuća nekretnina koja odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se izvlastila, tužitelj smatra kako je kroz provedeni upravni postupak dokazao kako u svom vlasništvu nema takvu nekretninu. Međutim i sama činjenica da je predmet naknade 1/3 čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ukupno ima 50,95 m2 i koju je vještak PB procijenio na iznos od 25.760,57 eura govori u prilog tome da je na području Grada Dubrovnika stvarno i pravno nemoguće naći zamjensku nekretninu koja bi po vrijednosti odgovarala procijenjenom iznosu naknade, a koja zadovoljava osnovne životne potrebe pa sve i kad bi tržišna vrijednost procijenjene 1/3 čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila i duplo veća od one koju je procijenio vještak PB. U prilog navedenome dostavljaju se dva procjembena elaborata: PROCJEMBENI ELABORAT

− KLASA: 371-01/16-01/033 čest. zgr. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Uz jadransku cestu 40) i PROCJEMBENI ELABORAT − KLASA: 371-01/17-01/147 k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Čajkovica, Podgaj 2) izrađena od stalnog sudskog vještaka i procjenitelja Miroslava Bega dipl.ing. građ. Radi se o nekretninama koje su bile u vlasništvu Grada Dubrovnika, a elaborati su izrađeni u svrhu prodaje. Navedene nekretnine nalaze se u predgrađu Dubrovnika ( Mokošica, Čajkovica) u kojem su cijene nekretnina znatno niže nego u samom Gradu Dubrovniku, m2 nekretnine u k. o. [katastarska općina] procijenjen je na 2.996,03 eura, dok je m2 nekretnine u k. o. [katastarska općina] procijenjen na 2.180,59 eura. Navedeni podaci su pokazatelj kako je nemoguće naći zamjensku nekretninu niti na širem području Grada Dubrovnika koja odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se izvlastila i koja bi ispunjavala minimalne uvjete za stanovanje. Slijedom navedenog tužitelj smatra kako je drugostupanjsko tijelo netočno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te shodno tome pogrešno primijenilo materijalno pravo i donijelo nezakonitu odluku, stoga tužbenim zahtjevom predlaže da sud nakon provedenog postupka uvaži tužbu te donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako je tužba tužitelja neosnovana, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev i dosuditi joj troškove spora. U tužbi se prvenstveno navodi kako predmet eksproprijacije nije bilo zemljište ispod zgrade već samo zgrada bez zemljišta, pa prema tome da bi predmet vještačenja i određivanje naknade u ovom upravnom postupku bila samo zgrada bez zemljišta na kojem je izgrađena. U odnosu na ovaj prigovor zainteresirana osoba je u upravnom postupku već istaknula kako je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u hrvatsko pravo uveo načelo jedinstva nekretnine, a zastarjela pravna konstrukcija zgrade bez zemljišta na kojem je izgrađena u hrvatskom pravu više ne postoji. Upravo je ta pravna konstrukcija koja se ne može uklopiti u hrvatska osnovna ustavna prava i zakonska načela potpuno neprimjenjiva u današnjim postupcima i kao što je vidljivo upravo u ovom postupku rezultirala je pogrešnim i promašenim kvazi procjeniteljskim vještačenjem obiteljske kuće kao šupe jer u cijenu kuće navodno ne ulazi zemljište na kojem je izgrađena. Tužitelj zapravo u upravnom postupku želi „i ovce i novce“, jer kada se određuje naknada u novcu tada je samo riječ o zgradi bez zemljišta. Međutim, kada je Grad Dubrovnik tražio upis vlasništva u zemljišnu knjigu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem je odbijen, tražio je upis na jedinstvenu nekretninu sa zemljištem ispod nje. Također Grad Dubrovnik se već upisao kao vlasnik dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je pocijepao 2014., a za koji dio čestice nikada nije dao naknadu i još tvrdi da nije predmet eksproprijacije. Ne može se vlasništvo predmetne nekretnine temeljiti na jednom pravnom načelu, a naknada u novcu po drugom, sve još u korist javnopravnog tijela koje više niti ne djeluje u javnom interesu. Naime, Grad Dubrovnik je davno već izgradio prometnicu radi koje je ova nekretnina eksproprirana i ucrtao je u katastar te upisao kao svoje vlasništvo, te je javni interes oduzimanja predmetne nekretnine davno prestao, što među strankama nije niti sporno. Tužitelj isključivo iz lukrativnih razloga ustraje u provedbi ovog postupka određivanja naknade i faktičnog oduzimanja ove nekretnine od njenog vlasnika i posjednika, iako mu je dobro poznato kako je gosp. KB bez imovine i primatelj socijalne pomoći, koji ima postati beskućnik. Nadalje, potpuno su osnovani prigovori zainteresirane osobe istaknuti u upravnom postupku kako je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u međuvremenu mijenjala oblik i površinu i to upravo provedbom prijavnog lista UP/I-932-07/14-02/131 provedenim pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod posl.br. Z-3134/2014, a kojim je dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prešao u kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) upisana kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Dubrovnika i to upravo na temelju Zakona o cestama ucrtavanjem ceste zbog koje je ova čestica i eksproprirana, a kako je Općinski sud u Dubrovniku utvrdio u svom rješenju posl.br. Z- 13505/2023 kojim je ovdje tužitelj upućen u parnični postupak radi ispravka jer je sporno njegovo pravo vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je pokušao u tom postupku upisati. Dakle, ne samo da vještačenje nije obuhvatilo zemljište koje je jedinstveno povezano sa zgradom, već vještak nije u procjenu uključio niti dijelove čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji su već pocijepani i prešli u vlasništvo Grada Dubrovnika temeljem upravo ove eksproprijacije. Posebno se u ovom odgovoru na tužbu ističe prigovor prava na dom, a koji predmetna nekretnina nesumnjivo predstavlja zainteresiranoj osobi. Isti je u njoj rođen te još uvijek u njoj živi, a nema nikakvu drugu pokretnu ili nepokretnu imovinu. Činjenica eksproprijacije nekretnine onemogućila ga je u mirnom uživanju svog vlasništva i u ulaganjima u svoju nekretninu. Pritom je za napomenuti kako je bio branitelj i sudionik Domovinskog rata, danas se smatra nesposobnim za rad uslijed više razloga te živi od zajamčene minimalne mjesečne naknade Zavoda za socijalni rad od 170,00 EUR. Sukladno pravnoj stečevini Europske unije upravna i sudska tijela su dužna primjenjivati načela propisana Europskom konvencijom o ljudskim pravima, a što u konkretnom predmetu znači provesti test razmjernosti zadiranja u prava pojedinca od strane države i jedinica lokalne samouprave i javnog interesa. U konkretnom slučaju – javnog interesa više uopće nema jer tužitelju ova nekretnina više ne treba, a suprotstavljeno tom „javnom“ interesu nalazi se ustavno pravo KB na mirno uživanje svog vlasništva i konvencijsko pravo na stanovanje u njegovom jedinom domu – koje više ne mora biti srušeno jer je izgradnja priključne ceste završena. Nadalje, u tužbi Grad Dubrovnik ističe kako je u upravnom postupku „dokazao” da nema u vlasništvu drugu nekretninu koja bi mogla biti dana u zamjenu, iako zapravo nije niti jedan dokaz s njegove strane predložen niti proveden na tu okolnost. Njegov jedini dokaz je da izjavljuje kako nema drugu odgovarajuću nekretninu, a upravo je zainteresirana osoba dokazala u upravnom postupku službenim izvješćima o nekretninama Grada Dubrovnika kako ima u vlasništvu najmanje dvjestotinjak stanova, o kojima nije dostavio nikakav podatak da bi se provjerila takva tvrdnja. O brojnim pojedinačnim manjkavostima procjeniteljskog vještačenja u provedenom upravnom postupku zainteresirana osoba ne želi zamarati nepotrebno ovaj spis i naslovni sud pa se poziva na sve svoje žalbene navode, te posebno napominje kako je tuženik povodom žalbe zainteresirane osobe prihvatio svih 8 prigovora navedenih u žalbi u podtočkama a, b, c, d, e, f, g i h te ih opširno obrazložio. Prema tome tvrdnje Grada Dubrovnika kako nema u vlasništvu zamjensku nekretninu u vrijednosti od 25.760,57 EUR odnosno čak njegova tvrdnja da nema u vrijednosti nekretninu ni duple vrijednosti od toga uopće ne ide u prilog tvrdnji da on nema u vlasništvu odgovarajuću zamjensku nekretninu, već u prilog onome što zainteresirana osoba od početka tvrdi da je procjena od 25.760,57 EUR-a za 1/3 k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nezakonito određena i višestruko manja od stvarne tržišne vrijednosti. Prema tome u ponovljenom upravnom postupku, a kako je i naložilo Ministarstvo treba provesti novo zakonito i pravično procjeniteljsko vještačenje ili supsidijarno možda vještak PB može procijeniti druge stanove u vlasništvu Grada Dubrovnika korištenjem iste metodologije i s istim koeficijentima, pa će se utvrditi postoje li nekretnine odgovarajuće vrijednosti za zamjenu. Vještačenja koje tužitelj uz svoju tužbu dostavlja u spis misleći da su dokaz njegovih tvrdnji su zapravo dokaz tvrdnji zainteresirane osobe. Naime, oba vještačenja su napravljena upotrebom poredbene metode – upravo one metode koja se uvijek koristi za procjenu stambenih nekretnina i ona na kojoj inzistira zainteresirana osoba. Tužitelj sa svoje strane ne predlaže nikakve dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnje iz ove tužbe niti je doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke, međutim zainteresiranoj osobi je ovaj spor od životne važnosti stoga opreza radi predlaže provesti sljedeće dokaze, to na okolnost da Grad Dubrovnik ima u vlasništvu odgovarajuću zamjensku nekretninu koju može ponuditi zainteresiranoj osobi te da je provedeno procjeniteljsko vještačenje nezakonito: 1. provođenje novog procjeniteljskog građevinskog vještačenja po drugom vještaku; 2. pregled popisa svih nekretnina u vlasništvu tužitelja (1657 zemljišnoknjižnih uložaka) pribavljanog sa portala uredjenazemlja.hr; 3. pribaviti od Grada Dubrovnika i/ili Općinskog suda u Dubrovniku zemljišnoknjižne podatke svih stanova u njegovom vlasništvu na području Grada Dubrovnika i neposredne okolice; 4. zatražiti od Grada Dubrovnika popis stanova namijenjenih za socijalno i stambeno zbrinjavanje te eventualna procjena odgovarajućih stanova u vlasništvu tužitelja.

4.U sporu je održana rasprava 18. lipnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila opunomoćenica zainteresirane osobe, dok nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge zainteresirane osobe i to da se u ovom sporu provede procjeniteljsko-građevinsko vještačenje, da se od Grada Dubrovnika, odnosno Općinskog suda u Dubrovniku pribave i pregledaju zemljišnoknjižni podaci svih stanova u tužiteljevom vlasništvu na području Grada Dubrovnika i neposredne okolice, te da sud od Grada Dubrovnika pribavi i pregleda popis stanova namijenjenih za socijalno i stambeno zbrinjavanje, kao i eventualnu procjenu odgovarajućih stanova u vlasništvu tužitelja, to na okolnosti koje su precizirane u odgovoru na tužbu i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/22- 01/03, URBROJ: 2117-11/9-24-36 od 9. srpnja 2024. točkom 1. KB iz [adresa], zainteresiranoj osobi u ovom sporu, na ime naknade za nekretninu zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ekspropriranu pravomoćnim rješenjem Općine Dubrovnik, Sekretarijata za komunalne poslove, broj:

UP/I-05/1-454-78 od 22. siječnja 1980., u svrhu izgradnje priključne ceste od puta JA (na Ilijinoj glavici) do Jadranske turističke ceste, utvrđena je naknada u iznosu 25.760,57 eura, i to za 1/3 suvlasničkog dijela, koju je dužan isplatiti Grad Dubrovnik kao jedan od solidarno odgovornih pravnih slijednika nekadašnje Općine Dubrovnik, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja, uz isplatu zakonske zatezne kamate koja teče od dana donošenja rješenja pa do isplate.

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 943-03/24-01/15, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 15. prosinca 2025. postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora poništeno je naprijed citirano rješenje prvostupanjskog tijela, te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio naprijed citirano prvostupanjsko rješenje uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i poništava to rješenje uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13. Odredbom članka 32. stavka 1. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12) propisano je da naknada za izvlaštenu nekretninu određuje se, u pravilu, davanjem na ime naknade druge odgovarajuće nekretnine koja odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu kojom se vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu.

Odredbom članka 33. stavka 1. istog Zakona propisano je da ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje, ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe.

Stavkom 2. da tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.

Odredbom članka 46. istog Zakona propisano je da se odredbe ovoga Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

Odredbom članka 47. istog Zakona propisano je da će se odredbe ovoga Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine odgovarajuće primijeniti i u slučajevima kada je izvlaštenje izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. godine, ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu ovoga Zakona, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade. Naknada iz stavka 1. ovoga članka tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog slijednika. Prijašnji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u smislu stavka 1. ovoga članka u roku godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi zainteresirane osobe poništio naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje, to stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom postupio na opisani način, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Naime, sud prije svega nalazi potrebnim navesti kako prema podacima upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu, proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-943-04/19-01/416, URBROJ: 514-04-02-01-01-01/07-22-02 od 15. lipnja 2022. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-944-07/00- 01/28, URBROJ: 2117-03-02/3-19-75 od 26. kolovoza 2019. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim rješenjem KB utvrđeno je pravo na naknadu za ekspropriranu čest. zgr. [katastarska čestica]-bez zemljišta k. o. [katastarska općina] davanjem u vlasništvo u 1/3 dijela eksproprirane nekretnine koja nije oduzeta iz posjeda prijašnjim vlasnicima. Rješenjem tuženika ocijenjeno da odredbe članka 32. i 33. Zakona o izvlaštenju ne predviđaju mogućnost određivanja naknade na način da se ista odredi povratom u vlasništvo prijašnjim vlasnicima eksproprirane nekretnine, pa žalitelj Grad Dubrovnik osnovano osporava mogućnost naturalnog povrata čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], jer izraz koji prvostupanjsko tijelo upotrebljava u obrazloženju pobijanog rješenja („zamjenska") semantički jasno i nedvosmisleno upućuje na davanje nečega (u konkretnom slučaju druge odgovarajuće nekretnine koja odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu kojom se vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu) umjesto čega drugog (u konkretnom slučaju eksproprirane čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]). Pored navedenog istaknuto je da iz odredbi članka 32. stavka 1. i članka 33. stavka 1. Zakona o izvlaštenju proizlazi da je davanje zamjenske nekretnine na ime naknade pravilo, a ne iznimka, pa je, prema mišljenju drugostupanjskog tijela, trebalo u okviru prvostupanjskog postupka provesti odgovarajući dokazni postupak kako bi se ispitalo i raspravilo na adekvatan način postoji li zaista mogućnost davanja na ime naknade druge odgovarajuće nekretnine. Pri tome je, pozivom na odredbe članka 136. i 183. ZUP-a detaljno obrazloženo da izjava obveznika naknade da ne raspolaže drugom odgovarajućom nekretninom može biti odlučan dokaz na kojem će prvostupanjsko tijelo temeljiti svoju odluku tek onda kada se ostalim dokazima ne uspije utvrditi navedena pravno odlučna činjenica, što je u konkretnom slučaju propušteno učiniti, zbog čega je prvostupanjsko rješenje poništeno. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je raspraviti i utvrditi sve navedene pravno odlučne činjenice i raspraviti sporna pravna pitanja na koja je ukazano u obrazloženju ovog rješenja, održati usmenu raspravu na kojoj će svim strankama u postupku, u smislu odredbe članka 8. stavka 1. te odredbe članka 143. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, omogućiti upoznavanje sa svim činjenicama i dokazima na kojima će prvostupanjsko tijelo utemeljiti svoju odluku te nakon što predmet raspravi u izloženom pravcu, odnosno nakon što na nesporan način utvrdi sve pravno relevantne činjenice, prvostupanjsko tijelo ponovno će odlučiti o zahtjevu za određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu, pri čemu će obrazloženjem rješenja pružiti odlučne razloge za odluku kakva je dana izrekom rješenja. U obrazloženju osporenog rješenja tuženik detaljno i iscrpno reproducira sve izvedene dokaze prvostupanjskog tijela u ponovljenom postupku (stranice od 8. do 10.), nakon čega detaljno elaborira razloge zbog kojih prvostupanjsko rješenje od 9. srpnja 2024. nije pravilno i zakonito, te tuženik donosi svoje rješenje od 15. prosinca 2025. naprijed citirane izreke, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

16.Sud nadalje primjećuje kako tužitelj predmetnom tužbom osporeno rješenje tuženika osporava iz razloga što smatra da nisu egzistentni razlozi zbog kojih tuženik ponovno poništava prvostupanjsko rješenje i predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak, pri čemu posebice apostrofira kao prvo to što je tuženik odstupio od stajališta iz prethodnog poništavajućeg rješenja s obzirom da je u prethodnom rješenju zauzeo stajalište da je vještak građevinske struke TB prilikom procjene tržišne vrijednosti nekretnine naknadu utvrdio pogrešno, uzevši u obzir i zemljište pod zgradom, premda u rješenju o eksproprijaciji izričito stoji da je tim rješenjem obuhvaćena samo čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada bez zemljišta u k. o. [katastarska općina], a da će se naknadno provesti postupak oduzimanja iz posjeda vlasnika zemljišta koje se nalaze ispod zgrade i okolno zemljište koje služi za redovitu upotrebu zgrade, dok u osporenom rješenju tuženik zauzima stajalište prema kojem građevinski vještak PB naknadu u novcu nije adekvatno ni potpuno izračunao jer obuhvaća samo zgradu bez zemljišta, a ne obuhvaća zemljište ispod zgrade, vanjski WC, kao ni okolno zemljište, okućnicu i vrt, slijedom čega da ostaje nejasno i nerazumljivo što je uopće prema uputi drugostupanjskog tijela predmet vještačenja. Drugi razlog za koji tužitelj drži da nije egzistentan jest taj što tuženik u osporenom aktu tvrdi kako nije dovoljno ispitano postoji li druga odgovarajuća nekretnina koja odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se izvlastila, u svezi s čim tužitelj smatra kako je kroz provedeni upravni postupak dokazao kako tužitelj u svom vlasništvu nema takvu nekretninu.

17.U svezi prethodno izloženog, uzimajući u obzir podatke upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, ovaj sud nalazi da tužbeni prigovori koje tužitelj ističe u tužbi nisu osnovani, to pak stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik ponovno poništio prvostupanjsko rješenje i predmet tijelu prvog stupnja vratio na ponovni postupak, pa tako i razloge koje tužitelj problematizira, pri čemu je ovaj sud u cijelosti suglasan sa stajalištem tuženika iz osporenog akta po pitanju razloga zbog kojih je tuženik ponovno poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak, pa tako i onih koje tužitelj smatra neutemeljenima.

18.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za kazati kako niti ovaj sud ne nalazi da bi predmetna naknada za ekspropriranu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila određena sukladno odredbama članka 32. i 33. Zakona o izvlaštenju, a na što je prvostupanjsko tijelo već bilo upućeno prethodnim rješenjem tuženika KLASA: UP/II- 943-04/19-01/416, URBROJ: 514-04-02-01-01-01/07-22-02 od 15. lipnja 2022., ovo iz razloga što je prvostupanjsko tijelo opet kao i ranije i to suprotno danim uputama, svoje rješenje od 9. srpnja 2024. o nemogućnosti davanja naknade u odgovarajućoj zamjenskoj nekretnini, utemeljilo jedino i isključivo na očitovanju nadležnog upravnog tijela Grada Dubrovnika da u ovom trenutku ne raspolaže odgovarajućom nekretninom radi određivanja naknade, a koje je već tuženik ocijenio kao formalistički i nedostatan dokaz radi određivanju naknade u novcu. Ujedno, prvostupanjsko tijelo je propustilo uzeti u razmatranje druge dokaze, a osobito one na koje se pozvala zainteresirana osoba i to Strategiju upravljanja imovinom Grada Dubrovnika od 2023. -2029. iz koje proizlazi da u evidencijama Grada Dubrovnika postoji 262 stana od kojih je 58% u izvornom vlasništvu Grada Dubrovnika, a za 42% se vodi postupak povrata oduzete imovine, da se prema načinu korištenja 33% stanova koristi bez valjane pravne osnove, da od ukupnog broja 12% stanova nije uporabljivo, te da se 19% ne koristi. Stoga, uzimajući u obzir navedene podatke iz Strategije upravljanja imovinom, tj. da se 33% stanova koristi bez valjane pravne osnove i da se 19% stanova ne koristi, bez detaljne analize tih podataka ne može se prihvatiti vjerodostojnim podatkom da Grad Dubrovnik ne raspolaže odgovarajućim zamjenskim stanom koji prema načinu korištenja, po površini i tržišnoj vrijednosti odgovara tržišnoj vrijednosti od 1/3 dijela eksproprirane čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19.Nadalje, sud je suglasan i sa stajalištem tuženika kako s obzirom na ustrajale zahtjeve u tijeku postupka koje je istaknula pravna prednica zainteresirane osobe, majka RB, a potom i sam KB kao njezin pravni slijednik, da se naknada za eksproprirani suvlasnički dio nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odredi davanjem u vlasništvo zamjenske nekretnine, jer je takav oblik naknade najadekvatniji uzimajući u obzir sve okolnosti ovog slučaja. Ovo iz razloga što su prijašnji suvlasnici JB i MB, a kasnije tijekom postupka eksproprijacije njihovi zakonski nasljednici 1. nasljednog reda RB, IB i NB rod. IB, tražeći naknadu za ekspropriranu čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prvenstveno tražili naknadu u vidu zamjenske nekretnine, odnosno dva dvosobna stana. Međutim, taj zahtjev nije prihvatila tadašnja općina Dubrovnik kao korisnik eksproprijacije već je prijašnjim vlasnicima ponuđen jedan četverosobni stan površine 83 m2, uz uvjet da ekspropriranu zgradu oslobode od osoba i stvari i predaju u posjed korisniku eksproprijacije, ali taj uvjet nije bio ispunjen, jer se u ekspropriranu kuću u međuvremenu uselila RB sa sinom KB. No, unatoč tome NB se uselila u ponuđeni stan, bez odgovarajuće odluke Općine Dubrovnik o dodjeli stanarskog prava, ali je u sudskom postupku ishodila presudu koja nadomješta odluku o dodjeli stanarskog prava i otkupu navedenog stana sukladno Zakonu o prodaji stanova sa stanarskim pravom, čime je ona u konačnici riješila pitanje naknade za svoj suvlasnički dio od 1/3 dijela. Time je ostalo neriješeno pitanje naknade za suvlasničke dijelove IB i RB, svakoga za 1/3 dijela. Naknada za suvlasnički dio IB riješena je na način da je pred prvostupanjskim tijelom na zapisnik od 13. ožujka 2023. zaključen sporazum o naknadi za predmetnu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] između Grada Dubrovnika i ovlaštenika IB prema kojem je ugovorena isplata naknade u iznosu od 25.760,57 eura za 1/3 suvlasničkog dijela, sukladno nalazu i mišljenju vještaka PB te je zaključkom od 13. ožujka 2023. postupak u tom dijelu pravomoćno obustavljen. Time je u konačnici ostalo neriješeno jedino pitanje naknade za suvlasnički dio RB od 1/3 dijela koja je tijekom postupka, a nakon njezine smrti njezin nasljednik KB, ovdje zainteresirana osoba, također, istaknuo istovrsni zahtjev za naknadom, i to baš u predmetnoj nekretnini, pri čemu su naveli posebnu okolnost da u predmetnoj nekretnini neometano prebivaju od trenutka eksproprijacije pa do danas, budući da ista nije oduzeta iz posjeda prijašnjih vlasnika i srušena radi ostvarenje svrhe radi koje je eksproprirana, što u je ovom predmetu nesporna činjenica.

20.Polazeći od te nesporne činjenice, kao i činjenice da se čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] prema važećem GUP-u Grada Dubrovnika, nalazi u koridoru prometnice, zbog čega je naturalni povrat iste nekretnine isključen u smislu odredaba članka 32. stavka 1. i članka 33. stavka 1. Zakona o izvlaštenju iz razloga što navedene zakonske odredbe ne predviđaju mogućnost određivanja naknade na način da se ista odredi povratom u vlasništvo prijašnjim vlasnicima eksproprirane nekretnine, već se naknada primarno određuje u odgovarajućoj zamjenskoj nekretnini, a u novcu tek supsidijarno, odnosno tek ukoliko korisnik izvlaštenja nema odgovarajuće zamjenske nekretnine ili ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje ne prihvati drugu odgovarajuću nekretninu. Ujedno, za nadodati je kako naknada u drugoj odgovarajućoj nekretnini predstavlja zakonski primarni oblik naknade, pogotovo u ovom slučaju u kojem je prijašnjim vlasnicima eksproprirana obiteljska kuća u kojoj su nesmetano živjeli do pokretanja postupka eksproprijacije. Drugi razlog se nalazi u činjenici da s naknadom u iznosu od 25.760,57 eura za 1/3 suvlasničkog dijela, zainteresirana osoba KB ne može steći u vlasništvo drugi odgovarajući stambeni prostor (jednosoban ili sličan stan od cca 30 m2) te bi u slučaju da pristane na novčanu naknadu i da takvo rješenje o određivanju naknade u novcu postane pravomoćno, Grad Dubrovnik bi na temelju pravomoćnog rješenja o naknadi u novcu stekao ovršni naslov za iseljenje (dobrovoljno ili pod prisilom ovršnog rješenja), a ovlaštenik naknade KB bi iseljenjem iz predmetne nekretnine postao još teži socijalni slučaj beskućnik koji bi morao tražiti odgovarajući socijalni stan uz subvenciju najamnine i troškova stanovanja, na teret [adresa] ili Republike Hrvatske, pa u okolnostima konkretnog slučaja naknada u drugoj odgovarajućoj nekretnini predstavlja na Zakonu o izvlaštenju utemeljen primarni oblik naknade, koji je u ovoj upravnoj stvari jedini razuman i obostrano pravedan oblik naknade, kako za ovlaštenika naknade tako i za obveznika naknade.

21.U prilog određivanja naknade u drugoj odgovarajućoj nekretnini (po mogućnosti jednosoban ili sličan stan) ide i točka IV. pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji, broj: UP/I-05/1-454-78 od 22. siječnja 1980., na koje se poziva zainteresirana osoba, prema kojoj je korisnik eksproprijacije prije rušenja zgrade prijašnjem vlasniku, ako u toj zgradi stanuje i nosiocima stanarskog prava u toj zgradi, dužan osigurati korištenje drugog stana koji ne pogoršava uvjete stanovanja, ukoliko se zainteresirane stranke drugačije ne sporazume. Navedenim pravomoćnim rješenjem o eksproprijaciji, prijašnji vlasnik je, iako je izgubio pravo vlasništva, zaštićen od deložacije i sličnih oblika prisilnog iseljenja u slučaju rušenja eksproprirane zgrade i privođenja nekretnine istoj ili sličnoj namjeni sukladno važećem GUP-u (npr. proširenja postojeće prometnice, izgradnje nogostupa, parkirališta i sličnoj javnoj namjeni), pa se naknada u drugoj odgovarajućoj nekretnini uz gore navedene razloge, i iz tog razloga, nameće kao primaran oblik naknade.

22.Imajući u vidu da je odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju propisano da će se odredbe tog Zakona primijeniti na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu tog Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute te da je odredbom članka 32. stavka 1. Zakona o izvlaštenju propisano da se naknada za izvlaštenu nekretninu određuje, u pravilu, davanjem na ime naknade druge odgovarajuće nekretnine koja odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu kojom se vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu te da je prema odredbi članka 33. stavka 1. Zakona o izvlaštenju ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe i da je prema stavku 2. istog članka tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja, niti ovaj sud ne može otkloniti kao neosnovane prigovore zainteresirane osobe da prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja nije navelo valjane razloge zbog kojih je donijelo svoje rješenje o određivanju naknade u novcu, u odnosu na primijenjenu prihodovnu metodu procjene i s tim u vezi i visinu naknade, iz kojeg razloga je i po mišljenju ovog suda prvostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu, zbog čega je tuženik zakonito postupio kada je to rješenje poništio i predmet vratio tom tijelu na ponovni postupak, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

23.Nadalje, sud također prihvaća stajalište tuženika iz osporenog rješenja kako naknada u novcu koja je određena prvostupanjskim rješenjem ne samo da nije adekvatna, već nije ni potpuna, jer obuhvaća samo zgradu bez zemljišta, dok ne obuhvaća vanjski WC, niti obuhvaća zemljište pod zgradom, kao ni okolno zemljište, okućnicu i vrt, to pak iz razloga što je prijašnjim vlasnicima uz zgradu bez donošenja posebnog rješenja o deposedaciji oduzeto i zemljište i to dio čest. zem: [katastarska čestica] - u površini od 144 m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 28 m2, a za koje nekretnine se, također, u izvanparničnom postupku pred Općinskim sudom u Dubrovniku, broj: IR- 155/81 određivala naknada. Stoga je, u konkretnom slučaju, i po mišljenju ovog suda potrebno imati u vidu da je prijašnjim vlasnicima eksproprirana stambena (zgrada površine 59,49 m2, izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u korist Općine Dubrovnik radi izgradnje priključne ceste od Puta JA (na Ilijinoj glavici) do Jadranske turističke ceste u Dubrovniku, a da je bez donošenja posebnog rješenja deposedirano zemljište dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 144 m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 28 m2, za istog korisnika i u istu svrhu za koju je proveden postupak eksproprijacije stambene zgrade. S obzirom na načelo pravnog jedinstva nekretnine (zemljišta i zgrade) uspostavljeno člankom 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je stupio na snagu 1. srpnja 1997. i odredbu članka 3. stavak 3. Zakona o izvlaštenju kojim je propisano da potpuno izvlaštenje zemljišta obuhvaća i zgradu i druge građevinske objekte koji se na njemu nalaze, zainteresirana osoba je osnovano istaknula da se u ovom postupku ne može odvojeno tretirati pravnu sudbinu zgrade od zemljišta ili obrnuto zemljišta od zgrade. Pored toga, u prilog određivanja naknade za ekspropriranu zgradu i zemljište govore i odredbe članka 7. stavak 2. Zakona o eksproprijaciji (Narodne novine, broj 10/78 i dr.) na temelju kojeg je eksproprirana predmetna zgrada, prema kojima eksproprijacijom zgrade ili zemljišta korisnik eksproprijacije stječe pravo korištenja zemljišta za izgradnju objekta odnosno izvođenje radova radi kojih je izvršena eksproprijacija. Iz navedene odredbe slijedi da nema potrebe posebnog dodjeljivanja zemljišta na kojem je eksproprirana zgrada, ako je ono bilo već u društvenom vlasništvu. Naime, samom eksproprijacijom zgrade korisnik eksproprijacije stječe pravo korištenja zemljišta za izgradnju objekta odnosno izvođenje radova radi kojih je izvršena eksproprijacija. Odredba članka 7. stavak 2. Zakona o eksproprijaciji omogućava korisniku eksproprijacije da eksproprijacijom zgrade na zemljištu koje može biti u društvenom vlasništvu, stekne pravo korištenja zemljišta za izgradnju objekata odnosno izvođenje radova radi kojih je izvršena eksproprijacija, a da prethodno ne provede nakon eksproprijacije i postupak deposedacije nekretnina (pravno stajalište iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-2423/1990 od 3. listopada 1990.). Tome treba nadodati da je Upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Us-9199/1995 od 26. ožujka 1997. zauzeo identično stajalište da prijašnjem vlasniku ekspropriranog dijela zgrade pripada pravo na naknadu za odgovarajući dio zemljišta na kojem se nalazi ta zgrada. Prema stajalištu tog suda polazeći od odredbe članka 30. ranije važećeg Zakona o eksproprijaciji (Narodne novine, broj 46/82, pročišćeni tekst, 28/87, 39/88, 73/91) kojom je bilo propisano da je konačno rješenje o eksproprijaciji osnova za ulaženje u posjed eksproprirane nekretnine i u odnosu na stambene ili poslovne prostorije u ekspropriranoj zgradi, nije ni trebalo biti doneseno posebno rješenje o deposedaciji zemljišta, već je pravo korištenja građevinskog prestalo na temelju eksproprijacije objekta.

24.Stoga, budući je u konkretnom slučaju pravomoćnim rješenjem Općine Dubrovnik, Sekretarijata za komunalne poslove, broj: UP/I-05/1-454-78 od 22. siječnja 1980., u svrhu izgradnje priključne ceste od puta JA (na Ilijinoj glavici) do Jadranske turističke ceste, eksproprirana nekretnina zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 50,49 m2, prijašnje vlasništvo JB i Ć, a zainteresirana osoba njihov nasljednik za 1/3 dijela, po sada pok. majci RB, izgrađena na nacionaliziranoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje zemljište je u vrijeme eksproprijacije bilo u društvenom vlasništvu, eksproprijacijom zgrade korisnik eksproprijacije Općina Dubrovnik stekla je pravo korištenja zemljišta radi izgradnje ceste pa nije bilo potrebe pravomoćnim rješenjem Općine Dubrovnik, Sekretarijata za komunalne poslove, broj: UP-I-05/1-454-78 od 25. lipnja 1980. ili posebnim rješenjem izvršiti deposedaciju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. S tim u vezi dodatno je za navesti kako se u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz-6/2013-8, a koja se referira na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bistrović protiv Hrvatske, navodi da se država za ostvarenje svog cilja miješa u mirno uživanje vlasništva pojedinca, pa je u postupku izvlaštenja potrebno postići ravnotežu između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitom temeljnih prava pojedinaca, upravo je naknada za izvlaštenu nekretninu i njezina visina i način izračuna bitna za procjenu postoji li tražena ravnoteža i nameće li se izvlašteniku nerazmjeran teret.

25.Slijedom prethodno izloženog, a uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja ocjena je i ovoga suda da je u ovoj upravnoj stvari trebalo imati u vidu naprijed navedena pravna stajališta te utvrditi je li u predmetnom postupku izvlaštenja odnosno određivanja naknade za ekspropriranu stambenu zgradu postignuta poštena ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitom temeljnih prava pojedinaca, posebno u smislu je li naknada za izvlaštenu nekretninu, tj. njezina vrsta, visina i način izračuna koja je bitna za procjenu postoji li tražena ravnoteža i nameće li se izvlašteniku nerazmjeran teret, određena u skladu s temeljenim principima Zakona o izvlaštenju i ustavnim načelima o zaštiti prava vlasništva. Prema ocjeni ovoga suda prvostupanjskim rješenjem utvrđena naknada na ime izvlaštenja ne udovoljava osnovnim principima iz članka 32. stavak 1. Zakona o izvlaštenju prema kojem se naknada za izvlaštenu nekretninu određuje, u pravilu, davanjem na ime naknade druge odgovarajuće nekretnine koja odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu kojom se vlasniku omogućavaju isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu (u konkretnom slučaju da odgovara tržišnoj vrijednosti i uvjetima korištenja 1/3 dijela eksproprirane čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s pripadajućim zemljištem). Budući da utvrđena naknada ne udovoljava zakonskim principima, to ujedno znači da ne udovoljava ni odredbama članka 48. Ustava RH (jamči se pravo vlasništva) i članaka 50. Ustava (zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti) te odgovarajućim odredbama Konvencija za ljudska prava, Protokol br. 3, Članak 1. (zaštita vlasništva) da svako ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva te da nitko se ne smije lišiti svojega vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predvedene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.

26.Konačno, za navesti je i kako je ovaj sud u cijelosti suglasan i sa danom uputom tuženika u osporenom rješenju za daljnjim postupanjem tijela prvog stupnja u ponovnom postupku, prema kojoj uputi je prvostupanjsko tijelo dužno provesti odgovarajući postupak po drugom voditelju postupka radi utvrđivanja naknade u drugoj odgovarajućoj nekretnini, a tek ako se iz objektivnih razloga utvrdi da Grad Dubrovnik iz fonda praznih i/ili bespravno useljenih stanova ne raspolaže odgovarajućim stanom koji po tržišnoj vrijednosti i drugim uvjetima korištenja odgovara 1/3 dijela eksproprirane nekretnine, što treba utvrditi na temelju uvida u sve raspoložive stanove i vještačenjem po drugom vještaku građevinske struke kojeg će prvostupanjsko tijelo imenovati uz prethodnu suglasnost stranaka, a koji vještak će poredbenom metodom prema odredbama članka 32.-33. Zakona o izvlaštenju utvrditi tržišnu vrijednost 1/3 dijela eksproprirane zgrade i pripadajućeg zemljišta ispod zgrade i zemljišta redovnog za uporabu zgrade, nalaz i mišljenje vještaka dostaviti strankama u postupku i odrediti im primjereni rok za očitovanje te potom održati usmenu raspravu na kojoj će svim strankama u postupku, u smislu odredbe članka 8. stavka 1. te odredbe članka 143. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, omogućiti upoznavanje sa svim činjenicama i dokazima na kojima će prvostupanjsko tijelo utemeljiti svoju odluku te posebno razmotriti mogućnost sporazuma o davanju naknade u drugoj odgovarajućoj nekretnini ili u nekom drugom obliku (kao npr. osobna služnost stanovanja i slično) koji nije protivan Ustavu i zakonima Republike Hrvatske. Ujedno, nakon što predmet raspravi u izloženom pravcu, odnosno nakon što na nesporan način utvrdi sve pravno relevantne činjenice u smislu primjedbi i uputa iz ovoga rješenja i prethodnog drugostupanjskog rješenja, prvostupanjsko tijelo ponovno će odlučiti o zahtjevu za određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu, pri čemu će obrazloženjem rješenja pružiti odlučne razloge za odluku kakva je dana izrekom rješenja.

27.Zaključno, sud nalazi potrebnim istaknuti kako osporenim rješenjem tuženika uopće nije odlučeno o zahtjevu zainteresirane osobe za određivanjem naknade za ekspropriranu nekretninu, niti je konačno određen oblik naknade, već je istim poništeno prvostupanjsko rješenje od 9. srpnja 2024. i predmet se vraća tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, s tim da sud u cijelosti prihvaća razloge zbog kojih je tuženik postupio na takav način pri čemu je za to dao jasne i argumentirane razloge, u kojim okolnostima sud ne nalazi da bi bilo povrijeđeno bilo koje od načela upravnog postupka, te osporenim rješenjem uopće nije meritorno riješena konkretna upravna stvar jer je tek potrebno u ponovljenom postupku donijeti novo zakonito rješenje i meritorno riješiti konkretnu upravnu stvar uz prethodno zakonito provođenje upravnog postupka u kojem je tijelo prvog stupnja dužno postupiti upravo na način na koji mu je tuženik dao uputu u osporenom rješenju, s kojom uputom je u cijelosti suglasan i ovaj sud, što pak znači da tek treba u ponovljenom postupku konačno odlučiti o zahtjevu zainteresirane osobe za određivanjem naknade za ekspropriranu nekretninu.

28.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

29.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

30. Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 11. svibnja 2026. te za pristup na raspravu 18. lipnja 2026. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 2.500,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi i obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 29. lipnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju Gradu Dubrovniku, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, uz zapisnik od 18. lipnja 2026. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 18. lipnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenicima zainteresirane osobe odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Katija Njirić i Vicko Kisić, Dubrovnik, Između polača 18, uz zapisnik o objavi,

- u spis.