- 1 -              Revd 4232/2023-2

Broj: Revd 4232/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. H., vlasnika građevinskog obrta "S.", P., OIB ..., zastupanog po punomoćniku L. Š., odvjetniku u P., protiv tuženika 1. A. L. iz K., OIB ... i 2. E. Š. L. iz K., OIB ..., zastupanih po punomoćniku I. B., odvjetniku u P., radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1141/2022-3 od 7. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-19/2019-69 od 2. lipnja 2022., na sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog tuženika A. L. i E. Š. L. za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženici 1. A. L. i 2. E. Š. L. podnijeli su ovom sudu prijedlog da im se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1141/2022-3 od 7. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-19/2019-69 od 2. lipnja 2022., zbog dva pitanja kojeg smatraju važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tuženici su kao naručitelji sklopili ugovor o građenju obiteljske kuće s društvom Nova gradnja d.o.o. kao izvođačem radova, a utvrđeno je da je radove u vrijednosti od 31.937,69 kn izveo tužitelj po nalogu izvođača (601. ZOO). Izvođač radova i tužitelj su 10. veljače 2014. sklopili sporazum o uređenju međusobnih odnosa u kojem je, između ostalog, prema utvrđenju sudova nižeg stupnja, ugovorili da izvođač radova ovlašćuje podizvoditelja (tužitelja) da na temelju tog Sporazuma „bez njegovog daljnjeg sudjelovanja, miješanja ili odobrenja može neposredno od investitora zatražiti i postići naplatu navedenog iznosa“. Sudovi nižeg stupnja su ocijenili da je time tražbina prenesena na tužitelja pa su prihvatili tuženi zahtjev.

6. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženici su postavili dva pitanja za koja smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoj prava kroz sudsku praksu, a ona glase:

a) „Mogu li se na određeni sporazum primijeniti  pravila koja uređuju ustup tražbine (cesiju) kada taj sporazum ne sadrži odredbe o prijenosu tražbine, niti ustupanju, niti cesiji tražbine, niti slične izraze, već sadrži ovlaštenje izvođača podizvođaču da od naručitelja neposredno zatraži i naplati cijenu radova koje je kao podizvođač izveo naručitelju i još uvijek nisu bili plaćeni izvođaču, što odgovara sadržaju odredbe čl. 602. ZOO-a o neposrednom zahtjevu izvođačevih suradnika prema naručitelju?

b) Mogu li se na određeni sporazum primijeniti  pravila koja uređuju ustup tražbine (cesiju) kada taj sporazum ne sadrži odredbe o prijenosu tražbine, niti ustupanju, niti cesiji tražbine, niti slične izraze, već sadrži ovlaštenje izvođača podizvođaču da od naručitelja, kao punomoćnik izvođača pokrene bilo koji postupak pred svim državnim tijelima ili javnim bilježnikom, radi naplate te tražbine“?

7. Kao razlog važnosti navedenih pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni tuženici ističu da o istima nema prakse revizijskog suda, dok je shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda suprotno pravnom shvaćanju iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-625/2017 od 14. svibnja 2020.

8.1. Od odgovora na prvo pitanje ne ovisi ishod spora koji bi bio različit, tj. u korist tuženika. Već u samom pitanju sadržan je i odgovor jer je u njemu navedeno da sporazum između izvođača i podizvođača odgovara sadržaju odredbe čl. 602. Zakona o obveznim odnosima o neposrednom zahtjevu izvođačevih suradnika prema naručitelju. Nije odlučno za ishod spora je li tužitelj stekao tražbinu na temelju cesije (čl. 80. ZOO) ili njegova aktivna legitimacija proizlazi iz čl. 602. ZOO.

8.2. Drugo pitanje je u biti jednako prvom pitanju, osim što je u njemu dodano da je tužitelj stekao ovlaštenje naplate tražbine „kao punomoćnik“. To nije utvrđenje sudova nižeg stupnja, tj. nije navedeno da je prema Sporazumu od 10. veljače 2014. tužitelj ovlašten zastupati izvođača radova kao njegov punomoćnik i u tom svojstvu pokretati bilo koji postupak pred svim državnim tijelima ili javnim bilježnikom, radi naplate tražbine. Naprotiv, sudovi su utvrdili da tužitelj bez daljnjeg sudjelovanja, miješanja ili odobrenja izvođača radova, može neposredno od investitora zatražiti i postići naplatu navedenog iznosa (to su i tuženici naveli u prvom pitanju). Stoga od odgovora na ovako postavljeno pitanje također ne ovisi odluka u ovom sporu.

9. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje

revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 17. siječnja 2024.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.