REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1336/2026-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su nepoštene ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu koji je Tužiteljica kao korisnik kredita dana 01. kolovoza 2003. godine sklopila s Tuženikom kao davateljem kredita broj: 068-50-1975095, koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Mladena Matoša pod poslovnim brojem Ou-1640/2003, u dijelu u kojem je je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Tuženika, Članak 2.: „...promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora... Kamata po dospijeću je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

II. Nalaže se Tuženiku da Tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka 3.170,13 €, €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 29. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o nenamjenskom kreditu broj: 068-50- 1975095 kojim je Tužiteljici je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 117.700,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Raiffeisenbank Austria d.d sklopljen kod javnog bilježnika Mladena Matoša pod poslovnim brojem Ou-1640/2003 od dana 01. kolovoza 2003. godine. Nalaže se Tuženiku da Tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kao korisnik kredita dana 01.08.2003. godine sklopila s Tuženikom kao davateljem kredita Ugovor o kreditu broj: 068-50-1975095 (dalje: Ugovor o kreditu). Temeljem navedenog Ugovora o kreditu, Tužiteljici je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 117.700,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja.

2. Kao naknadu tj. cijenu koju Tužiteljica kao korisnik kredita plaća za to što joj je Tuženik kao banka stavila na raspolaganje iznos od 117.700,00 EUR, ugovorena je redovna kamata u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te interkalarnu kamatu jednaku redovnoj kamati koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja.

3. Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Raiffeisenbank Austria d.d. i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 6,00% godišnje.

4. Rok otplate kredita iznosi 300 mjeseci.

5. Dana 19.12.2008. godine sklopljen je Dodatak br. I. ugovora o kreditu, na iznos od 117,700.00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća, sa redovnom kamatom koja je promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, a u trenutku sklapanja ovog Dodatka iznosi 5,50% godišnje, kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je promjenjiva u skladu sa propisima, sa rokom otplate 300 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća, i ostalim uvjetima iz Osnovnog ugovora te je kredit iz Osnovnog ugovora iskorišten dana 29.08.2003. godine te da su sve dospjele obveze po predmetnom kreditu podmirene.

6. Dana 27.04.2011. godine sklopljen je Dodatak br. II. ugovora o kreditu kojim je utvrđena odgoda otplate kredita do dana 31.03.2012. godine.

7. U predmetnom Ugovoru o kreditu, Tuženik je kao kreditor Tužiteljici kao potrošaču, u unaprijed formaliziranom standardiziranom ugovoru nametnuo ugovoru odredbu kojom jednostrano mijenja redovnu kamatu, čime je Tuženik jednostrano mijenjao cijenu kredita. Naime, u odredbi Članka 2. Ugovora o kreditu stoji: „Redovna kamata: 6,00% (šest posto) godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. lnterkalarna kamata je jednaka redovnoj kamati i naplaćuje se prilikom korištenja kredita. Kamata po dospijeću je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

8. Tužiteljici niti danas nije jasno na koji je način banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu. Jasno je samo da je Tuženik svojom odlukom jednostrano mijenjao kamatu, iskazavši da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke bez navođenja ikakvih, još manje jasnih provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. O navedenoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo niti se utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna elemenata koji utječu na promjenu stope. Tuženik je suprotno odredbama o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu Europske unije prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu Tužiteljice.

9. Odredbom o redovnoj kamatnoj stopi određuje se visina ugovorne obveze korisnika kredita i cijena koju plaća korisnik kredita za stavljanje kredita na raspolaganje. Zbog navedenog, odredba o kamatnoj stopi mora biti određena odnosno odrediva, sukladno Članku 269. Stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO/05), koji propisuje da ugovorna obveza (činidba) mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema Članku 272. ZOO/05, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan (Članak 270. Stavak 1. ZOO/05).

10. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (Članak 324. ZOO/05).

11. U konkretnom slučaju ugovor ne može opstati zbog ništetnosti odredaba o kreditu.

12. Određena je jedino kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora, tako da je jedino ta kamatna stopa valjana, dok način promjene kamatne stope, koji je prepušten u potpunosti volji druge ugovorne strane, banke, nije jasan, nije određen, niti je odrediv. Stoga je cijena kredita neodrediva. Cijena kredita je bitan sastojak svakog ugovora, te ako je ista neodrediva Ugovor o kreditu ne može opstati, odnosno ništetan je u cijelosti.

13. Tuženik je promjenom kamatne stope jednostrano povisio ratu Tužiteljici te u razdoblju stekao bez osnove znatna financijska sredstva.

14. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa posl.br. P- 1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 04.07.2013. godine donio presudu kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.04.2005. godine do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to u čl.81,82. i 90, a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Presudu je potvrdio Visoki trgovački sud u Zagrebu dana 13.06.2014. godine pod posl.br. Pž-7129/13 i Vrhovni sud RH pod posl.br Revt 249/14 dana 09.04.2015. godine.

16. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju 01.04.2005. godine do 31.12.2008. godine (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

17. Sukladno čl.502.c. ZPP-a i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud je vezan za utvrđenja navedenih sudova u postupcima zaštite kolektivnih interesa.

18. Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti ugovora o nenamjenskom kreditu broj 068-50-1975095 koji je tužiteljici odobren kao korisniku kredita u iznosu 117.700,00 EUR u cijelosti.

19. Za slučaj da sud nakon provedene rasprave i zaključenja postupka utvrdi da nije ništetan cijeli ugovor nego samo ugovorne odredbe koje određuje jednostrano mijenjanje cijene kredita (kamate od strane tužiteljice), tužiteljica je postavila kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ugovora o kreditu koji je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila s tuženom 1. kolovoza 2023. kao davateljem kredita broj 068-50- 1975095 dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika (čl. 2. ugovora).

20. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

21. Tužitelj ugovor o kreditu smatra ništetnim zbog navodne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

22. Tuženik ističe kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna, no sve i kada bi bila ništetna, ista ne bi uzrokovala ništetnost cijelog ugovora.

23. Tako Visoki trgovački sud RH u presudi posl.br. Pž-6632/17 navodi kako „eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i da ugovor može opstati i bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora“ .

24. Analognom primjenom citiranog zaključka utvrđuje se da ugovor ne bi bio ništetan kada bi bila ništetna odredba o kamatnoj stopi.

25. Tuženik se u nastavku očituje na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojima tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi.

26. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na odlukama donesenim u postupku kolektivne zaštite potrošača koje ni u kojem slučaju nisu primjenjive obzirom da je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 31.7.2003., a toč. 4. izreke presude Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 jasno definira da se ista ne primjenjuje na predmetni ugovor o kreditu po svom vremenskom važenju.

27. Nadalje, iz obrazloženja presude Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 proizlazi da se odluke iz postupka kolektivne zaštite ne odnose na kredite sklopljene uz valutnu klauzulu u EUR. Tako se na str. 29 obrazloženja presude VSRH navodi: „Kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana za valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu (...).“

28. Prema tome VSRH je ovime jasno iz postupka kolektivne zaštite isključio sve kredite koji nisu krediti s valutnom klauzulom u CHF. Tužiteljev ugovor o kreditu sadrži valutnu klauzulu u EUR. Zbog toga se tužitelj ne može pozivati na odluke utvrđenja iz postup kolektivne zaštite, obzirom da se iste odnose samo na ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF.

29. Obzirom da se odluke iz postupka kolektivne zaštite ne primjenjuju na tužiteljev ugovor o kreditu, neosnovan je tužiteljev navod da bi odredba o pravu na promjenu kamatne stope bila ništetna u ovom slučaju.

30. Pored naprijed navedenog, tuženik ističe da je Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (nastavno: ZIDZPK 2015) propisana konverzija kredita s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF (nastavno: CHF krediti) u kredite s valutnom klauzulom u EUR (nastavno: EUR krediti) i to na način da se u odnosu na kamatnu stopu umjesto početno ugovorene kamatne stope CHF kredita primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na EUR kredite iste vrste i trajanja na datum sklapanja ugovora o kreditu (čl. 19.c. st. 1. toč. 2. ZIDZPK 2015). ZIDZPK 2015 donesen je radi izjednačenja položaja potrošača CHF kredita sa potrošačima EUR kredita (čl. 19.b.).

31. Nadalje, u obrazloženju za donošenje ZIDZPK 2015 (na strani 5 u zadnjem odlomku) predlagatelj zakona navodi da je svrha naprijed navedene konverzije rasterećenje sudova od pojedinačnih tužbi koje su potrošači CHF kredita pokrenuli radi po njima nezakonito ugovorene promjenjive kamatne stope.

32. Stoga je razvidno da je sam zakonodavac potvrdio valjanost ugovaranja kredita s promjenjivom kamatnom stopom uz valutnu klauzulu u EUR, a koji kredit je i predmet ovog postupka.

33. Neovisno o stavu VSRH i zakonodavca iz prethodnih točaka ovog odgovora na tužbu, tužba se temelji na pogrešnom tumačenju Zakona o zaštiti potrošača i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13. Obrazloženjem presude VTSRH posl. br. Pž-7129/13 jasno je naveden stav da su odredbe o promjenjivim kamatnim stopama valjane.

34. S obzirom na ovu okolnost, tužitelj bi u ovom postupku trebao dokazati da promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika nisu bile opravdane i učinjene u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da je tužitelju nastala šteta. Naime, u postupku kolektivne zaštite potrošača sud na općenit i apstraktan način ispituje je li određeno postupanje trgovaca protivno odredbama o zaštiti potrošača, ne ulazeći u konkretno ispitivanje pojedinačnih slučajeva. U predmetu Potrošač utvrđeno je da ugovaranje kamatne stope promjenjive jednostranom odlukom banke nije u skladu sa odredbama o zaštiti potrošača, ali tom postupku nisu izvođeni dokazi radi ocjene o tome jesu li banke, pa tako i tuženik, doista i zloupotrebljavale te odredbe na štetu potrošača.

35. Ovo jasno proizlazi iz točke II. izreke presude VTSRH Pž-7129/13 u kojoj se navodi kako su tužene banke povrijedile kolektivne interese potrošača kao i iz obrazloženja rečene presude gdje sud navodi da nije isključeno da su u pojedinačnim slučajevima banke predmetnu odredbu koristile u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, ali da to nije predmet ispitivanja u postupku kolektivne tužbe imajući u vidu njen apstraktni i preventivni karakter.

36. Ukoliko tužitelj smatra da bi ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila nepoštena, dužan je dokazati sve pretpostavke ništetnosti koje se sukladno Zakonu o zaštiti potrošača moraju kumulativno ispuniti, a u pogledu čega tužitelj ne predlaže nikakve dokaze. Tužitelj također niti ne tvrdi da odredba iz njegovog ugovora nije bila jasna, lako uočljiva i razumljiva te da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo.

37. Isto tako, ako tužitelj smatra da mu je postupanjem tuženika prouzročena šteta, dužan je dokazati pretpostavke odgovornosti za štetu, a što tužitelj nije učinio, niti je predložio ikakve dokaze u tu svrhu.

38. Tuženik je kamate naplatio temeljem valjanog ugovora o kreditu i valjane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ako tužitelj smatra da ga je promjenom kamatne stope tuženik oštetio, onda je to tužitelj dužan i dokazati.

39. Tuženik ističe da tužitelju nije učinjena nikakva šteta kao i da sporna odredba nije protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da je kamate mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u čl. 9. predmetnog ugovora.

40. Sklapajući ugovor o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tuženik je svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamatne stope, tako da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat. HNB je javno potvrdio valjanost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a nužnost njenog ugovaranja nije dovedena u pitanje niti u postupku kolektivne zaštite.

41. Tuženik smatra potrebnim ispitati savjesnosti i stupanj primijenjene pažnje od strane tužitelja kao potrošača. Stoga tuženik predlaže saslušanje tužitelja na okolnost postupanja kako prilikom samog sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tako i tijekom trajanja ugovora i korekcije kamatnih stopa, obzirom da je tužitelj potpisom ugovora potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima kredita i da tuženiku nije uputio pisani prigovor na obavijesti o primjeni kamatnih stopa.

42. Tuženik predlaže tužbene zahtjeve odbiti te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećano za zateznu kamatu na trošak tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

43. Svojom presudom pod brojem P-5743/22-19 od 29.9.2025. usvojio kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice.

44. Na prvostupanjsku presudu tuženik je uložio žalbu.

45. Županijski sud u Slavonskom Brodu svojim rješenjem Gž-72/26-3 od 30.1.2026. ukinuo je prvostupanjsku odluku uz obrazloženje da sud nije izrekom odbio tužbeni zahtjev, na što tuženica upire u žalbi, dok je u obrazloženju naveo razloge neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

46. Radi navedenog Županijski sud u Slavonskom Brodu vratio je prvostupanjskom sudu presudu na ponovno odlučivanje.

47. Sud je u ponovljenom dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o kreditu 068- 50-1975095 od 1.8.2023., u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušana je tužiteljica.

48. Kumulirani tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

49. Glavni tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan.

50. U ovom postupku sporna je osnovanost glavnog i kumuliranog tužbenog zahtjeva.

51. Na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je saslušavao tužiteljicu.

52. Tužiteljica je iskazala da je ugovor o kreditu sa tuženikom sklopila u svrhu kupnje zemljišta i djelomične izgradnje kuće i to sve za osobne potrebe. Od banke je dobila već unaprijed sastavljen ugovor i u ugovoru je pisalo da je kamatna stopa promjenjiva. Nije se posebno u banci raspitivala pod kojim uvjetima će se mijenjati kamatna stopa, uspoređujući naime svjetska tržišta, smatrala je da je kamatna stopa koja je ugovorena u redu i da se ne bi trebala previše mijenjati. Ugovor je pročitala i smatrala ga je u cijelosti razumljivim. Obzirom na to, pristala je na potpisivanje ugovora. Međutim, tijekom otplate kredita ugovorne rate su se mijenjale, danas ne može točno iskazati kako su se mijenjale, međutim došlo je do promjene tijekom otplate. Kreditne rate osobno je plaćala. U vrijeme sklapanja ugovora nije bila vlasnica nikakvog obrta niti trgovačkog društva. Nitko iz banke joj nije objasnio po kojim kriterijima će se kamatna stopa mijenjati.

53. Nakon saslušanja tužiteljice evidentno je da se sa tužiteljicom nije pregovaralo oko uvjeta ugovora o kreditu, posebno ne o ugovornoj odredbi koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu jednostranom Odlukom banke. Tužiteljica je dobila već unaprijed potpisani i formuliran ugovor, te je u trenutku čitanja ugovora smatrala ga u cijelosti razumljivim. Iz tog razloga nije se posebno u banci raspitivala pod kojim će se uvjetima kamatna stopa mijenjati, već je smatrala da je ugovorena kamatna stopa u redu i da neće biti većih promjena tijekom otplate kredita. Međutim, tijekom otplate kredita došlo je do promjene kamatne stope koja je znatno povećala ratu kredita, radi čega tužiteljica ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti prvo cijelog ugovora, podredno ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom Odlukom banke. Takvim postupanjem banka je tužiteljicu, koja nema dovoljno stručnog znanja o financijskom poslovanju, dovela u neravnopravni položaj u ovom ugovornom odnosu u odnosu na banku kao financijsku instituciju. Tužiteljici je ponuđen već unaprijed pripremljen i formuliran tipski ugovor bez pojašnjenja o kriterijima pod kojima se kamatna stopa tijekom otplate kredita može mijenjati. Postupajući na taj način banka je postupila suprotno načelu savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja ugovora, koje je jedno od osnovnih načela obveznog prava (čl. 4. ZOO-a).

54. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. koja je dijelom potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g.

55. Presuda Visokog Trgovačkog suda potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske Revt-249/14 od 09.04.2015 g. 56. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak presude da sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

57. Ono što je bitno jest što je presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranim obavještavanje tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka jednako je vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr., a pozivajući se sve na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takova ništetna.

58. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca, te je zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

59. Prema odredbama čl. 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. ovog zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

60. Prema odredbama čl. 87. citiranog zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

61. Nadalje, u smislu odredbe čl. 269. st. i čl. 279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05, 41/08), ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

62. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe po predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama Vrhovni sud RH u svom obrazloženju povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž- 7129/13, Revt-249/14 od 9. travnja 2015. g. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna je "visoko stručna", i kao takva razumljiva je isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem. Za običnog potrošača ovakva terminologija je nerazumljiva, to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama banaka), nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom trajanja kredita."

63. Time potrošač od samog početka tog ugovornog odnosa doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovoru o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

64. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu buduća kamatna stopa koja je ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, niti odrediva.

65. Nadalje važno je istaknuti da su banke kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu u okviru zakonom dopuštene mogućnosti da se koriste njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na prosječnog potrošača je superiorno. Upravo zato banke su dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaji, odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što oni nisu na valjani način učinile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, a koja je kao takva potrošačima postala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su otklonile nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN, br. 75/09 i 112/12), formalno propisano što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

66. Nadalje, nesporna je činjenica da su odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio unaprijed sastavljenog od banke standardnog ugovora o kreditu, a o kojim odredbama se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač mogao imati utjecaja na njegov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.

67. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita potrošača, kao jedne ugovorne stranke u odnosu na banku – trgovca, kao druge ugovorne stranke, što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa, te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

68. Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale.

69. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjenjivoj kamatnoj stopi, jasno da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja je sadržana u standardnom prethodno formuliranom ugovoru od banke.

70. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu bile su nepoštene u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača, te ugovorne odredbe su ništave.

71. Uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, pa tako i onih o kreditu, u smislu odredbe čl. 57. i 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93 …), je ocijeniti ako je to moguće jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, te objasniti i smisao tog posla i uvjeriti se u postojanje njihove prave volje pri sklapanju tog posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i učinili, ali tijekom solemnizacije predmetnog ugovora korisnici nisu izrazili svoje dvojbe vezane uz predmetni posao, da sadržaj i značaj tih ugovora, jasno je da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti svoja ovlaštenja iz čl. 58. citiranog zakona u smislu upozoravanja korisnika na značaj i posljedice ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i to upozorenje unijeti u javnobilježnički akt te se ne može govoriti o propustu rada javnih bilježnika i njihove odgovornosti vezane za negativne posljedice koje su proizašle iz ovjerenih ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

72. Odredba čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuje: "Ako su ugovorne promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošaču, b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke "a)" ovog stavka, i utjecaja kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visina kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referenta razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja Ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovog članka i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

73. Odredba čl. 11. a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovog zakona u kojem nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametre i to jednu od slijedećih varijabli:

-

referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR), ili – NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija, ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa …

74. Vjerovnici su u roku od 6 mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog dijela kredita u kunskim ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz čl. 29. ovog zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno čl. 11. b. st. 1. ovog zakona.

75. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s time ne smiju se zaračunati korisniku kredita."

76. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iz iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i tada su one slobodne raskinuti ugovor.

77. Polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio. Tužitelj u ovom postupku traži razliku između jedine važeće kamatne stope u ugovoru, a to je ona fiksno ugovorena navedena kamata u Ugovoru o kreditu od 5,50 % godišnje. Iz svake nezakonito promijenjene kamatne stope budući da u konkretnom ugovoru i nema druge kamatne stope osim fiksne, a što je sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

78. Sukladno navedenom sud je utvrdio kumulativno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

79. Sud smatra da nije osnovan glavni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, obzirom čl. 324. ZOO-a propisuje: "(1) Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može ostati bez ništetne odredbe iako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

80. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje."

81. Slijedom navedenog sud smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev u kojem tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti ugovora u cijelosti obzirom je to tako sud zaključio nakon provedene rasprave i postupka.

82. Radi navedenog utvrđeno je kao u izreci ove presude.

83. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 13.405,00 €, i u trošak ulazi: trošak sastava tužbe /Tbr. 7. toč. 1 O.T.R.H./ u iznosu od 500,00 €, trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta dana 1.6.2023., 4.6.2025., 8.9.2025., 11.5.2026. /Tbr. 9. toč. 1. O.T.R.H./ u iznosu od 2.000,00 €, ukupno 2.500,00 EUR, te 25% PDV-a u iznosu od 625,00 €, pristojba na tužbu 45,13 €, tako da ukupni trošak iznosi 3.170,13 €, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu 29. lipnja 2026.

Sudac

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

- punomoćnicima stranaka