Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-1705/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darijan Dundović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika KOMUNALAC d.o.o. Jurdani, Jurdani 50B, kojeg zastupa punomoćnik Goran Kereži, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 28. svibnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 29. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženiku KOMUNALAC d.o.o., Jurdani, Jurdani 50b, OIB: 30295003016, da isplati tužitelju EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 323,24 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na:
iznos od 7,42 EUR teku od 11.11.2020. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 11.12.2020. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 6.1.2021. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 5.2.2021. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 6.3.2021. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 10.4.2021. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 11.5.2021. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 5.6.2021. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 13.7.2021. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 7.8.2021. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 3.9.2021. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 6.11.2021. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 9.12.2021. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 11.1.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 6.2.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 5.3.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 6.4.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 7.5.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 7.6.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 10.7.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 4.8.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 9.9.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 11.10.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 5.11.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 9.12.2022. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 6.01.2023. do isplate
iznos od 7,43 EUR teku od 11.2.2023. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 9.3.2023. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 10.4.2023. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 6.5.2023. do isplate
iznos od 7,43 EUR teku od 13.6.2023. do isplate
iznos od 7,43 EUR teku od 12.7.2023. do isplate
iznos od 7,43 EUR teku od 4.8.2023. do isplate
iznos od 7,42 EUR teku od 9.9.2023. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 12.10.2023. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 7.11.2023. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 16.12.2023. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 9.1.2024. do isplate
iznos od 11,40 EUR teku od 15.2.2024. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 5.3.2024. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 12.4.2024. do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snaži na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snaži na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. „
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženiku KOMUNALAC d.o.o., Jurdani, Jurdani 50b, OIB: 30295003016, da isplati tužitelju EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 138,88 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na
iznos od 9,92 EUR teku od 16.5.2024. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 16.6.2024. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 27.7.2024. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 17.8.2024. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 17.9.2024. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 04.10.2024. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 19.11.2024. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 17.12.2024. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 11.1.2025. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 6.3.2025. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 21.4.2025. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 21.4.2025. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 21.4.2025. do isplate
iznos od 9,92 EUR teku od 10.5.2025. do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snaži na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snaži na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.„
III. Nalaže se tuženiku KOMUNALAC d.o.o., Jurdani, Jurdani 50b, OIB: 30295003016, da tužitelju EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 358,98 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 29. lipnja 2026. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snaži na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 5. srpnja 2018. popunio Izjavu o načinu korištenja javne usluge kao vlasnik jednostambene nekretnine i predao ju tuženiku kao znak sklapanja Ugovora o korištenju javne usluge (u daljnjem tekstu: Ugovor) sve sukladno čl. 31 Oduke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom (u daljnjem tekstu: Odluka), a koji članak definira da je ugovor o korištenje javne usluge između tužitelja i tuženika sklopljen u trenutku predavanja popunjene izjave. Tužitelj je navedenu javnu uslugu odvoza otpada prijavio putem navedene Izjave za nekretninu koju ima u vlasništvu, a koja predstavlja nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Rijeci- Zemljišnoknjižni odjel Opatija označnu kao z.č.br. 442 (rezine, 1226 m2, dvorište, 1048 m2, zgrada 157 m,2, spremište, rezine, 21 m2, ukupne površine 1226 m2) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina nesporno predstavlja jednu stambenu cjelinu – kuću, koja nije etažirana na više posebnih dijelova. Sukladno čl. 4 Odluke, definicija "korisnika" javne usluge prikupljanja biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada kao i usluga koje su povezane s tom javnom uslugom, na području Općine Lovran, jest vlasnik cijele nekretnine (stambene ili poslovne zgrade) ili njezinog posebnog dijela (stana ili poslovnog prostora) uz čije korištenje nastaje potreba prikupljanja biorazgradivog i miješanog otpada, dok čl.30 st. 3 iste Odluke određeno tko je korisnik usluge uvidom u zemljišne knjige. Tužitelj je vlasnik cijele nekretnine u 1/1, a obzirom da kuća koja se nalazi na nekretnini nije etažirana već predstavlja jednu cjelinu. Stoga tužitelj predstavlja korisnika javne usluge za jednu nekretninu, a što je tuženik mogao i sam utvrditi i utvrdio je sukladno odluci tuženika u dijelu gdje se navodi tko je korisnik javnih usluga. Tužitelj da je dostavio tuženiku jednu izjavu i zatražio jednu uslugu odvoza otpada. Tuženik da neosnovano tužitelju zaručanava dvije naknade za svoje usluge, naplaćuje mu dvostruku naknadu za odvoz komunalnog otpada – obvezna minimalna javna usluga. Pravomoćnom presudom u predmetu posl.br. P-1570/20 ovog suda utvrđena da je ništetnom odredba ugovora o korištenju javne usluge sklopljenog između stranaka, a kojom je utvrđena obveza plaćanja dvostruke naknade za odvoz komunalnog otpada. Unatoč tome tuženik da je nastavio isporučivati tužitelju račune za tu uslugu. U razdoblju od zadnjeg dana obuhvaćenog izrekom citirane pravomoćne presude pa do danas tužitelj da je uplatio tuženiku iznos od 462,12 EUR, a za naplatu kojeg tuženik nije imao pravni osnov. Tuženik da je na prijedlog mirnog rješenja spora se tužitelju očitovao na način da je naveo da se ne radi o dvostrukoj obvezi plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada jer da smatra da je tužitelj sklopio dva ugovora. Obzirom da je kako je već navedeno utvrđena ništetnom odredba ugovora o korištenju javne usluge sklopljenog između stranaka, to da je temeljem odredbe čl. 323 ZOO-a tuženik dužan vratiti ono što je primio temeljem ništetne odredbe, a budući i dalje naplaćuje tužitelju dvostruku naknadu za odvoz komunalnog otpada, kao što se vidi iz priloženih računa. Slijedom svega predlaže tužitelj da se naloži tuženiku isplatu novčanog iznosa od 462,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i potražuje se nadoknada parničnog troška.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednost imaju se primijeniti odredbe članka 461 a i ostale Zakona o parničnom postupku. Predmetna tužba da je nerazumljiva, naime, tužitelj svoju tužbu temelji na činjenici da je sudskom odlukom utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o korištenju javne usluge sklopljenog između Komunalac d.o.o. i tužitelja koja se tiče utvrđene obveze plaćanja dvostruke naknade za odvoz komunalnog otpada –obvezna minimalna javna usluga u iznosu od 55,94 koja se odnosi na dvostruko obračunati iznos naknade. Istom je presudom naloženo tuženiku vratiti iznos od 1.454,44 kn na ime povećane preplate koja se odnosni na razdoblje od 03.10.2018. do 11.10.2020. Podaci iz priložene presude P -1570/2020 ne koincidiraju sa dokazima koji su priloženi iz predmetnu tužbu. Naime, prilaže se potvrda o isplatama Erste banke koja se odnosi na plaćanje Libukom Jurdani d.o.o. objedinjena naplata iz čega slijedi da je račune izdalo to trgovačko društvo i da su računi plaćeni tom trgovačkom društvu. U navedenom smislu se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer iznos koji se potražuje je naplaćen od strane Libukom Jurdani d.o.o. Predlaže se kratkim putem preko servisa sudski registar utvrditi da su tuženik i Libukom Jurdani d.o.o. različite pravne osobe. Čak i kada bi tuženik uistinu i bio pasivno legitimiran onda se ističe da je tuženik platio nešto što za što sam tvrdi da nije bio dužan platiti te su navedenom smislu radi o stjecanju bez osnove pa se tuženik poziva na odredbe članka 1112. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Naime tuženik je znao da nešto ne mora platiti, čak se i sam poziva na presudu Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1570/2020, također tuženik nije zadržao pravo na povrat, plaćanje nije učinjeno radi izbjegavanja prisile, a isplata duga ne zavisi od ispunjenja uvjeta. U tom smislu se spominje i navod iz revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1660/2013 da se svjesno plaćanje neduga ima smatrati darom. Slijedom naprijed navedenog tuženik predlaže provesti postupak u smislu odredbe članka 461. a) stavak 3. i 4. Zakona o parničnom postupku jer tužitelj nije predložio održavanje ročišta te odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parničnu trošak u roku od 15 dana.
3. Tužitelj u podnesku od 17.2.2026. u cijelosti osporava sve navode iznesene u odgovoru na tužbu. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da podaci iz priložene presude P-1570/2020 ne koincidiraju sa dokazima priloženim uz tužbu, odnosno tuženik navodi da su uz tužbu priložene potvrde o isplatama Erste banke koje se odnose na plaćanje trgovačkom društvu Libukom Jurdani d.o.o. te u tom smislu ističe prigovor pasivne legitimacije. Gore navedeni tuženikovi navodi da su potpuno neosnovani i netočni. I u ranijem postupku koji je okončan pravomoćnom presudom ovoga suda posl. br P-1570/2020, u kojem postupku se vodio spor između stranaka, je tuženi dostavio račune izdane od društva Libukom Jurdani d.o.o. što sam im time potvrđuje netočne navode tuženika da podaci iz pravomoćne presude ne koincidiraju sa dokazima priloženim uz tužbu. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer navodi da su Libukom Jurdani d.o.o. i tuženik različite pravne osobe, a da je predmetno potraživanje naplaćeno od strane Libukom Jurdani d.o.o. Točna je tuženikova tvrdnja da su Libukom Jurdani d.o.o. i tuženik dvije različite pravne osobe, no prigovor promašene pasivne legitimacije je potpuno neosnovan s obzirom da je tužitelj upravo s tuženikom sklopio Ugovor o korištenju javne usluge. Naime, dana 05.07.2018. godine tužitelj je popunio Izjavu o načinu korištenja javne usluge kao vlasnik jednostambene nekretnine i predao ju tuženiku kao znak sklapanja Ugovora o korištenju javne usluge (u daljnjem tekstu: Ugovor) sve sukladno čl. 31. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom (u daljnjem tekstu: Odluka) a koji članak definira da je ugovor o korištenju javne usluge usluge između tužitelja i tuženika sklopljen u trenutku predavanja popunjene izjave. Dakle, tužitelj je s tuženikom sklopio Ugovor o korištenju javne usluge, a naplatu predmetne usluge za tuženika vrši društvo Libukom Jurdani d.o.o. Činjenicu da je tomu tako potkrepljuje i točka 74. presude P-1570/2020 (presuda priložena uz tužbu) u kojoj je navedeno „Nije sporno, a to proizlazi i iz iskaza svjedokinje VZ (rukovoditeljica financija, računovodstva i naplate u društvu Libukom Jurdani d.o.o.), društvo Libukom Jurdani d.o.o., Jurdani 50/b, Jurdani, ovlašteno je vršiti naplatu predmetne usluge za društvo Komunalac d.o.o., Judani 50/b, Jurdani, pa tako i glase predmetni računi, odnosno izdavatelj računa je društvo Libukom Jurdani d.o.o.“
Nadalje, tuženik ističe u svom odgovoru na tužbu da se radi o stjecanju bez osnove te se potpuno pogrešno poziva na odredbu čl. 1112. ZOO -a navodeći da je tužitelj platio nešto što je i sam znao da nije dužan platiti te da se svjesno plaćanje neduga ima smatrati darom. Prije svega ističe se da je prvostupanjska presuda u gore navedenom predmetu pod posl.br. P-1570/2020 donesena 22.prosinca 2021.g., iza koje je vođen žalbeni postupak (po žalbi tuženika) koji je okončan Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž 563/2022 od dana 16. travnja 2024. Tužitelj je savjesno i pošteno, odnosno u dobroj vjeri, redovno plaćao račune tuženiku s osnove naknade za odvoz komunalnog otpada – obvezna minimalna javna usluga u cijelom tom periodu do pravomoćnog okončanja postupka. Unatoč tome što je utvrđena ništetnom odredba Ugovora, tuženik je nastavio tužitelju i dalje izdavati račune s osnove te ništetne odredbe ugovora. Dakle, tuženik je prema tužitelju svjesno postupao nesavjesno i nepošteno, odnosno protivno moralu i pravnom poretku, s nepoštenom namjerom znajući da nema pravni osnov za izdavanje računa s osnove ništetne ugovorne odredbe. Iz svega navedenog razvidno je da je tužitelj plaćao račune u dobroj vjeri te da se takvo plaćanje ne može smatrati darom. U predmetnom slučaju se doista i radi o stjecanju bez osnove, ali na način kako je definirano u odredbama stavaka 1. i 3. članka 1111. ZOO-a : “(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.” Dakle, tuženik je sukladno odredbama stavaka 1. i 3. članka 1111. ZOO-a dužan vratiti imovinu koju je od tuženika stekao bez pravne osnove budući i da je pravomoćnom Presudom donesenom u predmetu koji se vodio između tužitelja i tuženika kod Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1570/2020 (potvrđena Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž 563/2022) sud već utvrdio ništetnom odredbu Ugovora o korištenju javne usluge sklopljenog između tužitelja i tuženika , a kojom je utvrđena obveza plaćanja dvostruke naknade za odvoz komunalnog otpada
– obvezna minimalna javna usluga. Također, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti ono što je primio temeljem ništetne odredbe ugovora budući i da je nesporno da tuženik i dalje naplaćuje tužitelju dvostruku naknadu za obveznu minimalnu javnu uslugu kao što se i vidi iz priloženih računa u tužbi. Odredba stavka 3. članka 461.a Zakona o parničnom postupku propisuje da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani, no u stavku 4. istog članka je propisano da će sud održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Tuženik u odgovoru na tužbu potpuno neutemeljeno tvrdi da tužitelj nije predložio održavanje ročišta budući je tužitelj u tužbi kao jedan od dokaznih prijedloga predložio i saslušanje tužitelja. Slijedom svega navedenog, predlaže se da Sud poradi gore opisanih razloga usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezu tuženika da nadoknadi parnične troškove tužitelju, uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate.
4.Sud je proveo dokaze čitanjem Izjave o načinu korištenja javne usluge ovdje tužitelja, Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i bio razgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom od 25. siječnja 2018. donesene o Općinskom vijeću Općine Lovran, izvadka iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], presude ovog suda pod posl.br. P-1570/2020-14, presude Županijskog suda u Zagrebu od posl.br. Gž-563/2022-3, računa Libukom Jurdani d.o.o. koji glase na tužitelja za period od prosinca 2021. do rujna 2025., potvrde o isplatama izdane od Erste banke sa računa tužitelja u korist Libukom Jurdani d.o.o. izdane 22. rujna 2025., kartice računa s pripadajućim uplatama izdane od Libukom Jurdani d.o.o., dopisa punomoćnika tužitelja tuženiku i očitovanja tuženika na dopis, izvadka iz Sudskog registra za Libukom Jurdani d.o.o. Izvršen je uvid u ovosudni predmet pod posl. br. P - 1570/2020.
5. Osnovan je djelomično tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženi u ovoj pravnoj stvari osporava osnov i visinu izjavom da osporava zahtjev u cijelosti. Ističe i prigovor nedostatka pasivne legitimacije.
6.Iz dostavljene dokumentacije po tužitelju i iz ovosudnog predmeta pod posl. br P - 1570/2020 ovaj sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku potpisao Izjavu o načinu korištenja javne usluge 5. srpnja 2018. a koja se odnosi na prikupljanje komunalnog miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i koja je donesena temeljem Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom donesene po Općinskom vijeću Općine Lovran, a na čijem se području nalazi nekretnina tužitelja. Tražbina tužitelja potječe iz izdanih računa tvrtke Libukom Jurdani d.o.o. u utuženom periodu koji se odnose na odvoz komunalnog otpada i to obaveznu minimalnu javnu uslugu u visini od 55,94 kuna, odnosno preračunato u valutu Euri iznosu od 7,42 Eur, te da daljnjem periodu u iznosima od 7,43 Eur, 9,92 Eur, 11,40 Eur. Za isti period izdani su dvostruki računi za istu uslugu (list 37 -79, te 80-121). Tvrtka Libukom Jurdani d.o.o. je tvrtka koja vrši naplatu i obračun za Komunalac d.o.o. a što je razvidno iz iskaza saslušane svjedokinje VZ rukovoditeljice financija i računovodstva i naplate u tvrtki Libukom Jurdani d.o.o. u predmetu pod posl. br. P-1570/2020. Slijedom navedenog je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Uzgredno se napominje da se tužitelj tuženiku obratio radi pokušaja mirnog rješenja spora prije pokretanja ovog postupka pa u toj komunikaciji tuženi nije istaknuo da se ne radi o tražbini koja se ne odnosi na njega.
6.1. Nadalje, pravomoćnom odlukom ovog suda posl. br. P -1570/2020-14 od dana 22. prosinca 2021. je riješeno prethodno pitanje za ovaj postupak, a to je da li tuženi osnovano svaki mjesec ima pravo dva puta tražiti plaćanje za odvoz komunalnoga otpada- obavezna minimalna javna usluga od tužitelja. Tuženi to nema pravo jer je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o korištenju javne usluge sklopljenog između tužitelja i tuženika za plaćanje dvostruke naknade za odvoz komunalnog otpada-obavezna minimalna javna usluga u iznosu od 55,94 kn u dijelu koji se odnosi na dvostruki obračunat iznos naknade. U trenutku donošenja presude je naknada iznosila 55,94 kuna, a očito je kasnije poskupila, što se utvrđuje prema izdanim računima. Iz dostavljene Potvrde o isplatama Erste banke za isplate tužitelja na račun tvrtke Libukom Jurdani d.o.o. utvrđeno je da je tužitelj platio sve izdane račune u utuženom periodu za koje potražuje djelomičan povrat iznosa. Presuda pod posl. br. P-1570/2020-14 postala je ovršna 25.5.2024. punomoćnik tužitelja zaprimio je drugostupanjsku odluku Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž -563/2022-3 dana 10. svibnja 2024. pa dakle od tada tužitelj ima saznanje da nije dužan plaćati na ime odvoza komunalnog otpada-obveze minimalne javne usluge dvostruke račune. Zbog navedenog je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, do svibnja 2024. tužitelj nije znao kakav će biti konačan ishod parničnog postupka, pa je bilo logično da plaća dvostruke račune da ne bi bio u zakašnjenju s plaćanjem računa u slučaju da ne uspije u sudskom postupku, pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev koji se odnosi na tražbine koje su dospijevale do 12. travnja 2024.Tuženi je stekao novčane iznose po osnovi ugovora koji je djelomično utvrđen ništetnim, pa se tužitelj osnovano poziva na odredbu čl. 323 Zakona o obveznim odnosima(Narodne novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO-a). Tražbine koje se odnose na period dospijeća od 16. svibnja 2024. pa nadalje je valjalo odbiti, odnose se na plaćene račune koji su neosnovano izdani. Tužitelj je imao mogućnost prigovarati tim računima, a ne vršiti plaćanje za nešto što zna da nije dužan. Tražbina nema više osnova u ugovoru jer je utvrđen ništetnim u spornom dijelu. Stoga se tuženi osnovano poziva na odredbu čl. 1112 st. 1 ZOO -a , odnosno na to da tužitelj nema pravo tražiti vraćanje kada zna da nije bio dužan. On nije zadržao pravo na povrat, nije platio da ne bi bio izložen prisili ili da je morao platiti zbog ispunjenja uvjeta. Slijedom navedenog je valjalo odlučiti kao u točkama I i II izreke. Tuženi je dužan dužne iznose platiti sa zakonskom zateznom kamatom temeljem odredbe čl. 29 ZOO-a , a koja teče od dana plaćanja.
7. Tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 69,94 % što znači da je tuženik uspio sa 30,06%, sa visinom, a sa osnovom je uspio 100%, naime tuženi je osporavao i osnov pa je temeljem čl. 154 st. 2 ZPP-a od postotka uspjeha u sporu tužitelja valjalo oduzeti postotak uspjeha u sporu tuženika. Nakon ovog obračuna proizlazi da se tužitelju dosuđuje trošak u omjeru od 69,94% (169,94/2=84,97, 30,06/2=15,03 84,97 - 15,03=69,94).
8. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, sukladan je Tarifi HOK-a. Trošak odvjetnika sastoji od troškova za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), za sastav jednog podneska 100,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1), za zastupanje na 2 ročišta u ukupnom iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1), dakle ukupno 400,00 EUR, a ovi iznosi uvećani za PDV od 100,00 EUR. Tužitelj je imao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR. Ukupan trošak tužitelja iznosi 513,27 EUR, a stavljen u omjer sa 69,94% proizlazi da je njegov osnovan trošak 358,98 EUR, a isti se odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška kao neosnovano visoko zatraženim. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni trošak sukladna je čl. 151 st. 3 ZPP-a.
U Opatiji 29. lipnja 2026.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
Pun. tužitelja, uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 60,00 Eur
Pun. tuženika
