Poslovni broj: Us I-928/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ORLIĆ, LJUBIČIĆ I PARTNERI d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 26, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 25. lipnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/21-02/578, URBROJ: 443-02-03-09-26- 16 od 3. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 23. travnja 2026. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/21-02/578, URBROJ: 443-02-03-09-26- 16 od 3. ožujka 2026., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako je točka 4. izreke rješenja potpuno nerazumljiva, nečitka, a podaci o uplati i o roku su pogrešni i nerazumljivi. Žiro račun je pogrešno naveden : "pmračun Republike lrvatske I1R1210010051863000160", navedeni model IIR je također neispravan , ..u roku od S dana od nprimanja ovog rjcšcenja". Nerazumljivo je i obrazloženje navedenog rješenja, budući je obrazloženje u četvrtom paragrafu prekinuto i nedovršeno, a rješenje je nerazumljivo i iz razloga što ima dvije točke 4., točke 5. i 6. Obrazloženje pobijanog rješenja je također manjkavo, novčana kazna nije valjano obrazložena, o njoj se navodi na zadnjoj stranici pobijanog rješenja da je Zakonom o inspektoratu (koji zakon ne postoji) propisano da se "na izvršenje prisiljava i/tieanjetn tri novčane kazne", a unatoč i ranijim osvrtima tužitelja na navedeno, u ponovljenom postupku se tuženik ponovno u obrazloženju poziva na odredbe Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine br. 115/18, 117/21, 67/23), a koji zakon nije bio na snazi u trenutku donošenja pobijanog rješenja već je to bio Zakon o Državnom inspektoratu (Narodne novine br. 115/18, 117/21, 67/23, 155/23). U ponovljenom postupku u kojem je doneseno pobijano rješenje službena osoba je izvršila očevid 6. veljače 2026. bez sudjelovanja stranke, bez obavijesti stranci, a čime je stranka ostala uskraćena za pravo na sudjelovanje u postupku, iznošenja činjenica i ukazivanja na nepravilnosti, kako joj je to zajamčeno člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku, koju odredbu tužitelj citira. Nadalje, člankom 68. st. 3. ZUP-a propisano je da stranke imaju pravo nazočiti očevidu. Osim toga, stranke imaju pravo i davati izjave koje se unose u zapisnik kao i davati primjedbe odnosno prigovore na zapisnik. Člankom 81. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine br. 115/18, 117/21, 67/23,155/23) propisano je "Na postupak inspektora koji nije uređen ovim Zakonom primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje opći upravni postupak, prekršajni postupak te odredbe drugih posebnih propisa." U obrazloženju pobijanog rješenja nije niti valjano obrazloženo temeljem kojih utvrđenja predmetna građevina spada u 3.b. skupinu prema Zakonu o gradnji (Narodne novine br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) budući prema navedenoj odredbi 3.b skupinu obuhvaćaju zgrade stambene namjene čija građevinska (bruto) površina ne prelazi 400 m² i zgrade poljoprivredne namjene čija građevinska (bruto) površina ne prelazi 600 m², za koje se ne utvrđuju posebni uvjeti, dok se u konkretnom slučaju radi o zidovima. Skupina 3.b građevina je predviđena za stambene zgrade s najviše 2 stana i poljoprivredne zgrade, a ne ograde niti potporne konstrukcije. Osim toga u pobijanom rješenju navodi se da se radi o ogradno-potpornim zidovima što nije točno budući nemaju potpornu funkciju u smislu zakona, odnosno ne radi se o kosom terenu gdje je funkcija zida da podupire bočni pritisak zemlje pa bi se trebao tretirati kao ogradni zid koji se smatra jednostavnom građevinom i ne zahtijeva dokumentaciju prema čl. 2 Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22,155/23) budući ne prelazi visinu od 1,6 m. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a također predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 25. lipnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362- 02/21-02/578, URBROJ: 443-02-03-09-26-16 od 3. ožujka 2026., točkom 1. utvrđuje se kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/21-02/578, URBROJ: 443-02-03- 20-21-01 od 25. lipnja 2021. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni izgrađene građevine namjene ogradno- potpornih zidova i to zidove: dužine L= 11,50 m, visine h = 120 cm, dužine L = 14,00 + 2, 10 + 6, 10 + 6, 50 m, visine od h = 200 cm do h = 300 cm i dužine L = 16,00 m, visine od h = 120 cm do h = 300 cm, mjereno od najniže kote zaravnatog terena uz zidove, a koji su izgrađeni na čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Donjem Obuljenu bez glavnog projekta i prijave gradilišta, postalo izvršno 22. listopada 2021., točkom 2. se utvrđuje kako tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju u roku od 90 dana od zaprimanja rješenja o uklanjanju, točkom 3. tužitelja se prisiljava na uklanjanje prvom novčanom kaznom u iznosu od 3.980,00 eura, točkom 4. se precizira kako je tužitelj izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. tužitelj se upozorava da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu nakon izricanja ove kazne da će se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiliti drugom novčanom kaznom, dok je točkom 6. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

9.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/21-02/578, URBROJ: 443-02-03-20-21-01 od 25. lipnja 2021., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane nezakonito izvedene građevine postalo izvršno 22. listopada 2021., kao i da tužitelj protiv tog rješenja nije pokrenuo upravni spor, što znači da je rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno.

10.Nadalje, neprijeporno je i da je od strane građevinskog inspektora 6. veljače 2026. proveden kontrolni inspekcijski nadzor, kada je utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju, odnosno nije uklonio nezakonito izvedene građevine, o čemu je sastavljen zapisnik, kada su predmetne građevine fotografirane, a fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, koji zapisnik prileže upravnom spisu, a kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

11.Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, slijedom čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

12.Odredbom članka 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe. Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/21-02/578, URBROJ: 443-02-03- 20-21-01 od 25. lipnja 2021. postalo izvršno, koju činjenicu niti sam tužitelj ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio predmetne građevine, a što proizlazi i iz zapisnika o provedenom kontrolnom inspekcijskom nadzoru od 6. veljače 2026., pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 25. lipnja 2021. upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 3. ožujka 2026. kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje citiranog rješenja prvom novčanom kaznom u iznosu od 3.980,00 eura.

15.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako je točka 4. izreke osporenog rješenja potpuno nerazumljiva i nečitka, podaci o uplati i o roku da su pogrešni i nerazumljivi, a žiro račun i model plaćanja da su pogrešno navedeni, ujedno da je nerazumljivo i manjkavo obrazloženje rješenja, kao i da se tuženik na zadnjoj stranici poziva na Zakon o inspektoratu koji ne postoji, te da se tuženik također u obrazloženju poziva na odredbe Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine br. 115/18, 117/21, 67/23), a koji zakon nije bio na snazi u trenutku donošenja pobijanog rješenja već da je to bio Zakon o Državnom inspektoratu (Narodne novine br. 115/18, 117/21, 67/23, 155/23), za kazati je kako ovakvi navodi nisu od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

16.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za kazati kako sud ne nalazi da bi izreka osporenog rješenja bila u suprotnosti s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku s obzirom da je citiranom odredbom propisano da izreka sadržava odluku o upravnoj stvari, koja mora biti kratka i određena, kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj ukidanja ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci, te da se izreka može podijeliti u više točaka, slijedom čega sud ne nalazi da bi izreka akta tuženika bila protivna citiranoj odredbi s obzirom da sadrži odluku o upravnoj stvari, određena je i podijeljena u više točaka te sadrži rok u kojem je tužitelj dužan platiti izrečenu novčanu kaznu.

17.Nadalje, vezano za navode kako su podaci o uplati i o roku plaćanja pogrešni i nerazumljivi, kao i da su žiro račun i model plaćanja pogrešno navedeni, za navesti je kako pregledom osporenog rješenja koje prileže upravnom spisu, a kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu nedvojbeno proizlazi da akt tuženika ne sadrži manjkavosti na koje tužitelj ukazuje s obzirom da sud zaključuje kako su podaci o uplati i o roku plaćanja potpuno točni i razumljivi, kao i da žiro račun i model plaćanja nisu pogrešno navedeni kako to neutemeljeno tvrdi tužitelj. S tim u vezi, dodatno je za istaknuti kako tužitelj u pogledu izloženih tvrdnji nije dostavio nikakav dokaz (osporeno rješenje koje bi izgledalo na način kako on tvrdi) niti u tom pravcu predložio izvođenje bilo kakvih dokaza u ovom sporu, što dodatno ukazuje na paušalnost i neargumentiranost ovakvih navoda. Pored toga, sve kada bi se i radilo o takvim pogreškama, a koje sud ne nalazi, tada bi bila riječ o očitim omaškama u brojevima i pisanju, s čim u vezi je za istaknuti kako u smislu odredbe čl. 104. Zakona o općem upravnom postupku javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima, koje rješenje se može donijeti u svako doba, slijedom čega sud ne nalazi da takve pogreške ni u kojem slučaju ne bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, koje ne bi bile takve da bi tužitelja priječile da izvrši osporeno rešenje, odnosno da plati izrečenu novčanu kaznu.

18.Što se pak tiče obrazloženja osporenog rješenja, sud također ne nalazi da bi isto bilo u suprotnosti s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku s obzirom da obrazloženje rješenja sadrži utvrđeno činjenično stanje, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, slijedom čega sud ne nalazi manjkavosti obrazloženja akta tuženika koje bi bile od utjecaja na njegovu zakonitost. Također, navod tužitelja da se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja poziva na odredbe Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine br. 115/18, 117/21, 67/23) bez da je navedena zadnja izmjena i dopuna objavljena u Narodnim novinama br. 155/23, potpuno je neosnovan, to pak stoga što je iz osporenog rješenja razvidno da se tuženik u istom pozvao upravo na mjerodavne odredbe Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23), s tim da u slučaju i da je tuženik propustio navesti zadnju izmjenu i dopunu objavljenu u Narodnim novinama br. 155/23, o čemu se ovdje ne radi, takvo što opet ne bi bilo od utjecaja na zakonitost osporenog akta budući se citirana izmjena i dopuna odnosi isključivo na Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama, slijedom čega je jasno da su mjerodavne odredbe Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine br. 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23) za predmetnu upravnu stvar ostale identične.

19.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe da on prije donošenja osporenog rješenja nije saslušan, odnosno da mu nije omogućeno izjašnjavanje o činjeničnim i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, iz čega je za zaključiti kako tužitelj smatra da su na njegovu štetu u provedenom postupku počinjene procesne povrede, prije svega za naglasiti je kako je odredbom čl. 106. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, slijedom čega kako je inspektor ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o uklanjanju, to pak znači da je tim prije bez saslušanja stranke ovlašten donijeti i rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužitelju izriče novčana kazna, s tim da se Zakon o Državnom inspektoratu u predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, uslijed čega okolnost da prije donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju tužitelj ne bi bio saslušan, ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog akta, koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Ujedno je za napomenuti kako je tužitelj također u ovom sporu imao mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima važnim za konkretnu upravnu stvar, te istaknuti sve prigovore koji se odnose na pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tuženika, a na koji način je tužitelj u konkretnom slučaju i postupio.

20.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako no nije bio pozvan prilikom provođenja kontrolnog inspekcijskog nadzora koji je obavljen 6. veljače 2026., za kazati je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a imajući u vidu da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da inspekcijski nadzor koji se provodi radi kontrole izvršenja rješenja o uklanjanju, kako je to bilo u predmetnoj upravnoj stvari, nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost da tužitelj ne bi bio pozvan na kontrolni inspekcijski pregled i da mu zapisnik s istog nije dostavljen nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja, ovo tim prije što tužitelj u ovom sporu uopće ne osporava činjenicu da on nije postupio sukladno rješenju o uklanjanu, odnosno da nije uklonio građevine za koje mu je tim rješenjem naređena inspekcijska mjera uklanjanja.

21.Potom, u odnosu na problematiziranje izrečene novčane kazne i skupine u koju predmetna građevina pripada, za kazati je kako je novčana kazna tužitelju zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da predmetna građevina spada u 3.b skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom čl. 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom prvi put u iznosu od 3.980,00 eura, pa kako se ovdje radi o izricanju prve novčane kazne tužitelju kao fizičkoj osobi, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba, a što je pravilno naveo i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja. Također, nedvojbeno je i da predmetna građevina spada u 3.b skupinu prema Zakonu o gradnji u smislu odredbe čl. 4. stavka 1. tog Zakona koja definira da u 3.b skupinu – spadaju zgrade stambene namjene s najviše dva stana čija građevinska (bruto) površina ne prelazi 400 m² i zgrade poljoprivredne namjene čija građevinska (bruto) površina ne prelazi 600 m², dok je stavkom 2. istog članka propisano da u slučaju ispunjavanja više uvjeta iz stavka 1. ovoga članka ili sumnje, pri utvrđivanju skupine za određenu građevinu primjenjuje se zahtjevnija skupina, pa kako se za građevine iz 3.a i 3.b skupine ne utvrđuju posebni uvjeti, neprijeporno je da građevine koje spadaju u 3.a i 3.b skupinu pripadaju najmanje zahtjevnoj skupini, to je sasvim jasno da predmetna građevina spada upravo u 3.b skupinu, a za koju su propisane i najniže kazne kojim se izvršenika prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju.

22.Što se pak tiče tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe da se u konkretnom slučaju uopće ne bi radilo o nezakonitoj gradnji jer da je građevine koje su predmet inspekcijske mjere uklanjanja bilo moguće izgraditi na temelju Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, prije svega je za kazati kako su ovakvi navodi u cijelosti bespredmetni, to pak iz razloga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 3. ožujka 2026., dakle rješenja kojim se izvršava izvršno i pravomoćno rješenje o uklanjanju na način što se tužitelja na uklanjanje prisiljava izricanjem prve novčane kazne. Ujedno, za navesti je i kako je tužitelj prigovore koje sada ističe u tužbi imao priliku isticati u sporu kojeg je imao na dispoziciji pokrenuti u odnosu na samo rješenje o uklanjanju, na koji način on nije postupio s obzirom da protiv rješenja o uklanjanju nije pokrenuo upravni spor, što pak znači da je citirano rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno, zbog čega u predmetnom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju.

23.Ujedno, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP- a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja rješenja (izricanje novčane kazne), dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme ni mjesto izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

24.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužitelju izriče prva novčana kazna u iznosu od 3.980,00 eura kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

25.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

26.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

27.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

28.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 29. lipnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ORLIĆ, LJUBIČIĆ I PARTNERI d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 26, uz zapisnik od 25. lipnja 2026. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 25. lipnja 2026., zapisnik o objavi, te povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.