REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Osijek, Vukovarska cesta 31
Us I-911/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 29. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 560-01/25-01/146, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 19. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/146, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 19. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Vukovar, KLASA: UP/I-560-01/25-01/40, URBROJ: 512M-01-04-08-25-5 od 24. srpnja 2025.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 204. brigadi HV „R“ Vukovar od 8. rujna 1991. do 18. studenog 1991.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako nije točno da je bio pripadnik 204. brigade HV „R“ u svojstvu civilne zaštite. Ističe kako je imao zaduženo naoružanje i da je aktivno sudjelovao u obrani grada te da su u tu svrhu saslušani svjedoci. Također, smatra netočnim da se 2. svibnja 1991. prijavio kao dragovoljac u Mjesnoj zajednici te navodi da je spisak radio pukovnik Hrvatske vojske LG. Napominje kako je 18. studenog 1991. odveden u logor Srijemska Mitrovica te je izašao 2. ožujka 1992.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje jer tužitelj u provedenom postupku, a ni u tužbi nije priložio niti jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovanosti njegovim tvrdnjama, već svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka. Napominje kako se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima iz službene evidencije. Također ističe kako svjedoci navode činjenice koje su opće poznate iz tog razdoblja te da iz toga proizlazi da nisu upoznati s aktivnostima i borbenim djelovanjima tuženika. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.
4. Sud je 1. lipnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istima.
5.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka KG i UG s obzirom na to da su isti saslušani u okviru upravnog postupka, ali i s obzirom na to da je u ovom postupku činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 29. veljače 2024. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 204. brigade HV „R“ Vukovar, za razdoblje od 8. rujna 1991. do 27. ožujka 1992. Tužitelj u zahtjevu navodi da je obnašao dužnost vojnika na crti bojišnice, odnosno borbenom položaju „Dudik“ sve do 18. studenog 1991. kada je zarobljen od strane Jugoslavenske narodne armije i odveden u logor „Srijemska Mitrovica“.
8. U povodu zahtjeva tužitelja isti je dao izjavu na zapisnik 6. ožujka 2025. u kojoj je naveo da je 204. brigadi pristupio 8. rujna 1991., da je bio vojnik, da je išao na straže, vršio naoružane ophodnje, motrenje i nadzor prostora te da je sudjelovao u borbama na području [adresa] i [adresa] u [adresa]. Također naveo je da je imao zaduženo naoružanje i to automatsku pušku tipa kalašnjikov, da su za vrijeme držanja položaja bili izloženi topničkim i pješačkim napadima. Napominje kako je postrojbu napustio nakon zarobljavanja i odvođenja u logor. Moli da mu se kao završni datum utvrdi 18. studeni 1991.
9. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušani su svjedoci UG i KG.
9.1. UG, pripadnik 204. brigade, izjavio je da je tužitelj došao u srpnju te ga je uputio kod zapovjednika IG. Napominje kako ne zna koje je dužnosti tužitelj obnašao jer nisu bili zajedno na punku te mu nije poznato je li tužitelj imao zaduženo naoružanje. Navodi kako je krajem rujna 1991. odveden u logor te da mu je poznato kako je nakon okupacije [adresa] odveden i tužitelj. Nije mu poznato zašto se tužitelj ne nalazi u evidenciji, ali sjeća se da je popise vodio pokojni RG.
9.2. Svjedok KG, također pripadnik 204. brigade, potvrdio je navode tužitelja i svjedoka UG. Naveo je kako se zajedno s tužiteljem prijavio 2. svibnja 1991., da su kasnije dobili naoružanje te da je tužitelj bio raspoređen prema Dudiku u svojstvu stražara gdje je vršio nadzor i motrenje prostora te išao u naoružane ophodnje. Poznato mu je da je tužitelj nakon okupacije [adresa] zarobljen i odveden u logor, a nije mu poznato zašto nije upisan u evidenciju branitelja.
10. Tužitelj je na ročištu, 1. lipnja 2026., naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, priležećih podnesaka, kao i kod tužbenog zahtjeva. Dodatno je napomenuo kako je za sve relevantne činjenice podnio dokaze te naveo u svojim pisanim podnescima.
11. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021 i 156/2023, nastavno: ZOHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
12. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
13. Člankom 179. točkom a) ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
14. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjavu tužitelja i svjedoka UG i KG i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 204. brigadi HV „R“ Vukovar, budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i izjave svjedoka) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Pri tome sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama, što je vidljivo iz izjava svjedoka koji su naveli činjenice općepoznate iz tog razdoblja, bez navođenja detalja i podataka o borbenom rasporedu, borbenom karakteru neprijatelja i drugih podataka koje bi im trebale biti poznate. Također, navedeni svjedoci su izjavili da nisu sa tužiteljem bili na istom području djelovanja te shodno tome ne mogu niti imati neposrednih saznanja o vrsti i količini aktivnosti od strane tužitelja. Nadalje, tužitelj je u svom zahtjevu, zatim i u danom iskazu pred prvostupanjskim tijelom jasno i nedvosmisleno naveo kako je sadržajno njegova zadaća bila držati straže, vršiti naoružane ophodnje, motriti i nadzirati prostor. Sud ističe kako nije sporno da se tužitelj u navedenom razdoblju nalazio na području zahvaćenom ratnim opasnostima i ratnim djelovanjem, međutim navedena činjenica ne dokazuje borbenu aktivnost odnosno pružanje oružanog otpora agresoru, a koji otpor je nužno potreban da bi se priznao status hrvatskog branitelja bilo kojoj osobi pa tako i tužitelju sukladno pozitivnim zakonskim propisima.
15. Tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora nije priložio nikakve materijalne dokaze u svezi pripadnosti 204. brigadi HV „R“ već svoj zahtjev temelji isključivo na izjavama svjedoka s kojima tužitelj nije bio zajedno na položajima.
16. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se prema ocjeni ovog suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Kako se tužitelj ne vodi kao pripadnik 204. brigadi HV „R“ u zatraženom razdoblju i kako je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao to je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe ZOHBDR i pravilno odbio zahtjev tužitelja.
17. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u izreci ove presude.
18. Kako tužitelj nije zatražio naknadu troškova ovog spora, to Sud o istom nije odlučivao.
Osijek, 29. lipnja 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
