Poslovni broj: Us I-1608/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Jani Volenec Pećina, odvjetnici u Zagrebu, Metalčeva 5, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3., ΟΙΒ: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica (zaposlenica tuženika) NŽ, radi starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 29. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 140-02/24-01/03421993045, Urbroj: 341-99 05/3-24-6994 od 28. travnja 2025.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: UP/I 140-02/23-01/03421993045, Urbroj: 341-25-05/3-23- 103277 od 28. listopada 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda iznesenim u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, ΟΙΒ: 84397956623, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku naknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za nadoknadu preostalog dijela troška upravnog spora.

Obrazloženje

1.Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-21 od 27. lipnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2363/2025 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Splitu. Kod ovog suda predmet je zaveden pod poslovnim brojem Us I-1608/2025.

2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/24-01/03421993045, Urbroj: 341-99 05/3-24-6994 od 28. travnja 2025., (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa UP/I 140-02/23- 01/03421993045, Urbroj: 341-25-05/3-23-103277 od 28. listopada 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

3.Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, rođenom **.**.1970., određena starosna mirovina od 1. srpnja 2022 u svoti od 6.668,99 kn mjesečno. Od 1. siječnja 2023. mirovina iznosi 932,71 EUR mjesečno. Od 1. srpnja 2023. mirovina iznosi 1064,07 EUR mjesečno. Od 1. siječnja 2024. mirovina iznosi 1169 ,95 EUR mjesečno. Od 1. srpnja 2024 mirovina iznosi 1256,79 EUR mjesečno. Isplata mirovine pripada od 1. srpnja 20220 od prvog sljedećeg dana nakon prestanka osiguranja i isplaćivat će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske mjesečno unatrag. Svota mirovine određena tim rješenjem obračunat će se sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u Zagrebu, broj 249814 od 19. rujna 2022.

4.Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da mu je rješenjem Ministarstva obrane, Klasa: UP/I 140-01/22-01/234, Urbroj: 512M2 0101-22-3 od 20. lipnja 2022. godine prestala djelatna vojna služba s danom 30. lipnja 2022. godine uz častan otpust s mogućnošću ostvarivanja prava na starosnu mirovinu; da je dana 22. rujna 2022. zaprimio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, od 19. rujna 2022. godine, Klasa: UP/I 140-02/22-01/03421993045, Urbroj: 341-25-05/3-22-100231, broj spisa: 249814 kojim se određuje mirovina tužitelja od 1. srpnja 2022. godine u iznosu od 884,40 eura mjesečno; da je obračunsko razdoblje za izračun mirovine bilo od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2013. godine; da je tužitelj protiv tog rješenja izjavio žalbu te se navodi daljnji tijek upravnog postupka sve do donošenja ovdje osporavanog drugostupanjskog rješenja, uz navođenje bitnog sadržaja donesenih rješenja. Ističe se da je poslodavac tužitelja za sporno razdoblje dostavio različite podatke o ukupnim prihodima tužitelja na način da je tuženika obavijestio putem tiskanice M-4P o iznosima koje navodi tuženik u posljednjem rješenju, dok da je Poreznu upravu obavijestio o drugim, bitno višim iznosima prihoda tužitelja za sporno razdoblje, a koja su razvidna iz IP obrazaca Porezne uprave. Nadalje se u tužbi u bitnome navodi i to da je tužitelj tijekom upravnog postupka, nakon primitka prvostupanjskog rješenja kojim mu se određuje starosna mirovina, saznao da je 23. rujna 2022. godine ukupan iznos kapitalizirane štednje iz drugog stupa mirovinskog osiguranja s osobnog računa tužitelja prenesen u državni proračun. Ističe se da tužitelj smatra da u njegovom predmetu nije bilo zakonske osnove za prijenos kapitalizirane štednje u državni proračun već da je tužitelj prilikom obračuna mirovine imao pravo da mu se mirovina obračuna zasebno na temelju tzv. prvog stupa mirovinskog osiguranja (na temelju generacijske solidarnosti) i zasebno na temelju tzv. drugog stupa osiguranja (na temelju kapitalizirane štednje). Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi i predmet vrati na ponovno odlučivanje te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim zateznim kamatama.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja Središnje službe od 28. travnja 2025. Ističe da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima navedenim u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

6.Tužitelj se podneskom od 30. travnja 2026. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu u bitnome ponavljajući navode tužbe i ustrajući u navodima da su tijekom postupka utvrđivanja mirovine korišteni međusobno proturječni i neusklađeni podaci o plaći tužitelja, i to od strane istog tijela – Ministarstva obrane, odnosno poslodavca tužitelja te da tužitelj o bitnoj izmjeni podataka nije bio obaviješten i da mu nije omogućeno učinkovito očitovanje na nove okolnosti koje su izravno utjecale na njegova prava.

7.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

8.Tužitelj je po svojoj opunomoćenici na raspravi ustrajao u navodima i prijedlozima iz tužbe i podneska od 8. svibnja 2026. dodajući da nije zaprimio odgovor Ministarstva obrane – poslodavca tužitelja.

9.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

10.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za pribavom podataka od Ministarstva obrane o ukupnim prihodima, naknadama odnosno plaći tužitelja za 2007., 2009., 2011. i 2013. godinu, za pribavom podataka od Porezne uprave te od Obveznog fonda PBZ Croatia osiguranja, kao suvišnih za donošenje odluke u ovom sporu iz razloga koji će se navesti u obrazloženju ove presude. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11.Tužitelj je po svojoj opunomoćenici zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

13.Iz sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno:

-da je tužitelju rješenjem Ministarstva obrane, Klasa UP/I 140-01/22-01/234, Urbroj: 512M2-0101-22-3 od 20. lipnja 2022. zbog potreba službe prestala djelatna vojna služba s danom 30. lipnja 2022. s pravom na starosnu mirovinu prema odredbama članka 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne Novine, br. 128/1999, 129/2000, 16/2001 1 22/20021 41/2008 i 1 18/2012 - dalje Zakon);

-da je tužitelj dana 12. srpnja 2022. HZMO, Područnoj službi u Zagrebu podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu;

-da je tužitelju rješenjem Područne službe u Zagrebu, broj 249814 od 25. srpnja 2022., priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. srpnja 2022, prema članku 6. Zakona i određena isplata predujma mirovine sukladno članku 131. stavku 1. ZOMO;

-da je Rješenjem iste Područne službe od 19. rujna 2022. tužitelju po službenoj dužnosti određena starosna mirovina počevši od 1. srpnja 2022. prema članku 131. stavku 2. ZOMO;

-da je tužitelj protiv navedenog rješenja izjavio žalbu u kojoj je istakao da se iznosi iz priloga rješenja za 2007., 2009., 201. i 2013. ne podudaraju sa IP obrascima koje je dostavio u prilogu žalbe odnosno istakao je da 2007. godine plaća odnosno naknada tužitelja nije ukupno iznosila 143.886,76 kn nego 158.936,67 kn, zatim da 2009. godine plaća odnosno naknada nije ukupno iznosila 171.234,91 kn nego 195.445,52 kn, zatim da 2011. godine plaća odnosno naknada nije ukupno iznosila 202.085,33 kn nego 218.323,21 kn, kao i da 2013. godine plaća odnosno naknada nije ukupno iznosila 178.797,64 kn nego 198.670,83 kn;

-da je rješenjem tuženika broj spisa: 678836 od 17. travnja 2023., tužiteljeva žalba uvažena, prvostupanjsko rješenje od 19. rujna 2022. poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje jer tuženik nakon izvršene kontrole nije mogao potvrditi pravilnost izračuna mirovine budući je isti proveden temeljem nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu platnih podataka tužitelja te je prvostupanjskom tijelu dana uputa da u ponovnom postupku prema dostavljenim IP obrascima o plaćama za godine 2007., 2009., 2011. i 2013., koje je tužitelj dostavio uz žalbu, a koji su različiti od onih koji su uzeti u izračun mirovine , zatraži provjeru podataka o plaćama za naveden godine te nakon tako provedenog postupka donese novo rješenje;

-da je u izvršenju navedenog rješenja tuženika od 17. travnja 2023. Ministarstvo obrane, na traženje prvostupanjskog tijela, dana 12. svibnja 2023. dostavilo podatke o utvrđenim plaćama za tužitelja na tiskanicama M-4P, te je utvrđeno da je za 2007. godinu isplaćena plaća 141.766,32 kn, da je za 2009. godinu isplaćena plaća od 171,234, 91 kn, da je za 2011. godinu isplaćena plaća 206,096194 kn te da je za 2013. godinu isplaćena je plaća od 178.853,64 kn;

-da je prvostupanjsko tijelo temeljem dostavljenih platnih podataka izvršilo ponovni izračun mirovine i donijelo prvostupanjsko rješenje od 28. listopada 2024. kojim je tužitelju određena starosna mirovina prema članku 6. Zakona, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;

-da je tužitelj na prvostupanjsko rješenje od 28. listopada 2024. izjavio žalbu u kojoj je ustrajao u svojim prigovorima da se iznosi plaće/naknade za 2007., 2009., 2011. i 2013. ne podudaraju sa podacima u izvornicima IP obrazaca, da su se pri izračunu njegove mirovine očito dogodile pogreške a prigovara i tome što su sredstva iz II. mirovinskog stupa prebačena u I. stup, bez njegova odobrenja i bez pravne osnove;

-da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu koja je ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 28. travnja 2025. odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje, u bitnome, da je postupajući u okviru istaknutih žalbenih navoda, provedena kontrola točnosti podataka o plaćama koje je tužitelj ostvario u osiguranju u periodu od 1995. do 2021. godine te da je utvrđeno da su u prilogu prvostupanjskog rješenja ispravno naznačeni podaci o stažu, ostvarenoj plaći, satima bolovanja, prosječnim godišnjim plaćama u Republici Hrvatskoj i vrijednosnim bodovima tužitelja na osnovu čega je izračunata pripadajuća svota mirovine te je utvrđeno da je izračun točan a vezano za žalbene navode u kojima tužitelj nezadovoljstvo glede sredstava iz drugog mirovinskog stupa da se prebace prvi mirovinski stup tuženik se poziva na odredbu članka 92. stavak 2. i 4. ZOMO te ističe da, obzirom da je tužitelju priznata odnosno određena starosna mirovina prema posebnom propisu odnosno prema članku prema članku 6. Zakona a ne prema općem propisu, nije moguće prenijeti sredstva iz drugog stupa u prvi stup već se mirovina određuje kao da je osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti odnosno nositelj provedbe obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje prenijet će u državni proračun ukupnu kapitaliziranu svotu doprinosa osiguranika iz tog osiguranja s osobnog računa osiguranika.

14.S obzirom na podatke spisa predmeta te obrazloženja osporavanog drugostupanjskog kao i prvostupanjskog rješenja ovaj sud, za sada, ista ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim.

15.Naime, odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21 dalje ZUP) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

16.Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17.Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, dok je odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

18.Naime, činjenica je da tužitelj, kako u žalbi na prvosutpanjsko rješenje, tako i u predmetnoj tužbi te tijekom ovoga spora prvenstveno prigovara razlici u podacima o primanjima za 2007., 2009. 2011. i 2013. godinu u odnosu na podatke u IP obrascima. Iz podataka spisa nedvojbeno proizlazi da se podaci kojima raspolaže HZMO u svojim evidencijama i podaci u IP obrascima (koje je tužitelj dostavio uz žalbu na prvostupanjsko rješenje od 19. rujna 2022.) ne podudaraju, te da je upravo stoga tuženik drugostupanjskim rješenjem od 17. travnja 2023. uvažio tužiteljevu žalbu i poništio prvostupanjsko rješenje od 19. rujna 2022. te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu platnih podataka. Nadalje, činjenica je i to da se podaci koje je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo pribavilo od poslodavca tužitelja Ministarstva obrane (zaprimljeni kod prvostupanjskog tijela 22. svibnja 2023.) razlikuju od onih kojima je raspolagao HZMO u svojim evidencijama a razlikuju se i od podataka u IP obrascima. Evidentno je da prvostupanjsko tijelo a ni tuženik u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja ne daju nikakvo obrazloženje u odnosu na to da su tijekom postupka utvrđivanja mirovine korišteni međusobno proturječni i neusklađeni podaci o plaći tužitelja, iako je tužitelj u svojoj žalbi na prvostupanjsko rješenje, a kako je to gore pojašnjeno, ustrajao u svojim prigovorima vezano za neusklađenost podataka o njegovim primanjima sa IP obrascima.

19.Sukladno gore navedenom, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Javnopravna tijela su u obvezi utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje. Iz prednjih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da se podaci o primanjima tužitelja razlikuju. Stoga su tuženik odnosno prvostupanjsko tijelo od Ministarstva obrane trebali ponovno pribaviti podatke o ukupnim prihodima, naknadama odnosno plaći tužitelja za spornu 2007., 2009., 2011., i 2013. godinu te tražiti pojašnjenje zbog čega postoji razlika između podataka o plaći tužitelja koji su dostavljeni tuženiku i onih koji su dostavljeni Poreznoj upravi (IP obrasci), a na što pravilno ukazuje tužitelj. Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud ne može otkloniti prigovore tužitelja vezano za pravilnost izračuna njegove starosne mirovine.

20.Slijedom navedenog, osporavana rješenja se, za sada, ne mogu ocijeniti zakonitima s gledišta potpunosti utvrđivanja činjeničnog stanja i ocjene dokaza, sukladno citiranim odredbama ZUP-a.

21.Stoga, je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, valjalo poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom

I. i II. izreke presude.

22.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na način da će od poslodavca tužitelja Ministarstva obrane ponovno pribaviti podatke o ukupnim prihodima, naknadama odnosno plaći tužitelja za sporne 2007., 2009., 2011., i 2013. godinu te tražiti pojašnjenje zbog čega postoji razlika između podataka o plaći tužitelja koji su dostavljeni tuženiku i onih koji su dostavljeni Poreznoj upravi, po potrebi pribaviti i podatke od porezne uprave, tužitelju omogućiti izjašnjenje o pribavljenim podacima, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a imajući u vidu i navode tužitelja u tužbi i tijekom ovoga spora vezano za izračun mirovine te individualnu kapitaliziranu štednju, ponovno izvršiti obračun starosne mirovine tužitelja, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS - a.

23.Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. je određeno da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Stavkom 4. je određeno da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama sud odlučuje na zahtjev stranke.

24.Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25.Slijedom citiranih odredbi članka 144. i 147. te Tbr. 27., tbr. 46. , 52. i 54. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika valjalo je tužitelju priznati kao opravdan trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 28. svibnja 2026. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju što ukupno iznosi 2.000,00 eur, sa pripadajućim zateznim kamatama. Za više traženo s osnova troškova sastava podnesaka od 8. svibnja 2026. zahtjev tužitelja nije osnovan obzirom da u istome u bitnome ponavlja navode tužbe. Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 29. lipnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

-tužitelju, putem opunomoćenika,

-tuženiku, uz vraćanje spisa upravnog tijela,

-u spis.