Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-842/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Dijani Hofer, u pravnoj stvari tužitelja GJ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Perkušiću, odvjetniku iz Imotskog, protiv tuženika ĐJ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku iz Imotskog, radi smetanja posjeda, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Psp-96/2019-30 od 22. travnja 2026., dana 29. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I/Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Psp-96/2019-30 od 22. travnja 2026. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da se nova g lavna rasprava ima održati ispred drugog suca pojedinca.

II/O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem u toč. I izreke odbijen je tužbeni zahtjev da je tuženik "zasmeo"(?) tužitelja u posjedu čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] – sve k. o. [katastarska općina] u naravi pristupnog puta gospodarskim objektima i nekretninama parničnih stranaka time što je dana 17. studenog 2018. na predmetnom pristupnom putu koji se u jednom dijelu nalazi na čkbr. [katastarska čestica] parkirao svoje vozilo pa mu se nalaže da u roku od 8 dana sa navedenog pristupnog puta ukloni parkirano vozilo te prestane smetati tužitelja u posjedovanju čkbr. [katastarska čestica], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] – sve k. o. [katastarska općina] u naravi pristupnog puta te mu se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja. Toč.II izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.250,00 Eur sa zateznom kamatom od dana donošenja pobijanog rješenja do isplate.

2.Pravovremenom žalbom tužitelj pobija opisano rješenje u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i kako navodi – "zbog odluke o troškovima postupka" s prijedlogom ovom suda da pobijano rješenje preinači i tužbenom zahtjevu u cijelosti udovolji, podredno da se isto ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tužitelja je osnovana.

5.Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženik dana navedenog u tužbi smetao u posjedu pristupnog puta koji se proteže preko nekretnina parničnih stranaka i vodi do njihovih nekretnina, a za koje smetanje tužitelj tvrdi da je počinjeno na način da je tuženik na istome parkirao svoje vozilo čime da je tužitelju onemogućio prolaz u svrhu cijepanja drva sjekačem koji je bio priključen na traktor te da mu se naloži da vozilo ukloni uz istovremenu zabranu mu takvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja u buduće.

5.1. Po analizi rezultata provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud zauzeto materijalno-pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na slijedećim utvrđenim činjenicama:

- da su tužiteljev otac i tuženik Diobnim ugovorom iz 1990. u odjeljku nazvanom "Dioba loza" prema zaključku prvostupanjskog suda - citira se :"prostor svojih okućnica zasađen vinovom lozom podijelili na prostorne cjeline koje međusobno ne graniče niti ponaosob graniče bilo sa drugim njihovim nekretninama niti pak sa javnim površinama te da nisu formirali prostor posebne nekretnine koji bi bio u funkciji prolaza i provoza do svih diobom ukupnosti vinograda nastalih vinograda";

- da iz prednje navedenog sadržaja Diobnog ugovora slijedi prema obrazloženju prvostupanjskog suda - citira se. " da su promatrani ugovaratelji prolazno-provoznu vezu, baš vezu koja će služiti isključivo u poljoprivredne svrhe, ugovorili tako što je komunikacijski prostor svake od nastalih nekretnina iz skupa "vinograda" imao/li tvoriti kako prostor/i u vlasništvu vlasnika tog vinograda, tako i prostor/i nekretnine/a drugog ugovaratelja" pa prvostupanjski sud nastavno zaključuje, citira se:" da su promatrani ugovaratelji za ukupnost prostora dijeljenih vinograda osnovali reciprocitetnu služnost, a ne formirali put u njihovom suvlasničkom titularitetu, kako je to u postupku tvrdio tužitelj";

-da su, citira se "na dan 17. studenog 2018. na uzglavcima stranačkih vinograda postojala reciprocitetna prava služnosti (i s tim povezani posjedi tih prava) koja su za svakog od njih, zajedno sa onim komunikacijskim dijelom preko njihovih nekretnina, predstavljala komunikacijsku povezanost između stranačkih nekretnina (dalje izvan ukupnosti tih nekretnina - i zapadnije položenim cestovnim prostorom), komunikacijsku/prolazno - provoznu povezanost funkcijski određenu obavljanjem poljoprivrednih radova na nekretninama nastalim promatranom diobom";

-da su svjedoci ŠJ i NJ iskazali da su prijepornog dana kojeg je tužitelj odredio danom smetanja njegovog posjeda trebali prijeporni put koristiti da bi stroj naziva "cjepač drva" uz pripomoć snage traktora dovezli na mjesto cijepanja drva po nalogu tužitelja, dakle u svrhu različitu od svrhe "obavljanja poljoprivrednih radova".

5.2. Prosuđujući iznesena činjenična utvrđenja pozivom na odredbe čl. 19. do čl.27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15– pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta) prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju ne pripada posjedovna zaštita jer je prolaskom traktora u svrhu cijepanja drva namjeravao proširiti opseg služnosti koja je Diobnim ugovorom ugovorena isključivo u poljoprivredne svrhe slijedom čega da se tuženik osnovano poslužio institutom samopomoći propisanom odredbom čl. 27. ZV parkiranjem svog vozila na putnom pravcu pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovanog.

6. Tužitelj u izjavljenoj žalbi ukazuje da tuženik tijekom postupka nije osporavao da su korištenje predmetnog prisutnog puta ugovorili tužiteljev otac i sam tuženik 1990. te da se isti na ugovoreni način i koristio, a i da je sam tuženik priznao da je predmetnog dana (18.11.2018.) svoje vozilo parkirao na mjestu kojeg prikazuje fotografija priložena uz tužbu pa ostaje nerazumljivim iz kojih je razloga prvostupanjski sud postavljeni tužbeni zahtjev ocijenio neutemeljenim. Pri tom ukazuje i da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao stanje posljednjeg posjeda prijepora već se bavio pravnom osnovom posjeda, a utvrđivanje koje izlazi iz sadržaja odredbe čl.22.stav.2. ZV.

6.1. Nastavno ističe i da je predmet spora posjedovna zaštita pristupnog puta do gospodarskih objekata i nekretnina tužitelja, dakle i drvarnice kao gospodarskog objekta iz kojeg je tužitelj uzimao drva za ogrijev. Prijepornim putem da je prolazio pješice i radnim strojevima i izvan poljoprivrednih radova. S druge strane da upravo tuženik prijepor koristi kao parkirno mjesto. U opisanim manjkavostima i obrazloženju pobijanog rješenja koje (osnovano) određuje nerazumljivim i nejasnim nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) i čl.354.stav.1. u vezi sa čl.441. ZPP.

7.Odgovarajući na prednje žalbene navode, valja ponajprije navesti da se iz teško čitljivog, jezično nerazumljivim izrazima - i konstrukcijama opterećenog rješenja, a i sadržaja prvostupanjskog spisa može zaključiti da je između parničnih stranaka nesporno:

-da su tužiteljev otac i tuženik Diobnim sporazumom iz 1990. – između ostalog – ugovorili putni pravac koji prolazi nekretninama obiju parničnih stranaka u svrhu obavljanja poljoprivrednih radova na njihovim obližnjim nekretninama;

-da su se parnične stranke ugovorenim putnim pravcem služile od 1990. godine;

-da je tuženik 17. studenog 2018. parkirao svoje vozilo na mjestu prikazanim na fotografiji priloženoj tužbi.

7.1. Nastavno se dade razabrati da tuženik tvrdi da opisanim parkiranjem nije smetao tužitelja u ugovorenom korištenju predmetnim putnim pravcem koji da je ugovoren isključivu u svrhu "poljoprivrednih radova", a čemu da tužiteljeva namjera piljenja i cijepanja drva ne udovoljava, jer je do tada prolazio isključivo pješice i frezom.

7.2. Nadalje valja primijetiti da skici lica mjesta nedostaju bitne oznake – gdje se nalazi drvarnica tužitelja u odnosu na predmetni putni pravac kako bi se moglo utvrditi namjeravani pravac kretanja traktora predmetnog dana, niti su u skici ucrtane dimenzije spornog putnog pravca. Iz iskaza parničnih stranaka proizlazi nadalje da iste nisu saslušane na okolnost dotadašnjeg načina posjedovanja putnog pravca niti su konfrontirane sa sadržajem njihovih iskaza iz postupka broj P-9576/15 (u kojemu je ovdje tuženik iskazao da u načinu izvršavanja navedenog posjeda putnog pravca tužitelj angažira osobu koja u njegovo ime obrađuje vinograd traktorom).

7.3. Prednjem valja nadodati da ukoliko je tuženik dugi niz godina tolerirao provoz traktorom da je takvim izvršavanjem posjeda tužitelj stekao pravo provoza predmetnim putnim pravcem traktora - neovisno da li u svrhu obrade vinograda, dovoza gnoja na svoj vrt/vinograd ili – dovoza traktorskog priključka u svrhu cijepanja drva. Navedeno imajući u vidu da tuženik s jedne strane problematizira svrhu samog korištenja putnog pravca inzistirajući na isključivoj uporabi traktora u svrhu poljoprivredne obrade, dok se druge strane tvrdi da se takva obrada izvršavala isključivo frezom i pro lazom pješice, što je u protivnosti sa sadržajem njegovog iskaza iz postupka broj P-9576/15.

8. Imajući u vidu izneseno, osnovano tužitelj u žalbi pledira na žalbenom razlogu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP jer pobijanom rješenju i po ocjeni ovoga suda nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama – načinu i opsegu izvršavanja posjeda putnog pravca po tužitelju do 17.11.2018., zbog čega se ni stajalište prvostupanjskog suda o dopuštenoj samopomoći tuženika za sada ne može ispitati. Uz to je potrebno odrediti putni pravac u njegovoj dužini i širini unosom identifikacijskih oznaka u skicu izmjere lica mjesta a i utvrditi da li se vozilo tužitelja doista neprekidno od 17.11.2018. nalazi na predmetnom putnom pravcu. Stoga je pobijano rješenje pozivom na odredbu čl.369.stav.1. u vezi sa čl.381. ZPP valjalo ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje time da je zbog opsega utvrđenih manjkavosti određeno da se nova glavna rasprava ima održati ispred drugog suca pojedinca.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu napomene sadržane u ovoj ukidnoj odluci i dopuniti dokazni postupak dopunskim okolnosnim saslušanjem parničnih stranaka i već saslušanih svjedoka na ukazane sporne okolnosti – sadržaj korištenja predmetnog putnog pravca po tužitelju a dopuniti će i skicu izmjere (po potrebi uz ponovljeni uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje parničnih stranaka) sve u svrhu jasne identifikacije prijepora. Ocjenu svih provedenih dokaza, obrazložit će jasnim i određenim razlozima kako bi ovom sudu u eventualnom budućem žalbenom stadiju omogućio provjeru pravilnosti zauzetog materijalno-pravnog stajališta i odgovora na žalbene navode odnosnog žalitelja.

9.1. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka, uključivo i troškovima predmetnog žalbenog postupka u smislu odredbe čl.166.stav.3. ZPP.

U Varaždinu 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Dijana Hofer