Poslovni broj: UsI-1051/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MALA VALA MASLINA d.o.o., OIB: 03778211724, Trogir, Put Mulina 36A, zastupanog po opunomoćeniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, fra Jerolima Milete 6, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi prisiljavanja na obustavu građenja izricanjem novčane kazne, nakon javne i usmene rasprave zaključene 24. lipnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/317, URBROJ: 443-02-03- 09-26-16 od 23. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 4. svibnja 2026. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/317, URBROJ: 443-02-03-09-26- 16 od 23. ožujka 2026., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 24. lipnja 2026., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako smatra da je tuženik u pobijanom rješenju pogrešno primijenio materijalno pravo te nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, sukladno članku 5. Zakona o općem upravnom postupku, javnopravno tijelo dužno je rješavati upravne stvari na temelju zakona i drugih propisa, dok je stavkom 2. istog članka propisano da odluke donesene po slobodnoj ocjeni moraju biti u granicama ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana. Navedeno nužno podrazumijeva pravilnu primjenu kako procesnih, tako i materijalnih propisa, kao i potpuno te točno utvrđeno činjenično stanje. U konkretnom slučaju, tužitelju je izrečena novčana kazna u trenutku kada je već u cijelosti postupio po nalogu tuženika. Iz spisa predmeta proizlazi da je u ovom postupku provedeno ukupno pet kontrolnih inspekcijskih očevida (9. listopada 2025., 30. listopada 2025., 5. studenog 2025., 13. studenog 2025. i 3. veljače 2026.). Već tijekom trećeg očevida, održanog 5. studenoga 2025., utvrđeno je da je tužitelj uklonio pet od šest spornih objekata, dok je preostali – armiranobetonski plato – bio djelomično uklonjen. Nakon petog očevida održan je sastanak između predstavnika stranaka na kojem je jasno dogovoreno da će tužitelj u najkraćem mogućem roku ukloniti i preostali dio platoa te o tome obavijestiti tuženika, kako bi se postupak obustavio. Tužitelj je postupio upravo na opisani način te je 19. veljače 2026. u cijelosti uklonio i posljednju preostalu nepravilnost te je o tome istoga dana pisanim putem obavijestio nadležnu inspektoricu. Unatoč tome, tuženik u pobijanom rješenju uopće ne uzima u obzir ovu odlučnu činjenicu, niti ju spominje u obrazloženju. Slijedom navedenog, potpuno je nejasno na temelju kojih razloga i s kojim ciljem tuženik donosi rješenje kojim izriče sankciju u situaciji kada je predmet postupka faktično prestao postojati, budući su sve nepravilnosti otklonjene u cijelosti i u skladu s njegovim zahtjevima. Pobijanim rješenjem tuženik također, bez valjanih dokaza, tereti tužitelja da je nakon obustave građenja od 30. travnja 2025. nastavio s radovima na predmetnoj čestici. Tužitelj takve navode izričito i u cijelosti osporava. Jedini radovi koji su eventualno izvedeni nakon navedenog datuma odnose se na ogradne zidove. Međutim, iste radove nije izvodio tužitelj, budući je predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prethodno prodao trećoj osobi, što proizlazi iz priloženog vlasničkog lista. Osim toga, važno je naglasiti da se ogradni zidovi, sukladno članku 128. Zakona o gradnji, ubrajaju u jednostavne građevine za koje nije potrebna građevinska dozvola. Slijedom toga, njihova izgradnja ne predstavlja povredu propisa na način kako to pogrešno sugerira tuženik. Dodatno, tuženik tijekom cijelog postupka nije provodio inspekcijski nadzor u odnosu na predmetne zidove niti je od tužitelja zahtijevao njihovo uklanjanje, pa je njihovo naknadno problematiziranje u obrazloženju rješenja ne samo pravno neutemeljeno, već i kontradiktorno tijeku postupka. Posebno je problematičan dio rješenja kojim tuženik stavlja na teret tužitelju radnje vezane uz nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, tužitelj nema nikakve pravne niti faktične veze s navedenom nekretninom – nije njezin vlasnik, niti investitor radova koji se na njoj eventualno izvode. Predmetna čestica nalazi se u vlasništvu trgovačkog društva Stone and sea d.o.o. Stoga su u potpunosti neutemeljeni navodi da je tužitelj uklonio službeni znak „zatvoreno gradilište“ ili nastavio radove na toj nekretnini. Jedina poveznica tužitelja s tim područjem jest činjenica da je vlasnik susjednih čestica (20185/4 i 20185/5 k. o. [katastarska općina]), na kojima izvodi radove temeljem pravomoćne građevinske dozvole i u potpunosti u skladu sa zakonom. Zaključno, pobijano rješenje je u cijelosti neosnovano, pravno neutemeljeno i doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj je prije donošenja rješenja u potpunosti izvršio sve naloge tuženika, čime je prestao razlog za vođenje postupka, a kamoli za izricanje sankcije. Nadalje, tužitelj nije izvodio nikakve radove nakon obustave građenja, a predmetnu nekretninu je u međuvremenu otuđio, zbog čega ne može odgovarati za eventualne radnje trećih osoba. Jednako tako, tužitelj nema nikakve veze s nekretninom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti s radnjama koje se uz nju vezuju. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora, a konačno s obzirom da bi se izvršenjem pobijane odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, tužitelj predlaže da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 24. lipnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedlog tužitelja i to da se u svojstvu svjedoka u ovom sporu saslušaju ZE i ZEP, voditeljica Službe građevinske inspekcije te da se u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tužitelja VE, direktor trgovačkog društva MALA VALA MASLINA d.o.o., to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i podnesku zaprimljenom kod ovog suda 24. lipnja 2026., kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362- 02/25-02/317, URBROJ: 443-02-03-09-26-16 od 23. ožujka 2026. točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/25-02/317, URBROJ: 443- 02-03-12-25-1 od 21. svibnja 2025., kojim je naređeno tužitelju kao investitoru da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog rješenja, ukloni: nadzemni bazen tlocrtnih dimenzija cca 15,00 x 7,50 m, dubine cca 1,50 m, visine iznad okolnog terena cca 1,20 m, prizemnu građevinu nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija сса 5,40 x 10,60 m, sa ravnim armirano betonskim krovištem, visine cca 3,20 m, armirano betonski plato maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 30,00 x 25,00 m, koji je izveden oko bazena i prizemne građevine, 7 armirano betonskih stupova dim. presjeka 25 x 25 cm, visine cca 3,00 m, koji su izvedeni na betonskom platou, vanjsko stubište tlocrtnih dimenzija cca 2,80 x 3,50 m, kojim se savladava visinska razlika od cca 1,20 m između a.b. platoa i okolnog terena na istoku, a koje je izvedeno sjeverno od bazena, armirano betonske ogradne i potporne zidove visine od cca 0,50 m do cca 1,50 m, dužine cca 28,00 m na sjevernoj strani, dužine cca 30,00 m na zapadnoj strani i dužine cca 13,50 m u središnjem dijelu parcele, koji se grade na lokaciji Sevid, na k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 18. lipnja 2025., točkom 2. se utvrđuje kako je tužitelj nakon obustave građenja od dana 30. travnja 2025. nastavio s građenjem na k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], točkom 3. tužitelj se prisiljava na obustavu građenja na naznačenoj čestici prvom novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 eura koja se izriče odgovornoj osobi tužitelja kao pravne osobe VE, točkom 4. se precizira kako je tužitelj izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. tužitelj se upozorava da u slučaju nastavka građenja na predmetnoj čestici, da će se na obustavu građenja prisiljavati sljedećom novčanom kaznom, dok je točkom 6. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 119. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tuženik rješenjem KLASA: UP/I-362-02/25-02/317, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 21. svibnja 2025. tužitelju kao investitoru naredio u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloniti građevine pobliže opisane tom točkom rješenja, kojim rješenjem je tužitelj upozoren da će se na sprječavanje daljnjeg građenja prisiljavati novčanim kaznama do obustave građenja, odnosno izvođenja radova na predmetnim česticama ako nastavi graditi, odnosno izvoditi radove nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, te da je predmetno rješenje postalo izvršno 18. lipnja 2025.

11.Nadalje, nesporno je i da je tužitelj protiv naprijed citiranog rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/25-02/317, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 21. svibnja 2025. nije pokrenuo upravni spor, slijedom čega je to rješenje ne samo izvršno, već je isto i pravomoćno.

12.Konačno, nesporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom od 3. veljače 2026. od strane građevinskog inspektora utvrđeno da je tužitelj nakon što mu je naređena obustava građenja na na k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavljanjem posebnog službenog znaka „zatvoreno gradilište“ dana 30. travnja 2025., uklonio službeni znak i nastavio sa izvođenjem građevinskih radova na k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je od posljednjeg inspekcijskog očevida obavljenog 13. studenog 2025. izveo slijedeće radove: - po obodu neuklonjenog armirano betonskog platoa tlocrtnih dimenzija cca 10,00 x 8,00 m u sjeverozapadnom dijelu parcele izveo je zidove od armiranog betona sa oblogom od kamena ukupne debljine cca 20 cm, visine cca 50 cm, - u sjevernom dijelu parcele izveo je zidove od armiranog betona sa oblogom od kamena ukupne debljine cca 20 cm, visine od cca 40 cm do max. 70 cm, dužine cca 18,00 m, između kojih su postavljene instalacijske cijevi, - uz istočni rub parcele izveo je zidove od armiranog betona sa kamenom oblogom visine cca 70 cm, te 3 armirano betonska stubišta širine kraka cca 1,20 m, sveukupnih tlocrtnih dimenzija cca 26,40 x 1,20 m, o čemu je sastavljen zapisnik, koji prileže spisu, u kojem su opisani radovi koje je tužitelj izveo nakon obustave građenja, koji radovi su i fotografirani, a fotografije su priložene zapisniku, koje čine njegov sastavni dio.

13.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužitelja prisiljava na obustavu građenja na predmetnoj čestici prvom novčanom kaznom koja je izrečena odgovornoj osobi tužitelja kao pravne osobe, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

14.Odredbom čl. 119. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da ako investitor odnosno vlasnik i/ili izvođač nastavi graditi nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, građevinski inspektor provodi sprječavanje daljnjeg građenja izricanjem novčanih kazni.

Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/25-02/317, URBROJ: 443- 02-03-12-25-1 od 21. svibnja 2025. postalo izvršno, točkom 2. kako je tužitelj nakon obustave građenja od dana 30. travnja 2025. nastavio s građenjem na predmetnoj čestici, a točkom 3. se tužitelja prisiljava na obustavu građenja na naznačenim česticama prvom novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 eura koja se izriče odgovornoj osobi tužitelja kao pravne osobe VE, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 119. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/317, URBROJ: 443-02-03- 12-25-1 od 21. svibnja 2025. postalo izvršno, koju okolnost tužitelj niti ne spori. Također, od važnosti je i da je tužitelj nastavio s građenjem i to nakon donošenja citiranog rješenja i naređene obustave građenja, a što pak proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 3. veljače 2026., koji prileže upravnom spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 21. svibnja 2025. upozoren da će se na sprječavanje daljnjeg građenja prisiljavati novčanim kaznama do obustave građenja, odnosno izvođenja radova na predmetnoj čestici ako nastavi graditi, odnosno izvoditi radove nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 23. ožujka 2026., kojim ga se prisiljava na obustavu građenja izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 13.270,00 eura koja se izriče odgovornoj osobi tužitelja kao pravne osobe VE.

17.Glede tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe kako je 19. veljače 2026. u cijelosti uklonio i posljednju preostalu nepravilnost, odnosno da je uklonio građevine u odnosu na koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, o čemu da je istoga dana pisanim putem obavijestio nadležnu inspektoricu, ali da unatoč tome, tuženik u pobijanom rješenju uopće ne uzima u obzir ovu odlučnu činjenicu, niti ju spominje u obrazloženju, pa da je nejasno zbog čega i s kojim ciljem tuženik donosi rješenje kojim izriče sankciju u situaciji kada je predmet postupka faktično prestao postojati, budući su sve nepravilnosti otklonjene u cijelosti, za kazati je kako ovakvi navodi nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Naime, s tim u vezi za kazati je kako je novčana kazna koja je izrečena odgovornoj osobi tužitelja kao pravne osobe osporenim rješenjem, izrečena iz razloga što je provedenim kontrolnim inspekcijskim pregledom nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj nakon obustave građenja od dana 30. travnja 2025. nastavio s građenjem na k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je novčana kazna izrečena odgovornoj osobi tužitelja kao pravne osobe u smislu odredbe čl. 119. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu kojom je pak propisano da ako investitor odnosno vlasnik i/ili izvođač nastavi graditi nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, građevinski inspektor provodi sprječavanje daljnjeg građenja izricanjem novčanih kazni. Stoga, u situaciji ukoliko je tužitelj naknadno postupio sukladno rješenju o uklanjanju, odnosno uklonio građevine za koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, takva okolnost ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog akta tuženika budući se ovdje ne radi o novčanoj kazni kojom bi se tužitelja prisililo na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne, već je ovdje riječ o situaciji u kojoj tužitelja sprječava u nastavku građenja nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, izricanjem novčane kazne koja se izriče odgovornoj osobi pravne osobe, slijedom čega ukoliko je tužitelj u konačnici naknadno izvršio rješenje o uklanjanju, takvo što nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, već će takva okolnost biti razlog zbog kojeg će tuženik donijeti rješenje kojim se obustavlja postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, o čemu se ovdje ne radi budući je ovdje riječ o novčanoj kazni koja je izrečena zbog nastavka građenja nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom.

18.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako je pogrešno utvrđenje tuženika da je on nakon obustave građenja od 30. travnja 2025. nastavio s radovima na predmetnoj čestici jer jedini radovi koji su eventualno izvedeni nakon navedenog datuma odnose se na ogradne zidove, koje radove nije izvodio tužitelj, budući je predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prethodno prodao trećoj osobi, s tim da se ogradni zidovi, sukladno članku 128. Zakona o gradnji, ubrajaju u jednostavne građevine za koje nije potrebna građevinska dozvola, za kazati je kako takve navode sud ne nalazi osnovanima. Naime, s tim u vezi za navesti je kako je tijekom upravnog postupka proveden kontrolni inspekcijski pregled 3. veljače 2026. od strane građevinskog inspektora, kada je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj nakon što mu je naređena obustava građenja na k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavljanjem posebnog službenog znaka „zatvoreno gradilište“ dana 30. travnja 2025., uklonio službeni znak i nastavio sa izvođenjem građevinskih radova na k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kada je utvrđeno da je od posljednjeg inspekcijskog očevida obavljenog 13. studenog 2025. izveo slijedeće radove: - po obodu neuklonjenog armirano betonskog platoa tlocrtnih dimenzija cca 10,00 x 8,00 m u sjeverozapadnom dijelu parcele izveo je zidove od armiranog betona sa oblogom od kamena ukupne debljine cca 20 cm, visine cca 50 cm, - u sjevernom dijelu parcele izveo je zidove od armiranog betona sa oblogom od kamena ukupne debljine cca 20 cm, visine od cca 40 cm do max. 70 cm, dužine cca 18,00 m, između kojih su postavljene instalacijske cijevi, - uz istočni rub parcele izveo je zidove od armiranog betona sa kamenom oblogom visine cca 70 cm, te 3 armirano betonska stubišta širine kraka cca 1,20 m, sveukupnih tlocrtnih dimenzija cca 26,40 x 1,20 m, o čemu je pak sastavljen zapisnik, koji prileže spisu, u kojem su opisani radovi koje je tužitelj izveo nakon obustave građenja, koji radovi su i fotografirani, a fotografije su priložene zapisniku, koje čine njegov sastavni dio. Stoga, potpuno je jasno kako je tužitelj nakon obustave građenja od 30. travnja 2025. nastavio s gradnjom te nije izgradio samo ogradne zidove kako no to tvrdi, već je izgradio prethodno opisane građevine, o čemu svjedoče fotografije priložene predmetnom zapisniku s lica mjesta.

19.Također, ukoliko je tužitelj nekretninu na kojoj su izgrađene građevine u odnosu na koje je naređena inspekcijska mjera uklanjanja naknadno prodao, niti takva okolnost nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, to pak stoga što je inspekcijska mjera uklanjanja naređena tužitelju kao investitoru, a ne kao vlasniku, pa kod nedvojbenog utvrđenja i to da je upravo tužitelj investitor građevina u odnosu na koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, jasno je da je upravo tužitelj u istom svojstvu, dakle u svojstvu investitora nastavio s izvođenjem radova nakon obustave građenja od 30. travnja 2025., a što je utvrđeno i provedenim kontrolnim inspekcijskim pregledom obavljenim 3. veljače 2026., s tim da i sam tužitelj navodi kako je s danom 19. veljače 2026. u cijelosti postupio sukladno rješenju o uklanjanju, odnosno da je izvršio uklanjanje građevina koje su bile predmet uklanjanja, što pak potvrđuje da je i nakon prodaje nekretnine bio u posjedu iste i izvršavao rješenje o uklanjanju, pa je tako sasvim jasno u tom razdoblju obavljao sve radove na istoj, između ostalih i radove koji su izvedeni nakon obustave građenja od 30. travnja 2025., a koji su izvedeni u razdoblju između dva kontrolna inspekcijska pregleda, odnosno u razdoblju od 13. studenog 2025. pa do 3. veljače 2026. Ujedno, tužiteljevo problematiziranje građenja na k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti je bespredmetno, s obzirom da su predmet rješenja o uklanjanju građevine izgrađene na k. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je osporeno rješenje doneseno upravo iz razloga što je utvrđeno da je tužitelj nakon obustave građenja od 30. travnja 2025. nastavio s gradnjom na toj čestici, a ne na čestici koju tužitelj navodi.

20.Ujedno, sud nalazi potrebnim naglasiti kako tužitelj nakon postavljanja posebnog službenog znaka „Zatvoreno gradilište" nije smio izvoditi nikakve radove osim radova koji se izvode radi izvršenja rješenja o uklanjanju, koje je na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja, pa kako je on unatoč tome u svojstvu investitora nastavio s izvođenjem radova koji se nisu izvodili radi izvršenja rješenja o uklanjanju, to pak nedvojbeno znači da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje.

21.Zaključno, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP- a, pa kako se sud već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja, dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme ni mjesto izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

22.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

23.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja, kojom se devastira prostor, odgoda bi stoga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

26.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 29. lipnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 6, uz zapisnik od 24. lipnja 2026. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 24. lipnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.