REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U
ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-2837/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja TAMAN j.d.o.o., OIB 73004918957, Sv. Mihovila 1, Trilj, zastupanog po punomoćniku Lorenu Korlaetu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SREDIŠNJI
SAVEZ UDRUGA UZGAJIVAČA HRVATSKOG HLADNOKRVNJAKA, OIB 32239781787, Jelengradska Ulica 13, Popovača, zastupanog po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku u Kutini, radi utvrđenja, činidbe i isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 20. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik kopitara oznake mikročipa:
191100000869932;
191100002225166;
191100002013732;
191100000979162;
191100000972926;
kao i ždrijebeta, dorato, neoznačeno, koje je oždrijebila kobila mikročipa 191100000869932.
II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, u svojim matičnim knjigama za pasminu Hrvatski hladnokrvnjak, izvršiti prijepis prava vlasništva za kopitare oznake mikročipa:
191100000869932;
191100002225166;
191100002013732;
191100000979162;
191100000972926;
kao i upis ždrijebeta, dorato, neoznačeno, koje je oždrijebila kobila mikročipa 191100000869932
na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje tih prava vlasništva s imena ranijih vlasnika te da tužitelju izda jedinstvene cjeloživotne identifikacijske dokumente kopitara i zootehničke certifikate za predmetne kopitare u kojima će tužitelj biti naznačen kao vlasnik.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.936,70 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče:
- na iznos od 68,05 eura, od dana 24. kolovoza 2025. do isplate,
- na iznos od 27,35 eura, od dana 24. kolovoza 2025. do isplate,
- na iznos od 66,30 eura, od dana 24. kolovoz 2025. do isplate,
- na iznos od 32.775,00 eura, od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku petnaest dana.
IV. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak, uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od petnaest dana."
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 29. lipnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1./ Tužitelj je 16. prosinca 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi, u bitnome, da je trgovačko društvo koje obavlja djelatnost skloništa za životinje u skloništu za životinje „IZZY“, Košute, Vukovarska 5 (broj odobrenja: SZŽ-046). Sukladno ugovoru sklopljenom s gradom Senjom, tužitelj je po nalogu komunalnog redarstva grada Senja dužan uhvatiti, prevesti i zbrinuti napuštene, izgubljene ili zanemarene životinje. Tuženik je pak uzgojno udruženje za čistokrvnu pasminu kopitara Hrvatski hladnokrvnjak. Komunalni redar grada Senja, prilikom redovnog terenskog nadzora, na području naselja Krivi put uočio je konje bez nadzora u slobodnog kretanju. Obzirom konji nisu bili pitomi, komunalni redar nije mogao pristupiti konjima bez opasnosti za svoj život i zdravlje. Stoga je tužitelj, prema uputi komunalnog redara 25. ožujka 2025., uhvatio tri konja koja su lutala bez nadzora te ih smjestio u svoje sklonište za životinje. Nadalje, 3. svibnja 2025. tužitelj je u sklonište primio još jednog konja te ga upisao u Evidenciju novoprimljenih životinja, a dana 25. travnja 2025. jedna kobila je oždrijebila muško ždrijebe koje je smješteno u skloništu za životinje tužitelja. Očitanjem mikročipa te uvidom u Središnji registar kopitara utvrđeno je tko su vlasnici navedenih konja te su isti obavješteni gdje im se konji nalaze te o pravnim posljedicama nepreuzimanja konja, i vezano uz plaćanje nastalih troškova, a koje se sastoje u prelasku vlasništva nad konjima na tužitelja. Obzirom da su se vlasnici oglušili na upozorenja, tužitelj tvrdi da su životinje postale njegovo vlasništvo, u skladu s odredbama čl. 65. st. 2. Zakona o zaštiti životinja. S obzirom na ovlasti tuženika, u skladu s odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o uzgoju domaćih životinja, koja propisuje da uzgojna udruženja, kao što je tuženik, obavljaju tehničke aktivnosti koje su povezane s upravljanjem uzgojnim programima za koja imaju priznanje nadležnog tijela, uključujući vođenje matičnih knjiga, izdavanje zootehničkog certifikata i izdavanje jedinstvenog cjeloživotnog identifikacijskog dokumenta kopitara, tužitelj se obratio tuženiku i zahtijevao prijepis vlasništva ovih konja na svoje ime. Međutim, tuženik je prijepis odbio izvršiti. S obzirom da bez identifikacijskog dokumenta i zootehničkog certifikata prijevoz ni trgovina konjima nije moguća, tužitelj je prisiljen držati konje u svom skloništu za životinje. Budući da je sklonište ograničenih kapaciteta tužitelj posljedično ne može obavljati svoju djelatnost, ima troškove skrbi o konjima i ne može ostvarivati zaradu dok predmetni konji nisu preneseni na njegovo ime, a zatim premješteni i/ili prodani. Tužitelj procjenjuje da mu svakog dana nastaje 30,00 eura štete po kopitaru, slijedom čega tvrdi da mu je do dana 6. listopada 2025. nastala šteta u iznosu od 32.775,00 eura, i to samo po osnovi držanja kopitara u skloništu. No šteta tužitelju i dalje nastaje te tužitelj pridržava pravo predmetnom tužbom zahtijevati daljnje isplate za u međuvremenu nastalu štetu.
2./ Tužitelj smatra da mu je na opisani način nastalu štetu dužan naknaditi tuženik, stoga predlaže utvrditi da je vlasnik kopitara (pobliže određenih u tužbi prema brojevima mikročipova), naložiti tuženiku da u matičnim knjigama koje vodi za ovu vrstu izvrši upis tužitelja kao vlasnika, uz brisanje ranijeg vlasnika ovih životinja te mu naložiti naknadu štete isplatom iznosa od 32.936,70 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3./ U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu istaknutih tužbenih zahtjeva. Prije svega, u odnosu na zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nad konjima, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije ukazujući da je iz isprava koje je tužitelj priložio razvidno da tuženik nije vlasnik konja, već da su to druge osobe, podatak o kojima je očitan s mikročipa u konjima. Iako tuženik obavlja poslove vezane uz evidentiranje podataka o vlasnicima i o tome izdaje isprave, da, s obzirom na činjenice na kojima tužitelj tvrdi da bi stekao vlasništvo (na temelju zakona), promjenu podataka u evidencijama nije ovlašten izvršiti bez odgovarajuće isprave temeljem koje, u odnosu na vlasnike konja evidentirane prema očitanju mikročipa, se utvrđuje da je tužitelj stekao vlasništvo. Međutim, ukazuje i da nisu osnovane tvrdnje tužitelja o stjecanju prava vlasništva na temelju odredaba Zakona o zaštiti životinja, jer se radi o konjima koji su napušteni, no vlasnik kojih je poznat. Konačno, s obzirom da tuženik nije vlasnik životinja te da, na temelju tužiteljeve jednostrane izjave o stjecanju prava vlasništva temeljem činjenica navedenih u tužbi nije ovlašten niti dužan izvršiti upis tužitelja kao vlasnika u evidencijama koje vodi, to da nije odgovoran za nastanak štete naknadu koje tužitelj potražuje.
4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: rješenje o ispunjavanju uvjeta za sklonište životinja od 13. studenog 2023. (list 9-10 spisa), ispis iz Registra udruga (list 11-12 spisa), Zapisnik od 31. siječnja 2025. Jedinstvenog upravnog odjela Grada Senja (list 12 spisa), Nalog za hvatanje od 31. siječnja 2025. (list 17 spisa), Obavijest o uhvaćenim konjima od 27. ožujka 2025. (list 14-15 spisa), zapisnik od 13. lipnja 2025. (list 16-18 spisa), Zapisnik od 11. rujna 2025. (list 19-20 spisa), obavijest vlasnicima konja (list 21-24 spisa), plaćeni računi (list 35-39 spisa). Jer nije potreban za utvrđenje odlučnih činjenica, iz razloga koji slijede, sud je kao nepotreban odbio tužiteljev dokazni prijedlog provođenja financijskog vještačenja radi utvrđenja visine odštetnog zahtjeva.
5./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
6./ Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je, na temelju zakona, postao vlasnik životinja konja – kopitara, jer je konje smjestio u sklonište kojim upravlja na temelju naloga komunalnog redara, a vlasnik ih nije preuzeo. Nadalje, predmet spora je zahtjev tužitelja da ga tuženik, u matičnim evidencijama koje vodi za ovu vrstu životinja, upiše kao vlasnika te mu o tome izda odgovarajuće identifikacijske dokumente za ove životinje. Konačno, predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koja mu je prouzročena držanjem ovih životinja u njegovom skloništu.
7./ Nije sporno da je tužitelj, po nalogu komunalnog redara, u sklonište kojim upravlja smjestio pet konja, te da je za vrijeme smještaja u skloništu tuženika jedna od smještenih kobila oždrijebila ždrijebe. Nije sporno da ovi konji pripadaju pasmini kopitara glede koje je tuženik, u skladu s odredbama Zakona o uzgoju domaćih životinja ("Narodne novine" br. 115/18., 52/21.), ovlašten i dužan obavljati poslove vezane uz, između ostalih i, vođenje matičnih knjiga i izdavanje jedinstvenog cjeloživotnog identifikacijskog dokumenta kopitara (čl. 9. st. 1. ovog Zakona). Također nije sporno da su konji koje je tužitelj uhvatio po nalogu komunalnog redara b ili mikročipirani te da je očitanjem mikročipa tužitelj utvrdio osobe vlasnike ovih konja (to su ŠB, JB i ŽB, svi iz Batera).
8./ Sporna je, s obzirom na prigovore tuženika, osnovanost tužiteljevih zahtjeva prema tuženiku.
9./ Osnovano ukazuje tuženik, da je tužitelj, ako smatra da je na temelju odredaba Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine" br. 102/17., 32/19., 78/24.), jer vlasnici koje je obavijestio da preuzmu konje smještene po nalogu komunalnog redara u njegovo sklonište konje nisu preuzeli, na temelju ispunjenja ovih činjenica uz koje zakon vezuje stjecanje prava vlasništva, stekao vlasništvo nad ovim životinjama, zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva bio dužan istaknuti prema vlasnicima evidentiranima očitanjem mikročipa na konjima, a ne prema tuženiku kao osobi ovlaštenoj voditi matične knjige za ove životinje . Stoga, osnovano tuženik, u odnosu na zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. S obzirom da tužitelj, zbog pogrešnog pravnog pristupa vezanog uz način utvrđenja prava vlasništva nad konjima smještenim u njegovom skloništu po nalogu komunalnog redara, tuženiku odgovarajućim ispravama, kojima dokazuje svoje tvrdnje o stjecanju vlasništva predmetnih životinja od njihovih ranijih vlasnika, nije potkrijepio zahtjev za upisom u matične knjige kao vlasnika, to osnovano tuženik ističe da je i ovaj tužiteljev zahtjev, do utvrđenja tužiteljevog vlasništva predmetnih životinja, odlukom nadležnog tijela, nije osnovan. Konačno, s obzirom da nije osnovana tužiteljeva tvrdnja o protupravnom tuženikovom postupanju vezano uz izdavanje isprava potrebnih tužitelju za premještaj konja iz njegovog skloništa ili prodaju, te imajući u vidu da tuženik nije vlasnik ovih konja, to neosnovano tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u visini troškova koje je imao zbog smještaja konja u svojem skloništu (razlog iz odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).
10./ Slijedom navedenog, tužiteljevi su tužbeni zahtjevu u cijelosti utvrđeni neosnovanima.
11./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
12./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (65.873,40 eur) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25, dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife ) i zastupanja na ročištu 20. svibnja 2026. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 1.000,00 eur, što, uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), ukupno iznosi 2.500,00 eur.
13./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.
U Zagrebu 29. lipnja 2026.
Sutkinja:
Tina Šimović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.
