Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-322/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u izvanparničnom predmetu predlagateljice DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Godek-Glavina, odvjetnica u Koprivnici, protiv protustranke ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sonja Dušić-Poljak, odvjetnica u Koprivnici, radi uređenja međe, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici broj R1-54/2024-25 od 5. veljače 2026., dana 29. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Djelomično se uvažava žalba predlagateljice, te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj R1-54/2024-25 od 5. veljače 2026. i to u dijelu kojim predlagateljici nisu dosuđeni (daljnji) zahtijevani troškovi, na način da se rješava:
„Nalaže se protustranci da u roku od 15 dana, pored iznosa od 279,74 EUR dosuđenog prvostupanjskim rješenjem, predlagateljici naknadi i daljnji trošak izvanparničnog postupka u iznosu od 50,00 EUR, dok se u preostalom dijelu žalba predlagateljice odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu“.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem naloženo je protustranci isplatiti predlagateljici trošak izvanparničnog postupka u iznosu od 279,74 EUR, u roku od 15 dana.
2. Predlagateljica pravodobnom žalbom pobija odluku o troškovima postupka i to samo u dijelu u kojem je njezin zahtjev za naknadu daljnjih troškova prešutno odbijen, koju odluku pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana odluka preinači u skladu s navodima žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba izvanparničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) u vezi članka 381. stavak 1. ZPP i članka 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“, broj 59/23, dalje: ZIP).
6. U konkretnom slučaju iz razloga pobijanog rješenja slijedi da su na održanom očevidu stranke sklopile sudsku nagodbu, te da je prilikom očevida utvrđeno da ne postoje međašne oznake između nekretnina stranaka i da je uređenje međe bilo u obostranom interesu stranaka.
7. Stoga je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio pozivom na odredbu članka 32. stavak 5. ZIP (ispravno: stavak 4.) i odlučio da se troškovi podijele na jednake dijelove, nalazeći da je predlagateljica na ime predujma za očevid platila 559,48 EUR, zbog čega nalaže protustranci platiti iznos od 279,74 EUR.
8. Odredbom članka 32. ZIP propisano je: (1) Sud će o naknadi troškova odlučiti na temelju određenog zahtjeva stranaka uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja. (2) U postupcima u kojima su sudjelovale stranke sa suprotnim interesima sud će o naknadi troškova odlučiti uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak, osim ako drukčije ne bi nalagali razlozi pravičnosti. (3) Stranka je dužna neovisno o ishodu postupka naknaditi drugoj stranki troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se dogodio toj stranki. (4) Sud će o naknadi troškova koji se odnose na ostvarivanje zajedničkih interesa svih stranaka odlučiti razmjerno udjelima stranaka u predmetu postupka, a ako se takvi udjeli ne mogu utvrditi, troškovi se dijele na jednake dijelove. (5) U ostalim slučajevima svaka stranka snosi svoje troškove.
9. S pravom predlagateljica prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je plaćeni predujam iznosio 559,48 EUR, a ne 659,48 EUR koliko je doista plaćeno, zbog čega je pored iznosa od 279,74 EUR dosuđenog prvostupanjskim rješenjem, pravilnom primjenom materijalnog prava predlagateljici trebalo priznati i daljnji iznos od 50,00 EUR na ime nužnog troška očevida kojeg stranke snose na jednake dijelove.
10. S druge pak strane, iako trošak sudskih pristojbi također predstavlja nužne troškove, s obzirom da iz spisa predmeta ne proizlazi da je predlagateljica doista platila iznos od 19,91 EUR na ime sudske pristojbe na prijedlog, a imajući u vidu da je obveza plaćanja ove pristojbe nastala u trenutku predaje prijedloga (članak 4. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama – „Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23), to istoj ne pripada trošak sudske pristojbe na prijedlog, pa je u tom dijelu žalba predlagateljice neosnovana (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-450/2024).
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točka 2. i 3. ZPP u vezi članka 44. stavak 1. ZIP, riješiti kao u izreci.
12. U nepobijanom dijelu kojim je protustranci naloženo predlagateljici platiti iznos od 279,74 EUR, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
U Šibeniku, 29. lipnja 2026.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
