Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž Ob-39/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, po sucu pojedincu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: TŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Plavšić odvjetnik u [adresa] protiv tuženika : ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vesna Šnur odvjetnica u Vinkovcima, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u t. II izreke presude Općinskog suda u Vukovaru broj P Ob-187/2024-23 od 08. travnja 2026.g., dana 29. lipnja 2026.g.
r i j e š i o j e
I Preinačava se t. II izreke presude Općinskog suda u Vukovaru broj P Ob- 187/2024-23 od 08. travnja 2026.g. na način da se tužitelj obvezuje naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 400,00 EUR-a u roku 15 dana.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 200,00 EUR u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 50,00 EUR-a odbija zahtjev tuženika.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
″ I. Utvrđuje se da je dana 29. travnja 2025. prestala obveza tužitelja AŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za plaćanje uzdržavanja za tuženika IŽ (ranije VŽ) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje je uzdržavanje određeno Presudom Općinskog suda u Vinkovcima 4-P-58/14-16 od 24. lipnja 2014..
II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.″
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom odluku o troškovima postupka sadržanu u t. II izreke, pobija tuženik, ali iako se izrijekom ne poziva na niti jedan žalbeni razlog iz čl. 353. st.1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 dalje: ZPP), žalbeni navodi upućuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže uvažavanjem njegove žalbe preinačiti odluku o trošku obvezivanjem tužitelja na naknadu mu troškova, podredno istu ukinuti vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno, zahtjeva i troškove povodom žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Odredbom članka 366. stavak 1. ObZ je propisano da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, te o stvarima uzdržavanja djeteta, sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.
6. Nadalje, odredbom članka 429. stavak 1. ObZ je propisano da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja, čime prestaju postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje.
7. Budući je u konkretnom slučaju pravo na uzdržavanje bilo utvrđeno ovršnom ispravom (presudom), tužitelj je tužbom u ovom postupku mogao zatražiti utvrđenje prestanka navedene obveze jer se prestanak obveze uzdržavanja utvrđene ovršnom ispravom jedino može utvrditi pravomoćnom sudskom odlukom, čime prestaju postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje.
8. Prvostupanjski sud odluku da svaka stranka snosi svoj parnični trošak temelji na odredbi čl. 366. st.1. ObZ-a.
8.1. Istina, sukladno odredbi čl. 366. st.1. ObZ-a sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, no pri tome mora voditi računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti.
9. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je:
- tužitelj zatražio da je s danom podnošenja tužbe 26. kolovoza 2024.g. prestala mu obveza uzdržavanja tuženika (rođenog **.**.2023.) koju tužbu činjenično temelji na stjecanju punoljetnosti tuženika, završetku njegova školovanja i zaposlenju;
- da je doprinos uzdržavanju određen pravomoćnom i ovršnom presudom P-58/14 od 24. lipnja 2014.g., tuženik ostvarivao pris ilnim putem;
- da je tuženik po pozivu suda dao odgovor na tužbu u kojem se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja jer da u tom trenutku (kako podnošenja tužbe, tako i podnošenja odgovora na tužbu) nisu bile ispunjenje pretpostavke za prestanak uzdržavanja;
- da je sada već pravomoćnom presudom, odluka o trošku koja je predmet ovog žalbenog postupka, utvrđeno da je obveza uzdržavanja po presudi P -58/14 od 24. lipnja 2014.g. prestala s danom 29. travnja 2025.g. (nepune dvije godine nakon podnošenja tužbe).
10. Briga o redovnom školovanju tuženika je njegova zakonska obveza, a isti je, prema čl. 290. st. 5. ObZ, mogao prvenstveno od tuženika kao svog djeteta, a potom od nadležnog tijela tražiti i dobiti podatke o djetetovom obrazovanju i zaposlenju.
10.1. Dakle, tužitelj je u svako doba mogao od tuženika tražiti podatke o njegovom obrazovanju i zaposlenju, a ukoliko sa istim ne kontaktira to je njegov propust i ne znači da da je tuženik dao povoda tužbi radi prestanka uzdržavanja.
11. Stoga, u smislu odredbe čl. 366. st.1. ObZ-a, kada se uzme u obzir da tužitelj nije uredno ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja (naplaćivana prisilnim putem), navedeno u odlomku 11. ovoga obrazloženja, te činjenicu da je sada već pravomoćno utvrđeno da su se pretpostavke za prestanak uzdržavanja ispunile skoro dvije godine nakon podnošenja tužbe, a da bi se tuženik ne davanjem odgovora na tužbu izložio riziku donošenja presude zbog ogluhe iz čl. 331. b ZPP-a, kojom bi se utvrdilo da je obveza uzdržavanja (prisilno naplaćivanog) prestala skoro dvije godine prije ispunjenja zakonskih pretpostavki za njezin prestanak, to u opisanim okolnostima konkretnog slučaja, pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 366. st.1. Obz-a), je valjalo obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku.
12. Temeljem navedene odredbe čl. 366. st.1. ObZ-a u svezi s čl. 164. st. 1.-3. u svezi s čl. 2. ZPP-a, tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika u visini od jednokratne nagrade od 200 bodova (Tar.br. 7.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine br. 138/2023, 107/2025 – dalje: Tarifa ), što iznosi 400,00 EUR-a.
13. Radi navedenog temeljem čl. 380. t.3. ZPP-a je odlučeno kao u t. I izreke ovoga rješenja.
14. Budući da je tuženik uspio u žalbenom postupku, sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a tužitelj mu je dužan nadoknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 200 EUR-a, koji troškovi se odnose na sastav žalbe u postupku iz Tar.br. 3. (Tar.br. 10. 2. Tarife) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine br. 138/2023, 107/2025 – dalje: Tarifa) sa uvećanjem od 25% na ime PDV-a (Tar.br. 46. Tarife).
U Šibeniku, 29. lipnja 2026.g.
S U D A C
Marta Plančić