REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Us I-1131/2024-16

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu prvotužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i četvrtotužiteljice PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćeniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za stambeno zbrinjavanje, Sektora za imovinsko-pravne poslove stambenog zbrinjavanja, Službe za raskide upravnih ugovora i neupravna postupanja, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi raskida ugovora o najmu stana, 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za stambeno zbrinjavanje, Sektora za imovinsko-pravne poslove stambenog zbrinjavanja, Službe za raskide upravnih ugovora i neupravna postupanja KLASA: UP/I-371-01/24-01/6, URBROJ: 531-13-2-24-4 od 29. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-371-01/24-01/6, URBROJ: 531- 13-2-24-4 od 29. kolovoza 2024. u točki 1. izreke raskida se ugovor o najmu KLASA: 371-01/18-04/819, URBROJ: 510-05-01-02/04-22-06 od 31. kolovoza 2022. U točki 2. određeno je da tužitelji gube pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici na adresi [adresa], kat: PR, te su dužni predati posjed stambene jedinice u roku 15 dana od izvršnosti ovog rješenja. U točki 3. izreke određeno je da rješenje postaje izvršno danom dostave stranci.

2. Tužitelji u tužbi, u bitnome, navode da drugotužiteljica ŽR nije postala vlasnica druge stambene jedinice tijekom najma stambene jedinice u državnom vlasništvu, nego osam godina prije zaključenja predmetnog ugovora iz čega proizlazi da tužitelji nisu tijekom najma predmetnog stana postali vlasnici bilo kakve nekretnine. Navodi da su u nekretninu iz ugovora o najmu uložili znatna sredstva kako bi istu osposobili za stanovanje jer predmetna nekretnina, nakon ratnih razaranja, nije bila obnovljena od strane Republike Hrvatske, odnosno da su u predmetni stan uveli plin, proveli električne instalacije u kuhinju, promijenili cijevi u kupaonici te postavili i kompletno je uredili, obnovili verandu, odnosno izvršili znatna ulaganja u iznosu više od 10.000,00 EUR. Smatraju da su osporavanim rješenjem povrijeđena Ustavna prava iz članka 26. i 29. Ustava Republike Hrvatske. Navode kako se ne može otkloniti sumnja da je osporavano rješenje rezultat arbitrarnog i samovoljnog tumačenja i primjene mjerodavnog prava čime je povrijeđeno pravo tužitelja na pravilno vođenje postupka. Smatraju da je tuženik povrijedio i odredbe Zakona o općem upravom postupku jer nije održana usmena rasprava te time nije dana mogućnost tužiteljima da u potpunosti sudjeluju u ispitnom postupku, odnosno da se izjasne o svim okolnostima i činjenicama bitnim za donošenje odluke. Slijedom navedenog, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja te ističe da je najmeni položaj tužitelja u odnosu na predmetni stan zasnovan na temelju suglasnosti Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprave za područja posebne državne skrbi KLASA: 019-06/01-31/1-C4, URBROJ: 538-06-01-11-159273-41574 od 4. travnja 2011. Ističe da je prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“, broj 86/2008., 57/2011., 51A/2013., 148/2013., 76/2014., 147/2014. i 18/2015.) suglasnost za stambeno zbrinjavanje po pravnoj snazi i valjanosti jednaka rješenju. Navodi da je zapisnikom o primopredaji stana od 28. travnja 2011. potpisanim od strane prvotužitelja ĐR, stan predan u posjed tužiteljima te je s tim danom, a na temelju navedene Suglasnosti, zasnovan njihov najmeni položaj za predmetni stan. Poziva se na odredbe ugovora o najmu te ističe da je drugotužiteljica ŽR stekla vlasništvo nad drugim stanom u vrijeme kad je već imala položaj najmoprimca u odnosu na navedeni stan u [adresa], Đ [adresa]. Ističe da tužitelji nisu obavijestili najmodavca o stjecanju vlasništva nad drugim stanom u skladu sa Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“, broj 106/2018.) i Pravilnikom o najmu stambenih jedinica („Narodne novine“, broj 143/2023.) kao i Pravilnikom o najmu stambenih jedinica važećim u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o najmu („Narodne novine“, broj 25/2019. i 89/2022.). Smatra netočnim tužbeni navod tužitelja da je stan u vlasništvu drugotužiteljice ŽR nedovoljan za smještaj četveročlane obitelji jer je četvrtotužiteljica FR zatražila odjavu sa suglasnosti i ostvarila stambeno zbrinjavanje na drugoj lokaciji sa svojom obitelji. Vezano za ulaganja tužitelja u stan koji je predmet ugovora o najmu smatra da navedeno ulaganje nije relevantno u ovom postupku vezanom za raskid ugovora o najmu te ističe da tužitelji nisu imali prethodnu suglasnost najmodavca za preinake u stanu te da za takve radove ne mogu ostvariti pravo na povrat uloženih sredstava. Ističe da je tužiteljima bilo omogućeno sudjelovanje u predmetnom upravnom postupku te da su im prije donošenja rješenja bile predočene relevantne okolnosti i mjerodavne zakonske odredbe. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica, 25. svibnja 2026. kod ovog Suda je održana rasprava na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti u skladu s člankom 91. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024., dalje: ZUS).

5. Tijekom upravnog spora Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je u izvršenju suglasnosti Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske, Uprave za područja posebne državne skrbi KLASA: 019-06/01-31/1-C4, URBROJ: 538-06-01- 11-159273-41574 od 14. travnja 2011., Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje kao najmodavac, 31. kolovoza 2022. sklopio s prvotužiteljem ĐR, kao najmoprimcem ugovor o najmu u kojem je u članku 2. ugovoreno da najmodavac daje u najam najmoprimcu stan u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalazi na adresi [adresa], kat: PR, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica]. upisan u podulošku: 4787, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 69,79 m².

7. U članku 4. predmetnog ugovora navedeno je da je najmoprimac u mirnom korištenju predmetnog stana od 28. travnja 2011.

8. U članku 12. ugovora o najmu određeno je da u slučaju promjene bilo kojih uvjeta pod kojima je predmetni stan dan u najam, kao i u slučajevima promjene načina plaćanja ugovorene najamnine za korištenje predmeta najma, najmodavac zadržava pravo na izmjenu ovog ugovora, sukladno važećim propisima.

9. Iz Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi KLASA: 019-06/01-31/1-C4, URBROJ: 538-06-01- 11-159273-41574 od 14. travnja 2011. proizlazi da je korisnicima stambenog zbrinjavanja, ovdje tužiteljima, dan u najam stan na području posebne državne skrbi, na adresi [adresa], kat: PR, stan 48, stambene površine 69,79 m². Navedenom suglasnošću, korisnicima stambenog zbrinjavanja davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi utvrđeni su BR, ŽR, supruga, GR, sin i FR, kći.

10. Uvidom u Zapisnik o primopredaji stana korisniku KLASA: 019-06/09-24/1129, URBROJ: 538-06-11/48-11-5 sastavljenom 28. travnja 2011. utvrđeno je da je s navedenim datumom predmetni stan predan u posjed privremenom korisniku ĐR.

11. Uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] utvrđeno je da je tužiteljica ŽR upisana kao vlasnica stana oznake S13, površine 84,02 m² koji se nalazi u [adresa], na temelju kupoprodajnog ugovora od 4. listopada 2016.

12. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je 3. srpnja 2024. povjerenstvo za procjenu stanja stambenog objekta procijenilo stanje stana na adresi [adresa], stan S13, na prvom katu, koji je vlasništvo drugotužiteljice ŽR te utvrdilo da je predmetni stan površine 84,02 m² useljiv i dovoljan za stambeno zbrinjavanje tročlane obitelji ŽR. O navedenom je sačinjena Procjena stanja stambenog objekta KLASA: 019-06/09-24/1129, URBROJ: 531-13-5-2-24-7.

13. Iz izjave četvrtotužiteljice PR, rođ. ŽR od 13. studenog 2020. proizlazi da je ista pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavila da ne živi sa roditeljima na adresi [adresa] jer je zasnovala bračnu zajednicu te da moli da je se odjavi sa suglasnosti nositelja prvotužitelja ĐR.

14. Člankom 10. ugovora o najmu utvrđeno je da ukoliko najmoprimac ne ispunjava obveze iz članka 6., 8. i 9. Ugovora, kao i u slučajevima iz članka 20. Zakona o najmu stanova, najmodavac će jednostrano raskinuti ugovor o najmu, s rokom iseljenja koji ne može biti kraći od 15 dana. Prema stavku 2. istoga članka ugovora, ukoliko najmoprimac daje predmet najma u podnajam, kao i u drugim slučajevima opisanim u članku 19. Zakona o najmu stanova, a koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. toga članka, najmodavac može raskinuti taj ugovor uz prethodnu pisanu opomenu najmoprimcu da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz sukladno članku 19. stavku 2. Zakona o najmu stanova. Stavkom 3. istoga članka ugovora određeno je da se na sve ostale odnose koji nisu uređeni ovim ugovorom primjenjuju odredbe Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/1996., 48/1998., 66/1998., 22/2006., 68/2018. i 105/2020.) i odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015.).

15. Prema članku 19. stavku 1. Zakona o najmu stanova najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac koristi stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana.

16. U članku 18. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“, broj 106/2018., 98/2019., 82/2023., 151/2025., dalje u tekstu Zakon) propisano je da Ministarstvo sklapa ugovor o najmu s korisnikom koji se stambeno zbrinjava sukladno članku 7. točkama 1. i 2. ovoga Zakona, na temelju izvršnog rješenja o utvrđenom pravu na stambeno zbrinjavanje (stavak 1.). Ugovor o najmu je upravni ugovor i sklapa se u pisanom obliku (stavak 2.).

17. Člankom 22. stavkom 4. točkom 10. Zakona propisano je da korisnik iz članka 7. točaka 1. i 2. ovoga Zakona gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam i ako Ministarstvo utvrdi da je tijekom najma stambene jedinice u državnom vlasništvu postao vlasnik odgovarajuće stambene jedinice prikladne za stanovanje njega i/ili članova njegove obitelji.

18. Člankom 22. stavkom 5. istoga Zakona propisano je da će u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo jednostrano raskinuti ugovor o najmu.

19. Člankom 10. stavkom 16. Pravilnika o najmu stambenih jedinica („Narodne novine“, broj 143/2023., dalje: Pravilnik) propisano je da je najmoprimac dužan o činjenici da je postao vlasnik odgovarajuće useljive obiteljske kuće ili stana prikladne za stanovanje njega i/ili članova njegove obitelji, obavijestiti ministarstvo, podnijeti zahtjev za raskid ugovora o najmu, podmiriti troškove nastale korištenjem stambene jedinice odnosno naknaditi štetu i vratiti stambenu jedinicu koja mu je dodijeljena u najam. O primopredaji stambene jedinice sastavit će se zapisnik.

20. Nadalje, člankom 22. stavkom 9. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“, broj 106/2018.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o najmu, propisano je da je korisnik prava na stambeno zbrinjavanje dužan o činjenici da je postao vlasnik odgovarajuće useljive obiteljske kuće ili stana prikladnog za stanovanje članova njegove obitelji obavijestiti Središnji državni ured, podnijeti zahtjev za raskid ugovora o najmu, podmiriti troškove nastale korištenjem stambene jedinice odnosno naknaditi štetu i vratiti istu. O primopredaji stambene jedinice sastavit će se zapisnik.

21. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je drugotužiteljica ŽR, **.**.2016. stekla u vlasništvo drugu nekretninu pogodnu za stanovanje, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari. Naime, u članku 22. stavku 4. točki 10. Zakona propisano je da korisnik iz članka 7. točaka 1. i 2. ovog Zakona gubi pravo na stambeno zbrinjavanje u stambenoj jedinici koja mu je dana u najam i ako Ministarstvo utvrdi da je tijekom najma stambene jedinice u državnom vlasništvu postao vlasnik odgovarajuće stambene jedinice prikladne za stanovanje njega i/ili članova njegove obitelji. Kako je tijekom upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da je drugotužiteljica ŽR stekla na temelju kupoprodajnog ugovora od 4. listopada 2016., vlasništvo na drugoj nekretnini, stanu u [adresa], na adresi [adresa], površine 84,02 m² pravilno je tuženik utvrdio da stjecanje vlasništva na predmetnoj nekretnini predstavlja zapreku za stambeno zbrinjavanje. S obzirom na činjenicu da je tijekom upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da tužitelji ne ispunjava ju zakonske uvjete za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stambene jedinice u državnom vlasništvu, pravilno je, prema shvaćanju ovog Suda, tuženik utvrdio da su ispunjeni razlozi za raskid ugovora o najmu stana iz članka 22. Zakona i članka 10. predmetnog ugovora o najmu te odlučio kao izreci osporavanog rješenja. Sud ističe kako je Ugovor o najmu stambene jedinice sklopljen na temelju Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima po svojoj pravnoj naravi upravni ugovor koji služi provedbi javnog interesa i podređen je prisilnim zakonskim normama koje se primjenjuju izravno, a ugovorna sloboda stranaka ne može derogirati imperativne zakonske uvjete za ostvarivanje prava na državnu pomoć.

22. Nije od utjecaja na drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari tvrdnja tužitelja, da je drugotužiteljica ŽR vlasništvo predmetnog stana stek la prije sklapanja ugovora o najmu stana, budući da iz podataka spisa upravnog postupka, odnosno Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi od 14. travnja 2011. i Zapisnika o primopredaji korisniku od 28. travnja 2011. nedvojbeno proizlazi da su tužitelji u najmeni odnos s najmodavcem stupili donošenjem suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi 14. travnja 2011. i stupanjem u posjed predmetnog stana 28. travnja 2011. Navedeno znači da je najamni odnos u kontekstu stambenog zbrinjavanja započeo faktičnim uvođenjem u posjed 2011., a što je i potvrđeno ugovorom iz 2018. Navedeni Ugovor nije konstitutivan, već deklaratoran za postojanje stambenog zbrinjavanja.

23. Korisnici stambenog zbrinjavanja dužni su tijekom cijelog trajanja ostvarivanja prava ispunjavati uvjete propisane zakonom. Prema odredbama navedenog Zakona, jedna od temeljnih pretpostavki za ostvarivanje i zadržavanje prava na stambeno zbrinjavanje jest da korisnik i članovi njegove obitelji u vlasništvu nemaju drugu useljivu stambenu jedinicu. Okolnost da je drugotužiteljica ŽR stekla u vlasništvo stan u [adresa] površine 84,02 m² predstavlja apsolutnu zapreku za daljnje ostvarivanje prava na najam stana u državnom vlasništvu. Čak štoviše, u konkretnom slučaju s punim opravdanjem se može zaključiti kako su tužitelji prikrivanjem činjenice stjecanja druge nekretnine doveli u zabludu nadležno tijelo, a tuženik ne samo da je imao pravo, nego i dužnost postupiti na način koji zahtijeva raskid ugovora radi zaštite javnog interesa i državne imovine.

24. Neosnovan je, nadalje, tužbeni navod tužitelja da nekretnina u vlasništvu tužiteljice nije dovoljna za potrebe stanovanja četveročlane obitelji budući da je četvrtotužiteljica PR rođena ŽR, **.**.2020. dala izjavu da ne živi sa roditeljima jer je zasnovala bračnu zajednicu te je zatražila stambeno zbrinjavanje na drugoj stambenoj jedinici u državnom vlasništvu. Kako je utvrđeno da privatni stan ima 84 m² jasno je da se ista nekretnina u svakom pogledu ima smatrati odgovarajućom i useljivom i to čak i u situaciji da obitelj broji četiri člana. Nadalje, nije pravno osnovano niti logično potraživati zadržavanje državnog stana od 69 m², dakle osjetno manjeg stana od onog u privatnom vlasništvu s obrazloženjem neadekvatnosti prostora.

25. Neosnovan je i tužbeni navod tužitelja kako im, u tijeku upravnog postupka, nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku i očitovanja na okolnosti bitnih za donošenje odluke te da je osporavano rješenje rezultat arbitrarnog i samovoljnog tumačenja i primjene mjerodavnog prava, budući da iz podataka spisa nedvojbeno proizlazi da je tužiteljima bilo omogućeno sudjelovanje u predmetnom postupku, a tijekom provedenog postupka nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelji u posjedu predmetnog stana od 28. travnja 2011. Činjenično stanje nedvojbeno proizlazi iz materijalne dokumentacije, odnosno relevantni podaci o nekretninama su dokazani službenim javnim ispravama.

26. U kontekstu zaštite prava na dom i razmjernosti mjere miješanja državne vlasti treba istaknuti da je razvidno kako nalog za iseljenje tužitelja iz stambene jedinice na adresi [adresa] predstavlja miješanje javne vlasti u njihovo pravo na poštovanje doma. Međutim, u okviru testa razmjernosti, sud zaključuje da je takvo miješanje u potpunosti opravdano. Prvenstveno, predmetna mjera temelji se na jasnim i predvidljivim zakonskim odredbama koje reguliraju uvjete prestanka najma stanova u državnom vlasništvu, čime je ispunjen primarni uvjet zakonitosti miješanja. Nadalje, ovo miješanje nedvojbeno teži ostvarenju legitimnog cilja u demokratskom društvu — zaštiti gospodarske dobrobiti zemlje te, što je u ovom kontekstu presudno, osiguravanju socijalne pravičnosti kroz pravilnu distribuciju ograničenog državnog stambenog fonda. Državni stanovi namijenjeni su isključivo socijalno ugroženim kategorijama građana koji nemaju riješeno stambeno pitanje, stoga bi omogućavanje daljnjeg korištenja takvih jedinica osobama koje su materijalno osigurane vlastitim nekretninama izravno narušilo prava onih građana koji se nalaze na listama čekanja bez ikakvog krova nad glavom. U pogledu same razmjernosti mjere, ključni argument leži u činjenici da tužitelji ne ostaju bez adekvatnog smještaja niti se dovode u stanje socijalne ugroženosti. Naprotiv, nepobitno je utvrđeno da II. tužiteljica ŽR u vlasništvu ima useljiv i funkcionalan stan na području istog grada ([adresa], na adresi [adresa]), čija površina od 84,02 m² značajno premašuje propisane zakonske normative za njihovo tročlano kućanstvo. S obzirom na to da tužitelji raspolažu nekretninom koja po svojoj kvadraturi, opremljenosti i lokaciji u potpunosti zadovoljava njihove životne potrebe prema najvišim propisanim standardima, gubitak najma državnog stana ne predstavlja za njih prekomjeran niti nerazmjeran individualni teret. Interes države da stambenu jedinicu dodijeli onima kojima je ona doista nužna za egzistenciju u ovom slučaju preteže nad privatnim interesom tužitelja za zadržavanjem prava na najam dodatne, u biti suvišne nekretnine. Slijedom svega navedenog, mjera iseljenja ocijenjena je kao nužna i razmjerna legitimnom cilju zaštite javnog interesa i prava drugih, ali je i u suglasju sa svrhom samog Zakona, odnosno poticanjem ostanka tj. aktivnog življenja na potpomognutim područjima.

27. Navodi tužitelja o izvršenim ulaganjima u predmetnu nekretninu u iznosu koji premašuje 10.000,00 EUR ne predstavljaju pravno relevantnu zapreku za raskid ugovora o najmu uslijed nastupanja zakonskih zapreka pogotovo iz razloga jer su predmetne preinake poduzete bez prethodne pisane suglasnosti nadležnog Ministarstva. Sud napominje da se eventualni imovinskopravni zahtjevi za povrat uloženih sredstava ostvaruju isključivo u posebnom obveznopravnom postupku, neovisno o ocjeni zakonitosti raskida ugovora u ovom upravnom sporu.

28. Kako, dakle, tužitelji u tužbi ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

29. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavak 1. ZUS- a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. S obzirom na to da su tužitelji u cijelosti izgubili spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Osijeku 29. lipnja 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljima po opunomoćeniku

2. Tuženiku