Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-64/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Goranu Stošiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: RAIFFEISENBANK MITTLERE SÜDOSTSTEIERMARK EGEN sa sjedištem u [adresa], A-8341 [adresa], Republika Austrija, OIB: 25376204437, koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Remenar & Remenar" iz Zagreba, protiv ovršenice: FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, radi ovrhe na nekretnini, rješavajući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj Ovr-176/2023 od 11. veljače 2025. godine, dana 29. lipnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj Ovr-176/2023 od 11. veljače 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

" Odgađa se ovrha u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-1357/24 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 541.482 od 02.07.2008. godine zajedno sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 04.07.2008. godine solemniziranog kod javnog bilježnika Boška Jurčevića pod brojem OU-115/08, a koji parnični postupak se vodi povodom tužbe ovršenika iz ovog postupka te ZF i KF, protiv ovrhovoditelja iz ovog postupka kao tuženika."

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj pobijajući ga zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito postupio kada je ovrhu na nekretnini, koja se provodi na temelju potrošačkog ugovora o kreditu, odgodio do okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 541.482 od 2. srpnja 2008. godine sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 4. srpnja 2008. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika Boška Jurčevića pod brojem OU-115/08.

6. Naime, u presudi Suda Europske unije broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019. godine je odlučeno da "Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu". U toj presudi izraženo je stajalište prema kojem, da bi sud usvojio prijedlog za odgodu ovrhe, ovršenik nije dužan dokazivati da su ispunjeni uvjeti propisani odredbama nacionalnog zakonodavstva kojima je uređen institut odgode, ako te odredbe ne pružaju odgovarajuću zaštitu potrošaču zajamčenu Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

7. Kako ovršenica traži odgodu ovrhe do okončanja parničnog postupka koji se vodi u povodu tužbe radi utvrđenja ništetnosti hipotekarnog ugovora o kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, na temelju kojeg je određena ovrha, ostvaren je zakonski uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i dr., dalje: OZ), a budući ovrhovoditelj u žalbi ne osporava da se radi o potrošačkom ugovoru, to ovršenica ne mora učiniti vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u smislu članka 65. stavka 1. OZ.

8. Zbog toga su neosnovani žalbeni razlozi ovrhovoditelja – da nije ispunjena zakonska pretpostavka za odgodu ovrhe, jer da ovršenica nije učinila vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. Slijedom navedenog, jer nisu ostvareni razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a nije počinjena u žalbi ni istaknuta bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) i članka 21. stavka 1. OZ, kao ni koja od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, neosnovanu žalbu ovrhovoditelja je valjalo odbiti, temeljem članka 380. točke 2. u vezi članka 21. stavka 1. OZ potvrditi prvostupanjsko rješenje te riješiti kao u točki I. izreke.

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke ovog rješenja zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ, a zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka valjalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ).

U Šibeniku, 29. lipnja 2026.

S U D A C

Goran Stošić