Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž Ovr-104/2026-4
Šibenik, S. Radića 81
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ljudevitu Zoričiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EXIMIUS PSS d.o.o. Zagreb, Lašćinska cesta 44, [osobni identifikacijski broj], kojeg po punomoći direktora ŠĆ zastupa punomoćnik Petar Ćubela, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice MĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-9510/2016-196 od 26. ožujka 2026. godine, dana 29. lipnja 2026. godine
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-9510/2016-196 od 26. ožujka 2026. godine.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je kao neosnovan odbijen prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe podnesen 20. srpnja 2025 . godine žalbu je izjavila ovršenica „prvenstveno iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava“ s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se po prijedlogu ovršenice ovrha odgodi do pravomoćnog okončanja parnice koja se pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem P-310/2023.
1.1. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu ovršenice predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijano rješenje, zahtijevajući naknadu troška za sastav tog podneska.
2. Žalba nije osnovana.
3. Prema stanju spisa predmeta te razlozima pobijanog rješenja prvostupanjski je sud odbio prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe držeći da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 65. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ), jer da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu. Nadalje prvostupanjski sud smatra da iako je ovršna isprava (Ugovor o kreditu) potrošački ugovor, te iako je suprug ovršenice HĆ (kao treća osoba) pokrenuo parnicu radi „utvrđenja nepoštenosti, ništetnosti i bez pravnog učinka svih odredbi ugovora o namjenskom kreditu kao i svih pravnih poslova koji su slijedili radi ustupa tražbine iz tog ugovora na sadašnjeg ovrhovoditelja“ da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za odgodom ovrhe po prijedlogu ovršenika.
4. Ovršenica žalbenim navodima u bitnome ističe da je prvostupanjsko rješenje „suštinski proizvoljno i arbitrarno te elementarno neobrazloženo“ te bazirano na činjenično netočnim tvrdnjama jer sud da nije izveo od ovršenice predložene dokaze i utvrdio činjenice bitne za donošenje zakonitog rješenja o njenom prijedlogu za odgodom ovrhe.
5. Ocjenom žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja (članak 375. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP)) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavak 1. OZ) ovaj sud je stava da je pobijano rješenje doneseno uz pravilnu primjenu odredbe članka 65. OZ, te da prema okolnostima slučaja ne postoje razlozi koji bi opravdali odgodu predmetne ovrhe zbog nepoštenih odredbi iz ovršne isprave kao potrošačkog ugovora pružajući ovršenici zaštitu u smislu prakse Suda Europske unije u tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
6. Prema odredbi članka 7. OZ u ovršnom postupku sud postupa na temelju podnesaka i drugih pismena, radi se o posebnom izvanparničnom, ne kontradiktornom postupku u kojem sud ne raspravlja o spornim činjenicama niti izvodi dokaze radi razjašnjenja spornih pitanja između stranaka, pa neosnovano ovršenica u žalbi ističe da prvostupanjski sud odluku o njenom prijedlogu za odgodom ovrhe nije mogao donijeti bez da je izveo od nje predložene dokaze. OZ propisuje način provedbe ovrhe te upućuje na supsidijarnu primjenu ZPP, te određuje kada i pod kojim uvjetima ovršenik ili pak treća osoba može pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
6.1. Iz navoda ovršenice kao i iz spisa predmeta ne proizlazi da je ovršenica po bilo kojem osnovu pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ili pak radi preispitivanja ništetnosti predmetne ovršne isprave.
7. Ovršenica je dobrovoljno založila predmetnu nekretninu jamčeći njenom vrijednošću za dug treće osobe iz ovršne isprave, u kojoj situaciji pozivanje ovršenice na prava i zaštitu potrošača nisu i ne mogu biti od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, tim više što je prvostupanjski sud, po stavu ovog suda, prethodnom provjerom odredbi ugovora o kreditu (ovršne isprave) pravilno otklonio sumnju u njihovu nepoštenost, a koja bi pružila ovršenici pravo zahtijevati odgodu ovrhe dok se u nadležnom parničnom postupku o tome ne donese pravomoćna odluka, posebno imajući u vidu i činjenicu da ovršenica nije niti pokrenula postupak radi preispitivanja ništetnosti cijelog ugovora o kreditu kao ovršne isprave, niti pojedinih njegovih odredbi, kao ni korisnik kredita za čije dugovanje ovršenica jamči založenom nekretninom.
7.1. Kod takvog stanja stvari pravilno prvostupanjski sud izvodi zaključak da nisu ispunjene odredbom članka 65. stavak 1. OZ propisane pretpostavke za odgodom ovrhe po prijedlogu ovršenika.
8. Neosnovano ovršenica u žalbi ističe da kada se ovrhovoditelj nije očitovao na njezin prijedlog za odgodom ovrhe da je učinio nespornim navode iz prijedloga, pa da je prvostupanjski sud donio nezakonito rješenje jer nije utemeljeno na tim nespornim navodima. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da razlozi koje ovršenica navodi u prijedlogu za odgodom ovrhe nisu zakonom propisane pretpostavke pod kojima će sud primjenom odredbi OZ odgoditi ovrhu i tako pružiti ovršenici zaštitu radi izbjegavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ili pak radi zaštite potrošača, kao posebne skupine građana od nepoštenih ugovornih odredbi u odnosu na pružatelje usluga na tržištu radi ostvarivanja nepripadne dobiti.
9. Nadalje, žalbenim navodima ovršenice kojima osporava zakonitost dostave vršene tijekom postupka nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti počinjenje bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, a koja bi mogla biti od utjecaja na pobijano rješenje. Ovršenica žalbom u bitnome ističe da čim je saznala za predmetni postupak da je osporavala urednost ranijih dostava, no ti navodi ovršenice sve da su i istiniti nisu od utjecaja na pobijano rješenje već mogu biti razlogom žalbe protiv rješenja o ovrsi, te ih ovaj sud povodom predmetne žalbe neće posebno niti preispitivati.
10. Konačno nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti navodi ovršenice da je ovršena nekretnina njoj jedina, i da joj zaštitu pruža „svojstvo potrošača“, očito aludirajući na zaštitu prava na dom, kod činjenice da ovršenica ne stanuje u predmetnoj nekretnini jer je ista nekretnina, po navodima ovršenice, opterećena pravom stanovanja trećih osoba.
11. Kako ovršenica žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost pobijanog rješenja, a kako ovaj sud nije našao da je donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud počinio koju od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP, na primjenu kojeg upućuje odredba članka 21. stavak 1. OZ, a na koje povrede ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, žalbu ovršenice kao neosnovanu je valjalo odbiti (članak 380. točka 2. ZPP) i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
12. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u svezi članka 21. stavak 1. i članka 14. stavak 4. OZ, te neosnovano ovrhovoditelj zahtijeva da mu ovršenica naknadi trošak ovog žalbenog postupka koji je nastao sastavom odgovora na žalbu jer sastav tog podneska nije radnja koja je bila potrebna za vođenjem ovog postupka, pa je o tom zahtjevu ovrhovoditelja odlučeno kao u točci II. izreke ovog rješenja.
U Šibeniku, 29. lipnja 2026. godine
S U D A C
Ljudevit Zoričić
