Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj Gž-799/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lani Putrić, u pravnoj stvari tužitelja AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Macanu, odvjetniku u Velikoj Gorici, protiv tuženika VG Vodoopskrba d.o.o., OIB: 62462242629, Ulica Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, zastupanog po punomoćniku Dejanu Stajčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marić Stajčić & Perkov j.t.d. u Zagreb , radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Psp-13/2023-29 od 10. travnja 2026., dana 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Preinačava se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Psp-13/2023- 29 od 10. travnja 2026. i rješava:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik VG Vodoopskrba d.o.o., Velika Gorica, Ulica Ljudevita Posavskog 45, OIB: 62462242629, smetao tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] voćnjak srednje polje od 16419 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način što je neutvrđenog dana, a što je tužitelj ustanovio dana 01.09.2023. na zapadnom dijelu navedene nekretnine oko 5,5 metara od mede s kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], iskopao i postavio šaht s priključkom za vodu za korist treće osobe pa mu se slijedom navedenog nalaže uspostaviti prijašnje stanje kakvo je bilo prije navedenog čina smetanja pa mu se zabranjuje svako takvo i slično daljnje smetanje posjeda tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve to u roku od 8 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

„ I. Utvrđuje se da je tuženik VG Vodoopskrba d.o.o., [adresa], OIB: 62462242629, smetao tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] voćnjak srednje polje od 16419 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način što je neutvrđenog dana, a što je tužitelj ustanovio dana 01.09.2023. na zapadnom dijelu navedene nekretnine oko 5,5 metara od mede s kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], iskopao i postavio šaht s priključkom za vodu za korist treće osobe pa mu se slijedom navedenog nalaže uspostaviti prijašnje stanje kakvo je bilo prije navedenog čina smetanja pa mu se zabranjuje svako takvo i slično daljnje smetanje posjeda tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve to u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 902,56 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude 10. travnja 2026. pa do isplate prema stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se isto preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovan postupak uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP, koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju čl. 381. ZPP, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsko rješenje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. Rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumlj ivi, te nema proturječnosti između razloga rješenja i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost rješenja. Prvostupanjski sud je također pravilno utvrđeno činjenično stanje, međutim pogrešno je primijenio materijalno pravo o čemu će biti govora u nastavku ove drugostupanjske odluke.

7.1. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenje proizlazi da je nakon povratka s godišnjeg odmora, tužitelj 1. rujna 2023. utvrdio da je na zapadnom dijelu tužiteljeve nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oko 5,5 metara od međe s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi [adresa], samovlasno izvršen iskop i spojen priključak vode za korist treće osobe bez znanja, odobrenja i suglasnosti tužitelja, tako da je na taj način tuženik učinio čin smetanja posjeda na nekretnini tužitelja. Prvostupanjski sud smatra da tuženik izvođenjem navedenih radova nije obavljao nikakve radnje rekonstrukcije ili održavanja postojećeg cjevovoda koji prelazi preko nekretnine tužitelja, već da je vršio ukopavanje novih vodovodnih cijevi i postavljanje novog šahta na nekretnini tužitelja, a radi priključka za vodu na postojeći cjevovod za potrebe krajnjeg korisnika, te da je za izvođenje tih radova tuženik trebao prethodno dobiti suglasnost tužitelja ili ishoditi od nadležnih državnih tijela odluku o pravu služnosti polaganja vodovodnih instalacija na nekretnini tužitelja.

7.2. Nastavno, prvostupanjski sud ističe da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. geodezije Vladimira Zelenike proizlazi da je tuženik na nekretnini tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršio iskop zemljišta i postavio šaht na glavnom vodu koji omogućuje zatvaranje novoizvedenog priključka za vodu za korist treće osobe (vlasnika nekretnine) na adresi [adresa] koja se nalazi na zk čestici 3743 k. o. [katastarska općina]. Prvostupanjski sud objašnjava da iz naprijed navedenog proizlazi kako tuženik navedenom radnjom nije rekonstruirao ili održavao postojeću komunalnu vodnu građevinu (dio glavnog magistralnog voda) na što bi imao pravo na temelju odredbe čl. 239. Zakona o vodama ("Narodne novine" br. 66/19., 84/21., 47/23., dalje: ZV), nego da je ukopavao nove vodovodne cijevi i postavio novi šaht na nekretnini tužitelja, čime je smetao tužitelja u njegovom mirnom i faktičnom posjedu njegove nekretnine pa je na taj način tuženik počinio samovlasno smetanje posjeda opisano u čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., i 152/14., dalje: ZVDSP).

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu trenutka kada je tužitelj saznao za čin smetanja posjeda, a samim time i u pogledu pravovremenosti podnesene tužbe, a što je odlučna činjenica za dopuštenost vođenja postupka zbog smetanja pos jeda.

9. Naime, odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Okolnost da je tužitelj telefonskim putem pokušavao dobiti informacije o radovima na svojoj nekretnini ne dovode u sumnju pravilnu ocjenu iskaza svjedoka i zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj tek 1. rujna 2023. po povratku s godišnjeg odmora nedvojbeno saznao za čin smetanja i počinitelja. Stoga je tužba podnesena 29. rujna 2023. pravovremena i dopuštena.

10. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje u budućnosti. Prema stavku 2. istog članka, sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda te poštenje posjednika.

11. S druge strane, odredbom čl. 20. st. 4. ZVDSP propisano je da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. Također, odredbom čl. 22. st. 3. ZVDSP propisano je da se pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

12. U žalbi tuženik ističe da nije postupao samovlasno. Naime, nesporno je, a potvrđeno je i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka geodetske struke ing. Vladimira Zelenike od 9. lipnja 2025., da je tuženik šaht i priključak za vodu izveo točno na trasi postojećeg glavnog magistralnog vodoopskrbnog cjevovoda izgrađenog još 1973., dakle prije stupanja na snagu ZV. Isto tako, nesporno je da je tuženik javni isporučitelj vodnih usluga na uslužnom području Grada Velike Gorice u smislu čl. 11. i 12. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19; dalje u tekstu: ZVU) te da je navedeni glavni cjevovod komunalna vodna građevina u smislu istoga Zakona.

13. Člankom 239. ZV zakonodavac je, neovisno o upisima u zemljišnu knjigu ili katastar, svakodobnog vlasnika ili drugog posjednika nekretnine na kojoj su odnosno ispod koje su izgrađene komunalne vodne građevine do dana stupanja na snagu toga Zakona, obvezao na trpljenje služnosti radi njihove rekonstrukcije i održavanja, bez naknade.

14. Riječ je o zakonskoj služnosti koja nastupa ex lege, neovisno o volji vlasnika, a svrha joj je omogućiti javnom isporučitelju vodnih usluga kont inuirano i nesmetano obavljanje djelatnosti od općeg interesa.

15. Prvostupanjski sud zauzeo je usko i formalističko stajalište prema kojem pojmovi rekonstrukcije i održavanja iz čl. 239. ZV ne obuhvaćaju izvedbu novog priključka na postojeći cjevovod. Takvo tumačenje, po stavu ovog suda, ne odgovara svrsi same norme, a niti cjelokupnom sustavu propisa kojima su uređene djelatnosti javnih isporučitelja vodnih usluga. Pogotovo ako se uzme u obzir da je odredbom čl. 4. ZV kojim je definirano značenje pojmova propisano da rekonstrukcija znači i dogradnju i nadgradnju komunalnih vodnih građevina (toč. 71.).

16. Nadalje, odredbom čl. 9. ZVU propisano je da su komunalne vodne građevine javna dobra u javnoj uporabi i u vlasništvu su javnog isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području, da takvim građevinama upravlja javni isporučitelj vodnih usluga te da pod upravljanjem u smislu toga Zakona spadaju poslovi investitora gradnje komunalnih vodnih građevina, njihov pogon i održavanje te čuvanje i korištenje za namjene kojima komunalne vodne građevine služe. Odredbom čl. 13. st. 2. ZVU zakonodavac je izričito uvrstio među dodatne djelatnosti javnog isporučitelja vodnih usluga upravo izvođenje priključaka na komunalne vodne građevine sukladno čl. 55. i 56. toga Zakona.

17. Pritom je čl. 55. st. 1. ZVU vlasniku ili drugom zakonitom posjedniku građevine koja se gradi propisana zakonska obveza priključenja svoje građevine na komunalne vodne građevine sukladno posebnim uvjetima priključenja prije tehničkog pregleda za ishođenje uporabne dozvole. Ovu je zakonsku obvezu u predmetnom slučaju aktivirao ĐM kao vlasnik susjedne građevine, podnoseći tuženiku 20. ožujka 2023. uredan zahtjev za priključenje uz priloženu građevinsku dozvolu, a 6. srpnja 2023. godine s tuženikom je sklopio Ugovor o izvedbi priključka na javni vodoopskrbni sustav i isporuci vodnih usluga br. 299/23. Drugim riječima, tuženik nije izveo predmetne radove iz vlastite volje niti radi ostvarivanja nekog svog posebnog interesa, nego je postupao ispunjavajući zakonsku obvezu prema trećoj osobi, ĐM, koja je sama imala zakonsku obvezu priključenja. Radnja tuženika bila je izravna provedba zakonskog režima priključenja na komunalnu vodnu građevinu.

18. U takvom zakonskom okruženju nepravilno je zaključiti da čl. 239. ZV, kao opći korektiv pristupa komunalnim vodnim građevinama, obuhvaća samo rekonstrukciju i održavanje cjevovoda u užem tehničkom smislu. Rekonstrukcija i održavanje komunalne vodne građevine koja, po samoj svojoj namjeni iz čl. 9. ZVU služi opskrbi vodom privatnih i javnih korisnika nužno uključuje i one radnje kojima se ta namjena uopće ostvaruje - u prvom redu spajanje novih priključaka na cjevovod. Cjevovod bez mogućnosti priključenja korisnika pravno i faktično gubi svoju svrhu. Tuženik osnovano smatra da takvo razdvajanje pojma održavanja, koje cjevovod ograničava isključivo na njegovo fizičko postojanje, a isključuje i spojne radnje bez kojih cjevovod ne može ostvariti svoju funkciju, nije u skladu s ciljem i svrhom zakonodavca.

19. Osim toga, osnovano tuženik ističe da je i prije izvedbe predmetnog priključka 2005. i 2006. na istoj nekretnini izveo već dva slična priključka za druge korisnike, Navedeno je utvrđeno i prihvaćeno u nalazu i mišljenju sudskog vještaka ing. Zelenike, koji je ranije izvedene priključke i grafički prikazao na skici lica mjesta. Takva dugotrajna, mirna i neprotivljena praksa izvedbe priključaka preko predmetne nekretnine dodatno potvrđuje da radnje tuženika ulaze u opseg zakonske služnosti iz čl. 239. ZV, a ne u samovlasno smetanje posjeda.

20. Zaključno, osnovani su navodi tuženika da je čin koji mu se stavlja na teret u cijelosti izveden u granicama zakonskih ovlaštenja javnog isporučitelja vodnih usluga iz ZVU, uz postojanje zakonske služnosti iz čl. 239. ZV te uz uredan ugovor s krajnjim korisnikom. Stoga je u pitanju čin dopušten zakonom u smislu čl. 20. st. 4. ZVDSP, zbog čega i ne može predstavljati samovlasno smetanje posjeda, bez obzira na to što tužitelj nije dao izričitu suglasnost za izvedbu radova.

21. Kako obzirom na navedeno nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite u smislu odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP, to je u pravilnoj primijeni materijalnog prava valjalo odbiti zahtjev tužitelja za pružanjem tražene posjedovne zaštite te temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. i čl. 373.a ZPP preinačiti pobijano rješenje.

22. Obzirom da je došlo do preinačenja rješenja prvog stupnja, promijenio se i uspjeh stranaka u parnici, pa je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP valjalo preinačiti i odluku o parničnom trošku.

23. Tuženiku je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te zatraženom trošku (list 62 spisa) kao i odredbi Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ br. 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa) valjalo dosuditi trošak u vidu jednokratne nagrade za cijeli postupak koja obuhvaća 4 radnje (za sastavljanje odgovora na tužbu, te pristup na ročišta 11. prosinca 2024., 9 . svibnja 2025., za pristup na ročište 3. rujna 2025.) u visini 250 bodova, odnosno 500,00 EUR. Također je trebalo priznati tuženiku trošak pristupa na ročište 16. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR, 15. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 EUR, 24. veljače 2026. u iznosu od 100,00 EUR, odnosno sveukupno 800,00 EUR, što uvećano za trošak PDV iznosi 1.000,00 EUR.

24. Također, tuženiku je valjalo priznati i zatraženi trošak sastava žalbe s kojom je uspio u cijelosti sukladno Tbr.10/2 Tarife u visini od 100 bodova odnosno 200,00 EUR, što uvećano PDV iznosi 250,00 EUR. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak pristojbe na žalbu jer spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena.

25. Slijedom navedenog, valjalo je tuženiku sveukupno dosuditi trošak parničnog i žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

U Varaždinu 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Lana Putrić