Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-384/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kralju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7569/2021-44 od 4. veljače 2026., 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7569/2021-44 od 4. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka od 66,37 EUR.

1.1. To se rješenje temelji na činjenici da je riječ o troškovima koje tužitelj nije snosio.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., dalje ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se usvoji tužiteljev zahtjev za naknadu troškova od 66,37 EUR.

3. Žalba nije osnovana.

4. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP- a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

5. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iako tužitelj u žalbi navodi da je podnosi zbog bitn ih povreda odredaba parničnog postupka, te povrede u žalbi nije određeno naznačio (niti sadržajno na njih upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijanog rješenja počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

7. Odluka o neosnovanosti zahtjeva tužitelja od 2. veljače 2026. da mu tuženik naknadi troškove postupka na ime razlike stvarnih i predujmljenih troškova financijskog vještačenja od 66,37 EUR temelji se na činjenici da u trenutku podnošenja tog zahtjeva i donošenja prvostupanjskog rješenja te troškove tužitelj nije snosio. Ta odlučna činjenica na kojoj je utemeljeno prvostupanjsko rješenje nije sporna pa tužitelj neosnovano tvrdi da se pobijano rješenje temelji na nepravilno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

8. U skladu s člankom 164. stavcima 1. do 3. ZPP-a, o troškovima postupka sud odlučuje na određeni zahtjev stranke stavljen najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima postupka.

8.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tijekom prvostupanjskom postupka predujmio troškove provođenja financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR. Te je troškove u tom iznosu određeno zahtijevao u troškovniku predanom prije zaključenja glavne rasprave i ti su mu troškovi dosuđeni prvostupanjskom presudom koja je u ovom predmetu donesena 21. studenog 2023.

9. Iz stanja spisa također proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem od 24. lipnja 2024., nakon pravomoćnog okončanja prvostupanjskog postupka, pozvao tužitelja da predujmi razliku za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 66,37 EUR u roku od 15 dana. Tužitelj kojem je to rješenje dostavljeno istoga dana po tom rješenju nije postupio u ostavljenom roku. Rješenjem od 2. listopada 2024. prvostupanjski je sud naložio tužitelju da plati vještaku razliku predujma od 66,37 EUR (članak 153. stavak 4. ZPP-a). To je rješenje postalo pravomoćno 15. prosinca 2025. kada je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1117/2025-2, odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je to rješenje. Tužitelju je drugostupanjska odluka dostavljena 19. siječnja 2026. i on po tom rješenju (koje je ovršno prije pravomoćnosti) nije postupio, nego je 1. veljače 2026. podnio zahtjev za naknadu tih troškova od tuženika.

10. Imajući na umu da tužitelj u trenutku podnošenja zahtjeva za naknadu troškova postupka (i u trenutku donošenja pobijanog rješenja) nije snosio troškove postupka od 66,37 EUR ne može osnovano zahtijevati od parničnog protivnika da mu te troškove naknadi, neovisno o tome što je u tom trenutku postojala njegova (tužiteljeva) obveza prema trećim osobama na snošenje tih troškova utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom. Vidjeti, per analogiam, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 450/2024-2 od 9. travnja 2024., t. 11. i 12. Zbog toga sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio članak 154. stavak 1. ZPP -a u vezi s člankom 151. ZPP-a kada je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova koje nije snosio.

11. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić