Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-215/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, protiv ovršenika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4200/2024-7 od 2. ožujka 2026., 29. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4200/2024-7 od 2. ožujka 2026. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem odbačen ovršenikov prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pokrenutim 14. veljače 2024. na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1637/2019-35 od 6. prosinca 2021. To se rješenje temelji na zaključku da je riječ o nedopuštenom prijedlogu jer ovršenik za njega nema pravni interes s obzirom na to da su pljenidba i prijenos izvršeni i postupak izravne naplate je dovršen, a doneseno je uz primjenu članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 13120/20., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ).

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i zbog pogrešene primjene materijalnog prava. U žalbi tvrdi da je zaključak prvostupanjskog suda o tome da nema pravni interes utvrđivati nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koja je provedena pogrešan. To stoga što odluka o tome da su pljenidba i prijenos (bili) nedopušteni predstavlja pravnu osnovu za povrat novčanog iznosa za koji je ta izravna naplata provedena. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos kako je zatraženo u njegovom prijedlogu.

3. Žalba je osnovana.

4. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon što je 20. veljače 2024. primio obavijest o tome da je 14. veljače 2024. protiv njega zatražena izravna naplate tražbine na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1637/2019- 35 od 6. prosinca 2021., 28. veljače 2024. predložio Trgovačkom sudu u Zagrebu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti u tom postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenim, tvrdeći da je postupak izravne naplate pokrenut radi prisilnog ostvarenja tražbine koja je ispunjena prije pokretanja tog postupka (članak 50. stavak 1. točka 9. OZ-a). Taj je prijedlog dostavljen ovrhovoditelju koji je u podnesku od 26. rujna 2024. osporio postojanje tog žalbenog raz loga. Trgovački se sud rješenjem od 17. listopada 2024. proglasio stvarno nenadležnim te je predmet 22. studenog 2024. ustupljen stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Financijska agencija je 25. studenog 2024. obavijestila prvostupanjski sud da je po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 14. veljače 2024., izvršena naplata od 101,19 EUR.

5. U skladu sa člankom 210. stavkom 1. OZ-a, nakon što ovršenik primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju, među ostalim, ovršne odluke domaćeg suda koja ima potvrdu ovršnosti, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na taj se prijedlog na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 210. stavak 2. OZ-a). Prema članku 52. stavku 1. OZ-a, ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona, sud prvog stupnja će dostaviti žalbi ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih žalbenih razloga, sud prvog stupnja će bez odgode uputiti ovršenika da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a zbog kojeg je izjavio žalbu.

5.1. Imajući na umu članak 210. stavak 2. OZ-a, očito je da je u ovom postupku izravne naplate u kojem je je ovršenik u roku od osam dana podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga navedenog u članku 50. stavku 1. točci 9. OZ-a, a ovrhovoditelj je u pravovremenom očitovanju na taj prijedlog osporio postojanje tog (žalbenog) razloga, sud prvog stupnja bio dužan bez odgode donijeti zaključak o upućivanju ovršenika u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a zbog kojeg je predlagao donošenje rješenja o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate.

6. U skladu s člankom 210. stavkom 4. OZ-a, ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi Financijskoj agenciji rješenje o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, odnosno na naknadu štete.

7. Imajući na umu, s jedne strane, da niti jednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe prijenosa i pljenidbe u postupku izravne naplate i samo zbog te činjenice, prijedlog za donošenje rješenja o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa u tom postupku postaje nedopušten ili neosnovan i, s druge strane, da iz odredbe članka 210. stavka 4. OZ-a, prema kojoj, nakon što je izravna naplata već provedena, ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat prenesenih sredstava, jasno proizlazi da se rješenje o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može donijeti iako je prijenos sredstava s računa ovršenika već obavljen, očito je da se parnica radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate može voditi i nakon što je izravna naplata (već) provedena. S obzirom na to da u situaciji uspjeha u toj parnici ovršenik može zahtijevati svoje pravo na povrat sredstava prenesenih u nedopuštenom postupku izravne naplate, nepravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nakon provedbe izravne naplate ne postoji pravni interes ovršenika za ustrajanje pri tom pravnom sredstvu. Zbog toga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članka 358. stavak 1. ZPP-a kada je odbio ovršenikov prijedlog za utvrđenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa izvršenih u postupku izravne naplate pokrenutim 14. veljače 2024. pa je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 20. stavkom 1. OZ-a ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

8. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja bez odgode postupiti u skladu s dužnosti iz članka 52. stavka 3. OZ-a i zaključkom uputiti ovršenika na podnošenje tužbe radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku sporne izravne naplate i to iz razloga propisanog člankom 50. stavkom 1. točkom 9. OZ-a zbog koje je ovršenik predložio donošenje rješenja o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

U Varaždinu 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić