REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1529/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari I. ovrhovoditelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. ovrhovoditelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. ovrhovoditelja FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Kurenu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, Zagreb, Petrova 3, OIB: 61248075289, zastupanog po punomoćniku Andrijani Kaštelan, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Zlataru, pod poslovnim brojem: Pn-48/2018-101 od 04. travnja 2023., kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika od 13. svibnja 2026. za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Zlataru, pod poslovnim brojem:

Pn-48/2018-101 od 04. travnja 2023., zbog žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 13. svibnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) temeljem ovršne isprave - presude Općinskog suda u Zlataru, pod poslovnim brojem: Pn-48/2018-101 od 04. travnja 2023.

2.1. U prijedlogu ovršenik se poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), pa u odnosu na prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om ističe da smatra da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. Ovršenik je mišljenja da se ne može provesti zapljena njegovih novčanih sredstava i to sukladno čl. 244. st. 3. OZ-a, a u vezi sa st. 2. OZ-a

- temeljem kojeg je ovrha ograničena na novčanim sredstvima pravne osobe čiji je osnivač država; zatim sukladno čl. 172. st. 1. toč. 16. OZ-a - temeljem kojeg su od ovrhe izuzeta sredstva uplaćena namjenski iz nacionalnih sredstava; te sukladno čl. 76. st. 1. OZ-a - temeljem kojeg su od ovrhe izuzete stvari i prava pravnih osoba u dijelu koji je pravno i funkcionalno vezan za neprekinuto izvršavanje zakonskih obveza ovršenika. U bitnom ovršenik ukazuje da je javna ustanova specijaliziranog karaktera, čiji je osnivač Republika Hrvatska, a u kojoj prava i dužnosti osnivača obavlja Vlada Republike Hrvatske. Nadalje, ovršenik navodi da je pravna osoba od posebnog državnog interesa, te da njegova djelatnost (organizacija i održavanje transfuzijskog sustava Republike Hrvatske u cjelini, prikupljanje krvi i plazme, prerada plazme, testiranje krvi, proizvodnja krvnih pripravaka i lijekova proizvedenih iz krvi, kontrola kvalitete, distribucija pripravaka cijeloj mreži bolnica u Republici Hrvatskoj, dijagnostički i terapijski postupci, prikupljanje matičnih stanica, tipizacija tkiva i drugi poslovi utvrđeni zakonom) predstavlja interes od posebne važnosti za Republiku Hrvatsku. Ovršenik tvrdi da raspolaže novčanim sredstvima koja predstavljaju sredstva nužna za obavljanje njegove naprijed navedene djelatnosti, te smatra da su kao takva sredstva izuzeta od ovrhe.

2.2. U odnosu na prijedlog za odgodu od 13. svibnja 2026. ovršenik ističe da je protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena ovršna isprava u ovoj pravnoj stvari, podnio prijedlog za dopuštenje revizije (list 60. do 81. spisa), a sve sukladno čl. 385. a. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Ovršenik je mišljenja da bi mu provedbom ovrhe, a u slučaju uspjeha u revizijskom postupku, nastala nenadoknadiva šteta koja bi se reflektirala na cijeli transfuzijski sustav Republike Hrvatske. Navedeno ovršenik smatra, jer tvrdi da ovrhovoditelji nemaju imovine iz koje bi se restitucijska tražbina mogla naplatiti, pa tako navodi da je jedino I. ovrhovoditelj upisan u katastarski operat kao vlasnik i to suvlasničkih dijelova dvije (2) nekretnine upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Zabok, katastarska općina [katastarska općina], zk. uložak br. [broj ZK uloška], zkč. br. [katastarska čestica] u naravi Gmajna šuma, ukupne površine 5552 m2 i zk. uložak br. [broj ZK uloška], zkč. br. [katastarska čestica] u naravi Gmajna dvorište, ukupne površine 5719 m2. Nadalje, ovršenik se poziva na podatak FINA-e (list 103. spisa) iz kojeg je razvidno da od svih troje ovrhovoditelja upravo I. ovrhovoditelj ima blokirane račune. Slijedom navedenog ovršenik predlaže sudu odgodu izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, kao i naknadu nastalih mu troškova na ime sastava prijedloga.

3.1. Prijedlozi ovršenika dostavljeni su ovrhovoditeljima na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelji su se podneskom od 07. lipnja 2026. u cijelosti usprotivili navodima ovršenika. Tako ovrhovoditelji navode da su bili prisiljeni podnijeti Zahtjev za izravnu naplatu FINA-i s obzirom da ovršenik kao državna zdravstvena ustanova čija je osnivač Republika Hrvatska i koji djeluje pod nadležnošću resornog Ministarstva zdravstva, nije želio postupiti po ovršnoj ispravi. Nadalje, ovrhovoditelji smatraju da su razlozi za izuzeće ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, obrazloženi na način da zapravo ne ostavljaju mogućnost da se provede ovrhe protiv Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, a što bi prema njihovom tumačenju značilo da se ovršenik de facto stavlja iznad zakona kao ustanova sui generis. Također, ovrhovoditelji tvrde da je ovršenik propustio uložiti prigovor, povodom kojeg bi se proveo dokazni postupak, a temeljem kojeg bi sud mogao odlučiti o primjeni odredbe čl. 244. st. 2. i 3. OZ-a s obzirom da ova zakonska odredba nije razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, nego eventualno za njezino ograničenje. Ovrhovoditelji u odnosu na tvrdnju ovršenika da su sukladno čl. 172. st. 1. toč. 16. OZ-a, sredstva koja se uplaćuju namjenski iz nacionalnih sredstava izuzeta od ovrhe, smatra da je netočno da se ovršenik financira isključivo i samo iz sredstava koja mu se uplaćuju namjenski tj. da ovršenik ne ostvaruje prihode ni po jednoj drugoj osnovi, a u prilog navedenom pozivaju se na isprave naziva „Bilješke uz financijsko izvješće I-XII 2024 godine“ i „Bilješke uz financijske izvještaje za razdoblje I-XII 2025.“ (list 141. do 153. spisa). Ovrhovoditelji smatraju da se ovršenik paušalno poziva na odredbu čl. 76. OZ-a, jer su mu uistinu za obavljanje osnove djelatnosti sredstva osigurana kroz doznake od strane Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, ali tvrde da ovršenik posluje i po tržišnom modelu i to na način da prodaje svoje proizvode i pruža usluge, pa da je ovim načinom u 2025. ostvario prihod od 6.647.958,48 EUR, odnosno da je prenio u 2026. akumulirani novčani kapital u visini od 5.433.711,50 EUR. Ovrhovoditelji ukazuju da ovršenik pored ovih sredstava ima u svoj vlasništvu i drugu vrijednu imovinu, te se pri tome pozivaju na ispravu naziva „Izvješće u obavljenoj financijskoj reviziji Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu za 2024. godinu“ (list 157. do 199. spisa). I naposljetku, ovrhovoditelji ukazuju na činjenicu koja proizlazi iz ovog Izvješća da je ovršenik krajem 2024. imao u gotovim proizvodima vrijednost u iznosu od 2.510.053,20 EUR, a zalihe za obavljanje djelatnosti - zalihe materijala u iznosu od 2.105.667,09 EUR.

3.2. U odnosu na ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe, ovrhovoditelji ističu da su navodi paušalni i da nisu dokazani, jer smatraju da je općepoznato da je neprihvatljiva tvrdnja da bi naplata tražbine od 136.057,47 EUR na teret državnog proračuna ili računa ovršenika, rezultirala nelikvidnošću Republike Hrvatske ili ovršenika, pa još da bi pri tome ugrozila zdravstvenu zaštitu cjelokupnog stanovništva. Također, i ovrhovoditelji potražuju naknadu nastalih im troškova na ime sastava odgovora na prijedloge ovršenika.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Ovršenik se opravdano poziva na Prijedlog za dopuštenje revizije. Time je ovršenik postupio sukladno čl. 382. st. 1. ZPP-a s obzirom da nema mogućnost podnošenja revizije bez prethodnog dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Slijedom navedenog ispunjen je jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a.

8. U odnosu na drugi uvjet, nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno potrebu sprječavanja nasilja, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a.

9. U prijedlogu ovršenik predlaže odgodu ovrhe zbog opasnosti od nemogućnosti naplate tražbine od ovrhovoditelja, te zbog ozbiljne i teško otklonjive štete po kontinuitet njegovog rada, kao i sustava zdravstvene zaštite. Naime, postoje pravna sredstva za vraćanje prenesenih novčanih sredstava, ako ovršenik uspije sa pravnim lijekom kojeg je uložio, to jest ako se pokaže da su novčana sredstva neosnovano prenesena ovrhovoditeljima. Ovršenik je dostavio dokaze koji upućuju da samo I. ovrhovoditelj ima blokirani račun, te da je I. ovrhovoditelj upisan u katastarski operat kao vlasnik, suvlasničkih dijelova dvije (2) nekretnine. Međutim, podatak FINA-e iz kojeg je jedino vidljivo da su računi I. ovrhovoditelja blokirani i Uvjerenja katastarskog operatera, nisu dostatna da bi se smatralo da je dostavio dokaze koji upućuju na vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete provedbom izravne naplate. Naime, sudu nije poznato imovinsko stanje I., II. i III. ovrhovoditelja, to jest imaju li pokretnina, novčanih prihoda i u kojem iznosu, a niti je ovršenik dostavio ikakve druge dokaze na tu okolnost, kao npr. potvrdu FINA-e iz koje bi bilo razvidno koliko su dana računi I. ovrhovoditelja u neprekidnoj blokadi, odnosno koliki je ukupni iznos njegovih neizvršenih osnova za plaćanje; zatim Potvrdu HZMO iz koje bi se moglo utvrditi da li I., II. i III. ovrhovoditelj imaju stalna novčana primanja; potom Uvjerenja MUP-a radi utvrđivanja da li su I., II. i III. ovrhovoditelji evidentirani kao vlasnici vozila; kao i Potvrdu SKDD, Sektor operativnih i pravnih poslova iz koje bi bilo razvidno da li I., II. i III. ovrhovoditelj imaju ubilježene nematerijalizirane vrijednosne papire u depozitoriju SKDD-a itd. Činjenica da su I., II. i III. ovrhovoditelj fizičke osobe sama po sebi ne podrazumijeva da su izrazito lošeg imovinskog stanja zbog kojeg za slučaj eventualne protuovrhe, ne bi bili u mogućnosti vratiti iznos namirene tražbine. Pljenidba znatnog novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha otegotna za ovršenika. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditeljima, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima, pa odgoda ne bi promijenila trenutnu materijalnu situaciju ovršenika, to jest nemogućnost raspolaganja zaplijenjenim novčanim sredstvima. Ovrhovoditelji postupak izravne naplate u ovom predmetu vode temeljem pravomoćne sudske odluke koja se odnosi na naknadu štete, odnosno na satisfakciju za duševne boli koje trpe zbog gubitka člana obitelji, te prema okolnostima u ovom slučaju sud smatra da ne postoji vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, niti da je odgoda potrebna radi sprječavanja nasilja u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, a uspjeh ovršenika u revizijskom postupku je neizvjestan. Slijedom navedenog, sud je na temelju čl. 65. st. 1. OZ -a, a u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ -a, odbio ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

10. Nadalje, odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim (st.1.), s tim da se na to pravno sredstvo na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a (st. 2.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. – 11. OZ-a.

11. Vezano za žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a podrazumijeva, ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. Naime, ovršenik nije uložio prigovor po čl. 244. st. 4. OZ-a, a temeljem kojeg bi sud saslušao stranke i po potrebi proveo druge dokaze o okolnostima o kojim zavisi primjena odredaba st. 2. i 3. ovog članka. Štoviše, ovršenik nije dostavio ni dokaze koji bi išli u prilog navoda da su mu zaplijenjena i prenesena novčana sredstva koja su mu baš nužna za obavljanje osnovnih zadaća. Također, pri pozivu na razlog za izuzeće od ovrhe, a koji je predviđen čl. 172. st. 1. toč. 16. OZ-a, ovršenik nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da su mu određena novčana sredstva uplaćena namjenski u svrhu provedbe projekata iz nacionalnih sredstava. Ovršenik se paušalno poziva i na odredbu čl. 76. st. 1. OZ-a koja propisuje da se ovrha ne može provesti na stvarima i pravima pravnih osoba radi ostvarenja novčane tražbine, ako su te stvari ili prava nužni za obavljanje njihove djelatnosti, ali u tom smislu s ničim nije obrazložio u kojem dijelu bi predmetna sredstva bila potrebna za obavljanje njegove djelatnosti. Stoga je sud istaknuti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a ocijenio neosnovanim, te je odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.

12. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

13. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

14. S obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevom, ovrhovoditelji nisu neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a sud odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

15. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

16. Čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

17. Ovrhovoditeljima nije priznat trošak sastava podneska od 07. lipnja 2026. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditeljima je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke, međutim stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki IV. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. lipnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis