REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2445/2019-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženice IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa zz, kći ATE, [adresa] i drugotuženika BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa Hrvoje Jukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jukić & Partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnine od 8.11.2012., sklopljen između BT kao darovatelja i IT kao daroprimca, ništetan“.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda brisanje uknjižbe prava vlasništva posl. br. Z-53627/12 na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine, stambene zgrade u [adresa], sagrađene na čest. br. 1783/5, podul. 3934 k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja stan 151 na VIII. (osmom) katu, II. (drugo) stubište, koje se sastoji od jedne sobe, hodnika, kupaone i kuhinje u površini od 40,20 čm kao posebnog dijela zgrade, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena IT.

III. Nalaže se tuženici IT da se iseli iz stana 151 na VIII. (osmom) katu, II. (drugo) stubište, koje se sastoji od jedne sobe, hodnika, kupaone i kuhinje u površini od 40,20 čm, u sastavu stambene zgrade u [adresa], sagrađene na čest. br. 1783/5, podul. 3934 k. o. [katastarska općina] te ga slobodnog od stvari i osoba preda u posjed tužitelju AT u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici IT da tužitelju AT isplati iznos od:

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2012. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.1.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.2.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.3.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.5.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.10.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2013. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.1.2014. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.2.2014. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.3.2014. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2014. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.5.2014. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2014. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2014. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2014. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2014. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.10.2014. do isplate

- 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2014. do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja AT u dijelu kojim od tuženice IT traži isplatu iznosa od:

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2012. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.1.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.2.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.3.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.5.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.10.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2013. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.1.2014. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.2.2014. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.3.2014. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2014. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.5.2014. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2014. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2014. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2014. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2014. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.10.2014. do isplate

- 26,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2014. do isplate.

VI. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21.11.2014. podnio tužbu kojom traži da sud utvrdi ništetnim ugovor o darovanju nekretnine – stana u [adresa] opisanom u izreci presude, što su ga 8.11.2012. zaključili tuženik ŽT kao darovatelj i tuženica IT kao daroprimateljica. Tužitelj, naime, tvrdi da je njegov prednik – otac GT - na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog **.**.1987. sa CT i ST postao (izvanknjižni) vlasnik te nekretnine, da su LT i TT ishodili presudu ovog suda P-8401/93 od 6.4.1993. na temelju koje su se upisali u zemljišnu knjigu kao vlasnici navedene nekretnine, svaki u po ½ dijela, no da je prednik tužitelja zatražio ponavljanje toga postupka i ishodio pravomoćnu presudu P-2807/03 od 21.12.2009. kojom je odbijen zahtjev TT i LT za utvrđenje prava vlasništva na spornoj nekretnini i nalaganje GT da im izda tabularnu ispravu, dok je pravomoćnom presudom P-17456/10 od 27.9.2011. utvrđeno da kupoprodajni ugovor od 14.4.1991. (koji je navodno bio sklopljen između TT i LT kao kupaca i prednika tužitelja kao prodavatelja) ne postoji.

2. LT i TT prodali su 12.7.1994. navedeni stan UT (sada ITE) i ET, svakome u po ½ dijela. NT darovao je ½ dijela toga stana JT koja je time postala vlasnica stana za cijelo. JT pak prodala je 1.6.2005. taj stan tuženiku BT, koji je tako postao vlasnik u 1/1 dijela, a on je taj stan 8.11.2012. darovao tuženici IT.

3. Pozivajući se na činjenicu da je presudom ovog suda P-17456/10 od 27.10.2011. utvrđeno nepostojanje Ugovora o kupoprodaji od 14.4.1991., na temelju kojeg su LT i TT uknjižili svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na spornoj nekretnini, odnosno da je riječ o ugovoru koji ne proizvodi pravne učinke, tužitelj tvrdi da su sva kasnija raspolaganja na predmetnom stanu ništetna, jer je riječ o raspolaganju sa više prava nego što su ih otuđivatelji imali, pa predlaže utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju nekretnine od 8.11.2012. sklopljenog između tuženika i brisanje uknjižbe prava vlasništva te posljedično nalaganje tuženici IT da se iseli iz spornoga stana. Za razdoblje od prosinca 2012. do studenog 2014. traži isplatu naknade štete po osnovi korištenja tuđe stvari u iznosu od po 2.000,00 kuna (sada 265,45 eura) mjesečno, kao u izreci.

4. Tuženici u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka osporavaju zahtjev tužitelja u cijelosti. Ističu prigovor prekluzije na podnošenje tužbe jer je od provedene uknjižbe protekao rok od tri godine. Tvrde da su pošteni treći stjecatelji nekretnine, sa slijedom vidljivim iz ugovora navedenih u tužbi. Pozivaju se na načelo povjerenja u zemljišne knjige i činjenicu da su LT i TT prezentirali ATE i ET pravomoćnu presudu ovog suda P-8401/93 kojom su stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine i da kao kupci nisu imali osnove posumnjati u pravo vlasništva jer je upis poveden i u zemljišnim knjigama. Predlažu zahtjev odbiti.

5. Sud je tijekom postupka pročitao spise ovog suda P-2442/22, P-17456/10, prikaz kpu uloška za predmetnu nekretninu, Ugovor o darovanju nekretnina od 8.11.2012. ( list 144- 145 spisa), kupoprodajni ugovor od 28.12.1987., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12.7.1994., Ugovor o darovanju nekretnine od 4.5.2004., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 1.6.2005., presudu ovog suda P-8401/93, rješenjem Porezne uprave od 15.7.1994. i dokaz o plaćanju poreza na promet nekretnina 27.7.1994. i drugu dokumentaciju u spisu, saslušao tužitelja, svjedoke BTE i KT, proveo vještačenje po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. Miri Jukiću i ocjenom svih dokaza po čl.8. Zakona o parničnom postupku utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Ovaj je sud u predmetnom postupku donio 30.5.2017. presudu (P-6880/14) kojom je odbio tužbeni zahtjev, no presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž- 2923/17 jer sud nije utvrdio relevantne razloge u odnosu na ponašanje ugovornih strana prilikom sklapanja spornog ugovora od 8.11.2011., odnosno je li to ponašanje bilo suprotno moralu društva, uključujući eventualno postojanje nedopuštene pobude.

7. U ponovljenom postupku sud je izveo sve po strankama predložene dokaze, uključujući i personalne dokaze: saslušao je svjedoke KT i BTE te tužitelja, dok su tuženici odustali od prijedloga za njihovim saslušanjem – tuženice IT koja nije bila u mogućnosti dati stranački iskaz zbog posljedica moždanog udara i tuženika BT koji nije mogao pristupiti zbog poslovnih obveza u Njemačkoj, gdje živi.

8. Tuženici se neosnivano pozivaju na čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 73/00,114/01,100/04,107/07,152/08,126/10, 55/13, 60/13, 108/17) jer u konkretnom slučaju nije riječ o brisovnoj tužbi, s obzirom na to da tužitelj nije bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik sporne nekretnine.

9. Iz isprava dostavljenih u spis i sadržaja spisa ovog suda P-2442/2022 (ranije: P- 5675/14) te priklopljenog mu spisa P-17456/10 sud je utvrdio sljedeće:

-da je AT Kupoprodajnim ugovorom od 28.12.1987. kupio od FT nekretninu opisanu kao jednosobni stan u [adresa] ([adresa]) objekt S-11-3, drugo stubište VIII. kat, stan br.151., Aleja Vladimira Popovića (sada: [adresa]) 51/VIII, veličine 40,20 m[2]

-da je ovaj sud 6.4.1994. donio presudu P-8401/93 kojom je GT naložio da tamo tužiteljima TT i RT izda valjanu tabularnu ispravu za prijenos nekretnine - stana u [adresa], svakome u po 1/2 dijela, a odbio zahtjev TT i RT za utvrđenje da su vlasnici te nekretnine

-da su TT i RT upisani kao vlasnici predmetnog stana na temelju presude P-8401/93, koja je postala pravomoćna 21.6.1994.

-da su RT i TT **.**.1994. kao prodavatelji sklopili Ugovor o kupoprodaji iste nekretnine s kupcima UT i ET, na temelju kojeg Ugovora su se UT i NT upisali kao vlasnici, svaki u po ½ dijela

-da je NT **.**.2004. darovao svojoj supruzi JT svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine (1/2 dijela) Ugovorom o darovanju nekretnine, na temelju kojeg je ona upisana kao vlasnica nekretnine u 1/1 dijela

-da je JT Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 1.6.2005. prodala predmetnu nekretninu svome bratu BT, koji je na temelju tog Ugovora upisan kao vlasnik te nekretnine za cijelo

-da je ŽT Ugovorom od 8.11.2011. darovao predmetnu nekretninu svojoj majici IT, koja je na temelju tog Ugovora uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine (ovaj posljednji Ugovor predmet je spora u ovoj parnici)

-da je ovaj sud u premetu P-8401/93 rješenjem od 8.10.2008. dopustio ponavljanje postupka po prijedlogu prednika tuženika, GT

-da je u ponovljenom postupku 21.12.2009. ovaj sud donio presudu P-2807/03 kojom je odbio zahtjev TT i MT (ranije: RT) za utvrđenje da su vlasnici predmetnog stana, usvojio protutužbeni zahtjev GT za utvrđenje da je vanknjižni vlasnik tog stana uz brisanje ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, s time da je ta presuda postala pravomoćna u dijelu kojim je odbijen zahtjev TT i LT, a ukinuta u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev GT

-da je pravomoćnom presudom ovog suda P-17456/10 od 27.10.2011. prihvaćen zahtjev GT za utvrđenje nepostojanja Ugovora o kupoprodaji stana od 14.4.1991. (navodno sklopljenog između GT kao prodavatelja te RT i TT kao kupaca)

-da je pravomoćnom presudom ovog suda P-5675/14 od 16.7.2020. odbijen zahtjev ovdje tužitelja AT da se ništavima utvrde Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine od 1.6.2005., Ugovor o darovanju nekretnine od 4.5.2004. i Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12.7.1994. sa zahtjevima za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja

-da je pravomoćnom presudom ovog suda P-2442/22 od 17.4.2025. naloženo LT i TT da isplate AT 30.000,00 eura na ime naknade vrijednosti predmetne nekretnine.

10. Svjedok KT u svom je iskazu potvrdio da je imao Agenciju za posredovanje u prodaji nekretnina, i to od 1992. Iako se nije mogao prisjetiti je li radio kupoprodajni ugovor od 12.7.1994. (između RT i TT kao prodavatelja i UT i ET kao kupaca) koji mu je sud pokazao, prisjetio se imena kupca ET, komentatora koji je radio na TV-u, i svojevremeno bio njegova stranka. Ustvrdio je i da ga je u sudu prepoznala ATE i oslovila po imenu, no nje se nije sjetio. Ovaj je svjedok načelno govorio o posredovanju u prodaji nekretnina, kojih je u njegovoj karijeri bilo više stotina, iskazao da je u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji iz 1994. surađivao s odvjetnikom Matom Kačanom koji mu je radio pravne stvari, da je u to vrijeme malo toga bilo upisano u zemljišne knjige, da se provjeravalo stanje u zemljišnim knjigama, da se kasnije provjeravalo stanje u zemljišnim knjigama, a prije svakako pravni slijed prvog vlasnika do prodavatelja, s time da se nije mogao sjetiti kako je bilo u konkretnom slučaju, niti je li posao u kojem je NT bi stranka bio uopće finaliziran. Konačno je svjedok izjavio da ET i njegovu suprugu nije poznavao prije nego što su postali klijenti njegove agencije niti je kasnije s njima prijateljevao.

11. Iskaz ovog svjedoka je sud je ocijenio kao objektivan i istinit dokaz iz kojeg je utvrdio da su UT i NT Ugovor o kupoprodaji nekretnine s RT i TT sklopili posredstvom njegove agencije, kao što je iskazivala i ATE.

12. ATE, kći tuženice IT i sestra tuženika BT, koja je 12.7.1994. sklopila, zajedno s tadašnjim suprugom ET, Ugovor o kupoprodaji nekretnine s prodavateljima RT i TT, u svom je iskazu obrazlagala razloge većeg broja ugovora kojima je dolazilo do prijenosa vlasništva nad istim stanom unutar članova njihove obitelji. Iz njezinog je iskaza sud utvrdio da je sa suprugom ET **.**.1994. kao kupac sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine (spornog stana), i to posredstvom agencije, da su u PBZ-u podigli kredit, a polog je bio novac koji su im uglavnom darovali njezini roditelji, da su 1996., dok je bila u drugom stanju, čuli da se prodaje veći stan koji su suprug i ona odlučili kupiti, a istu Agenciju angažirali su i za prodaju starog (predmetnog) stana, ali da je za kalkulaciju u kojoj ne bi morali dići kredit za kupnju novog stanja falilo oko 20.000,00 eura i tu su ponovno uskočili njezini roditelji na način da su kupili stari, manji (predmetni) stan. Svjedokinja je iskazala da je prodavatelje RT i TT nije poznavala od ranije, a da su sve papire radile agencije.

13. Svjedokinja ATE navela je da joj je Ugovorom od 4.5.2004. suprug ET darovao svoju polovicu stana iz moralne obveze prema njezinim roditeljima jer je taj stan ionako smatrao njihovim. Njezini su roditelji radili u Njemačkoj, najprije se vratila njezina majka s bratom koji j išao u osnovnu školu, a nakon toga 2006. i otac, da su roditelji u Zagrebu ostali zbog brata koji se školovao i koji je od nje 15 godina mlađi, a ona je stan prebacila na brata, što je bila posljedica obiteljske odluke jer i ona taj stan smatrala njihovim stanom. Brat ET (II.tuženik) odselio se u Njemačku 2013. kada je dobio posao i više se nije vraćao, zbog čega je stan odlučio prebaciti na majku jer je to bila njegova jedina imovina.

14. Iz ovoga je iskaza sud utvrdio da su kupci ATE i NT nekretninu koja je predmet spora kupili od RT i TT, njima nepoznatih osoba, angažiravši agenciju za promet nekretnina, a iz isprava u spisu proizlazi da su tu nekretninu kupili od osoba koje su bile upisane kao vlasnici nekretnine na temelju pravomoćne presude ovog suda P-8401/93. Ni iz čega ne proizlazi da im je moglo biti poznato da su RT i TT u sporni stan uselili kao podstanari, da pravni prednik GT s njima nikada nije sklopio kupoprodajni ugovor (kako je utvrđeno kasnije pravomoćnom presudom P-2807/03 od 21.12.2009.) te da nikada nije ugovor potpisao, a još manje ovjerio potpis na tom Ugovoru, niti da mu nije isplaćena kupoprodajna cijena, odnosno da ugovor kojim su prodavatelji navodno stekli vlasništvo nikada nije nastao.

15. ATE i NT bili su tako, po ocjeni suda, savjesni stjecatelji koji nisu imali razloga sumnjati u to da im stvar koju kupuju ne bi pripadala. I kasniji ugovori o darovanju, odnosno kupoprodaji koji su uslijedili, do ugovora o darovanju od 8.11.2012. koji je predmet ovog spora, posljedica su životne i obiteljske dinamike koju je svjedokinja ZT detaljno opisala na način koji je sudu djelovao istinito, uvjerljivo i logično s obzirom na njihove životne i obiteljske prilike u svakom pojedinom trenutku.

16. Sama činjenica da su prednici tuženika, RT i TT, ugovorom od 14.4.1991. raspolagali tuđom stvari, nakon čega su uslijedila dalja raspolaganja, ne čini sama po sebi te ugovore ništetnima u smislu čl. 322. ZOO, jer stjecatelj stječe pravo na nekretnini upisom njega kao vlasnika po čl. 115. st. 2. i čl. 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama – ako je postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige. Međutim, valjanost pravnog posla treba procjenjivati ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja – ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa.

17. Iako je ponašanje prednika tuženika do sklapanja spornog ugovora o darovanju od 8.11.2012. ocijenio savjesnim, jer nije utvrdio da postoje okolnosti na temelju kojih bi stjecatelji predmetne nekretnine mogli posumnjati da im ona ne pripada, sud je utvrdio da je prilikom sklapanja ugovora o darovanju 8.11.2012. na strani tuženika izostala dobra vjera: ugovor je, naime, sklopljen više od devet mjeseci nakon što je GT, **.**.2012. podnio ovome sudu tužbu P-691/12 (kasnije posl. br. P-5675/14, odnosno P-2422/22) protiv LT, TT, JT, ET i ovdje tuženika BT, koji je tužbu primio 20.2.2012., a odgovor na tužbu podnio 28.2.2012. Tuženik ŽT primio je uz navedenu tužbu i pravomoćnu presudu ovoga suda P-2807/03 od 21.12.2009. pa mu je bilo poznato da je zahtjev TT i RT za utvrđenje prava vlasništva na spornom stanu odbijen, da je utvrđeno da je (tada, doduše još nepravomoćnom) presudom P-17456/10 utvrđeno da Ugovor o kupoprodaji stana od 14.4.1991. ne postoji, nakon čega je tu nekretninu ipak darovao (tužbom neobuhvaćenoj) majci IT.

18. Tuženik ŽT bio je u vrijeme darovanja predmetne nekretnine upisan kao njezin vlasnik, a raspolaganje i opterećenje tom nekretninom nije bilo ni pod kakvom zabranom koja bi utjecala na dalje njegovo raspolaganje. On je tako darovanjem 8.11.2012. raspolagao u okviru svojih vlasničkih ovlaštenja kao i svaki drugi vlasnik. Okolnost da mu je bilo poznato da je pravo vlasništva na toj nekretnini sporno (iz sadržaja tužbe P-691/12) i da prednik tužitelja GT tvrdi u tome postupku da je izvanknjižni vlasnik te nekretnine utječe na dobru vjeru tuženika, no ne i na ništetnost ugovora o darovanju.

19. Međutim, drugotuženica nije mogla steći pravo vlasništva uknjižbom spornog ugovora o darovanju u zemljišnim knjigama jer joj nedostaje dobra vjera, s obzirom na to da joj je moralo biti poznato da je pravo vlasništva darovatelja sporno i da GT polaže prava na toj nekretnini. Naime, tuženik ŽT (darovatelj), sin je daroprimateljice, tuženice IT, a oni su prema podacima u spisu P-691/12 i ovome spisu u vrijeme podnošenja tužbe živjeli na istoj adresi, [adresa]. Nije za očekivati da je primitak tužbe i njezinoga sadržaja, koji se tiče nekretnine u kojoj žive, mogao ostati nepoznat drugotuženici, niti ona to tvrdi. Indikativno je da je ugovor o darovanju uslijedio nakon primitka tužbe P-691/12, još i prije nego što je ŽT (prema iskazu sestre ŽTE - 2013.) otišao u Njemačku i odlučio ne vratiti se.

20. Nepostojanje dobre vjere drugotuženice u ovom slučaju ima za posljedicu da upis vlasništva kojeg je ishodila nema pravni učinak prema tužitelju, koji je ovlašten zahtijevati uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kako bi kao izvanknjižni vlasnik nekretnine od upisanog neistinitog vlasnika mogao zahtijevati i ishoditi uknjižbu svog prava vlasništva. Naime, iz rezultata dokaznog postupka, ugovora o kupoprodaji od 29.12.1987. , a naročito iz presude P-2807/03 od 21.12.2009. proizlazi da je prednik tužitelja, pok. GT bio izvanknjižni vlasnik predmetnog stana, koji je bio predmet nezakonite uknjižbe presudom, a kasnije i nezakonitog raspolaganja RT i TT.

21. S obzirom na navedeno, odbijen je zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora, ali određeno brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice IT na spornoj nekretnini na temelju ugovora o darovanju od 8.11.2012. zbog izostanka dobre vjere i darovatelja i daroprimateljice. Posljedično, sud je ocijenio da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj dokazao pravni temelj i istinit način svoga stjecanja nekretnine, i kao takav je predmnijevani vlasnik nekretnine u odnosu na tuženicu IT (čl. 166. st. 1. ZVDSP) pa je usvojio zahtjev tužitelja za predaju u posjed navedene nekretnine (čl. 166. st. 2. ZVDSP).

22. Tužitelj od drugotuženice IT zahtijeva i isplatu naknade za korištenje nekretnine, i to za razdoblje od prosinca 2012. do zaključno studenoga 2014. u iznosu od po 2.000,00 kn (sada 265,45 eura) mjesečno. Tužitelju je nemogućnošću korištenja nekretnine nastala šteta, koja je posljedica činjenice da su tuženici sklopili ugovor o darovanju znajući za postojanje tužiteljevih prava na istoj nekretnini, čime su ispunjene pretpostavke za naknadu štete.

23. Vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. Miri Jukiću utvrđeno je da je u predmetnom razdoblju tužitelj za spornu nekretninu mogao ostvariti najam od po 1.800,00 kn (sada 238,90 eura) mjesečno. Na nalaz i mišljenje vještaka nijedna od stranaka nije imala primjedbi, a sud ja je ocijenio kao objektivan, jasan i obrazložen dokaz i na njemu utemeljio odluku o visini zahtjeva tužitelja, kojemu je dosudio po 238,90 eura mjesečno, a odbio preostali zatraženi iznos od po 26,55 eura mjesečno, kao u izreci.

24. Uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh parničnih stranka, sud je po čl. 154. st. 4. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Zagreb, 29. lipnja 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi podneskom u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje Županijski sud u Rijeci.

DNA:

-tužitelju po pun.

-tuženiku po pun.