Poslovni broj: Us I-373/2025-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja Sculptor d.o.o., OIB: 87523175283, Split, E [adresa], zastupanog po opunomoćenici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska 168, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na povrat pretplaćenog poreza na dodanu vrijednost, nakon javne rasprave zaključene 3. lipnja 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Jasne Matičević, odvjetnice u Zagrebu, Berislava Kopfa, odvjetnika iz Osijeka i i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 29. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/24-01/65, Urbroj: 513-04-24-2 od 18. prosinca 2024. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, Klasa: UP/I-416-02/24-02/1, Urbroj: 513-07-17-01-24-1 od 11. ožujka 2024., kao i podredni tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavih navedenih rješenja.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-23/24-01/65, Urbroj: 513-04- 24-2 od 18. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa: UP/I-416-02/24-02/1, Urbroj: 513-07-17-01-24-1 od 11. ožujka 2024., kojim je utvrđeno kako nastupila zastara prava na povrat pretplaćenog poreza na dodanu vrijednost evidentiranog na dan 1. siječnja 2024. u Informacijskom sustavu Porezne uprave na računu 1201 u ukupnom iznosu od 30.990,90 eura, te je odlučeno kako će se danom izvršnosti rješenja otpisati potraživanje u poreznim evidencijama.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te navedeni razlozi obrazloženja tuženika su u proturječju sami sebi, obrazloženju i izreci rješenja kao i s ispravama koje prileže spisu predmeta. Prigovara kako je tuženik povrijedio materijalno pravo. Prigovara kako pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a tuženik nije proveo ispitni postupak radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, te podredno oglašavanje ništavim prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 3. lipnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo po službenoj dužnosti utvrdilo kako je na dan 1. siječnja 2024. nastupila zastara prava na povrat preplaćenog poreza na dodanu vrijednost iz 2016. i 2017., za koje obveze je zastara prava na povrat počela teći od 1. siječnja 2017., odnosno 1. siječnja 2018., što znači da je sukladno odredbi članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona protekao rok od šest godina, te je utvrđeno kako je dana 1. siječnja 2024. nastupila zastara prava na povrat.
8. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 5. istog članka propisano je da zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat.
9. Odredbom članka 109. stavka 12. OPZ-a propisano je da na nastup zastare prava na povrat porezno tijelo pazi po službenoj dužnosti.
10. Imajući u vidu citirane odredbe Zakona, prema stajalištu Suda, pravilno je postupilo porezno tijelo kada je po službenoj dužnosti utvrdilo zastaru prava na povrat preplaćenog poreza na dodanu vrijednost iz 2016. i 2017., budući je zastara prava na povrat počela teći od 1. siječnja 2017., odnosno 1. siječnja 2018., slijedom čega je pravilno porezno tijelo utvrdilo kako je sukladno odredbi članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona protekao rok od šest godina, te je dana 1. siječnja 2024. nastupila zastara prava na povrat.
11. U odnosu na prigovor tužitelja kako iz stanja računa tužitelja proizlazi kako je porezna uprava tek s danom 1. siječnja 2024. utvrdila i proknjižila pretplatu PDV-a, pa je najranije s tim danom tužitelj stekao pravo podnijeti zahtjev za povrat preplaćenog poreza, valja kazati kako u smislu citirane odredba članka 108. stavka 5. OPZ-a zastara prava na povrat poreza počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat, dakle, za početak tijeka roka zastare nije odlučan trenutak knjiženja pretplate PDV-a od strane poreznog tijela, već trenutak kada je porezni obveznik stekao pravo na povrat. Kako se radi o pretplati PDV-a za 2016. i 2017. tužitelj je temeljem svojih poslovnih knjiga trebao znati za pretplatu PDV-a istekom 2016., odnosno 2017., slijedom čega je osnovano porezno tijelo zaključilo kako je u konkretnom slučaju protekao rok od šest godina, te je dana 1. siječnja 2024. nastupila zastara prava na povrat, na što porezno tijelo u skladu sa odredbom članka 109. stavka 12. OPZ-a pazi po službenoj dužnosti.
12. Prigovor tužitelja kako osporena odluka nije obrazložena, prema ocjeni ovog Suda je neosnovan obzirom kako je tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo žalbene navode te se pozvao na navode prvostupanjskog tijela, na koji način je u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21) kojom je određeno da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti i svi navodi žalbe, a ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.
13. Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.
14. Dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost evidencije pretplate PDV-a Sud je raspravnim rješenjem od 3. lipnja 2026. odbio, ocijenivši kako je izvođenje navedenog dokaza nepotrebno za rješenje ovog spora budući je na temelju činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju priloženu spisu predmeta upravnog postupka Sud mogao na potpun način utvrditi činjenično stanje potrebno za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu, a uzimajući u obzir zauzeti stav kako za početak tijeka zastare prava na povrat nije odlučna činjenica kada je porezno tijelo isti knjižilo, već kada je pretplata nastala, kako je prethodno obrazloženo.
15. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.
16. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.
U Splitu, 29. lipnja 2026.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA: 1. Opunomoćenici tužitelja Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska 168,
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana.
