Poslovni broj: Us I-1703/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužiteljice DT iz [adresa], Basin Sitesi MAII.174SK, zastupana po opunomoćenicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Iris Kopf i Berislava Kopf iz Osijeka, Franje Krežme 7, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon javne rasprave zaključene 3. lipnja 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Berislava Kopfa, odvjetnika iz Osijeka i generalne opunomoćenice tuženika HT, objavljene 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Klasa: UP/I-224-02/20-01/2800, Urbroj: 511-01-203-25-4 od 26. ožujka 2025. i da se uvaži zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa:UP/I-224-02/20-01/2800, Urbroj:511-01- 203-25-4 od 26. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je tuženik na neprijeporne činjenice da je majka tužiteljice VT, rođ. D, rođena u [adresa], da je hrvatska državljanka, da je prije 8. listopada 1991. iselila sa područja Republike Hrvatske, očito pogrešno primijenio materijalno pravo, poglavito odredbu članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Ističe kako je majka tužiteljice, prema prikupljenoj dokaznoj građi, suprotno pogrešnom pravnom stavu tuženika, jest iseljenik, prema odredbi članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a tužiteljica je potomak iseljenice, te pošto u pobijanom rješenju nema utvrđene bilo kakve druge prepreke za stjecanje hrvatskog državljanstva (osim samog pogrešnog pravnog stava o statusu majke tužitelja kao iseljenika), tužiteljica predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, poništenje rješenja tuženika te da se uvaži zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo, podredno vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja te dokaza koji proizlaze iz spisa i odgovora na tužbu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis i spis tuženog tijela.

5. U sporu je održana rasprava 3. lipnja 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužiteljica zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo podnijela na temelju članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

8. Iz sadržaja spisa predmeta i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je od tužiteljice zatraženo da upotpuni svoj zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva na način da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima relevantni za donošenje rješenja o primitku hrvatsko državljanstvo, osobito o pretpostavkama iz članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu na kojem temelji svoj zahtjev, te je zatraženo da se detaljno očituje kada je njena majka, od kuda i pod kojim okolnostima iselila iz Republike Hrvatske.

9. Tužiteljica je u svojoj izjavi pred Generalnim konzulatom Republike Hrvatske u Istanbulu navela kako je njena majka rođena u [adresa], da se zbog teških uvjeta života preselila sestre na Kosovo Polje te je nakon toga odselila u Prištinu gdje je radila kao kuharica prilikom izgradnje željezničke pruge, gdje je upoznala supruga, te su sklopili brak 26. listopada 1957. u Prištini, nakon čega su 1957. preko Kosova i Grčke iselili u Tursku na temelju imigrantske vize.

10. Tuženo tijelo je uvidom u službene evidencije utvrdilo kako je majka tužiteljice VT, rođena **.**.1932. u [adresa], na čijem iseljenju tužiteljica temelji se zahtjev, hrvatska državljanka podrijetlom. Nadalje, iz priloženog izvatka iz matice vjenčanih utvrđeno je kako je majka tužiteljice sklopila brak 1957. u Prištini, dakle, utvrđeno je kako se majka tužiteljice VT, prvo iselila u Prištinu, a zatim nakon sklapanja braka u Tursku.

11. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je utvrdilo kako se VT ne smatra iseljenicima prema Zakonu o hrvatskom državljanstvu pa se niti tužiteljica ne može smatrati potomkom iseljenika, te kako stoga u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka stjecanja hrvatskog državljanstva propisana člankom 11. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, slijedom čega je odbijen zahtjev tužiteljice.

12. Odredbom članka 11. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19) propisano je da iseljenik i njegovi potomci mogu prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljavaju pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 2. - 4. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da stranac koji je u braku s osobom iz stavka 1. ovoga članka može steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 2. - 4. ovoga Zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da iseljenik iz stavka 1. ovoga članka je osoba koja se prije 8. listopada 1991. godine iselila s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi. Stavkom 4. istog članka propisano je da iznimno, iseljenik iz stavka 1. ovoga članka je i pripadnik hrvatskog naroda koji se iselio s prostora u sastavu bivših država u kojima se, u vrijeme iseljenja, nalazilo i područje današnje Republike Hrvatske. Stavkom 5. istog članka propisano je da iseljenikom se ne smatra osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske na temelju međunarodnog ugovora ili se odrekla hrvatskog državljanstva, osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska te osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske, a nije imala bivše hrvatsko republičko državljanstvo, odnosno zavičajnost na području Republike Hrvatske.

13. Prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, obzirom kako je tuženo tijelo pravilno ocijenilo kako se VT, majka tužiteljice, na čijem iseljenju tužiteljica temelji svoj zahtjev, ne smatra iseljenicom prema Zakonu o hrvatskom državljanstvu pa se niti tužiteljica ne može smatrati potomkom iseljenika, slijedom čega je osnovno tuženo tijelo utvrdilo kako u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka stjecanja hrvatskog državljanstva propisana člankom 11. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

14. Dakle, kako je nesporno da je VT, majka tužiteljice, na čijem iseljenju tužiteljica temelji zahtjev, hrvatska državljanka podrijetlom te je najprije iselila u Prištinu te nakon sklapanja braka 1957. u Istanbul u Tursku, što je tužiteljica potvrdila u svojoj izjavi danoj 26. srpnja 2022. u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Istanbulu, pravilno je tuženo tijelo utvrdilo kako se u smislu odredbe članka 11. stavka 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu majka tužiteljice ne smatra iseljenicom, slijedom čega se niti tužiteljica ne može smatrati potomkom iseljenika.

15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja, a kako to proizlazi iz prethodno navedenih razloga ove presude.

16. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 29. lipnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Zajedničkom odvjetničkom uredu Iris Kopf i Berislava Kopf iz Osijeka, Franje Krežme 7,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana