Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-777/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 3. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice BV, odvjetničke vježbenice u Rijeci i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Orlovića, odvjetnika u Puli, objavljene 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, da tužiteljici PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete iznos od 3.078,39 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 2.958,39 eura na ime naknade neimovinske štete od 28. veljače 2020. pa do isplate, a na iznos od 120,00 eura na ime naknade imovinske štete od 29. lipnja 2026.. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, iznad iznosa od 3.078,39 eura, a do zatraženog iznosa od 3.981,68 eura, s pripadajućim kamatama, zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.287,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila u radnom odnosu s tuženikom prema ugovorima o radu na određeno vrijeme u razdoblju od 9. listopada 2017. do 8. siječnja 2020., prilikom kojeg je obavljala poslove Poštara za ekspres dostavu. Istekom 8. siječnja 2020. tužiteljici je prestao radni odnos kod tuženika. Nadalje navodi kako je doživjela nezgodu - ozljedu na radu dana 24. lipnja 2019. kod tuženika kada je prilikom odlaska na posao osobnim automobilom vratima automobila prignječila mali prst desne ruke. Tužiteljica je pritom zadobila otvorenu ranu distalne falange V prsta desne ruke koja je priznata kao ozljeda na radu. Tako je tužiteljica prilikom ozljeđivanja, a i naknadno, trpjela fizičke bolove, dok unatrag dvije godine osjeća pečenje i bolove u lijevoj preponi, koji se šire u natkoljenicu, a koji su nastali kao posljedica svakodnevnog podizanja teškog tereta prilikom obavljanja posla kod tuženika. Tako je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužiteljica u najmanje dva navrata 21. lipnja 2018. i 5. studenoga 2018. imala jake bolove u preponi koji upućuju na preponsku kilu. Tijekom 2018. tužiteljica je počela osjećati i bol u koljenu koja je s vremenom jačala. Do istog također da dolazi zbog podizanja teškog tereta i do 50 kg. Do pogoršanja je došlo u kolovozu 2019. od kada je bol isključivo jaka uz natečenost i ograničenost pokreta zbog čega je tužiteljica onemogućena obavljati svakodnevne aktivnosti pa joj problem predstavlja čak i uspon po stepenicama, a posljedice istog osjeća još danima u vidu još jače boli, natečenosti te smanjene pokretljivosti. Tužiteljica je od ozljeđivanja pa do dana podnošenja ove tužbe, a zbog sanacije navedenih zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica, kao i naknadnih pogoršanja zdravstvenog stanja, bila primorana kontinuirano odlaziti obiteljskom liječniku te na specijalističke preglede, uzimati terapiju, provoditi fizikalne terapije i liječenja, imobilizacije i sl. Iz svega navedenoga razvidno je kako je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti za barem 10%. Ista je bila primorana angažirati tuđu pomoć i njegu, a koja pomoć je bila nužna za zadovoljenje njezinih dnevnih životnih potreba, pripreme hrane, održavanja higijene i sl. Zbog svega navedenog, tužiteljica zahtjeva pravičnu novčanu naknadu radi povreda njezinih prava osobnosti. Dakle, ozljeda prsta, prepone i koljena rezultat su ozlijede na radu te neprimjerenih radnih uvjeta i zadataka. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik u prvom redu ističe prigovor mjesne nenadležnosti obzirom su tužitelj i tuženik odredbom čl. 15. st. 2. Ugovora o radu broj HP-02/2-27/18 od 2. siječnja 2019. uglavili mjesnu nadležnost suda u Zagrebu. Tuženik dodatno napominje kako je spomenuti ugovor o radu bio na snazi do zaključno s danom 8. srpnja 2019., sve sukladno odredbi čl. 1. Ugovora. Tužiteljica u historijatu tužbe navodi kako se ozlijedila prilikom odlaska na posao osobnim automobilom, a kojom prilikom je vratima predmetnog vozila prignječila prst desne ruke. Tuženik stoga posebno ukazuje na činjenicu kako je u konkretnom slučaju riječ o štetnom događaju koji se po svojoj prirodi dogodio prije početka radnog vremena i svakako izvan poslovnih prostorija tuženika kako uostalom jasno proizlazi iz navoda iznijetih kroz tužbu, ali i obrasca prijave ozljede na radu (adresa stanovanja tužiteljice – [adresa]). Dakle, šteta tužiteljici nije nastala niti na radu obavljanjem poslova za poslodavca niti u vezi s radnim odnosom, a što je osnovni preduvjet eventualne odgovornosti poslodavca sukladno odredbama čl. 25. Zakona o radu, u vezi s čl. 111. Zakona o radu. Okolnost da je tužiteljica od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ishodila određena prava vezano konkretno za zadobivenu ozljedu od dana 24. lipnja 2019. nikako nije i ne bi smjela biti od značaja prilikom utvrđivanja osnovanosti ovog tužbenog zahtjeva. U odnosu na navode tužiteljice da je njeno, kako tvrdi, narušeno zdravstveno stanje posljedica obavljanja poslova radnog mjesta „poštar za ekspres dostavu“ tuženik ističe kako su isti u cijelosti deplasirani, neosnovani i svakako paušalno iznijeti. S tim u vezi, tuženik napominje kako se tužiteljica nije nikada obratila poslodavcu glede spomenutih tegoba niti uostalom postoji ikakva uzročno-posljedična veza između zdravstvenog stanja tužiteljice i opisa poslova radnog mjesta za čije je obavljanje imala sklopljen ugovor o radu. Vrlo je životno neuvjerljiva teza tužiteljice o navodnoj povezanosti za koju tvrdi kako postoji, a obzirom neposredno nadređenoj voditeljici SV nije nikada iznijela navedeno. Osim toga, ne postoji niti relevantna dokumentacija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, obzirom bi ju sama tužiteljica već sigurno dostavila uz tužbu, a iz koje bi proizlazilo kako se tužiteljici priznaju pojedina prava odnosno možebitno utvrđuje određena dijagnoza koju se dovodi u izravnu vezu s njenim radom kod tuženika. Slijedom navedenog, tužitelj u cijelosti osporava svoju odgovornost u predmetnom sudskom postupku kao i uzročno-posljedičnu vezu između zdravstvenih tegoba tužiteljice i njenog rada kod tuženika. Nadalje, tuženik ističe isključivu odgovornost tužiteljice za predmetni štetni događaj, podredno, ističe se prigovor doprinosa nastanku štete sukladno odredbi čl.1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u vezi s čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima jer prilikom ulaska u automobil nije primijenila dužnu pažnju uslijed čega se, kako navodi, ozlijedila. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Vezano za prijedlog tuženika da se o predmetnoj parnici, sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. – odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22, 155723. i 146/25. – dalje: ZPP), obavijesti treća osoba, sud je dopisima od 29. travnja 2022. (stranica 77- 78 spisa) pozvao CROATIA osiguranje d.d., Zagreb i Triglav osiguranje d.d. Zagreb, da se u roku od 15 dana pisanim putem izjasne stupaju li u parnicu kao umješači na strani tuženika. Podneskom od 17. svibnja 2022. (stranica 81-82 spisa) Triglav osiguranje d.d. Zagreb je istaknuo kako nema pravnog interesa za stupanje u parnicu u svojstvu umješača, dok CROATIA osiguranje d.d., Zagreb nije odgovorila u danom roku na navedeni dopis suda kojeg je zaprimila 3. svibnja 2022.

4. Postupajući po prigovoru tuženika, rješenjem poslovni broj Pr-89/2020-6 od 16. listopada 2020. (stranica 59-61 spisa) ovaj sud oglasio se mjesno nenadležnim, a odlučujući povodom žalbe tužiteljice, Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Gž R-215/2021-2 od 29. ožujka 2022. (stranica 73-75 spisa) preinačio navedeno rješenje ovoga suda i riješio na način da je odbio kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti za suđenje ovog suda.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Majiću, dr. med., čiji nalaz i mišljenje od 24. ožujka 2025. prileži na stranicama 144- 148 spisa, a usmeno očitovanje dano na ročištu od 2. veljače 2026. na stranicama 186-188 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka SV (stranice 110-112 spisa), OV (stranice 112-113 spisa), UV (stranica 113 spisa), HV (stranice 122-124 spisa), ĐV (stranice 124- 125 spisa) i NV (stranice 125-127 spisa), te tužiteljice kao stranke (stranice 108-110 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno , kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u pretežitom dijelu.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu štete (neimovinske i imovinske) koju tužiteljica potražuje od tuženika, kao svog poslodavca, vezano za štetni događaj koji je dogodio 24. lipnja 2019., kao i za bolove u lijevoj preponi koji se šire u natkoljenicu, a vezano za razdoblje od 9. listopada 2017. do 8. siječnja 2020.

8. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila podneskom od 7. siječnja 2026. (stranica 173-174 spisa) na način naveden u izreci presude.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu poštara za ekspres dostavu temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 2. siječnja 2019. (koji prileži na stranicama 51-53 spisa), kao i da je 24. lipnja 2019., prilikom dolaska na posao osobnim automobilom, vratima automobila prignječila mali prst desne ruke te se ozlijedila. Također, nije sporno da je tužiteljica u razdoblju od 9. listopada 2017. do 8. siječnja 2020. trpjela bolove u lijevoj preponi koji su se širili u natkoljenicu.

9.1. Međutim, sporno je postoji li valjan pravni osnov temeljem kojeg bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužiteljici nastalu štetu, visina tužiteljici proizašle štete, kao i pitanje doprinosa tužiteljice nastanku štete.

10. Odgovornost tuženika za nastalu štetu po mišljenju ovoga suda temelji na odredbi čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje ZR), i odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.; dalje - ZZR). U smislu predmetnih odredbi zakona poslodavac odgovara za štetu koju je pretrpio radnik na radu ili u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti i te odgovornosti se može osloboditi samo u slučaju ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom treće osobe ili oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje - ZOO), a djelomično se oslobađa te odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 3. ZOO-a).

11. Ocjenom izvedenih dokaza, a osobito ocjenom iskaza tužitelj ice kao stranke (stranica 108-110 spisa), ovaj sud utvrđuje kako je bila zaposlena kod tuženika u razdoblju od kolovoza ili rujna 2017. do rujna ili listopada 2020. na poslovima dostavljača. U opis njezinih redovnih poslova da je ulazila dostava pošiljaka i paketa do težine 50 kg na području grada Rijeke i okolnih mjesta Riječkog prstena. Dostavu da je obavljala pomoću službenog automobila kojeg je dnevno zaduživala i u koji je u jutarnjem terminu ukrcavala pakete za dostavu. Dostavu da je obavljala sama i nije imala pomoć drugih radnika prilikom dostave težih paketa. Pakete da je osobno ukrcavala u automobil, a kolege u pošti da su joj pomagale prilikom krcanja pošiljaka u službeno vozilo, a pakete da je sama iskrcavala iz auta i donosila na adresu na kojoj je dostavu trebalo izvršiti. Prilikom nošenja i iskrcavanja paketa ni je imala pomoć strojeva - kolica ili bilo kakvih drugih osoba ukoliko se radilo o težim paketima. Dostavu da je, također, obavljala u zgrade na više katove, a pojedine zgrade nisu imale lift. Što se tiče ozljede prsta, tužiteljica je navela da je 24. lipnja 2019. povrijeđena prilikom dolaska na posao kada su joj vrata osobnog automobila, s kojim je dolazila na posao, prignječila mali prst desne ruke. Predmetnog dana da se žurila na posao i u žurbi nije obraćala pažnju na mjesto gdje drži ruku, te da su joj vrata prignječila prst. Tog dana da je puhala bura koja joj je zatvorila vrata. Prst da su joj prignječila vrata od vozača. Sa svojim osobnim automobilom da je svakodnevno dolazila na posao, te je i predmetnog dana došla na posao gdje su radnici vidjeli da je ozlijeđena, i ovlaštena osoba da je sastavila prijavu ozljede na radu. U trenutku nastanka povrede prsta da je bila obučena u uniformu, nije imala zaštitne rukavice jer iste nisu bile predviđene za njezinu vrstu poslova. Tog dana nakon povrede došla je na posao, prijavila povredu na radu, otišla kod liječnika i otvorila bolovanje. U svezi predmetne ozljede da je bila na bolovanju četiri dana te joj se predmetna povreda vodila kao povreda na radu. Nakon isteka bolovanja da nije imala značajnijih tegoba s povrijeđenom rukom, liječnica opće medicine da je nije uputila na daljnju obradu, a ona da osjeća probleme s desnom rukom prilikom promjene vremena, kada osjećam trnjenje koje ju ometa u obavljanju svakodnevnih poslova. Isto tako, zbog povrijeđenog prsta da štedi desnu ruku i ne obavlja sve uobičajene poslove s punom snagom ruke, već samo djelomično. Što se tiče pečenja i bolova u lijevoj preponi tužiteljica je navela da je dva do tri mjeseca nakon što je počela raditi kod tuženika počela osjećati pečenje i bolove u lijevoj preponi, koji su u početku bili blažeg karaktera, te je usprkos istih nastavljala raditi, ali da je zbog sve jačih bolova zatražila liječničku pomoć. Nakon liječničke obrade da je utvrđeno da se ne radi o takvim problemima koji bi zahtijevali operativni zahvat, ali da joj je zabranjeno dizanje teških tereta. Nakon liječničke obrade da je nastavila raditi te je jedno vrijeme još nosila teške terete kod tuženika, a tuženiku u kadrovsku službu nije dostavila medicinsku dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da joj je zabranjeno nošenje teških tereta. Isto tako, zbog nošenja teških tereta da je počela osjećati i bol u koljenu, te joj je također rečeno kako su predmetni problemi povezani s nošenjem teških tereta. Njoj da je liječnik preporučao oprez prilikom podizanja teških tereta, te sada mora voditi računa o tome koju težinu podiže. Vezano za ove probleme da nije pokrenula postupak utvrđivanja profesionalnog oboljenja ili preostale radne sposobnosti, uz napomenu kako je prije rada kod tuženika radila na poslovima zaštitara i nije bila izložena nošenju teških tereta. Također je navela da je o svojim problemima s preponama i koljenima obavijestila neposredno nadređenu SV, te da je dostavila foto dokumentaciju iz koje je bilo vidljivo koliko teške pakete mora nositi, a što da su znali i zaposlenici tuženika jer su joj pomagali pri ukrcaju. Voditelji da su određivali vrstu, količinu i težinu pošiljaka, a kod tuženika da se vodila evidencija – dnevnik rada u kojoj se dnevno vodila evidencija o broju, težini, odredištu i svim ostalim podacima vezanim za dostavu paketa. Nije joj poznato da bi tuženik imao pravilnik o zaštiti na radu kojim bi bila propisana maksimalna težina paketa koju jedna osoba (ženska) može dostaviti. Posljedice bolova koje osjeća ograničavaju ju u svakodnevnom životu jer ne može dugo sjediti, dugo hodati, nositi teže stvari i slično, te osjeća bol u leđima. Također je navela da je tijekom rada kod tuženika osjećala laganu bol u leđima, koja se pojačala te je naknadno utvrđeno da je došlo do uklještenja pršljenova, kao posljedica nošenja teških tereta. U svezi problema s koljenom bila je na fizikalnoj terapiji tijekom rada kod tuženika, te je uzimala bolovanje zbog opisanih bolova, a zbog bolova u preponi nije. Nije tražila pismenim putem premještaj na lakše radno mjesto niti se obraćala poslodavcu u svezi opisanih problema jer nije imala ugovor na neodređeno vrijeme. Cijelo vrijeme je kod tuženika obavljala poslove dostave paketa, i to velikih i teških paketa, npr. vešmašina, kompresora, profesionalnih bušilica, agregata, kutija banana i mandarina od po 25 kg na 6. kat i slično. Svaki paket imao je označenu težinu.

12. U odnosu na ozljedu na radu od 24. lipnja 2019. sud prihvaća iskaz tužiteljice kao stranke obzirom da je u suglasju s iskazima svjedoka EV i OV, te materijalne dokumentacije u spisu.

12.1. Tako svjedok SV, koja je u vrijeme predmetne ozljede bila neposredni rukovoditelj tužiteljici, u svom iskazu navodi (stranica 108 -113 spisa) da je od strane voditeljice tima bila obaviještena da je tužiteljica 24. lipnja 2019. prignječila prst na osobnom automobilu prilikom dolaska na posao. Temeljem navedene obavijesti da je uzela izjavu tužiteljice i proslijedila je službi zaštite na radu koja je sastavila prijavu. Nadalje je navela da se ne može sjetiti je li osobno vidjela tužiteljicu, vjerojatno da kada je došla sastaviti i potpisati izjavu.

12.2. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok OV, samostalni stručnjak zaštite na radu kod tuženika, koji je u svom iskazu naveo (stranica 112-113 spisa) da je on sastavio prijavu o ozljedi na radu tužiteljice pretrpljenu 24. lipnja 2019. Nadalje je naveo da ga je voditeljica HP Expressa izvijestila da je tužiteljica imala nezgodu – povredu prilikom dolaska na posao kada su joj vrata osobnog automobila prignječila mali prst desne ruke. Predmetna povreda da se dogodila na parkiralištu ispred kuće tužiteljice na adresi [adresa], oko 6,15 sati, prilikom dolaska tužiteljice na posao. Također je naveo da može odbiti podnošenje odnosno ispunjavanje prijave o ozljedi na radu ako procjeni da postoji sumnja u povredu te može uputiti radnika da sam podnese prijavu. Predmetnu prijavu da je sačinio temeljem izjave radnika i voditelja, te medicinske dokumentacije koja mu je dostavljena. Tužiteljica da je rekla da je ulazila u svoj osobni automobil i prignječila mali prst s vratima svojom nepažnjom. Nije spominjala vjetar, buru ili neki drugi element te koliko se sjeća nije bilo nekih elementarnih nepogoda.

12.3. Nadalje, spisu prileže izjave radnika o ozljedi na radu (stranica 55 spisa) i izjava voditelja (stranica 54 spisa) od 24. lipnja 2019. uvidom u koje je utvrđeno da je tužiteljica na parkiralištu u [adresa] u [adresa], prilikom zatvaranja vrata osobnog automobila za odlazak na posao prignječiča mali prst desne ruke, dok iz prijave o ozljedi na radu (stranica 6-9 spisa) ovaj sud utvrđuje da je tuženik kao uzrok ozljede tužiteljice (točka 38.) naveo "Ostala neprovedena osnovna pravila zaštite na radu koja nisu navedena pod oznakama 811 do 833" Pravilnika o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu ("Narodne novine" 52/84.), koja ozljeda je tužiteljici priznata od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dana 9. srpnja 2019. pod evidencijskim brojem 79292406190/2019.

12.4. Ovdje se ističe da se činjenica smatra li se pojedina ozljeda ozljedom na radu ocjenjuje u upravnom postupku pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje te konačna odluka donesena u tom postupku predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak, u smislu odredbe članka 12. stavak 2. ZPP-a, te ne postoji mogućnost njezinog preispitivanja u sudskom postupku (isto pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-293/2019). Kako je u konkretnom slučaju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pravomoćnim upravnim aktom utvrdilo da je ozljeda koju je tužiteljica zadobila ozljeda na radu, a što proizlazi iz ovjere Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 9. srpnja 2019. na obrascu prijave ozljede na radu, koju je sačinio tuženik kao poslodavac tužiteljice, proizlazi da je poslodavac sudjelovao u upravnom postupku u kojem je donijeto rješenje o priznavanju ozljede na radu te je u ovom postupku on tim rješenjem vezan.

12.5. U konkretnom slučaju poslodavac je prijavio ozljedu na radu i time neizravno priznao da postoji uzročna veza između ozljede koju je pretrpjela tužiteljica i procesa rada. Međutim, u postupku je dopušteno dokazivati da pretrpljena ozljeda na radu nije u uzročno-posljedičnoj vezi s radom kojeg je tužiteljica obavljala za tuženika, ali teret dokaza te činjenice u konkretnom slučaju je sada na poslodavcu, tj. tuženiku , s time da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj ica neposredno prije nastanka štetnog događaja postupa la nepažljivo, pa niti u krajnjoj nepažnji, pa imajući u vidu da je teret dokaza o protivnom na tuženiku koji takve dokaze nije priložio do zaključenja glavne rasprave, to je zaključak ovoga suda da u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. st. 1. ZR- a i čl. 25. s. 2. ZZR-a otklonile njegovu odgovornost za naknadu štete tužitelj ici.

12.6. Pri tome treba istaknuti da ako se radi o ozljedi na radu, odgovornost poslodavca je objektivna, što znači da u pravilu odgovara bez obzira na krivnju odgovorne osobe, a odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže postupanje radnika koje je bilo protivno uobičajenom postupanju, odnosno pravilima zaštite na radu, a tuženik u predmetnom slučaju takve radnje koje bi bile poduzete od strane tužiteljice nije dokazao.

13. U odnosu na probleme u lijevoj preponi i koljenu u razdoblju od 9. listopada 2017. do 8. siječnja 2020. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka SV, MV, HV, ĐV, NV i UV.

13.1. Tako je svjedok SV, kao neposredni rukovoditelj tužiteljici u svom iskazu (stranica 108-113 spisa) potvrdila navod tužiteljice da se vodi dostavna knjiga i svaki poštar da dobiva dnevnu listu zaduženja u kojoj su navedene pošiljke koje mora dnevno dostaviti sa svim podacima, potom da svaki paket ima oznaku težine koja se utvrđuje vaganjem prilikom predaje paketa na dostavu tuženiku, uz napomenu da je svjedok dodala da je Pravilnikom o zaštiti na radu propisano ograničenje da se dostava putem ženskog dostavljača obavlja do 15 kg, s time da korisnik može imati dva i više paketa od po 15 kg.

13.2. Tako svjedok OV, samostalni stručnjak zaštite na radu kod tuženika, navodi (stranica 112-113 spisa) da kod tuženika postoji procjena rizika svakog pojedinog radnog mjesta te je točno utvrđeno koje poslove i na koji način mogu obavljati zaposlenici na radnim mjestima poštara dostavljača. U navedenoj procjeni uzeti su u obzir dob, spol i ostali parametri te je točno propisano na koji način se mogu obavljati određeni poslovi. Trenutno bez uvida u predmetnu procjenu ne može se izjasniti o pojedinostima vezanim za radno mjesto tužiteljice. Kod tuženika da je predviđeno upotreba pomoćnih sredstava i procedura temeljem koje se vrši dostava težih paketa te se teži paketi dostavljaju uz pomoć viljuškara paletara i ostalih pomagala, te s više osoba. Što se tiče osposobljenosti za rad, tužiteljica da je bila osposobljena za rad na siguran način, a osnovna pravila da se odnose na prostorije i sredstva rada, a posebna pravila znači da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, što da u konkretnom slučaju nije bilo.

13.3. U konačnici, iz suglasnih iskaza svjedoka HV (stranica 122-124 spisa), ĐV (stranica 124-125 spisa) i NV (stranica 125-127 spisa), vozača - dostavljača kod tuženika, ovaj sud utvrđuje da su svakodnevno zaduživali vozila i pakete predviđene za dnevnu dostavu. Uobičajeno je bilo da prilikom dolaska u jutarnju smjenu sami uzimaju pakete prema prioritetu za dostavu i ukrcavaju ih u vozilo, a prilikom dolaska u popodnevnu smjenu paketi su već bili pripremljeni za dostavu na paletaru. Na svakom paketu se nalazila oznaka težine i većina paketa je bila do 20 kg (njih 90%), a ostatak do 30-tak kg, pet do 10 kg preko, te su kolege nastojale pomoći kolegicama pri dostavi težih paketa ako su bili na istoj ruti. Za svaku dostavu se vodi evidencija te je svaka dostava evidentirana, i dostavljač dobiva dnevnu evidenciju paketa za dostavu, te se vidi je li dostava izvršena. Tužiteljica, kao i ostale kolegice, da je bila zadužena za manje dostavno vozilo u koje se nisu ukrcavali veliki paketi jer nije bilo dovoljno mjesto, s time da je većinom bila dostava manjih paketa, a dostava težih i većih paketa morala se organizirati kako bi se spriječila eventualna oštećenja.

13.5. Iz spisu priložene materijalne dokumentacije dostavljene po tuženiku, točnije iz Priloga C Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika (stranica 226-502 spisa) proizlazi da u opis poslova radnog mjesta poštar za ekspres dostavu (oznaka radnog mjesta 107.) spada, između ostalog, preuzimanje pošiljki za dostavu, sudjelovanje u pripremi pošiljki (utovar i istovar pošiljki), te dostavljanje poštanskih pošiljki i dr., dok iz Pravilnika o zaštiti na radu (stranica 598-615 spisa) ovaj sud utvrđuje da je čl. 30. propisano da na radnim mjestima dostave pošiljaka masa ukupnog ili pojedinačnog tereta u poštanskoj torbi ne smije premašiti 15 kg za muškarce, odnosno 13 kg za žene.

13.6. Kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da se za svaku dostavu vodila evidencija, to je sud raspravnim rješenjem od 2. veljače 2026. naložio tuženiku da u spis dostavi, između ostalog, i dokumentaciju koja se odnosi na prevožene pošiljke po tužiteljici (npr. dostavnice, teretnice ili druge potvrde o broju i kilaži utovarenih, istovarenih, prenešenih i prevezenih pošiljaka i paketa) u razdoblju od listopada 2017. do siječnja 2020., koju dokumentaciju tuženik nije dostavio do dana pisanja ove odluke.

14. Slijedom navedenog, zaključak je ovoga suda o nepostojanju okolnosti iz odredbe čl. 1062. st. 2. i 3. ZOO-a zbog kojih bi tuženik bio oslobođen od odgovornosti (ni potpuno, niti djelomično) za naknadu štete tužiteljici. Naime, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je na strani tužiteljice bilo radnji ili propusta kojima bi doprinijela svojoj šteti, niti dokazuje njezino postojanje, osim što ustraje u tvrdnji da je tužiteljica doprinijela nastanku štete, koji navod ovaj sud ne prihvaća

14.1. Prema čl. 25. st. 1. ZZR-a na poslodavčevu objektivnu odgovornost ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu, a niti ga činjenica je li poduzeo sve mjere zaštite na radu, sama po sebi, oslobađa odgovornosti. On se može osloboditi jedino ako dokaže ekskulpacijske razloge koje propisuje čl. 25. st. 1. ZZR-a, a to su: ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Također i one koje propisuju opći propisi iz čl. 1067. ZOO -a (razloge za ekskulpaciju tuženik je trebao dokazati jer se one ne mogu pretpostavljati).

14.2. Imajući u vidu da se ovdje ne radi o događaju na koje poslodavac nije mogao utjecati (ozljede radnika prilikom nošenja tereta – poštanskih paketa), a vezano za koje tuženik nije preventivno djelovao (kako to proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka), to sud propust tuženika u osiguranju sigurnog obavljanja konkretnog radnog zadatka kvalificira kao propust u smislu odredbe čl. 44. ZZR-a smatrajući kako tuženik nije planirao, pripremio i provodio proces rada na način da je osigurao što djelotvorniju zaštitu radnika, uz napomenu kako ovaj sud smatra da je tuženik podcijenio, u uvjetima rada na radnom mjestu tužiteljice, opasnost od ozljeda.

14.3. Slijedom navedenog, po mišljenju ovoga suda u ovoj pravnoj stvari radi se o isključivoj odgovornosti tuženika na temelju odredbe čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, kao i na temelju odredbe čl. 1063. ZOO-a, što znači da odgovara za štetu samom činjenicom što je nastala šteta posljedica ozljede tužiteljice na radu i da tužiteljica svojom radnjom ili propustom nije pridonijela njezinom nastanku jer na jednoj strani postoji objektivna odgovornost tuženika za štetu i štetne posljedice koje su nastale na strani tužiteljice, a na drugoj ne postoje razlozi za utvrđenje odgovornosti tužiteljice, već suprotno, za oslobođenje tužiteljice od odgovornosti sukladno čl. 1067. ZOO-a (tužiteljica nije namjerno ni nehotično pridonijela nastanku štetnog događaja, dok nasuprot tome tuženik nije osigurao tužiteljici uvjete za siguran rad, a što sud utvrđuje iz činjenice što na traženje suda nije dostavio dokumentaciju koja se odnosi na pošiljke i pakete koje je tužiteljica utovarala i istovarala (dostavnice, teretnice, druge potvrde o broju i kilaži utovarenih, istovarenih, prenešenih i prevezenih pošiljaka i paketa), a koja se nesporno vodila kod tuženika.

15. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredba čl. 1046. u svezi čl. 19. i odredba čl. 1100. ZOO-a reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2. ZOO-a regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.

15.1. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužitelj ica potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, te troškova puta i liječenja.

16. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Majiću, dr. med., koji u svom nalazu i mišljenju od 24. ožujka 2025. (stranica 144-148 spisa) navodi kako je tužiteljica, kao djelatnik na poslovima kod tuženika na dostavi paketa, ozlijedila mali prst desne šake kod dolaska na posao, s time da je u više navrata zbog bolova lijeve prepone i lijevog koljena pregledana u razdoblju od 2017. do 2020. U odnosu na uzročno-posljedičnu vezu između obavljanja poslova radnog mjesta poštara za ekspres dostavu u razdoblju od 9. listopada 2017. do 8. siječnja 2020. i pojave bolova u lijevoj preponi koji su se širili u natkoljenicu vještak je naveo da ne može sa 100% -tnom sigurnošću uzročno-posljedično povezati bolove i rad na tom radnom mjestu, ali da postoji vjerojatnost da se bolovi pojave u preponi, kako je to opisano u priloženoj medicinskoj dokumentaciji zbog podizanja tereta, s time da nije moguće ni isključiti da je navedena povreda mogla nastati i iz nekog drugog razloga koji nije vezan uz radno mjesto tužiteljice, no kako su se bolovi javili nakon početka posla na dostavi kod tuženika, to da je vrlo vjerojatno inicijalni faktor za pojavu bolova bilo pojačano opterećenje i fizički zahtjevan posao. Na kraju navodi da u zdravstvenom kartonu obiteljske medicine prije 2018. nema zapisa o tegobama s koljenima, kukovima ili preponama.

16.1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Majića, dr. med. sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužiteljice 21. ožujka 2025., uz napomenu kako je vještak na ročištu održanom 2. veljače 2026. (stranica 186-188 spisa) otklonio primjedbe dane na isti od strane tuženika.

17. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete prema pojedinim kvalifikatornim kriterijima, ovaj sud je cijeneći mišljenje vještaka o jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužiteljica trpjela u vezi s ozljedom prsta (jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 5 dana, dok povremeni bolovi ulaze u sustaj trajnog umanjenja općeg životnog aktiviteta), cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha (primarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od cca 10 minuta, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana, a sekundarni strah slabijeg intenziteta još 10-tak dana), dok smanjenja životnih aktivnosti i naruženja zaostalih kod tužiteljice za ovu ozljedu nema, te cijeneći mišljenje vještaka o tegobama koje je tužiteljica trpjela u vezi s bolovima u lijevoj preponi i kuku, te lijevom koljenu (bolovi jakog intenziteta, naruženje, tuđa pomoć i strah se ne mijenjaju u odnosu na tegobe s ozljedom prsta, dok je bol srednjeg intenziteta trajala 10 dana, a bol slabog intenziteta 60 dana zbirno za ozljedu prsta i bolove u lijevoj preponi i kuku te lijevom koljenu), te imajući u vidu postotak smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod tužiteljice u omjeru od 5% stav je suda da bi tužiteljici na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje trebala pripasti novčana naknada u iznosu od 2.958,39 eura, sve sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020.

17.1. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege, temeljem čl. 223. ZPP-a, cijeneći da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 6,00 eura, uz napomenu da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od jednog sata dnevno tijekom 10 dana, kako za ozljedu prsta, tako i za bolove u lijevoj preponi i kuku, te lijevom koljenu, slijedom čega bi tužitelju trebala pripasti pravična novčana naknada u iznosu od 120,00 eura,

18. Slijedom navedenog, tužitelju po osnovi neimovinske štete pripada iznos od 2.958,39 eura, dok mu je po osnovi imovinske štete dosuđen iznos od 120,00 eura, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev djelomično usvojiti i presuditi kao u točkama I. i II. izreke.

18.1. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a tužitelju je na dosuđenu neimovinsku štetu u visini od 2.958,39 eura dosuđena pripadajuća zatezna kamata od dana podnošenja tužbe, a kako je sud visinu imovinske štete (120,00 eura) utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, to tužitelju na dosuđeni iznos štete pripada zatezna kamata od presuđenja pa do isplate, pa je u preostalom dijelu valjalo odbiti zahtjev za isplatu zatezne kamate.

19. Sud je iskaze saslušanih svjedoka prihvatio kao vjerodostojne i nepristrane, jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica.

19.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje svjedoka ŠV smatrajući kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i da provođenje tog dokaza ne bi pridonijelo potpunijem utvrđenju istog.

20. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa). Tužiteljica je u ovom postupku tražila ukupan iznos od 3.981,68 eura, a uspjela je s iznosom od 3.078,39 eura. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužiteljica u ovoj parnici uspjela sa 77%, jer je u odnosu na osnovu potraživanja usp jela sa 100%, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspjela sa 77% (100% + 77% =177% : 2 = 88,5%). Sukladno tome, tuženik je uspio s 11,5% (100% - 88,5% = 11,5%). Kada se od uspjeha tužiteljice odbije uspjeh tuženika proizlazi kako je tuženik u obvezi naknadi parnični trošak tužiteljice u dijelu od 77% (88,5% - 11,5% = 77%).

20.1. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 2.4.2020., 9.3.2023., 20.12.2023. i 7.1. 2026. (200,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima od 16.10.2020., 26.4.2022., 10.3.2023., 7.9.2023., 14.12.2023., 25.4.2024., 12.2.2025., 2.2.2026., 1.4.2026. i 3.6.2026. (200,00 eura x 10; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 3.000,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (750,00) 3.750,00 eura, te umanjeno razmjerno uspjehu u sporu (77%) 2.887,50 eura. Tužiteljici je valjalo u cijelosti priznati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, odnosno sveukupni iznos od 3.287,50 eura, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim. Na dosuđeni trošak tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 29. lipnja 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.