REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Ps-154/2023-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Olujić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Olujić & Partneri u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice te zakonskog zastupnika tuženice, 29. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženici u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 12.448,36 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa i to na iznos od:
201,79 eura od 16. 5. 2020. do isplate,
201,79 eura od 16. 6. 2020. do isplate,
198,46 eura od 16. 7. 2020. do isplate,
198,46 eura od 16. 8. 2020. do isplate,
198,46 eura od 16. 9. 2020. do isplate,
297,27 eura od 16. 10. 2020. do isplate,
297,27 eura od 16. 11. 2020. do isplate,
297,27 eura od 16. 12. 2020. do isplate,
319,97 eura od 16. 1. 2021. do isplate,
319,97 eura od 16. 2. 2021. do isplate,
319,97 eura od 16. 3. 2021. do isplate,
319,97 eura od 16. 4. 2021. do isplate,
319,97 eura od 16. 5. 2021. do isplate,
319,97 eura od 16. 6. 2021. do isplate,
319,97 eura od 16. 7. 2021. do isplate,
319,97 eura od 16. 8. 2021. do isplate,
319,97 eura od 16. 9. 2021. do isplate,
319,97 eura od 16. 10. 2021. do isplate,
319,97 eura od 16. 11. 2021. do isplate,
319,97 eura od 16. 12. 2021. do isplate,
384,26 eura od 16. 1. 2022. do isplate,
384,26 eura od 16. 2. 2022. do isplate,
384,26 eura od 16. 3. 2022. do isplate,
384,26 eura od 16. 4. 2022. do isplate,
384,26 eura od 16. 5. 2022. do isplate,
384,26 eura od 16. 6. 2022. do isplate,
384,26 eura od 16. 7. 2022. do isplate,
384,26 eura od 16. 8. 2022. do isplate,
384,26 eura od 16. 9. 2022. do isplate,
384,26 eura od 16. 10. 2022. do isplate,
384,26 eura od 16. 11. 2022. do isplate,
384,26 eura od 16. 12. 2022. do isplate,
415,49 eura od 16. 1. 2023. do isplate,
415,49 eura od 16. 2. 2023. do isplate,
415,49 eura od 16. 3. 2023. do isplate,
430,18 eura od 16. 4. 2023. do isplate,
430,18 eura od 16. 5. 2023. do isplate,
i to po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica podnescima od 10. ožujka 2026. i 27. travnja 2026. djelomično povukla tužbu u odnosu na zah tjev za isplatu iznosa od 4.690,75 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
II. Nalaže se tuženici u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.215,48 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica stana opisanog kao 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno Vlasništvo (E-2), Jednosobni stan sa nusprostorijama na I (prvom) katu lijevo, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] (Stambena zgrada br. 8, Ulica Ivana Rendića, pomoćna zgrada, pomoćna zgrada i dvorište 232 m2, dvorište 76 m2, stambena zgrada, Zagreb, Ulica Ivana Rendića 8 128 m2, pomoćna zgrada 22 m2, pomoćna zgrada 6m2, ukupno 232 m2), zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, anagrafske oznake Ivana Rendića 8. (dalje: nekretnina). Nekretninu koristi zaštićena najmoprimka BĆ (rođ. O) temeljem Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 2. lipnja 2018. Tužiteljica je vlasništvo stana stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju od 5. studenog 2019. iza pokojnog ČĆ. Pravni prednik zaštićene najmoprimke, njezina majka ĐĆ, predmetni stan je koristila neprekidno dugi niz godina temeljem stanarskog prava, točnije od 16. studenog 1976. kada joj je stanarsko pravo priznato Rješenjem Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove općine Maksimir, odsjek za imovinsko-pravne i stambene poslove broj: UP/I-05/3-5264/4-1975. Ovom tužbom tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete s osnova izmakle koristi zbog gubitka prihoda od tržišne najamnine u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 1. svibnja 2023. sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, za nekretninu za koju je temeljem Zakona o najmu stanova (NN 91/96) s BĆ kao zaštićenom najmoprimkom sklopljen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.
1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 27. travnja 2026., nakon provedenog građevinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja tržišne najamnine za nekretninu i dostave podataka od strane Porezne uprave o iznosu poreza i prireza te odbitka zaštićene najamnine i poreznih davanja, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 12.448,36 eura s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Navodi da uz tužbu priloženi ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom predstavlja samo pravni temelj za korištenje stana, ali ne i dokaz da je u njemu navedena osoba kao najmoprimac sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 - dalje: ZNS) stekla prava i obveze najmoprimca, kao raniji nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, a niti dokaz da su ispunjene sve propisane pretpostavke za stjecanje prava na zaštićenu najamninu. Tuženica je osporila visinu tužbenog zahtjeva te je u dopuni odgovora na tužbu navela kako je suprug zaštićene najmoprimke BĆ vlasnik više nekretnina i to između ostalog uređenog zemljišta na Ugljanu površine 714 m² i nekretnina u k. o. [katastarska općina], pa smatra da u smislu odredbe čl. 31. st. 2. ZNS nema pravo na zaštićenu najamninu.
3.1. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. ožujka 2026., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP).
3.2. Tužiteljica je podnescima od 10. ožujka 2026. i 27. travnja 2026. povukla dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.690,75 eura, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Tuženica se nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe, pa je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP utvrđeno da je tužba u tome dijelu povučena te je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
4.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u neslužbeni zk. izvadak za nekretninu (listovi 12-13 spisa), rješenje o utvrđenju nositelja stanarskog prava na nekretnini (list 14-15 spisa), ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom (listovi 16-21 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O- 1884/2019 (listovi 22-26 spisa), neslužbeni zk. izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. odjel Zadar (listovi 89-91 spisa), neslužbeni povijesni prikaz zk. izvadaka za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. odjel Slavonski Brod (listovi 93-96 spisa), dopis GSKG-a od 25.10.2024. sa iznosom zaštićene najamnine (list 273 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta i građevinsko vještačenje po vještaku Mladenu Ožiću dipl. ing. iz Virtual d.o.o. (listovi 297-299, 303-324) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka BĆ (listovi 285-286 spisa).
4.2. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženice da se pribave podaci od Porezne uprave o imovinskom stanju zaštićene najmoprimke BĆ s obzirom na da pravo na zaštićenu najamninu nije vezano uz imovinske prilike stanara, nego uz ocjenu može li nekretnina koju stanar ima u vlasništvu (stan ili kuća) njemu adekvatno osigurati pravo na dom (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-x- 866/2017-3 od 9. ožujka 2022.). Podredno, valja reći i to da navedeni podatak ne bi niti utjecao na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer tužiteljici nije niti moglo biti poznato ima li zaštićeni najmoprimac ili njezin suprug u vlasništvu neku drugu nekretninu, niti je tuženica tijekom trajanja ovoga postupka dokazala da bi navedena činjenica bila poznata tužiteljici.
5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP -a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:
-da je tužiteljica vlasnica nekretnine koju je stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju od 5. studenoga 2019. iza pokojnog ČĆ,
-da je tužiteljica podnijela tuženici zahtjev za mirno rješenje spora na koji se tuženica nije očitovala,
-da je između pravnog prednika tužiteljice AĆ kao najmodavca i BĆ kao zaštićenog najmoprimca 2. lipnja 2018.. sklopljen Ugovor o najmu nekretnine sa zaštićenom najamninom, u kojem ugovoru je, između ostalog, ugovorena obveza plaćanja zaštićene najamnine u iznosu od po 252,55 kn mjesečno, a ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme,
- da je pravni prednik zaštićene najmoprimke, majka ĐĆ, predmetni stan koristila neprekidno od 16. studenog 1976. na temelju stanarskog prava priznatog Rješenjem Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove općine
Maksimir od 16. studenog 1976.,
-da je suprug zaštićene najmoprimke BĆ uknjižen kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. odjel Zadar i nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. odjel Slavonski Brod.
7.1. Saslušana svjedokinja BĆ navodi u svom iskazu da u predmetnom stanu živi od rođenja te da je u njemu živio njezin djed, a potom njezina majka ĐĆ. Sklopila je Ugovor o najmu stana s tužiteljicom i u predmetnom stanu stanuje neprekidno. Ističe da nema u vlasništvu nikakvih drugih nekretnina te da je u braku s JĆ od 2012., pa on u predmetnom stanu stanuje zajedno s njom, iako nije unesen u ugovor i na stan ne polaže nikakva prava. Pojašnjava da je njezin suprug kupio zemljište na Ugljanu, a radi se o šikari na kojoj nema nikakve kuće niti bilo kakvog objekta. Također, navodi da je suprug od svoje bake naslijedio zemljište u općini Brodska Varoš, a radi se o zemlji na kojoj nema sagrađene kuće, pa niti on nema u vlasništvu nikakvu useljivu nekretninu. Nije joj poznata kupoprodajna cijena za parcelu na Ugljanu te navodi da se radi o poljoprivrednom zemljištu na kojem nije provedena parcelacija.
7.2. Iskaz saslušane svjedokinje BĆ sud je prihvatio kao iskren i uvjerljiv s obzirom na to da su navodi iz iskaza u većem dijelu u skladu s pisanom dokumentacijom u spisu, posebno u dijelu koji se odnosi na stjecanje vlasništva nad nekretninama u vlasništvu njezina supruga.
8. U odnosu na prigovor da je suprug zaštićene najmoprimke stekao u vlasništvo određene nekretnine na Ugljanu i u Brodskom Varošu, valja reći da je iz iskaza svjedokinje BĆ razvidno kako se radi o golom zemljištu, u jednom slučaju o šikari na kojoj nema nikakve kuće niti bilo kakvog objekta, a u drugom o zemlji bez izgrađene kuće, a što tuženica nije osporila u daljnjem tijeku postupka niti je predložila dokaze kojima bi dokazala suprotno. Stoga navedene nekretnine ne udovoljavaju kriteriju useljive kuće ili stana u smislu odredbe čl. 31. st. 2. ZNS. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica ne bi trebala trpjeti štetne posljedice uslijed gore navedene činjenice jer navedene nekretnine ne daju najmoprimki objektivnu mogućnost ostvarenja vlasništva na useljivom stanu ili kući. Također, kao što je već i rečeno, tužiteljica nije niti mogla imati pristup podacima o nekretninama u vlasništvu supruga zaštićene najmoprimke, niti je tuženica tijekom trajanja ovoga postupka dokazala da bi joj gore navedene okolnosti u svezi imovine bračnog druga zaštićene najmoprimke bile poznate , pa bi nametanje obveze provjere imovinskih prilika bračnog supruga zaštićene najmoprimke bilo protivno svrsi odredbe čl. 31. st. 2. al. 2. ZNS-a i prekomjerno bi ograničavalo položaj tužiteljice kao najmodavca koji je ugovorni odnos preuzeo nasljeđivanjem.
9. Iz povijesnog zk izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je tužiteljicu istu stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju, pa je ona univerzalni pravni sljednik pok. ČĆ, a pravna osnova stjecanja je nasljeđivanje, što je na temelju provedenih dokaza nesporno utvrđeno.
10. Odredbom čl. 30. ZNS-a propisano je da stupanjem na snagu tog zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema ranijim propisima, s time da te osobe po samom zakonu stječu prava i obveze najmoprimca, a zaključenje ugovora o najmu nije konstitutivni element za stjecanje tog prava niti odredbe ZNS-a predviđaju da bi propuštanje zaključenja Ugovora o najmu imalo za posljedicu gubitak prava. Slijedom navedenog institut stanarskog prava zamijenjen je najmom - institutom građanskog prava, u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom, a pravni položaj ranijih nositelja stanarskog prava je uređen kao pravni položaj najmoprimaca, a ograničenja vlasništva stanarskim pravom uređena su kao ograničenja najmom. Dakle, pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je ZNS-om i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS-a, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz čl. 31. st. 2. ZNS-a) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine ("Narodne novine" br. 40/97, 117/05) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine.
11. Ovdje valja nadodati da prema odredbi čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.
12. Valja naglasiti i da je Zakonom o najmu stanova propisan postupak otkaza te raskida Ugovora o najmu kao strogo formalni postupak kao i razlozi za isto. Nadalje vlasnik stana-najmodavac ima obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane ZV-om.
13.1. Uvođenjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" br. 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija), koju se Konvenciju tuženica obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama i istim je miješanjem tim vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok, s druge strane u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.
13.2. S obzirom na to da pozitivnim propisima nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu - vlasnike/najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužiteljica u konkretnom slučaju, to sud nalazi da je povrijeđeno njezino pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo joj je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje:Ustav), odredbom čl. 30. ZV-a i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (presuda ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.).
13.3. Iz gore navedenog proizlazi da postoji protupravnost u postupanju tuženice po pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova i isto predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, čime je utvrđen i osnov tužiteljičina zahtjeva.
14. Slijedom navedenog, tuženica je u obvezi tužiteljici, kao vlasnici stana u kojem je u utuženom razdoblju živio zaštićeni najmoprimac, naknaditi imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela uslijed činjenice da je u spornom razdoblju od svibnja 2020. do svibnja 2023. bila onemogućena naplatiti najamninu za svoju nekretninu -stan u visini slobodno ugovorene/tržišne vrijednosti, pri čemu nije dužna dokazivati da bi tu nekretninu/stan iznajmila jer bi se na taj način od vlasnika tražilo da dokaže nemoguće s obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva istu nije niti mogao iznajmljivati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2364/16 od 18. siječnja 2018.).
15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Mladena Ožića proizlazi da visina tržišne najamnine za predmetnu nekretninu u razdoblju od svibnja 2020. do svibnja 2023. iznosi 15.603,30 EUR.
16. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s rezultatom uviđaja i pravilima struke, pri čemu je vještak dao vrlo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade istog.
17. Tužiteljica je podneskom od 27. travnja 2026. postavila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, uz odbitak poreznih davanja i odbitak zaštićene najamnine, pa je tuženica na ročištu za glavnu raspravu od 21. svibnja 2026. navela kako više nema primjedbi na izračun visine tužbenog zahtjeva.
18. S obzirom na to da je tuženica navela kako ne osporava izračun visine tužbenog zahtjeva, a isti predstavlja iznos dobiven umanjenjem visine slobodno ugovorene, odnosno tržišne, najamnine sa iznosima ostvarenim po osnovi zaštićene najamnine i iznosom poreznih davanja koja bi tužitelj bio dužan podmiriti u spornom razdoblju u slučaju da je imao mogućnost ostvarivati slobodno ugovorenu, odnosno tržišnu najamninu (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-445/2025-2 od 1. listopada 2025.), sud je utvrdio kako je tužiteljica u utuženom razdoblju od svibnja 2020. do svibnja 2023. pretrpjela imovinsku štetu u iznosu od 12.448,36 eura s pripadajućim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos kako je to navedeno u tom podnesku . Zato je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti na temelju prethodno citiranih propisa u vezi s odredbom čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te presudom ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. te odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) te odučiti kao u izreci presude.
19.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora od 17.139,11 eura za radnje poduzete do djelomičnog povlačenja tužbe iz podneska od 10.3.2026., a nakon toga pa do podneska tužiteljice od 27.4.2026. prema vrijednosti predmeta spora od 12.504,60 eura, a od tada pa do zaključenja glavne rasprave prema vrijednosti predmeta spora od 12.448,36 eura. Tužiteljici je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe u iznosu od 250 bodova (x2) (Tbr. 7.1. Tarife) za svaku od navedenih radnji, sastav podneska od 18.12.2023. u iznosu od 250 bodova, (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 16.10.2024., 27.1.2025. i očevidu 22.5.2025. u iznosu od 250 bodova za svaku radnju zastupanja (Tbr. 9.1. i 9.7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 30.3.2026., 24.4.2026. i 21.5.2026. u iznosu od 100 bodova za svaku radnju zastupanja(Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 2.3.2026. u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9.2. Tarife), sastava podnesaka od 10.3.2026. i 27.4.2026. u iznosu od 100 bodova, (Tbr. 8.1. Tarife),što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 5.312,50 eura. Tom iznosu dodan je i trošak predujma za provođenje vještačenja i očevida u zatraženom iznosu od 549,58 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 108,92 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 244,48 eura.
19.2. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 6.215,48 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.
19.3. Tužiteljici nije priznat preko dosuđenog s obzirom na to da je parnični trošak dosuđen prema vrijednosti predmeta spora koji je bio na snazi u vrijeme poduzimanja svake parnične radnje.
U Zagrebu 29. lipnja 2026.
Sudac:
Ivan Bešlić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužiteljica po pun.
- tuženik po pun.
