Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Pr-531/2018-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jovan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, protiv tuženika GP Rijeka, Rijeka, Supilova 6, OIB: 87505936221, zastupanog po Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupanog po Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, radi isplate razlike naknade plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika tužiteljevih punomoćnika MK, odvjetničkog vježbenika u Rijeci, i odvjetnika Deana Ilijevskog, punomoćnika umješača, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev sa sadržajem:

« 1. Nalaže se tuženiku GP RIJEKA d.d. Rijeka, Supilova 6, OIB: 87505936221 da isplati tužitelju RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike naknade plaće ukupan iznos od 2.356,51 EUR neto po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče:

- na iznos od 32,24 EUR počam od 16. listopada 2015. godine do isplate;

- na iznos od 236,40 EUR počam od 14. studenog 2015. godine do isplate;

- na iznos od 236,63 EUR počam od 16. prosinca 2015. godine do isplate;

- na iznos od 268,76 EUR počam od 16. siječnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 225,76 EUR počam od 16. veljače 2016. godine do isplate;

- na iznos od 225,76 EUR počam od 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 268,76 EUR počam od 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 225,76 EUR počam od 14. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 224,03 EUR počam od 18. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 174,24 EUR počam od 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 238,17 EUR počam od 13. kolovoza 2016. godine do isplate, sve to u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.077,95 eura sa zakonskom zateznom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjen juje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine počam do dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 8 dana. «

II Nalaže se tužitelju NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi umješaču Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke (29. lipnja 2026.) do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III. Zahtjev tuženika od 8. travnja 2026. za naknadu parničnog troška se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 5. rujna 2018. navodi da je temeljem nekoliko Ugovora o radu na određeno vrijeme bio neprekidno u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu zidar u razdoblju od 2014. do kolovoza 2016. kada mu je isteklo vrijeme na koje je posljednji Ugovor o radu bio sklopljen, da je 27. ožujka 2014. na privremenom gradilištu u Svilnom na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na izgradnji kompleksa Svilno 2, došlo do nesreće na radu u kojoj je on kao radnik tuženika teško stradao, da mu je sukladno Zakonu o radu i Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju tuženik za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu tj. od 27. ožujka 2014. pa do dospijeća naknade plaće za listopad 2015. isplaćivao naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu u 100- postotnom iznosu. Međutim, da mu je tuženik je od dospijeća naknade plaće za mjesec listopad 2015. neosnovano isplaćivao naknadu plaće u manjem iznosu od iznosa propisanog zakonom tako da mu je tuženik na ime naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad zbog primate ozljede na radu umjesto 100-postotnog iznosa plaće isplatio za; mjesec listopad 2015. godine iznos od 1.782,88 kn; mjesec studeni 2015. godine iznos od 1.619,12 kn; mjesec prosinca 2015. godine iznos od 1.701,00 kn; mjesec siječanj 2016. godine iznos od 1.701,00 kn; mjesec ožujak 2016. godine iznos od 1.701,00 kn; mjesec travanj 2016. godine iznos od 1.701,00 kn, mjesec svibanj 2016. godine iznos od 1 .876,06 kn; mjesec lipanj 2016. godine iznos od 2.251 kn; mjesec srpanj 2016. godine iznos od 1.607,52 kn. Tvrdi da mu je tuženik u razdoblju od privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu tj. od 27. ožujka 2014. godine pa do dospijeća naknade plaće za mjesec listopad 2015. godine isplaćivao naknadu plaće u prosječnom iznosu od 3.930,87 kn, slijedom čega proizlazi da mu je tuženik za razdoblje listopad -prosinac 2015. godine i siječanj-srpanj 2016. godine nezakonito isplatio naknadu plaće u manjem iznosu, da je tome tako da proizlazi i iz činjenice što mu je tuženik za veljaču 2016. isplatio naknadu plaće u iznosu od 4.201,00 kn. Predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da mu isplati na ime razlike naknade plaće ukupan iznos od 19.437,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče: na iznos od 2.147,99 kn počam od 13. studenog 2015. godine do isplate; na iznos od 2.311,75 kn počam od 15. prosinca 2015. godine do isplate; na iznos od 2.229,87 kn počam od 15. siječnja 2016. godine do isplate; na iznos od 2.229,87 kn počam od 15. veljače 2016. godine do isplate; na iznos od 2.229,87 kn počam od 15. travnja 2016. godine do isplate; na iznos od 2.229,87 kn počam od 13. svibnja 2016. godine do isplate; na iznos od 2.054,81 kn počam od 15. lipnja 2016. godine do isplate; na iznos od 1.679,67 kn počam od 15. srpuja 2016. godine do isplate; na iznos od 2.32345 kn počam od 12. kolovoza 2016. godine do isplate, sve to u od 8 dana. Potražuje i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 20. rujna 2018. (str. 22 – 24 spisa) tuženik se, u bitnom, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava tužiteljevu tražbinu. Tvrdi da ne postoji po njemu priznata odgovornost za ozljedu na radu tužitelja, da se pravni odnos stranaka mora razmatrati temeljem općeg propisa obveznog prava pri čemu da je za otklanjanja odgovornosti poslodavca dovoljno i dokazivanje da je do nesreće došlo običnom nepažnjom radnika, da ne postoji njegova odgovornost, da je za nesreću izričito odgovoran tužitelj, da je do nesreće došlo zbog grube nemarnosti (krajnje nepažnje) tužitelja isključivo radnjom oštećenika, a koju radnju oštećenika da on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Nadalje, da radovi koji su vršeni nisu vršeni na opasnoj stvari ,a niti su sami po sebi opasna djelatnost, da se radi o uobičajenim radovima skidanja oplate, da je tužitelj je bio zaposlen na određeno vrijeme, da je prilikom zapošljavanja isti bio osposobljen za rad na siguran način, da isti je u okviru interne kontrole poslodavca prilikom zapošljavanja pisao pismeni ispit iz poznavanja upravo samih propisa zaštite na radu, da je u tom ispitu tužitelj je točno odgovorio upravo na pitanja i situaciju koja je dovela do ozljede tužitelja koji je stradao jer je postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti na radu. Citira dio zapisnika inspekcije rada. Glede neke objektivne odgovornosti temeljem koje bi bio štetnik tuženik ukazuje da je sukladno Zakonu o zaštiti na radu Investitor bio dužan po koordinatoru 1. izraditi plan izvođenja radova (plan zaštite na radu) a ukoliko isti to ne bi učinio u svakom slučaju je za Investitora plan zaštite na radu trebao sačiniti koordinator 2. Tuženik navodi da je sačinio svoj plan zaštite na radu temeljem kojeg je odredio mjere zaštite na radu za svoj ugovoreni opseg poslova. U odnosu na pravni odnos stranaka ukazuje da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način na tlu te da je u skladu sa svojom osposobljenošću i upućen na obavljanje radnog zadatka, da se prilikom demontiranja skele bez upute nadređenog radnika - poslodavca potpun samoinicijativno tužitelj zamijenio s radnikom TK koji je inače osposobljen za rad na siguran način upravo na samoj skeli, da je iz pisane dostavljene dokumentacije osposobljavanja radnika za rad na siguran način razvidno da je sam tužitelj bio upoznat s radom na siguran način s jedne strane a s druge strane imao je saznanja da ne smije obavljati poslove za koje nije osposobljen te da mote i odbiti obavljanje takvih poslova sukladno odredbama članka 79 stavak 2 Zakona o zaštiti na radu, da je upravo tužitelj mijenjajući se s radnikom TK bez odobrenja odgovorne osobe poslodavca samostalno išao obavljati poslove za koje nije osposobljen i nema liječničku svjedodžbu, da za takvu samovolju radnika prema poslodavcu, on koji je treća osoba ne može odgovarati. Predlaže odbijanje tužbe.

3. Podneskom od 17. lipnja 2019. umješač je izjavio svoj pristanak za stupanje u parnicu na strani tuženika.

4. Tijekom glavne rasprave podneskom od 3. travnja 2024. (stranice 95 i 96 spisa), nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u materijalnu dokumentaciju (isprave) sadržane u spisu koje su pročitane. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Tomislavu Prpiću, čiji nalaz i mišljenje od 2. ožujka 2024. prileže spisu (stranice od 81 do 86 spisa). Saslušan je na ročištu 17. lipnja 2021. tužitelj (stranica 65 spisa). Izvršen je uvid u ovosudni predmet pod poslovnim brojem P-47/2016 (poslije posl.br. P-132/2019).

6. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025; u nastavku teksta: ZPP), sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu razlike naknade plaće koju mu je, kako tužitelj tvrdi, tuženik obračunavao i isplaćivao u manjem iznosu od iznosa propisanog zakonom u vrijeme tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu.

8. Iz ovosudnog spisa pod poslovnim brojem P-47/2016 (poslije posl.br. P- 132/2019) slijedi da je tu parnicu pokrenuo tužitelj protiv tuženika uz sudjelovanje na strani tuženika istog umješača kao i u ovom postupku, radi naknade štete kao posljedice nezgode tužitelja na radu (štetni događaj od 27. ožujka 2014.). Navedena parnica okončana je 7. ožujka 2019. donošenjem rješenja o povlačenju tužbe iz razloga (kako to piše u obrazloženju rješenja) jer je tužitelj s tuženikom i umješačem sklopio Izvansudsku nagodbu (str. 116 spisa posl.br. P-132/2019).

9. Iz dopisa s prilogom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) od 26. srpnja 2019. (str. od 47 do 49 spisa) proizlazi da je od strane navedenog upravnog tijela tužitelju 9. lipnja 2014. priznata ozljeda na radu koja se dogodila 27. ožujka 2014., da se tužitelj s osnova priznate ozljede na radu nalazio u periodu od 27. ožujka 2014. do 20. svibnja 2016. te da je tuženiku od strane HZZO-a izvršena refundacija naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti osiguranika (tužitelja) za razdoblje od 27. ožujka 2014. do 31. srpnja 2016. u iznosu od 78.245,33 kuna.

10. Tužitelj u stranačkom iskazu (stranica 65 spisa) navodi da je zbog pretrpljene ozljede na radu 27. ožujka 2014. otišao na bolovanje, da je tuženiku uredno dostavljao doznake za bolovanje, da je pokrenuo postupak priznavanja povrede na radu, da je s tuženikom sklopio nagodbu s kojom su dogovorili naknadu štete pretrpljene zbog povrede 27. ožujka 2014., da u nagodbu nisu ušli iznosi obuhvaćeni tužbom koji se odnose na isplatu umanjene naknade bolovanja, da mu je tijekom bolovanja isplaćivana naknada, ali u nejednakim mjesečnim iznosima, da mu je u određenom razdoblju mjesečna naknada iznosila 3.000,00 kuna, zatim tisuću kuna, nakon toga 4.000,00 kuna, pa zadnji mjesec bolovanja 700,00 kuna. Nadalje, da je zvao firmu i da mu je rečeno da postoji tabela u kojoj su navedeni mjesečni iznosi naknade za bolovanje počev od 100% naknada na manje, da je nakon zadnje isplate naknade za bolovanje dobio otkaz. Nadalje, ističe da je nakon izlaska iz bolnice angažirao odvjetnika koji se vodio sve pregovore s tuženikom vezane za naknadu štete i sklapanje nagodbe, da mu odvjetnik nije rekao da je nagodbom obuhvaćena isplata utužene razlike. Tužitelj se u iskazu nije mogao izjasniti koliko je parničnim postupaka vodio vezano uz predmetni štetni događaj. Tvrdi da je tužba pokrenuta nakon sklapanja nagodbe, da se ne može izjasniti predstavlja li predmetna tužba imovinsku ili neimovinsku štetu, da je pročitao nagodbu prije potpisivanja, da je bio prisutan sklapanju iste, ali da nije bio prisutan potpisivanju, da je sve dogovorio odvjetnik.

11. Rješenjem od 6. studenog 2023. određeno je provođenje financijskog vještačenja na okolnost izračuna, za razdoblje od listopada 2015. do srpnja 2016., razlike između iznosa naknade plaća koji su tužitelju bili isplaćivani i svota naknade plaća zbog privremene nesposobnosti za rad koje bi tužitelju pripale po navedenim mjesecima da su bile isplaćivane u 100% -tnom iznosu, dakle onako kako su mu te naknade bile isplaćivane prije tog perioda, a počev od 27. ožujka 2014.

12. Imenovani vještak Tomislav Prpić je u nalazu i mišljenju od 2. ožujka 2024. (stranice od 81 do 86 spisa) izvršio izračune sukladno postavljenom mu zadatku (sve je prezentirao tabličnim prikazom po mjesecima – str. 84 i 85 spisa), te je u konačnici u mišljenju istaknuo uzevši u obzir 100% isplate naknade plaće kako je tužitelj primao u razdoblju nakon 42 dana privremene nesposobnosti za rad, ne uzimajući pri tome u obzir isplate za trošak prijevoza, te ostale neoporezive naknade i isplate (Božićnice, regresi i sl.) u odnosu s iznosom koji je zaista uprihodio, za period isplaćenih naknada plaća od rujna 2015. pa do srpnja 2016. da je tužitelj manje uprihodio neto iznos od 2.356,51 euro.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića jer je sastavljen detaljno, stručno, u skladu s dokumentacijom u spisu i postavljenim vještaku zadatkom u ovom postupku na koji je on u potpunosti odgovorio. Osim toga, niti stranke i umješač nisu imale primjedbi na metodologiju izračuna, odnosno na sadržaj nalaz i mišljenje.

14. U fazi prethodnog postupka tuženik je dostavio nagodbu od 15. studenog 2018. (stranice 27 i 28 spisa), te je u vezi tog dokumenta tijekom parnice isticao argumentaciju (što je u bitnome prezentirao i umješač) da je tužbeni zahtjev neosnovan jer isplata razlike plaće predstavlja izmaklu korist, odnosno samo pravni osnov traženja naknade štete, da je do zahtjeva tužitelja za isplatom razlike plaće i došlo zbog ozljede na radu, a što da je po opisu izvansudske nagodbe osnov isplate imovinske i neimovinske štete, da je izvansudska nagodba zaključena nakon podnošenja predmetne tužbe i da su u času zaključenja izvansudske nagodbe stranke znale sve svoje tražbine i obveze. Tužitelj je kontrirao ovim navodima tuženika i umješača tvrdnjom da se predmetno potraživanje ne odnosi na potraživanje s osnova štetnog događaja od 27. ožujka 2014., već da se radi o razlici naknade plaće koju mu je tuženik obračunavao i isplaćivao u manjem iznosu od iznosa propisanog zakonom u vrijeme tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu.

15. Iz sadržaja nagodbe od 15. studenog 2018. (dalje u tekstu: Nagodba) proizlazi da je zaključena između tužitelja (oštećenog), tuženika, umješača (osiguratelja) i trgovačkog društva GP Krk d.d., te su njome stranke potpisnice uredile svoje međusobne odnose nastale iz štetnog događaja od 27. ožujak 2014. Člankom 1. stranke Nagodbe su sporazumno utvrdile da je 27.3.2014. oštećeni (tužitelj) pretrpio ozljedu na radu kao radnik poslodavca GP Rijeka (tuženika). Dalje, prema Članku 2., s osnova štetnog događaja opisanog u članku I., osiguratelj (ovdje umješač) se obvezao u roku od 14 dana, od dana njezin sklapanja, tužitelju isplatiti ukupno 167.500,00 kuna, a koja svota se sastoji od imovinske i neimovinske štete (130.000,00 kuna), zateznih kamata (20.000,00 kuna) i troška odvjetničkog zastupanja (17.500,00 kuna). Tužitelj (oštećeni) je u Nagodbi izričito izjavio (Članak 3.) kako po primitku iznosa iz članka 2. neće imati daljnjih potraživanja prema ostalim strankama Nagodbe, ili bilo kojoj trećoj osobi, s osnova štetnog događaja opisanog pod člankom 1. Nagodbe.

16. Sud ocjenjuje da je citirana odredba članka 3. Nagodbe po svom sadržaju jasna i sveobuhvatna (široka) jer je bez ograničenja na pojedine vrste štete, odnosno tražbine. Iz nje nedvojbeno proizlazi volja stranaka da se cjelovito urede svi odnosi koji proizlaze iz istog štetnog događaja. Pri tome nije odlučno kako je pojedina tražbina pravno kvalificirana u okviru različitih grana prava (obveznog prava kao izmakla korist / izgubljena zarada, odnosno radnog prava kao naknada plaće). Odlučno je njezino činjenično ishodište.

17. Nesporno je da i tražbina koja je predmet ovog spora (naknada plaće, odnosno njezina razlika) proizlazi iz tužiteljevog ozljeđivanja na radu, do čega je neprijeporno došlo 27. ožujka 2014. Naime, bez tog događaja ne bi nastala niti ikakva tuženikova obveza isplate tužitelju naknade plaće u utuženom dijelu.

18. Tužitelj u postupku tvrdi da se u ovoj pravnoj stvari radi o radno-pravnoj tražbini koja nije bila obuhvaćena Nagodbom. Međutim, prvostupanjski sud takvo gledište podnositelja tužbe ne prihvaća jer bi ono dovelo do neosnovanog razdavanja jedinstvenog činjeničnog neksusa. Ovo stoga što iz stanja stvari proizlazi da su stranke u trenutku zaključenja Nagodbe bile upoznate sa svim međusobnim tražbinama koje proizlaze iz jedinog relevantnog događaja - ozljeđivanja tužitelja na radu. Posebno je značajno što je tužitelj prije Nagodbe već podnio predmetnu tužbu i njome obuhvatio upravo razliku naknade plaće. Time je tužitelj jasno prezentirao da mu je i ta tražbina bila poznata i određena. Isto potraživanje je u tom trenutku bilo i dospjelo jer se odnosilo na već protekla obračunska razdoblja isplata. Stoga se ne radi o budućoj ili neizvjesnoj tražbini koja bi bila izvan pravnog dosega Nagodbe jer strankama nije bila ili nije mogla biti poznata. Tužitelj je u iskazu naveo da, citirano: « Tužba je pokrenuta nakon sklapanja nagodbe.». Usporedbom datuma predavanja tužbe sudu (5. rujna 2018.) i zaključenja Nagodbe (15. studenog 2018.) proizlazi da je ta tužiteljeva tvrdnja netočna.

19. Pri ocjeni opsega učinaka Nagodbe okolnost pokretanja parnice prije njezina sklapanja ima osobitu relevantnost. Naime, stranka koja sklapa nagodbu ne može se naknadno pozivati, te isticati da tim aktom nije obuhvaćena i tražbina koju je sama prethodno odredila u već podnesenoj tužbi. Upravo suprotno tužiteljevim tvrdnjama, sud zaključuje da su predmetnom Nagodbom stranke htjele obuhvatiti te razriješiti i sporne i nesporne, kao i poznate i već dospjele tražbine iz istog štetnog događaja. U tom kontekstu tražbina iz predmetne parnice predstavlja dio ukupnog odnosa koji je Nagodbom razriješen. Prihvaćanje tužiteljevih teza značilo bi da su unatoč širokoj formulaciji njegovog odustajanja od svih potraživanja (citirano: «…neće imati daljnjih potraživanja…» …. «….s osnova štetnog događaja…»), Nagodbom ostale djelomično neobuhvaćene tada poznate i već utužene tražbine. Takvo tumačenje bilo bi protivno svrsi nagodbe kao pravnog instituta kojim se trajno uređuju i okončavaju sporni odnosi među strankama i sve tražbine koje su im poznate. Upravo zbog toga, bilo kakva iznimka morala bi eksplicitno i nedvosmisleno biti pojedinačno navedena u tekstu nagodbe. Međutim, predmetna Nagodba ne sadrži nikakvu odredbu o izuzimanju iz obuhvata njezinih pravnih učinaka (u vrijeme sklapanja) već predmetne postojeće i dospjele utužene tražbine, niti bilo koje druge tražbine.

20. Temeljem prethodno prezentirane argumentacije prvostupanjski sud prihvaća navode tuženika i umješača koji se u bitnome svode na tvrdnju da je sklapanjem te realizacijom Nagodbe prestala i predmetna tražbina. S tim u vezi dodatno se ističe da tužitelj u ovom postupku nije ni tvrdio da cjelokupni iznos iz Nagodbe nije uredno primio. Stoga je presuđeno kao u točki I 1. izreke.

21 Kod ovako utvrđenog i obrazloženog činjeničnog stanja ostali dokazi nisu analizirani obzirom njihovi sadržaji nisu od utjecaja za drugačiju odluku o meritumu od one koja je donesena.

22. Odluka o trošku (točka II izreke) temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1., u vezi s člankom 155. ZPP-a, uzimajući u obzir ostvareni potpuni uspjeh umješača, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 138/2023 i 107/2025, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Umješaču su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku po troškovniku predanom na ročištu 7.4.2026. (str. 109 spisa), i to za zastupanje na raspravama 1.10.2020., 17.6.2021. i 7.4.2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), obrazloženog podneska od 17.3.2026. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), svaka od četiri (4) radnje po 200,00 eura, dakle 800,00 eura, te pripadajući PDV od 25% na prethodne stavke u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 46. Tarife), dakle sveukupno 1.000,00 eura.

23. Na odmjereni parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 155/23).

24. U ovom sporu rok za podnošenje žalbe je osam dana (čl. 437. st. 1. ZPP-a/14, u vezi s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – «Narodne novine» broj 70/19; na snazi od 1. rujna 2019. – nadalje u tekstu: ZIDZPP/19), obzirom je predmetna tužba podnesena 5. rujna 2018. Paricijski rok iznosi 8 dana (čl. 436. ZPP-a/14, u vezi s člankom 117. stavkom 1. ZIDZPP/19).

25. Budući je tužitelj spor izgubio u odnosu na njega nema osnove za primjenom odredaba članka 154. i članka 155. ZPP-a, pa je zato odlučeno sadržajem točke I 2. izreke.

26. Točkom III dispozitiva tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška (sadržan u podnesku predanom 8. travnja 2026.) je odbačen. Naime, odredbom člankom 164. stavkom 3. ZPP-a jasno je regulirano da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. U ovoj parnici to je trenutak zaključenja glavne rasprave na ročištu održanom 7. travnja 2026. Pravna norma iz citiranog članka 164. stavka 3. ZPP-a nije disjunktivna, već je neprijeporno kogentna. Postupanje protivno njezinom sadržaju dovodi do prekluzije prava stanke da zahtjeva parnični trošak. U smjeru istovjetnog zaključka već se izjasnila i sudska praksa u odlukama, citirano: « Rok iz čl. 164. st. 3. ZPP -a prekluzivan jer rok, nakon proteka kojeg stranka koja propusti staviti zahtjev za naknadu troškova to svoje pravo više ne može ostvariti» (Okružni sud u Zagrebu, Gž - 9329/82 od 15. 2. 1983.), zatim citirano: « Nema pravo na naknadu parničnog troška stranka koja ju je zatražila tek nakon zaključenja glavne rasprave» (Županijski sud u Zagrebu, Gž 11241/99 od 18. 1. 2000.), dalje citirano: « Stranka je dužna najkasnije do završetka raspravljanja staviti svoj zahtjev za naknadu troškova postupka, ali ne i nakon toga. Sud ne smije odlučivati o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova postupka koji je podnesen sudu nakon završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima već taj zahtjev mora odbaciti» (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 2470/04 od 9. 5. 2007.), konačno citirano: « Sud ne može odlučivati o zahtjevu za naknadu troškova postupka kojeg je stranka dostavila sudu nakon zaključenja glavne rasprave. Zaključenjem glavne rasprave stranka je prekludirana u pravu na podnošenja zahtjeva za naknadu troškova postupka» (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž 3035/04 od 16. 10. 2007.).

U Rijeci 29. lipnja 2026.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- pun. tužitelja – e.komunikacijom

- pun. tuženika – e.komunikacijom

- pun. umješača – e.komunikacijom