Poslovni broj: Us I-2362/2025-41
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja Udruga "Divlja liga vaterpolo", Od Batule 23., Dubrovnik, OIB: 82634526850, protiv tuženika Grada Dubrovnika, Gradsko vijeće, Pred Dvorom 1., Dubrovnik, OIB: 21712494719, uz sudjelovanje zainteresirane osobe MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik turističkog obrta " [obrt]", [adresa]., (Na rivi 30/A, Prijevor, 20236 Mokošica), radi dodjele dozvola na pomorskom dobru, nakn neposredne i javne rasprave zaključene dana 28. svibnja 2026. u prisutnosti predsjednika tužitelja , a u odsutnosti tuženika i zainteresirane osobe, dana 29. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Poništava se odluka tuženika Grada Dubrovnika, Gradskog vijeća, Klasa: UP/I- 342-01/24-02/19, Urbroj: 2117-1-09-24-01 od 27. lipnja 2024. o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika (18. Mikrolokacija „Uvala Sumartin, Uvala Lapad, izvan granica koncesioniranog područja“ broj lokacije 18.6.) i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 44,00 eur u roku od 15 dana od primitka pravomoćnog rješenja o trošku, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za nadoknadu preostalog dijela troška upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporavanom odlukom tuženika, Klasa: UP/I-342-01/24-02/19, Urbroj: 2117- 1-09-24-01 od 27. lipnja 2024. o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika (18. Mikrolokacija „Uvala Sumartin, Uvala Lapad, izvan granica koncesioniranog područja“ broj lokacije 18.6.) na Javnom natječaju za dodjelu dozvola na pomorskom dobru kao najpovoljniji ponuditelj odabran je turistički obrt „ [obrt]“, vlasnika KO (ovdje zainteresirane osobe).
2.Rješenjem ovoga suda, poslovni broj: Us I-2047/2024 od 19. veljače 2025. tužba je odbačena, uz obrazloženje da osporavana Odluka Gradskog vijeća Grada Dubrovnika predstavlja postupovnu odluku, dok tužitelj pravnu zaštitu može ostvariti podnošenjem žalbe Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, protiv dozvole na pomorskom dobru kojom se dodjeljuje djelatnost i mikrolokacija za koju je dostavio ponudu.
3.Navedeno rješenje poništeno je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1973/2025-3 od 22. svibnja 2025. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje, uz obrazloženje da se ovdje , u smislu odredbe članka 77.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 107/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19, 144/20), radi o pojedinačnom aktu.
4.Postupak je nastavljen pod poslovnim brojem Us I-2362/2025.
5.U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu, kojom se pobija zakonitost navedene Odluke tuženika, tužitelj u bitnome navodi da je tuženik dana 08. travnja 2024. raspisao javni natječaj za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području Grada Dubrovnika za razdoblje od 2024. do 2028. godine; da je za predmetni upravni spor da je ključna stavka 18.6; da su se na natječaj prijavila dva ponuditelja i to tužitelj i [obrt]" zastupan po vlasniku MO; da je tužitelj za obavljanje djelatnosti na navedenoj mikrolokaciji ponudio 2002,00 eur godišnje te dvije jedrilice klase "Optimist" koje da se uklapaju u natječajne uvjete; da je drugi ponuditelj za obavljanje djelatnosti na predmetnoj mikrolokaciji ponudio 800,00 eur godišnje te jednu jedrilicu klase "Optimist" i jednu jedrilicu klase "Laser" koja da se ne uklapa u natječajne uvjete jer da je duljina trupa takvih jedrilica 4,20, uz širinu trupa 1,39. Ističe se da sukladno sadržaju stavka 2. članka XIV. Natječaja, broj ponuđenih jedrilica (koje odgovaraju natječajnim dimenzijama) mora biti istovjetan broju jedrilica i dimenzijama, koje su napisane u tabelarnom prikazu za mikrolokaciju 18.6, pa da se već iz tog razloga ponuda zainteresirane osobe nije smjela razmatrati, jer da jedrilica klase „Laser“ ne odgovara natječajnim uvjetima, a ona preostala jedrilica klase „Optimist“ da nije dovoljna za ispunjenje uvjeta o broju sredstava (moraju biti dvije). Nadalje, zainteresirana osoba da nije dokazala vlasništvo jedrilice klase „Optimist“ jer da ispravom nazvanom „ugovor“ vlasnik obrta „ [obrt]“ nije dokazao da je on ujedno i vlasnik jedrilice klase „Optimist“, koju on daje na korištenje turističkom obrtu „ [obrt]“. U članku 1. osporene odluke da je napisano da je ponuda zainteresirane osobe „potpuna“ iako je turistički obrt „ [obrt]“ ponudio ukupno nula (0) jedrilica koje ispunjavaju uvjete iz Natječaja. Nadalje se u tužbi navodi da je u članku 1. osporene Odluke naglašeno da Udruga "Divlja liga vaterpolo" nije razmatrana jer da nije registrirana za djelatnost obrazovanja i proučavanja u području sporta i rekreacije koja u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ima oznaku "85.51" . Međutim, ishod natječaja da zorno pokazuje da, prema tuženiku (koji je postavio natječajne uvjete) neregistriranost za određenu djelatnost, nije prepreka da bi neki ponuditelj bio odabran kao najpovoljniji, jer da turistički obrt „ [obrt]“ nije registriran za djelatnost „85.51“ (NKD 2007). Djelatnost „obrazovanje i podučavanje u području sporta i rekreacije“ da je tipična za sportske klubove. Zaključno se navodi da osporena Odluka nije napisana u formi kakva je određena člankom 98. ZUP-a jer da ne sadrži obrazloženje pa da se iz sadržaja Odluke ne može saznati zbog čega je tuženik koristio "različite aršine" prilikom odabira "najpovoljnijeg" ponuditelja. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavana Odluka tuženika poništi.
6.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je pobijana Odluka na zakonu osnovana te da ostaje kod navoda iz obrazloženja iste. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da isti bude odbijen.
7.Tužitelj je uz podnesak od 27. siječnja 2025. te 28. siječnja 2025. dostavio rješenje Uprave za sigurnost plovidbe Lučke kapetanije Dubrovnik, Službe sigurnosti plovidbe, Klasa: UP/I-342-24/24-03/1052, Urbroj: 530-04-11-1-24-3 od 5. rujna 2024.
8.Sud je u smislu odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 – dalje ZUS) pozvao da kao zainteresirana osobe u ovom sporu sudjeluje izabrani ponuditelj MO, vlasnik turističkog obrta " [obrt]", [adresa].
9.Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na tužbu.
10.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. ZUS-a.
11.Tuženik i zainteresirana osoba na raspravu nisu pristupili, iako uredno pozvani, a svoj izostanak nisu opravdali. Stoga je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.
12.Tužitelj je po svom predsjedniku na raspravi ustrajao u svemu kao tijekom spora. Ukazuje da kandidat koji je odabran u konkretnom slučaju nije registriran za obavljanje djelatnosti niti ima potrebna sredstva a sve to da je nakon dva tjedna utvrdila i Lučka kapetanija a to rješenje da je osnaženo i presudom ovoga suda, poslovni broj: Us I-2288/2024. Nadalje, tuženik da je pri donošenju osporavane odluke povrijedio i odredbe Zakona o općem upravnom postupku, da se radi o apsolutno bitnim povredama postupka odnosno da osporavana odluka ne sadrži nikakvo obrazloženje te nema sastavne dijelove koje propisuje navedeni Zakon.
13.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu.
Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
14.Tužitelj je po svom predsjedniku zatražio i popisao trošak ovog upravnog spora dok tuženik i zainteresirana osoba to nisu učinila.
15.Na temelju ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
16.Među strankama nije sporno da je osporavanom Odlukom kao najpovoljniji ponuditelj za djelatnost obrazovanje i podučavanje u području sporta i rekreacije, na rok od 5 godina, na mikrolokaciji 18. „Uvala Sumartin, Uvala Lapad, izvan granica koncesioniranog područja“ broj lokacije 18.6., na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ispod k. č. br. [katastarska čestica] (šetnica Nika i Meda Pucića) i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (pored skala br. 3.) izabran [obrt]“ vlasnika MO (ovdje zainteresirana osoba).
17.Sporno je među strankama je li osporavana Odluka pravilna i zakonita.
18.Tužitelj u tužbi i tijekom ovoga spora prigovara da osporavana Odluka ne sadrži sve dijelove kako je to propisano odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP), da zainteresirana osoba nije registrirana za obavljanje predmetne djelatnosti (obrazovanje i podučavanje u području sporta i rekreacije), a prigovara i dimenzijama jedrilica navodeći da ne odgovaraju dimenzijama upisanim u tabelarnom prikazu za predmetnu mikro lokaciju, kao i vlasništvu jedrilica, a s tim u vezi i da zainteresirana osobe ne ispunjava natječajne uvjete.
19.Nakon provedenog postupka nedvojbeno je utvrđeno da osporavana odluka uopće ne sadrži potpune, jasne i obrazložene razloge rješavanja konkretne upravne stvari, a što je čini nerazumljivom i arbitrarnom pa se tako u istoj ne navodi apsolutno ništa niti o sadržaju isprava koje su sadržane u spisu predmeta (osobito sadržaju odluke o raspisivanju javnog natječaja, koju dokumentaciju su ponuditelji dostavili niti se navodi sadržaj i tijek provedbe javnog natječaja). U obrazloženju osporavane Odluke se samo navodi da je ponuda ponuditelja [obrt]“ vlasnika MO (ovdje zainteresirana osoba), pravodobna i potpuna, da ima ukupno ostvarenih 80 bodova, slijedom čega je isti ponuditelj izabran kao najpovoljniji ponuditelj za predmetnu lokaciju, ali bez ikakvog obrazloženja o tome koji su kriteriji takvog odabira te obrazloženja zbog čega je isti ponuditelj izabran.
20.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporene Odluke tuženika, kao pojedinačnog akta, što znači da odluka mora biti i obrazložena na način kako to ima u vidu mjerodavna odredba članka 98. stavak 5. ZUP-a.
21.Navedenom odredbom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocijeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar.
22.Dakle, obrazloženje se sastoji iz činjeničnog i pravnog dijela, te se u činjeničnom dijelu navode podaci u vezi s činjenicama koje su utvrđene u postupku, a u pravnom dijelu se navode odgovarajuće odredbe materijalnog prava i razlozi podvođenja činjeničnog stanja pod te odredbe materijalnog prava. Naime, valjano obrazloženje po prirodi stvari predstavlja neophodnu pretpostavku, jer bez takvog obrazloženja nije moguće ocijeniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost osporene odluke u upravnom sporu.
23.Međutim, osporavana odluka ne sadrži navedeno, uslijed čega se ista ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj iznosi u ovom sporu.
24.Izostanak obrazloženja osporavane odluke ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav RH-e, koji između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje odluke kojom se odabire najpovoljniji ponuditelj za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području Grada Dubrovnika, tužitelju zapravo nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih odredbi, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.
25.Dakle, polazeći od ocjena Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluka poslovni broj: U-III-357/2016 od dana 1. veljače 2018. i U-III-6008/2016 od dana 4. listopada 2017. sud smatra i da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Takav način tumačenja i primjene mjerodavnog prava posljedično se ne može drukčije nazvati nego arbitrarnim. Nadalje, sud smatra i da pravno stajalište valja tumačiti i primjenjivati, tako da ono omogućava uvažavanje imperativa razumnosti i pravičnosti u svijetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog predmeta. Opisanim postupanjem ovaj Sud ocjenjuje da je tuženik povrijedio odredbu članka 98. stavka 5. ZUP-a.
26.Pozivanje u obrazloženju na zapisnik koji nije sastavni dio izreke ne može zamijeniti obrazloženje, jer samo iznošenje potpunih razloga navedenih u obrazloženju odluke osigurava mogućnost učinkovitog ostvarenja daljnje pravne zaštite kroz Ustavom zajamčena pravna sredstva, ako stranka nije zadovoljna odlukom.
27.Stoga, a budući da osporena Odluka nije zakonita, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, s obzirom na prirodu upravne stvari, istu poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak odnosno presuditi kao u izreci presude.
28.U ponovnom postupku tuženik će na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu zakonitu odluku, imajući u vidu i navode tužitelja u tužbi i tijekom ovoga spora, koju odluku će valjano obrazložiti u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, pridržavajući se ritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovoga suda u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
29.Tužitelj je po svom predsjedniku popisao trošak autobusnih karata na relaciji Dubrovnik-Split-Dubrovnik i to za pristup na ročište od 17. travnja 2026. u iznosu od 40,00 eur te na istoj relaciji za pristup na ročište održano 28. svibnja 2026. u iznosu od 44,00 eur.
30.Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.
31.Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
32.Slijedom citiranih odredbi ZUS-a tužitelju je, kao opravdan, valjalo priznati trošak autobusne karte na relaciji Dubrovnik-Split-Dubrovnik za pristup na ročište za raspravu održano dana 28. svibnja 2026. u iznosu od 44,00 eur. Međutim, tužitelju ne pripada tužitelju trošak autobusne karte na istoj relaciji u iznosu od 40,00 eur za pristup na ročište od 17. travnja 2026. budući je to ročište odgođeno, bez upuštanja u raspravljanje, obzirom da dostava poziva za zainteresiranu osobu za navedeno ročište nije bila uredno iskazana. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Splitu, 29. lipnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
Protiv rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku, uz spis tuženog tijela,
-zainteresiranoj osobi,
-u spis.
