Poslovni broj: Us I-536/2026-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], boravište u [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500, radi određivanje mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi djeteta, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 28. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljice a u odsutnosti tuženika, dana 29. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-552-06/25-03/19, Urbroj: 524-11- 01/1-26-2 od 14. siječnja 2026. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split. Klasa: UP/I-552-06/25-04/45, Urbroj: 139-126-03-25-25-7 od 15. svibnja 2025.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-552-06/25-03/19, Urbroj: 524- 11-01/1-26-2 od 14. siječnja 2026. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split. Klasa: UP/I-552-06/25-04/45, Urbroj: 139-126-03-25-25-7 od 15. svibnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem roditeljima ST i JT (ovdje tužiteljica) određena je mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o njihovom zajedničkom djetetu mal. DT (točka 1. izreke). Svrha određivanja mjere je osvještavanje negativnog utjecaja međusobnih sukoba na cjelokupni razvoj mal. djeteta, poboljšanje roditeljske komunikacije i suradnje, praćenje dinamike ostvarivanja osobnih odnosa oca i mal. djeteta te praćenje roditelja i pružanje stručne pomoći u obnašanju roditeljske skrbi (točka 2. izreke). Predmetna mjera određena je u vremenskom razdoblju od 12. mjeseci počevši od 15. svibnja 2025. do 15. svibnja 2026. (točka 3. izreke). Za voditelja mjere imenovana je JTČ, mag. soc. paed. koja će mjeru provoditi sukladno individualnom planu i programu provođenja mjere koji će izraditi stručni tim nadležnog Područnog ureda (točka 4. izreke). Roditelji su dužni za vrijeme trajanja ove mjere surađivati te omogućiti nadležnom Područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad uvid u stambene prilike, davati istinite osobne i obiteljske podatke, kao i podatke o prihodima, imovini, obavještavati nadležni Područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad o svakoj promjeni adrese stanovanja, pridržavati se uputa i savjeta voditelja mjere te prihvaćati pruženu pomoć i potporu, pridržavati se individualnog plana i programa provođenja mjere (točka 5. izreke). Određeno je da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja (točka 6. izreke.
3.Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je od 2022. godine neprekidno izložena mjerama Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Prethodna mjera stručne pomoći i potpore provodila se od 27. studenoga 2023. do 27. studenoga 2024. godine, a sadašnja mjera određena je već u svibnju 2025. godine. Smatra da takav obrazac ponavljanja mjera ukazuje na stvarnu i konkretnu opasnost da će prvostupanjsko tijelo po isteku sadašnje mjere donijeti novo rješenje o određivanju iste ili strože mjere te da je utvrđivanje nezakonitosti osporenog rješenja nužno kako bi se spriječilo daljnje nezakonito zadiranje u privatni i obiteljski život tužiteljice i njezine djece. Tužiteljica ističe da namjerava podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske zbog nezakonitog postupanja državnog tijela sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima a za takvu tužbu da je nužno prethodno pravomoćno utvrđenje nezakonitosti upravnog akta. Ukazuje na članak 8. Europske konvencije te ističe da bez sudskog utvrđenja te činjenice ne može ostvariti djelotvornu zaštitu svojih konvencijskih prava, uključujući mogućnost obraćanja Europskom sudu za ljudska prava. Intervencija HZSR-a u život obitelji da je započela 2022. godine na temelju obraćanja biološkog oca djeteta, MT koji da je naveo da pokreće postupak razvoda braka te da je dijete ugroženo. Obje navedene tvrdnje da su bile lažne jer da nikakav postupak za razvod braka 2022. godine nije pokrenut. Pod prijetnjom pokretanja postupka zbog lažnog prijavljivanja, otac da je sam uputio HZSR-u elektroničku poruku u kojoj da je priznao da njegove prvobitne tvrdnje o ugroženosti djeteta nisu bile istinite. Slijedom navedenog, cjelokupna naknadna intervencija tijela socijalne skrbi od 2022. godine da je bila utemeljena na namjerno lažnim tvrdnjama jednog od roditelja. Unatoč tome, HZSR da je nastavio određivati i produljivati mjere. Tvrdnje o ugroženosti djeteta da su neutemeljene. Tuženik da se poziva na vlastite zaključke o tome da je dijete ugroženo, međutim, navedeni zaključci da su: (a) Sastavljeni su od stručnih djelatnika koji ne posjeduju kvalifikaciju kliničkog psihologa niti dječjeg psihijatra, odnosno od osoba koje nisu ovlaštene postavljati takve dijagnoze; (b) U suprotnosti su sa zaključcima nadležnih medicinskih stručnjaka i zdravstvenih ustanova; (c) Sadrže tvrdnje koje nisu potkrijepljene dokazima. Konkretni primjeri neutemeljenih tvrdnji tuženika: «Oba roditelja negativno utječu na dijete.» Tužiteljica ističe da je nasilje počinjeno isključivo od strane biološkog oca koji da je presudom Ppž-1885/2024 od 7. svibnja 2025. proglašen krivim za nasilje nad djetetom i tužiteljicom. Tužiteljica da štiti dijete od nasilnika a u konkretnom slučaju da se radi o jednostranom konfliktu. Nadalje ukazuje na tvrdnju: «Problemi s mentalnim zdravljem ili ovisnosti, neadekvatne reakcije tužiteljice.» Vezano za navedeno tužiteljica ističe da je pregledana u državnoj zdravstvenoj ustanovi te da je dobila potvrdu o nepostojanju bilo kakvih psihijatrijskih bolesti i o nepostojanju evidencije u psihijatrijskoj službi. Navedene tvrdnje tuženika da su dostavljene sudu bez ikakvih medicinskih dokaza. Ukazuje i na tvrdnju: «Nesigurna ili dezorganizirana privrženost, internalizirani problemi ponašanja i proživljavanja, anksiozno-depresivni simptomi kod djeteta.» Vezano za navedeno tužiteljica navodi da postavljanje takvih dijagnoza zahtijeva kvalifikaciju kliničkog psihologa ili dječjeg psihijatra - stručni djelatnici tuženika da ne posjeduju navedenu kvalifikaciju. Smatra da su navedene tvrdnje u suprotnosti sa zaključcima neovisnih medicinskih stručnjaka te se pri tome pozva na članak 58. st. 4. ZUP-a. Tužiteljica ukazuje i na tvrdnju: « DT slabo uči zbog sukoba roditelja.» U odnosu na navedeno tužiteljica ističe da je u školskoj svjedodžbi za 4. razred prosjek 4,60 od 5,00, da je vladanje uzorno i da nema izostanaka a što da objektivno opovrgava gore navedenu tvrdnju. Slijedom navedenog tužiteljica smatra da nijedna tvrdnja tuženika o ugroženosti djeteta nije potkrijepljena objektivnim dokazima, a dio njih da je izravno izravno opovrgnut. Nadalje tužiteljica ukazuje na činjenice za koje smatra da ih je tuženik zanemario te da je u žalbi istakla da dijete ima dobar školski uspjeh, da pohađa sportski klub, da nema nikakvih problema u odnosima s vršnjacima te da se nalazi u sigurnom i stabilnom okruženju. Jedini izvor ugroženosti da je bio biološki otac, a ta ugroženost da je otklonjena djelovanjem policije i državnog odvjetništva, a ne djelovanjem stručnih djelatnika tuženika. Nadalje ističe da biološki otac ne plaća uzdržavanje više od 3 godine. Prema važećoj sudskoj odluci o privremenom uzdržavanju, dugovano uzdržavanje da iznosi više od 6 mjeseci te da je ukupni dug veći od 792,00 eur prema podacima FINA-e. Računi da su blokirani, no, sredstva da nisu naplaćena zbog njihovog nepostojanja. Nadalje se navodi da su tužiteljica i dijete višestruke žrtve nasilja od strane biološkog oca, a što da je potvrđeno sudskom presudom Ppž-1885/2024 od 7. svibnja 2025. Ističe da sukladno članku 4. i članku 7. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21), žrtve imaju pravo izbjegavati bilo kakvu komunikaciju s nasilnikom. Ustrajno odbijanje djeteta da se susreće s biološkim ocem da je dokumentirano višestruko: kod psihoterapeutkinje, u policijskoj postaji u Splitu te neposredno kod predstavnika tuženika. Štoviše, svi dokumentirani slučajevi nasilja da su se dogodili u razdoblju kada su se nad obitelji provodile mjere socijalne skrbi, dakle, pod nadzorom stručnih djelatnika tuženika. Nametanje mjera čiji je cilj prisiljavanje žrtava nasilja na komunikaciju s nasilnikom da je u suprotnosti sa čl. 3. Konvencije UN-a o pravima djeteta (najbolji interes djeteta) te sa čl. 48. Istanbulske konvencije (zabrana obveznih postupaka alternativnog rješavanja sporova u kontekstu nasilja). Ponavlja da biološki otac ne plaća uzdržavanje više od 3 godine te da tekući dug po sudskoj odluci više od 792,00 EUR. U siječnju 2026. godine da je podnesena kaznena prijava po čl. 172. Kaznenog zakona. Ističe da ova činjenica nije razmotrena ni u rješenju I. stupnja ni u rješenju II. stupnja, unatoč tome što neplaćanje uzdržavanja predstavlja oblik ekonomskog nasilja sukladno čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Nadalje se navodi da biološki otac nije vidio dijete od 7. svibnja 2024. godine a što da u trenutku podnošenja ove tužbe iznosi gotovo 2 godine. Ova činjenica da je priznata u samom rješenju Ministarstva, ali da nije uzeta u obzir pri ocjeni opravdanosti mjere. Ističe i da je u žalbi dostavljena SMS-prepiska u kojoj otac izričito uvjetuje potpisivanje suglasnosti za putovanje djeteta razvodom braka po njegovim uvjetima, uz prijetnju da će blokirati izlazak djeteta iz EU. Navedeno da predstavlja zloupotrebu roditeljskih prava. Ovaj dokaz da nije razmotren od strane drugostupanjskog tijela. Prvostupanjsko tijelo da je temeljilo svoju odluku na internim instrumentima (Liste za procjenu razvojnih rizika djeteta, Liste za procjenu sigurnosti djeteta) bez provođenja neovisnog vještačenja od strane kliničkog psihologa ili dječjeg psihijatra. Tvrdnje o «internaliziranim problemima», «anksiozno-depresivnim simptomima» i «dezorganiziranoj privrženosti» da su iznesene bez odgovarajuće stručne kvalifikacije i bez dokaza. Mjera stručne pomoći i potpore iz čl. 140. Obiteljskog zakona da je namijenjena pomoći za oba roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi. Međutim, otac da je potpuno odsutan iz života djeteta te da se ta mjera de facto provodi isključivo u odnosu na tužiteljicu. Tvrdnja Ministarstva o «simetričnom učinku» mjere da je logički neodrživa jer da jedan roditelj svakodnevno ostvaruje skrb o djetetu, dok da je drugi odsutan gotovo 2 godine, da ne plaća uzdržavanje i da je proglašen krivim za nasilje. Učinak mjere na njih da je objektivno različit. Dijete da je dvojezično (ruski/hrvatski) te da kod kuće komunicira na ruskom jeziku. Svi nametnuti susreti s biološkim ocem da su se odvijali na ruskom jeziku. Nijedan stručni djelatnik tuženika da ne govori ruski jezik niti je stručnjak za kulturni kontekst obitelji. Sukladno tome, svi zaključci stručnih djelatnika o interakciji djeteta s ocem da su temeljeni na opažanjima koja nisu mogli objektivno procijeniti. Prilikom jednog od susreta biološki otac da je djetetu zadao fizičke udarce. Stručni djelatnici tuženika da su prihvatili očevo objašnjenje da se radi o «ruskoj igri» a da nisu provjeravali navedenu tvrdnju te da djetetu nisu pružili medicinsku pomoć. Ovaj incident da pokazuje nesposobnost stručnih djelatnika da adekvatno procijene situaciju zbog jezične i kulturne barijere. Navodi se nadalje da su stručni djelatnici tuženika višestruko svjedočili nasilnom ponašanju biološkog oca, no, unatoč tome da se niti jednom nisu obratili policiji, iako su to bili dužni učiniti sukladno čl. 7. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve prijave policiji da podnijela tužiteljica samostalno. Štoviše, stručni djelatnici tuženika da su ometali istragu jer da je policija na odgovor na svoj zahtjev čekala više od 6 mjesci a sud za mlade više od 8 mjeseci. Tužiteljica i njezin suprug, VT, da su u prisutnosti sudskog tumača višestruko, usmeno i pismeno, tražili dokumentaciju koja potvrđuje ovlasti službenika koji sudjeluju u predmetu i to osobito osobe koja se predstavila kao pravnica (ŠT) da nije predočila niti iskaznicu niti punomoć za potpisivanje. JTČ, koja je imenovana voditeljicom mjere, također da nije predočila dokumentaciju koja potvrđuje njezine ovlasti. Navedeno da predstavlja povredu čl. 26. ZUP-a (pravo stranke na uvid u spis). Nadalje tužiteljica skreće pozornost na to da je tuženik ranije imenovao voditeljem mjere osobu koja da se predstavljala kao profesorica psihologije s kliničkom praksom. Naknadnom provjerom da je utvrđeno da navedena osoba nije bila registrirana u Hrvatskoj psihološkoj komori, da nije posjedovala potrebnu kvalifikaciju te da nije položila zakonom propisane stručne ispite. Ova činjenica da ukazuje na sustavni problem kontrole kvalitete kadrova. Nadalje tužiteljica navodi da je u lipnju 2025. uputila pismeni zahtjev predstojnici Područnog ureda Split za uređenje komunikacije u okviru mjere , no, da odgovor nije zaprimljen a što da predstavlja povredu čl. 101. ZUP-a. Ističe i da odgovor Ministarstva ne sadrži analizu po meritumu žalbe. Navodi tužiteljice o nasilju, ekonomskom nasilju, ucjeni, odsutnosti oca i školskom uspjehu djeteta da su ostavljeni bez razmatranja. Zaključak o «simetričnom učinku mjere» da ne podnosi logičku provjeru jer da je mjera određena za oboje roditelja, no, biološki otac da ne uzdržava dijete, da s djetetom ne živi, da s djetetom ne komunicira već dvije godine te da je sudski proglašen nasilnikom. Tužiteljica ukazuje i na pogrešnu primjenu članka 140. Obiteljskog zakona. Navedena odredba da predviđa mjeru u slučaju kada je utvrđeno da roditelji ne mogu samostalno ostvarivati roditeljsku skrb te da je razvoj djeteta ugrožen. Tužiteljica da u potpunosti ostvaruje roditeljsku skrb (prosjek ocjena 4,60, uzorno vladanje, 0 izostanaka, redovita psihoterapija, uredno zdravstveno stanje). Okolnost da je drugi roditelj odsutan da ne može biti zakonita osnova za određivanje mjere prema roditelju koji adekvatno ispunjava svoje obveze. Ukazuje i na povredu načela razmjernosti iz članka 6. ZUP-a te ističe da određivanje dvanaestomjesečne mjere prema roditelju koji uspješno skrbi o djetetu, uz potpuno izostajanje bilo kakvih mjera prema roditelju-prekršitelju, da predstavlja nerazuman i nerazmjeran zahvat u privatni život. Ukazuje i na povredu članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava te ističe da miješanje u obiteljski život mora biti: (a) u skladu sa zakonom, (b) nužno u demokratskom društvu, (c) razmjerno legitimnom cilju. Osporena mjera da ne ispunjava kriterije (b) i (c), budući da je dobrobit djeteta objektivno osigurana, a mjera da ne služi legitimnom cilju zaštite djeteta. Ukazuje i na povredu članka 48. Istambulske konvencije. Stručna skupina GREVIO u svom izvješću o Republici Hrvatskoj (GREVIO General Recommendation No. 1, 2021.) da je ukazala na sustavne probleme u zaštiti žrtava obiteljskog nasilja u hrvatskom sustavu socijalne skrbi. Na temelju svega navedenoga, tužiteljica smatra da je osporeno rješenje Ministarstva nezakonito, jer da je činjenično stanje utvrđeno nepotpuno i pogrešno, da nije uzeta u obzir lažna osnova za intervenciju, odsutnost oca iz života djeteta; ekonomsko nasilje, ucjena, sudska presuda o nasilju te stabilnost djeteta, da su povrijeđena pravila postupka, da ne postoji neovisna stručna procjena, jezična nekompetentnost, neosiguravanje sigurnosti djeteta, nedostavljanje dokumentacije, neodgovaranje na zahtjeve stranke, imenovanje nekvalificiranih stručnjaka; da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo: čl. 140. Obiteljskog zakona, načelo razmjernosti (čl. 6. ZUP-a), čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, čl. 48. Istanbulske konvencije. Slijedom svega navedenog tužiteljice tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da se utvrdi da je određivanje mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi bilo nezakonito.
4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga koji su u istom navedeni. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
5.Tužiteljica se podneskom od 30. travnja 2026. očitovala na tuženikov odgovor na tužbu navodeći, u bitnome, da ne sadrži niti jedan konkretan argument kojim bi se osporili navodi tužbe.
6,Podneskom od 28. svibnja 2026. tužiteljica je dopunila navode tužbe. Navodi da je tuženik vlastitim aktom, nepunih sedam tjedana prije donošenja osporenog prvostupanjskog rješenja, utvrdio niz nepravilnosti u radu prvostupanjskog tijela u predmetu koji se odnosi upravo na mlt. DT i tužiteljicu. Te nepravilnos ti da ni u jednoj fazi upravnog postupka, kao ni u odgovoru na tužbu, nisu razmotrene niti spomenute. Poziva se na obavijest Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Klasa: 1 050-02/24-01/104, Urbroj: 524-10-01/5-25-7 od 31. ožujka 2025. navodeći da iz istog nesporno proizlazi da je tuženik, sukladno čl. 284. stavku 3. Zakona o socijalnoj skrbi, proveo izvanredni upravni nadzor nad radom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split, u predmetu koji se odnosi upravo na mlt. DT i tužiteljicu kao njezinu majku. Tuženik da je u istom aktu utvrdio niz nepravilnosti u radu Područnog ureda Split te navodi zaključak Samostalnog sektora koji glasi: “nisu pravovremeno poduzimane radnje i aktivnosti u svrhu zaštite prava i interesa mlt. djeteta, kao i da je izostalo postupanje Područnog ureda sukladno pozitivnim zakonskim propisima”. Konkretne nepravilnosti utvrđene od strane tuženika obuhvaćaju sljedeće povrede propisa: (a) Područni ured Split nije postupao sukladno načelu žurnosti iz čl. 10. Obiteljskog zakona, niti načelu pravodobnosti iz čl. 8. Zakona o socijalnoj skrbi; (b) Iako je dana 8. travnja 2024. zaprimio prijavu tužiteljice o ugrožavajućim postupcima oca prema mlt. DT (dijete je palo u rijeku u prisutnosti oca; otac nije poduzeo mjere zaštite djeteta; otac je konzumirao alkohol u prisutnosti djeteta; otac je prevozio dijete bez dječje sjedalice), Područni ured Split nije pokrenuo postupak procjene ugroženosti prava i dobrobiti djeteta sukladno čl. 3. i čl. 4. Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta (NN 123/15); (c) Područni ured Split tek je 27. ožujka 2025., gotovo godinu dana nakon prijave, dopisom zatražio podatke o mlt. djetetu od osnovne škole; (d) Iako je raspolagao nalazom Poliklinike za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju od 13. svibnja 2024., u kojem se navodi da se “ne može sa sigurnošću ukloniti sumnja na emocionalno nasilje nad mlt. J, te prijavama tužiteljice od 8. svibnja 2024. i 9. srpnja 2024. radi nasilja u obitelji, Područni ured Split nije postupao sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji; (e) Područni ured Split nije utvrđivao činjenice u vezi navoda tužiteljice o nepridržavanju sudske odluke od strane oca u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom (prijave od 6. i 8. svibnja 2024.), niti je saslušao oca; (f) Područni ured Split nije utvrđivao činjenice u vezi navoda tužiteljice o konzumiranju alkohola od strane oca u prisutnosti djeteta, suprotno čl. 178. st. 2. t. 5. Zakona o socijalnoj skrbi; (g) Na zahtjev tužiteljice od 23. travnja 2024., kojim je tražila informacije o mlt. djetetu, Područni ured Split odgovorio je tek 4. studenoga 2024. - više od šest mjeseci nakon zahtjeva - čime je povrijeđeno načelo informiranosti iz čl. 9. Zakona o socijalnoj skrbi; (h) Područni ured Split nije postupao po zahtjevima Po licijske postaje Split od 27. svibnja 2024. i 7. listopada 2024., uslijed čega je izostala međuresorna suradnja i postupanje sukladno Protokolu o postupanju u slučaju zlostavljanja i zanemarivanja djece; (i) Iako je Područni ured Split u svom očitovanju od 4. studenoga 2024. naveo da je obavio razgovor s oba roditelja, uvidom u spis predmeta tuženik je utvrdio da o tom razgovoru ne postoji zapisnik, što je suprotno čl. 76. Zakona o općem upravnom postupku. Tuženik je u istom aktu naložio Područnom uredu Sp lit mjere u svrhu otklanjanja utvrđenih nepravilnosti, izričito pozivajući se na čl. 10. Obiteljskog zakona, čl. 8., 9. i 178. st. 2. t. 5. Zakona o socijalnoj skrbi, čl. 3. st. 1. i čl. 4. st. 3. Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, Protokol o postupanju u slučaju zlostavljanja i zanemarivanja djece, te čl. 76. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku. Tužiteljica posebno naglašava sljedeću kronologiju: - 31. ožujka 2025. tuženik utvrđuje niz nepravilnosti u radu Područnog ureda Split (Prilog 1); - 15. svibnja 2025. Područni ured Split donosi osporeno prvostupanjsko rješenje (Klasa: UP/I-552-06/25-04/45), nepunih sedam tjedana nakon utvrđenja nepravilnosti, bez ijednog spomena tog nadzora i bez prethodno provedenog postupka procjene ugroženosti djeteta; - 14. siječnja 2026. isti tuženik koji je proveo nadzor donosi osporeno drugostupanjsko rješenje kojim odbija žalbu tužiteljice (KLASA: UP/II-552-06/25-03/19), bez ijednog spomena vlastitog nadzora i utvrđenih nepravilnosti; - 10. travnja 2026. tuženik podnosi odgovor na tužbu od tri rečenice, ne spominjući vlastiti nadzor. Pri tome je nebitna unutarnja organizacijska struktura tuženika - utvrđenja jednog sektora tuženika (Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor) obvezujuća su za drugostupanjsko postupanje istog tijela kao pravne osobe (OIB: 53969486500), jer u protivnom bi vlastiti akti tuženika gubili svaki pravni značaj. Iz navedenoga da proizlazi: da se osporena rješenja temelje na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, suprotno čl. 5. (načelo zakonitosti) i čl. 8. (načelo utvrđivanja materijalne istine) Zakona o općem upravnom postupku, jer ni prvostupanjsko tijelo, ni tuženik kao drugostupanjsko tijelo, nisu razmotrili činjenice utvrđene aktom samog tuženika u istom predmetu ; da se osporena rješenja temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava - čl. 140. Obiteljskog zakona jer pretpostavke za određivanje mjere stručne pomoći i potpore ne mogu biti zakonito utvrđene bez prethodno provedenog postupka procjene ugroženosti djeteta, koji je prema utvrđenju samog tuženika izostao ; osporeno drugostupanjsko rješenje sadrži povredu pravila postupka jer drugostupanjsko tijelo nije razmotrilo vlastiti akt o nadzoru pri ocjeni žalbe tužiteljice, čime je povrijeđeno i pravo tužiteljice na pravičan postupak iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na obiteljski život), kao i čl. 3. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (najbolji interes djeteta). Nadalje tužiteljica navodi da obavještava sud da je mjera određena osporenim prvostupanjskim rješenjem istekla 15. svibnja 2026. godine i da do dana podnošenja ovog podneska nije produljena niti je doneseno bilo kakvo novo rješenje u predmetu. Utvrđene činjenice da izravno potvrđuju pravni interes tužiteljice za vođenje ovog spora, kako je obrazloženo u tužbi i to u sve tri osnove: sprječavanje ponovljenih nezakonitih postupanja, posebno uzimajući u obzir kronološki obrazac mjera prvostupanjskog tijela od 2022. godine, neovisno o utvrđenim nepravilnostima; (b) osnova za utvrđivanje odgovornosti za štetu sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima; (c) zaštita prava iz čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sustavno nepostupanje Područnog ureda Split koje je tuženik vlastitim aktom utvrdio u ožujku 2025. da nije prestalo nego da se nastavilo i prema Općinskom sudu u Splitu, koji u paralelnom parničnom postupku od listopada 2025. do danas nije dobio odgovor na svoje dopise. Pri tome se poziva na dopis Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-202/2023-92 od 20. svibnja 2026., kojim taj sud po treći put traži postupanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split. Iz toga da nesporno proizlazi sljedeće: 1. Općinski sud u Splitu, u parničnom postupku radi rješavanja pitanja o roditeljskoj skrbi i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta mlt. DT, uputio je Područnom uredu Split tri dopisa: prvi dopis dana 31. listopada 2025.; drugi dopis dana 12. ožujka 2026., treći dopis (poziv na žurnost) dana 20. svibnja 2026. Tim dopisima Općinski sud u Splitu traži informacije o obiteljskim prilikama i funkcioniranju roditelja i mlt. djeteta u razdoblju od travnja 2025. do danas, te informaciju je li prema roditeljima izrečena jedna od mjera iz nadležnosti Područnog ureda Split i rezultate provođenja tih mjera. Posljednje mišljenje stručnog tima koje je Područni ured Split dostavio tom sudu datira iz travnja 2025. Na dopise od 31. listopada 2025. i 12. ožujka 2026. Područni ured Split nije odgovorio, što je razlog zbog kojeg je sud 20. svibnja 2026. uputio treći dopis označen kao žuran. Tužiteljica ističe da je za sadržaj predmetnog dopisa saznala u svibnju 2026. godine, uvidom u paralelni parnični postupak P Ob-202/2023, koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu. Ova činjenica da izravno potkrepljuje navod tužiteljice o povredi čl. 101. Zakona o općem upravnom postupku od strane prvostupanjskog tijela. Nepostupanje Područnog ureda Split da nije epizodno, niti vezano isključivo za odnose sa strankom već da sustavno ne odgovara ni Općinskom sudu u Splitu u parničnom postupku P Ob-202/2023, više od šest mjeseci. Zaključno tužiteljica predlaže da sud cijeni nedostavljanje spisa od strane tuženika kao činjenicu koja dodatno potvrđuje formalizam tuženika u postupanju. Navodi i da zadržava pravo dostaviti dodatne dokaze koji potkrepljuju navode tužbe, a koji su nastali, odnosno postali dostupni, nakon podnošenja tužbe od 10. ožujka 2026. — na sljedećem ročištu, odnosno u zasebnom podnesku. To da se posebno odnosi i na akte drugih nadležnih tijela u vezi s istim predmetom, uključujući moguće postupanje Pučkog pravobranitelja, Pravobraniteljice za djecu, kao i moguća daljnja postupanja tuženika po predstavkama tužiteljice. Navela je i da ustraje u tužbenom zahtjevu iz tužbe.
7.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
8.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je rasprava održana u odsutnosti istoga.
9.Tužiteljica je na raspravi ustrajala u svim navodima tužbe i podnescima dostavljenim tijekom spora te je navela da nema daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza.
10.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.
Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
11.Tužiteljica a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.
12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog rješenja, odnosno je su li osporavani akti zakoniti u kontekstu mjerodavnih upravno pravnih odredbi.
14.Prema odredbi članka 131. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 49/23, 156/23; dalje: ObZ) mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se na temelju stručne procjene ako se utvrdi da je došlo do povrede djetetovih prava i dobrobiti ili da su prava, dobrobit i razvoj djeteta ugroženi (stavak 1.). Prava djeteta smatraju se ugroženima ako je skrb o djetetu neodgovarajuća ili ako dijete ima psihosocijalne poteškoće koje se očituju kroz ponašanje, emocionalne, školske i druge probleme u djetetovu odrastanju ili ako postoji vjerojatnost da će do toga doći (stavak 2.). Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati uvjete stručne osposobljenosti radnika, edukaciju radnika za provođenje mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, način provođenja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, kriterije za stručnu procjenu i provedbu mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, kao i visinu iznosa i način isplate naknade za provedbu mjera stručne pomoći i potpore obitelji u ostvarivanju skrbi o djetetu te intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu (stavak 3.).
15.Prema odredbi članka 134. ObZ-a Hrvatski zavod za socijalni rad može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti: 1. žurnu mjeru izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji; 2. upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu; 3. mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu i 4. mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu.
16.Odredbom članka 140. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 49/23, 156/23; dalje: ObZ) je propisano da će Hrvatski zavod za socijalni rad roditeljima odrediti mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu ako utvrdi da roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u cijelosti ili djelomice zbog okolnosti na strani roditelja ili na strani djeteta, pri čemu je ugrožen razvoj djeteta. Prema stavku 2. istog članka mjeru iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za socijalni rad odredit će samo ako život i zdravlje djeteta u obitelji nisu ugroženi.
17.Prema odredbi članka 141. stavak 1. ObZ rješenje o mjeri stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu mora sadržati svrhu određivanja mjere, vrijeme trajanja mjere, osobno ime voditelja mjere te upozorenje o pravnim posljedicama nesuradnje pri provođenju mjere.
18.Odredbom članka 2. stavka 1. Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta (Narodne novine, broj 123/15, 87/22 dalje: Pravilnik) propisano je da CZSS određuje i provodi mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta navedene u čl. 134. ObZ, a sudu predlaže mjere navedene u čl. 149. ObZ temeljem zaključka stručnog tima centra o procjeni ugroženosti prava i dobrobiti djeteta, u stručnoj cjelini odnosno odjelu za djecu, mlade i obitelj. Stavkom 2. istog članka propisano je da stručni tim centra iz stavka 1. tog članka čine socijalni radnik, psiholog i pravnik , a po potrebi i socijalni pedagog ili edukacijski rehabilitator. Stavkom 3. istog članka propisano je da se postupak procjene ugroženosti prava i dobrobiti djeteta provodi sukladno pravilima struke i metodama stručnog rada.
19.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti radi određivanja mjere stručne pomoći i potpore roditeljima ST i JT (ovdje tužiteljica), u ostvarivanju skrbi njihovom zajedničkom mlt. djetetu.
20.Iz obrazloženja osporavanih rješenja proizlazi da je u postupku utvrđeno da su tužiteljica i MT (roditelji mlt. DT) u tretmanu prvostupanjskog tijela od kolovoza 2022.g. kada se otac obratio sa zahtjevom za obvezno savjetovanje prije razvoda braka te izvijestio da je tužiteljica u Crnoj Gori sklopila novi brak s CT za vrijeme trajanja braka, radi čega se istih imenovanih vodi postupak; da je tužiteljica navela da je MT bio nasilan za vrijeme braka; da je MT prijavio majku zbog nemogućnosti održavanja osobnih odnosa sa djetetom; da su roditeljima u više navrata bile određivane mjere obiteljsko - pravne zaštite, a posljednja je bila određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu koja se provodila od 27. studenog 2023. do 27. studenog 2024.g.; da otac nije vidio mlt. DT od 7. svibnja 2024.g; da mlt. DT ide na psihoterapiju i pije antidepresive nakon što ju je otac navodno izbacio iz kuće; da se roditelji međusobno prijavljuju za kršenje prava djeteta; da imaju vrlo konfliktan odnos i narušenu komunikaciju čemu je često izloženo i mlt. dijete.
21.Iz podataka spisa je razvidno da su tijekom prvostupanjskog upravnog postupka sačinjene Lista za procjenu razvojnih rizika djeteta, Lista za procjenu sigurnosti djeteta, da su na zapisnik izjave dali MT (otac mlt. DT), te VT, kojeg je tužiteljica opunomoćila za zastupanje u upravnom postupku, da su obojica upoznata sa utvrđenjima prvostupanjskog tijela te sa određivanjem predmetne mjere.
22.Listom za procjenu razvojnih rizika djeteta je utvrđeno da u konkretnom slučaju postoji srednja razina rizika, da je dijete razvojno ugroženo jer postoje okolnosti koje ugrožavaju djetetov psihofizički i socijalni razvoj te su potrebne mjere intervencije i mjere obiteljsko-pravne zaštite koje će otkloniti ili umanjiti rizike i vjerojatnost razvojne štete po dijete. Kod roditelja je utvrđena prisutnost više rizika za razvoj djeteta visokog i srednjeg intenziteta (izostanak redovitog kontakta između jednog roditelja i djeteta, neprikladna ponašanja ili/i psihičko iskorištavanje djeteta za osobne ciljeve roditelja u situacijama konfliktnog razdvojenog roditeljstva koja izravno ili neizravno ugrožavaju dobrobit djeteta, nasilni odnos među roditeljima /partnerima sada i/ili u protekloj godini, povijest kontakata sa socijalnom službom zbog narušenih obiteljskih odnosa, nasilja, problema mentalnog zdravlja ili ovisnosti, neprimjerene reakcije na mjere, intervencije i stručnjake socijalne skrbi), a na strani mlt. DT srednjeg intenziteta (nesigurna ili dezorganizirana privrženost, internalizirani problemi ponašanja i doživljavanja (anksiozno-depresivni simptomi. povučenost. tjelesne pritužbe), te je zaključna procjena ukupne razine razvojnog rizika djeteta srednja.
23.Spisu prileži i zapisnik Stručnog tima Stručne cjeline za djecu, mlade i obitelj, u kojem se zaključno navodi da će se ST i tužiteljici odrediti mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi mal. djetetu DT u trajanju od 12 mjeseci sa svrhom i ciljem osvještavanja negativnog utjecaja međusobnih sukoba na cjelokupni razvoj mal. djeteta, poboljšanje roditeljske komunikacije i suradnje, praćenje dinamike ostvarivanja osobnih odnosa oca i mal. djeteta te praćenje roditelja i pružanje stručne pomoći u obnašanju roditeljske uloge.
24.Iz zapisnika od 15. svibnja 2025. (dva zapisnika) je razvidno da MT (otac mlt. djeteta), koji se osobno odazvao pozivu, te VT, uz prevođenje od strane sudskog tumača, kojeg je tužiteljica opunomoćila za zastupanje u upravnom postupku, nakon što im je od strane službene osobe prvostupanjskog tijela izneseno utvrđeno činjenično stanje te su upoznati sa procjenom stručnog tima o potrebi određivanja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o mal. DT, u trajanju od 12 mjeseci, kao i sa značenjem i svrhom provođenja te mjere, te da će da će se mjere provoditi po STČ, socijalnoj pedagoginji, nisu imali značajnih primjedbi. Vidljivo je naime da je MT (otac mlt. DT) iskazao spremnost na suradnju. I VT (punomoćnik tužiteljice) je također naveo da je JT (majka mlt. DT) otvorena za suradnju, no, ukazao je da MT (otac djeteta) ima pravomoćnu presudu za nasilje u obitelji nad JT i mal. DT, da tužtieljica pristaje da se dijete susretne s biološkim ocom, te je istakao da, ukoliko dijete bude iskazivalo otpor, da će u tome dobiti potporu, da ista cijelu godinu ide na psihoterapiju ali da se i pored toga budi u strahu i traumi od susreta s ocem. Iskazao je spremnost na bilo koje načine uspostave komunikacije i susreta, na suradnju sa prvosutpanjskim tijelom i voditeljicom mjere, te, ukoliko ponašanje oca djeteta bude u redu prema majci djeteta i prema djetetu da mu nitko neće braniti da se viđa sa djetetom.
25.Nadalje, Individualnim planom i programom provođenja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o mlt. DT kao kratkoročni cilj je navedeno da će majka osvještavati potrebne djeteta i voditi se njima prilikom komunikacije i usmjeravanja na osobne kontakte mlt. djeteta sa ocem te da će otac i majka primjenjivati savjete voditeljice mjere i javljati joj se za eventualna pitanja dok je kao dugoročan cilj navedeno da će otac imati stalne kontakte sa mlt. djetetom i izvršavati svoje roditeljske zadaće u odnosu na mlt. dijete.
26.Po ocjeni ovoga suda sve gore navedeno udovoljava pretpostavaka za primjenu gore citiranih odredbi Obz odnosno odredbe članka 140. stavka 1. ObZ -a za određivanje mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu. Radi se o mjeri koja najblaže ograničava prava roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu te se poduzima radi zaštite osobnih interesa mlt. djeteta, kako bi se pratili uvjeti u kojima dijete odrasta te kako bi se roditeljima pružila pomoć i podrška u lakšem nošenju sa zahtjevnom odgojnom ulogom.
27.Postupak stručne procjene je postupak koji je propisan ObZ i navedenim Pravilnikom, te je izričito propisano koje sve stručne osobe sudjeluju u tom postupku. Radi se o procjeni u kojoj više različitih relevantnih stručnjaka daje svoje mišljenje i postupku koji se provodi prema pravilima struke i metodama stručnog rada. Tužiteljica svojim navodima u tužbi i tijekom spora nije dovela u sumnju stručnu procjenu da je ukupna razina razvojnog rizika djeteta srednja. Ista nije predložila izvođenje dokaza kojima bi dovela u sumnju stručnu procjenu danu u konkretnom slučaju. Stoga ovaj sud sve navode i prigovore tužiteljice istaknut u tužbi i tijekom ovoga spora u navedenom smislu cijeni irelevantnim.
28.Predmetna mjera se određuje prvenstveno vodeći računa o interesu i dobrobiti djeteta, a ne o interesu roditelja. U ovom sporu se ne uređuje položaj tužiteljice i oca djeteta u kontekstu skrbi o njihovom zajedničkom djetetu već je predmet ovoga spora ocjena zakonitosti osporavanog upravnog akta u kontekstu mjerodavnih upravnopravnih odredbi. Predmetnom mjerom se, suprotno tvrdnjama tužiteljice, ne prisiljava žrtve da komuniciraju sa nasilnikom, već je cilj mjera, kao što je gore navedeno, da se ostvare kratkoročni i dugoročni ciljevi u normalizaciji međusobne komunikacije roditelja te mlt. djeteta sa ocem, a sve u cilju zaštite prava i interesa te dobrobiti djeteta. Stoga prigovori tužiteljice izneseni u tužbi i tijekom ovog upravnog spora nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
29.Vezano za prigovor tužiteljice da joj tuženik nije dostavio spis za reći je da je tužiteljica u smislu odredbe članka 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP) mogla razgledati spis predmeta u službenim prostorijama javnopravnog tijela te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba. U konkretnom slučaju spis predmeta se ne vodi u elektroničkom obliku te je ovome sudu uz odgovor na tužbu dostavljen izvornik spisa javnopravnog tijela pa nije bilo mogućnosti da se tužiteljici spis dostavi e komunikacijom. No, nije bilo zapreke da tužiteljica, nakon što joj je dostavljen odgovor na tužbu, pristupi na sud te izvrši uvid u cjelokupan spis predmeta.
30.Suprotno navodima tužiteljice ovaj sud smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Što se tiče samog postupka pred prvostupanjskim tijelom za reći je da je u provođenju prvostupanjskog postupka bilo nedostataka, a što je u konačnici utvrđeno i inspekcijskim nadzorom na koji ukazuje tužiteljice, no, to, po ocjeni ovoga suda, obzirom na sva prednja utvrđenja, na koja otac djeteta a ni opunomoćenik tužiteljice u izjavama danim na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom nisu imali bitnih primjedbi te su otac djeteta te punomoćnik tužiteljice, u ime tužiteljice, iskazali spremnost za suradnju sa voditeljicom mjere, a imajući u vidu i mjeru koja je određena, nije od utjecaja na zakonitost osporavanih rješenja.
31.Iako nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti ovdje osporavanih rješenja, činjenica je da je tužiteljica tijekom ovog spora sama navela da prvostupanjsko tijelo nije izreklo daljnje mjere. To upućuje na zaključak da je mjera određena predmetnim osporavanim rješenjima dovela do pozitivnih pomaka a iz čega proizlazi i da je bila i opravdana.
32.Za ponoviti je da je cilj upravnih postupaka, kao što je predmetni, prvenstveno zaštita interesa i dobrobiti mlt. djeteta, radi čega je, suprotno navodima tužiteljice, potrebno zadirati u privatnost roditelja i djece odnosno u obiteljske i druge prilike, da bi se utvrdile sve relevantne okolnosti. Nadalje, ovaj sud ne nalazi da u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti jer je predmetna mjera određena u odnosu na oboje roditelja te ista , po ocjeni ovoga suda, a suprotno tvrdnjama tužiteljice, ne predstavlja nerazuman i nerazmjeran zahvat u privatni život. Ovaj sud ne nalazi ni povredu odredbi Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Mjera koja je određena u konkretnom slučaju prvenstveno služi zaštiti interesa i dobrobiti mlt. djeteta.
33.Nadalje je tužiteljici ukazati na to da nije stvar ovog upravnog spora da li će prvostupanjsko tijelo eventualno ubuduće izreći mjeru kao što je predmetna ili pak neku težu mjeru, jer se u ovom sporu ocjenjuje zakonitost ovdje osporavanih rješenja a ne eventualnih budućih odluka javnopravnih tijela. Jednako tako svakako nije stvar ovog upravnog spora namjera tužiteljice da pred nadležnim sudom eventualno pokrene postupak radi naknade štete. Stoga su bez osnove navodi tužiteljice u navedenom smislu.
34.Slijedom svega navedenog ovaj sud drži da tužiteljica svojim navodima i prigovorima u tužbi i tijekom spora nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost osporavanih rješenja. Stoga je, polazeći od svih prednjih utvrđenja, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 29. lipnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužiteljici,
-tuženiku,
-u spis.
