REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. Povrv-154/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupan po pun. Zoranu Šuniću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ČĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 25.06.2026. održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, dana 29. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule posl. br. Ovrv- 1078/2022 od 28.04.2022. godine, pa se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 137,03 eura (slovima:stotinutridesetsedameuraitricenta) na ime glavnice zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 24,18 eura počev od 16.02.2021.,

- na iznos od 15,66 eura počev od 16.032.021.,

- na iznos od 21,30 eura počev od 16.04.2021.

- na iznos od 21,82 eura počev od 16.05.2021.,

- na iznos od 31,47 eura počev od 16.06.2021.,

- na iznos od 22,60 eura počev od 16.07.2021.,

pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Ukida se rješenje o ovrsi javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule posl. br. Ovrv-1078/2022 od 28.04.2022. godine u dijelu glede isplate ovršnog troška od 46,45 eura sa kamatom od 28.04.2022. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku da tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 433,95 eura zajedno s propisanim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od 29.6.2026.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule posl. br. Ovrv- 1078/2022 od 28.04.2022. godine, naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana od dana dostave istog ovrhovoditelju namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu ranije u ukupnom iznosu od 1.032,41 kuna zajedno s propisanim zakonskim zateznim kamatama kao i zajedno s ovršnim troškom i kamatom na isti.

2. Protiv citiranog rješenja ovršenik je dana 18.05.2022. godine podnio pravodoban prigovor, kojim navedeno rješenje pobija pa je rješenjem posl. br. Povrv- 151/2022 od 29.06.2022. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je bila određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga listovi 60 do 62 spisa.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima 8-55 spisa, 71-94 spisa, očitovanja tuženika od 27.9.2022.g. na listovima 99- 100 spisa, 106-108 spisa-zapisnika, 136-138 spisa-drugostupanjske odluke, 142-144 spisa-podneska tužitelja od 13.3.2026. godine te dokumentacija na listovima 145 -154 spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku temeljem postojećih dokaza u spisu osnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari u sporu male vrijednosti temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da tužitelj potražuje od tuženika trošak za pruženu uslugu- utrošak vode i to prema vjerodostojnoj ispravi na strani 10 spisa i to za razdoblje siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2021. godine i to sve prema dostavljenim računima vezanim za te iznose na listovima 73 spisa iznos 170,28 kuna, 77 spisa iznos od 237,11 kuna, 81 spisa iznos od 164,38 kuna, 85 spisa iznos od 160,45 kuna, 89 spisa iznos od 117,99 kuna i list 93 spisa iznos od 182,20 kuna (sada pretvoreno u eure prema fiksnom tečaju 7,53450) i to sve vezano za prostor na adresi [adresa] broj obveznika na svakom od tih računa 9099993376514.

6. Nije nadalje sporna činjenica da je u ovoj pravnoj stvari već bila donesena prvostupanjska odluka pod posl. br. Povrv-151/22 od 20.12.2023. godine listovi 109- 113 spisa koja odluka je povodom žalbe tužitelja ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu os. br. Gž-227/24-2 od 27.05.2025. godine listovi 136-138 spisa. U bitnom dijelu obrazloženja te odluke koju u ovaj sud u cijelosti prihvaća navedeno je da je tužitelj predložio provođenje dokaza pribavom od Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice GSKG podatak temeljem koje dokumentacije se tuženika vodi kao obveznika plaćanja usluga tužitelja, uz navod u točki 11 da bi bilo nužno pribaviti i tu dokumentaciju. Nesporna je činjenica da je stoga su viši sud vezan zabranom dvostrukog ukidanja iz članka 366 a st. 1 ZPP-a sukladno stajalištu od 5.11.2020. godine Su IV-308/2020 sa sastanka Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH.

7. Nije sporna činjenica da na listovima 145-147 spisa prileži ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg je zaključio tuženik kao kupac dana 10.10.2001. za nekretnine koje se navode u čl. 1 istog između ostalog i za sta na sjeveroistočnom dijelu tavana površine 15,86 m2 na kojeg se poziva i sam tuženik.

8. Nije nadalje sporna činjenica je prema povijesnom vlasničkog listu 148-152 spisa tuženik bio upisan kao vlasnik navedenog stana koji se u zemljinim knjigama navodi kao etažno vlasništvo E-9 stana na sjeveroistočnom dijelu tavana površine 15,86 m2 u [adresa] list 150 spisa. Nesporna je činjenica da je vlasništvo na predmetnom stanu tuženika bilo upisano sve do Ugovora o darovanju od 16.03.2009. godine što je zaprimljeno pod Z-19905/09 dana 09.04.2009.g. kojim ugovorom o darovanju je tuženik darovao svom sinu OĆ te 2009.g. predmetni stan (činjenicu takvog srodstva priznaje i tuženik list 43 spisa u dopisu ZK odjelu Općinskog suda u Zagrebu).

9. Nije sporna činjenica da je sud sukladno naputku višeg suda iz ukidbene odluke pribavio dokaze predložene po tužitelju koji prileže na listovima 153 -154 spisa iz kojih dokaza proizlazi da je tuženik vođen kao obveznik pod šifrom 9099993376514 a vezano za plaćanje pružene usluge sve do dana 28.10.2021.g. kad je umjesto tuženika kao obveznik evidentiran njegov sin OĆ list 153 spisa. Nesporna je činjenica da je prema podacima iz zemljišnih knjiga koje su javne i svima dostupne na suvlasničkom dijelu E-9 predmetnog stana na sjeveroistočnom dijelu tavana sada upisan kao vlasnik OĆ dakle sin tuženika.

10. Nije sporna činjenica da je prema evidenciji iz registra MUP-a za tuženika ČĆ utvrđeno da je imao evidentirano prebivalište između ostalog i u [adresa] u [adresa] u razdoblju od 19.11.2001. dakle vremenski neposredno nakon realizacije kupoprodajnog ugovora na listovima 145-147 spisa od 06.10.2001.g., pa sve do 6.12.2004. (tuženik očitom omaškom u prigovoru list 35 spisa protiv rješenja o vrsi navodi da je imao prebivalište na toj adresi do 6.12.2014.). Nije sporna činjenica da je prema evidenciji iz registra MUP-a sin tuženika OĆ od oca ČĆ imao evidentirano prebivalište u [adresa] u razdoblju od 18.2.2004. do 9.6.2020. godine. Iz navedenog proizlazi da u razdoblju od siječanja pa do lipnja 2021. niti tuženika, a niti njegov sin OĆ nisu imali prebivalište na adresi [adresa].

11. Nije sporna činjenica da se i sam tuženik u dokazima koje dostavlja uz svoj prigovor na listovima 38-48 spisa poziva, primjerice u dopisu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na kupoprodajni ugovor kojeg je dostavio tuženik listovi 145-147 spisa.

12. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

13. Ono što je sporno u ovom postupku jest osnovanost osnove.

14. Tuženik u svom prigovoru u bitnom osporava tražbinu isključivo iz razloga što on u predmetnom razdoblju nije imao prebivalište na adresi [adresa] na kojoj se nalazio stan koji je bio u njegovom vlasništvu, te tvrdi da je tužitelj imao saznanja o tome jer da je tužitelj bio obaviješten u više navrata da tuženik više nije vlasnik predmetne nekretnine, te da je tuženik o tome više puta obavijestio tužitelja. U prilog tome tuženik je uz svoj prigovor od 17.5.2022. listovi 35 -36 spisa dostavio i pisane dokaze na listovima 38-55 spisa.

15. Iz svih pisanih dokaza koje je tuženik dostavio proizlazi da se tuženik obraćao doista raznim tijelima koje je obavještavao da on više nije suvlasnik nekretnine u zgradi na adresi [adresa]. Tako se tuženik dopisom bez datuma na listu 43 spisa obratio i Općinskom građanskom sudu Zagreb ZK odjelu navodeći da više nije suvlasnik po kupoprodajnom ugovoru iz 2001. predmetne zgrade te da je jedan dio naslijedio njegov sin OĆ u predmetu Z-16138/16. Nadalje, tuženik se opet obraća nedatumiranim podneskom list 44 spisa ZK odjelu Općinskog suda u Zagrebu, zatim dopisom od 4.2.2021. (list 45 spisa) Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja navodeći da nije suvlasnik nekretnine od 2009.g., zatim Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine dopisom 4.1.021. list 46 spisa, u kojem navodi da više nije suvlasnik te dopisom od 14.2.2020. listovi 47-48 spisa obraća se Zagrebačkom holdingu prigovorom protiv rješenja o ovrsi gdje također navodi da nije vlasnik.

16. Prema dostavljenim dokazima tuženik se doista obratio brojnim tijelima. Međutim prema dostavljenim dokazima u spisu proizlazi da se tuženik nije obratio jedino tužitelju dakle onom tijelu čije račune osporava jer više nije vlasnik predmetne nekretnine niti je to bio u predmetnom razdoblju niti sudu dostavlja adekvatne dokaze o tome. Razvidno je stoga da je tužitelj dobio evidenciju novog vlasnika stana tuženikovog sina OĆ koji je dana upisa kao vlasnik na predmetnoj nekretnini tek 28.10.2021. godine list 153 spisa. Sud je pružio tuženiku mogućnost da svoje obraćanje tužitelju ne neki drugi način dokazuje u ovom sporu male vrijednosti pa je tuženik bio pozvan na ročište od 25.6.2026.g. koji poziv je uredno primio a izostanak nije niti pokušao opravdati. U takvom kontekstu tužitelj opravdano ukazuje da je upravo na tuženiku ležala obveza ukoliko više nije bio vlasnik ili suvlasnik opisanog stana na adresi [adresa], a i po utvrđenju ovog suda sukladno povijesnom vlasničkom listu na strani 148-152 spisa on doista više nije bio suvlasnik jer je darovnim ugovorom od 16.3.2009. stan etažno vlasništvo E-9 površine 15,86m2 u [adresa] darovao svom sinu OĆ, tada je imao obvezu o tome obavijestiti tužitelja sukladno odluci o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Naime prema čl. 2 te odluke propisno je da se potrošačem i obveznikom komunalne usluge opskrbe vodom smatra kako vlasnik tako i korisnik nekretnine. Nadalje čl. 5 te odluke propisano je korisnik nekretnine iz čl. 3 odnosno novi vlasnik iz čl. 4 dužni su obavijestiti isporučitelj usluge o promjenama iz čl. 3, odnosno čl. 4 te odgovaraju za plaćanje usluge solidarno s prijašnjim potrošačem. Dakle na tuženiku je ležala obveza da u slučaju bilo kakvih statusnih promjena, što je i logično da ne mora plaćati račune za drugog, obavijesti isporučitelja usluge ovdje tužitelja kako bi tužitelj mogao izvršiti promjenu u evidenciji korisnika. Isto tako razvidno je i da tuženikov sin OĆ opisano nije učinio do 28.10.2021.godine.

17. Nadalje, vezano za obvezu kod statusnih promjena korisnika vezanim za status korisnika proizlazi i iz čl. 11. st. 3. i st. 4. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga citira se:

"(3) „Za slučaj promjene korisnika usluge /zbog promjene vlasništva, podzakupa, najma ili drugog razloga/ dotadašnji korisnik ostaje u statusu potrošača i obveznika plaćanja komunalne usluge sve do kraja tekućeg mjeseca, odnosno obračunskog razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio isporučitelja usluge o promjeni korisnika.

(4) Korisnik usluge i novi korisnik iz odredbe stavka 2. ovog članka dužni su o nastaloj promjeni obavijestiti isporučitelja usluge u roku od 8 dana, te solidarno odgovaraju za plaćanje komunalne usluge do trenutka dostavljanja vjerodostojne dokumentacije o promjeni korisnika. Ukoliko korisnik usluge, kojeg isporučitelj usluge vodi u evidenciji potrošača, odnosno, s kojim je isporučitelj usluge sklopio ugovor o korištenju komunalne usluge, pravovremeno ne dostavi Isporučitelju vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni iz stavka 2. ovog članka ostaje u obvezi namiriti pružene usluge za sve vrijeme dok ne dostavi dokumentaciju kojom dokazuje prijavu promjene“.", završen citat.

18. Stoga u konkretnom slučaju s obzirom da se promjene navedenih podataka glede korisnika odnosno vlasnika vrši upravo od strane obveznika plaćanja uz dostavu dokumentacije kojoj se dokazuje pravna osnova promjena statusa nad nekretninom na tuženiku je ležao teret konkretnog dokaza da je takvu obavijest, što je bitno naglasiti, ne trećoj osobi već tužitelju dao prije 28.10.2021. list 153 spisa. Sukladno postojećim dokazima u spisu tuženik opisano nije dokazao niti je pristupio na ročište od 25.6.2026. na kojem je sudu mogao dati vlastiti iskaz. Isto tako sukladno čl. 348 Zakona o obveznim odnosima dalje u tekstu ZOO propisano je da ugovorna strana koja je dužna obavijestiti drugu stranu o činjenicama što su od utjecaja na njihov međusobni odnos odgovara za štetu koju pretrpi druga strana zbog toga što nije na vrijeme obaviještena. Nadlaje čl. 10 ZOO-a st. 1 propisno je da su sudionici u obveznim odnosima dužni u ispunjavanju soje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjevu u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika odnosno pažnja dobrog domaćina). Tuženik je nesumnjivo obavještavao treće osobe a ne tužitelja o statusnim promjenama list 43 -48 spisa ali razvidno nije dostavio dokaz da je na takav način obavijestio i tužitelja koji mu ispostavlja račune za ovakvu vrstu usluge. Isto tako cijeneći da je njegov sin OĆ upisan kao vlasnik predmetne nekretnine za koju su se ispostavljali računi razvidno je da je postojao i "kratki spoj" u komunikaciji tuženika sa vlastitim sinom.

19. Sukladno obrazloženom valjalo je utvrditi osnovanim osnov tužbenog zahtjeva.

20. Glede visine tužbenog zahtjeva isti tuženik nije niti osporio budući se isključivo pozvao da on u predmetnom razdoblju nije bio vlasnik odnosno suvlasnik na stanu. Povratno visina tražbine proizlazi iz vjerodostojne isprave na listu 10 spisa kao i iz računa na listovima 73, 77, 81, 85 i 93 spisa iz kojih se vidi vrijeme utroška i konkretna količina utroška vode u predmetnom stanu.

21. Sukladno prethodno obrazloženom temeljem čl. 451 st. 3 ZPP-a valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi vezano za glavnu tražbinu te odlučiti kao u stavku I izreke ove presude. Ukazuje se da tužitelju pripada ukupan iznos glavnice prema svim pojedinačnim iznosima koje potražuje sukladno navedenim računima glede kojih je izvršio konverziju primjenom fiksnog tečaja 7,53450 što u prijevodu znači da mu pripada zbroj svih tih pojedinačnih iznosa koji zbrojeno daju svotu od 137,03 eura a ne 137,02 eura (radi se o očitoj omašci u zbrajanju tužitelja a ne o odlučivanju suda mimo tužbenog zahtjeva čl. 2 st 1 ZPP-a).

22. Povratno valjalo je ukinuti rješenje o ovrsi jedino u dijelu glede ovršnog troška sa kamatom na isti stav II izreke ove presude. Naime, sukladno stajalištu VSRH o ovršnom trošku odlučuje se u sklopu odluke u parničnom trošku.

23. U odnosu na postupovni dio ove parnice na ročište zakazano za dan 25.6.2026. nije pristupio tuženik unatoč urednoj dostavi poziva a izostanak nije opravdao pa je ročište održano u njegovoj nenazočnost. Na istom ročištu s obzirom da je u primjeni, cijeneći datum zaprimanja prijedloga za ovrhu kod javne bilježnice koji prijedlog je zaprimljen 15.2.2022.g., ZPP prije izmjena i dopuna ZPP-a iz srpnja 2022.g. NN 80/22 (dakle ne primjenjuje se odredba čl. 461a st. 5 ZPP -a) zakazano je ročište za objavu presude za dan 16.7.2026. ali je isto rješenjem prezakazano zbog spriječenosti za dan 29.06.2026. godine.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a.

25. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio u cijelosti. Tužitelj je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu je sukladno valjano specificiranom trošku na str. 160 spisa valjalo priznati trošak naknade javnom bilježniku u iznosu od 350,00 kn ili 46,45 eura list 30 spisa (ili prema fiksnom tečaju 7.53450). Tužitelju cijeneći vrijednost predmeta spora od 137,03 eura pripada i trošak za sastav obrazloženih podnesaka od: 18.7.2022, 13.10.2022, 13.3.2026.godine od 25 bodova za svaki podnesak ili 50,00 eura za svaki podnesak (tbr. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50 Tarife 1 bod = 2,00 eura) po tbr. 8/1, a za sastav žalbe 60 eura tbr. 10/1 , te za nazočnost na ročištima od 7.12.2023. , 25.6.2026.godine po 25 bodova ili 50 eura za svako to ročište tbr. 9/1 ili zbrojeno po tom osnovu 310,00 eura uz PDV od daljnjih 25% ili 77,50 eura zbrojeno 387,50 eura što sa ovršnim troškom od 45,45 eura daje ukupan trošak od 433,95 eura koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju, stav III izreke ove presude zajedno s propisanim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od 29.6.2026.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, stav III izreke ove presude.

26. Povratno o trošku tuženika nije odlučivano budući isti nije bio zatražen.

U Puli, 29. lipnja 2026.

S u d a c

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku